F1puls dio troškova podmiruje prikazom reklama. One nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da na ovoj stranici onemogućite AdBlock. Hvala.

Gilles Villeneuve: Brži od života

Antonio Lončarević

Korisnički panel

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Najnovije s foruma

Forum portala je otvoren samo za članove. Molimo, registrirajte se.

Kolumna

Ime koje budi tisuće slika u mislima. Emocije koje niti sami ne znamo opisati riječima. Ako je sreća – zašto me uvijek ražalosti spomen njegovog imena? Ako je tuga – zašto mi uvijek izmami smiješak na lice i osjećaj neobjašnjivo slatke harmonije?

Prošli tjedan obilježili smo tužnu obljetnicu jedne istinske veličine – naravno riječ je o smrti Ayrtona Senne. U tom tekstu napomenuo sam da Sennu smatram prirodno najbržim vozačem svih vremena – uz malu dozu sumnje. Za tu dozu sumnje zaslužan je čovjek o kojem danas pišem, nažalost, iz istog povoda. U mnogim stvarima se njegova priča podudara sa Senninom, ali sa jednom bitnom razlikom: njegov život je okončan prije nego je dosegnuo zvijezde i postao F1 prvak. Pa unatoč tome, legenda o njemu živi. A fleševi omalenog Kanađanina dječačkog lica, ali lavljeg srca – koji pleše na tankoj niti između veličanstvenosti i užasa – mnogima se i danas jave. Na današnji dan, prije točno 38 godina, na stazi je poginuo Gilles Villeneuve.

U zemlji javorovog lista

Pogledamo li njegovu statistiku na Wikipediji, dalo bi se pomisliti da je riječ samo o još jednom prolazniku kroz Formulu 1. Nepunih šest sezona, isto toliko pobjeda i samo dvije pole pozicije – statistika je koja ne oslikava niti trećinu njegove priče. U čemu je onda tajna njegove esencije koja ga izdiže iznad drugih vozača slične statistike? Tko je ustvari bio Gilles Villeneuve? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, najbolje da krenemo od početka i prebacimo se vremeplovom u 1950. godinu – u zemlju snijega, hokeja i javorovog lista.

Te godine je rođen u predgrađu Montreala, najvećeg grada kanadske provincije Quebec. Kao i u ostatku Quebeca, francuski jezik je maternji većini stanovništva. Montreal je prijestolnica frankofonske Amerike te, poslije Pariza, najveći grad po broju govornika francuskog jezika. Već se po Gillesovom imenu da naslutiti odakle dinastija Villeneuve vuče korijenje. No, Villeneuveovo rodoslovno stablo je već duži niz naraštaja prisutno u Montrealu, stoga ih se može nazvati žiteljima grada i pravim pravcatim Kanađanima. Već u tinejdžerskim godinama, Gillesov život je bio usmjeren ka utrkivanju. Ali ne onoj vrsti utrkivanja po kojoj ga svi znamo, nego snowmobilu – sanjkanju na motorni pogon. U Kanadi je taj sport iznimno popularan, i premda zvuči zabavno juriti niz snježna prostranstva, u praksi je to jako opasan sport koji zahtjeva vrhunske manevre. Gilles je često navodio snowmobile kao jako bitan faktor u njegovoj karijeri. Osim ako vodite utrku, vidljivost u sanjkama je bila užasna. Stoga se nije plašio nikakvih vremenskih nepogoda, a posebno ne kiše. Skupa s bratom Jacquesom (ne tim Jacquesom), posjećivao je utrke diljem Kanade i ostvarili su puno uspjeha. Jacques je u snowmobilu bio čak i uspješniji od Gillesa, osvojivši četiri prvenstva Kanade. Međutim, za Gillesa je izuzetno bitna godina 1974. kada je osvojio svoje prvo i jedino prvenstvo, zaradivši tako potreban novac koji mu je omogućio da počne karijeru u formulama.

I u formulama su ubrzo stigli uspjesi. Početak nije bio lagan, jer premije koje je zarađivao od snowmobila, nisu bile dovoljne za ovaj skupi sport. Njegov život je mogao tragično završiti već na početku karijere, kada je prodao obiteljsku kuću da bi kupio automobil, s kojim bi nastupao u regionalnoj Formuli Ford. Naravno, bez konzultacija sa ženom. Nasreću po Gillesa, u Formuli je nizao uspjehe i produžio si život. Nakon toga, napredovao je u Formulu Atlantic i tamo je vozio četiri godine. Udružio se 1976. sa Marchovim inženjerom Wardellom i izdominirao sezonu osvojivši naslov prvaka, a isti podvig ponavlja i sezonu nakon. Vozači iz Formule 1 su bili česti gosti u Formuli Atlantic, a u jednoj takvoj (neprvenstvenoj) utrci na Trois-Rivieresu, Gilles je pobijedio nekoliko zvučnijih imena, od kojih je svakako najzvučnije James Hunt. Toliko je oduševio Hunta, da je Englez odmah uvjerio čelnike McLarena da Gilles zaslužuje priliku. Huntov savjet je uvažen, te Villeneuve stiže u Europu 1977. godine, kao treći vozač McLarena.

Villeneuve and Arnoux, Dijon

Do limita – i preko

Međutim, Villeneuvoev debitantski nastup za McLaren bio je i posljednji. Na kvalifikacijama u Silverstoneu postavio je deveto vrijeme, razdvojivši Hunta i Jochena Massa – drugog McLarenovog vozača. Problemi na bolidu doveli su do 11. mjesta u utrci, ali je pokazao potencijal, a britanski mediji su već počeli proricati veliku budućnost Kanađaninu. No ipak, nije dobio mjesto u McLarenu za iduću sezonu. Momčad se odlučuje za Patricka Tambaya, a Gilles ostaje bez solidne opcije za nadolazeću sezonu. No ubrzo se pojavio interes od strane Enza Ferrarija, koji je u Gillesu vidio sliku i priliku velikog Tazia Nuvolarija. Ferrari daje priliku Villeneuveu, te je Piccolo Canadese (tako ga je Enzo zvao) posljednje dvije utrke sezone odvozio za momčad iz Maranella. Ali, još važnije – dobio je mjesto u Ferrariju i za iduću sezonu, upotpunivši tako svoj jigsaw životnih želja – baviti se utrkivanjem, voziti u Formuli 1 i voziti za Ferrari.

Te dvije posljednje utrke iz 1977. nisu dobro završile za Villeneuvea. U Kanadi je izletio sa staze, nakon što je naletio na ulje. A u posljednjoj utrci sezone, u Japanu, desila se tragedija u kojoj su smrtno stradale dvije osobe. Trkaći incident sa Petersonom, lansirao je Villeneuvov Ferrari u zrak. Bolid je odletio među gledatelje koji su se nalazili u zabranjenoj zoni. Nesretan splet okolnosti, no to se ne bi dogodilo da su gledatelji poštovali propise. Stoga krivca nije bilo. Gillesova prva puna sezona u Ferrariju nije počela na željeni način. Nanizao je nekoliko odustajanja početkom 1978., uglavnom zbog problema s Michelinovim novim radijalnim gumama. U Long Beachu je vodio sve do 39. kruga, a onda radi glupost i pokušava prestići backmarkera Regazzonija, na jako nezgodnom sektoru staze. To je rezultiralo sudarom, zbog kojeg Villeneuve izlijeće sa staze i zabija se u zid. Srećom, nije bilo povreda, ali Ferrarijevi tifosi su već počeli gubiti strpljenje i zazivati otkaz. No strasti su se smirile na posljednjoj utrci sezone. U svojoj domovini, Villeneuve ostvaruje prvu pobjedu u karijeri, postavši tako prvi i jedini Kanađanin koji je osvojio domaću utrku (rekord koji će još dugo trajati, jer ni Stroll ni Latifi ne odaju baš dojam nekoga tko to može promijeniti).

1979 Monaco Grand Prix Ferrari 312T4 Gilles Villeneuve, John.

A onda je došla 1979. godina, kada se Villeneuve konačno emancipirao u vrhunskog vozača, prikupio mnoštvo simpatija, ne samo Ferrarijevih navijača, nego i cjelokupne F1 javnosti. Te smo sezone vidjeli ono najbolje od Gillesa. Nezaboravne bitke za poziciju – divlja i fantastična wheel-to-wheel bitka u Dijonu protiv Rene Arnouxa, kada su u posljednjim krugovima utrke nekoliko puta izmjenjivali pozicije uz mnoštvo kontakta. Zatim upornost i strast – u Zandvoortu je ostao bez lijeve gume, ali se na tri gume vratio u boks, inzistirajući da mu stave novu gumu, no to je bilo nemoguće. No ono najbolje, vidjeli smo hrabrost, vozačko umijeće i brzinu kakva dugo nije viđena. Najbolji primjer je trening na Watkins Glenu. U izrazito kišnim uvjetima, Villeneuve je postavio najbrže vrijeme – vjerovali ili ne – 11 sekundi brže od drugoplasiranog timskog kolege Schecktera.  Ni sam Scheckter nije mogao vjerovati svojim očima. Međutim, unatoč činjenici da je Villeneuve odvozio vrhunsku sezonu (i ostvario tri pobjede), na kraju se Scheckter okitio titulom.

Tu titulu Scheckter je osigurao dvije utrke prije kraja sezone, u Monzi. Međutim, Villeneuve je u toj utrci imao priliku napasti Schecktera, ali je poslušao timsku odredbu i ostao iza njega. Vrijeme će kasnije pokazati – da je Gilles ignorirao odredbu i prestigao Južnoafrikanca, postao bi prvak. Ovako je sezonu završio na drugom mjestu, samo četiri boda iza Schecktera. Premda nije osvojio titulu, osvojio je srca svih navijača i smatran je glavnim favoritom za narednu 1980. godinu. Međutim, ta sezona je bila sve, samo ne dobra. Krivnju za to nisu nosi vozači, nego nekonkurentan bolid 312T5, koji je po pitanju ground effecta debelo zaostajao za konkurencijom. Gilles je skupio samo mizernih šest bodova, no i tih šest je bilo previše, obzirom da je to jedna od najlošijih sezona u povijesti Ferrarija. Primjera radi, Scheckter je prikupio samo dva boda i povukao se na kraju ove sramotne sezone.

Ljubav i mržnja, život i smrt

Iduća 1981. godina je bila znatno uspješnija za Ferrari. Iako su još uvijek bili daleko od onih najbržih, s novim turbo motorima su se lagano penjali ka vrhu. Gilles je dobio i novog timskog kolegu – Didiera Pironija, koji je stigao u Ferrari nakon jako dobre sezone u Ligieru. Villeneuve je učinio sve da se Pironi osjeća dobrodošlim u novu momčad i njih dvojica su se jako brzo sprijateljili i postali jako bliski. Najbolju utrku sezone Villeneuve je odvozio u španjolskoj Jarami, kada je iza sebe zadržao čak pet bržih bolida. Primjera radi, drugoplasirani Laffite je zaostajao samo 0.22 s, a petoplasirani De Angelis oko jednu sekundu. No nije bilo načina da netko prođe pored Villeneuvea toga dana. Ovaj podvig najbolje je objasnio Ferrarijev inženjer, riječima: ,,Taj Gillesov Ferrari je imao doslovno jednu četvrtinu downforcea u odnosu na Brabham i Williams. Da biste u takvom bolidu pobijedili na tako uskim stazama (Monako i Jarama) morate biti miljama bolji od ostalih. Gilles je to napravio, a vjerujte mi, ja najbolje znam kako je loš taj bolid bio”. Villeneuve je sezonu završio na sedmom mjestu, bolje od toga nije moglo. A onda je na red došla i ta čuvena, čudna, kontroverzna i tragična – 1982.

Ferrari je bio glavni favorit za titulu. Bilo je samo pitanje tko – Villeneuve ili Pironi? Premda je Ferrari početkom sezone pokazao neupitnu brzinu, Kanađanin je nakon prve dvije utrke imao nula bodova na kontu. U Brazilu se izvrtio, a u Kaliforniji završava treći, ali je diskvalificiran zbog nepravilnosti na bolidu. Tu sezonu je obilježio i rat za prevlast između dvije vrhovne F1 organizacije – FISA i FOCA. Kao rezultat tih političkih intriga, FOCA timovi su istupili s treće utrke sezone, u Imoli. To je značilo da Ferrari, osim Renaulta, neće imati dostojnu konkurenciju u Imoli. Međutim, na toj utrci se dogodio taj neslavni događaj koji je promijenio tijek povijesti. Ne, to nije utrka na kojoj je Gilles smrtno stradao, ali je utrka koja je prethodila i indirektno utjecala na njegovu smrt.

Prost i Arnoux su odustali, a to je značilo da Ferrari ima garantiranu pobjedu. Villeneuve je vodio, a Pironi je bio iza. Da bi se osigurali i sačuvali gorivo, iz Ferrarijevog štaba je stigla naredba da oba bolida uspore. Villeneuve je poslušao naredbu, vjerujući kako to znači da će zadržati pozicije i tako voziti do kraja, no Pironi ga je prestigao. Nekoliko krugova kasnije, Villeneuve je vratio vodstvo i opet usporio – vjerujući da je Pironi to napravio iz šale, samo da bi zabavio publiku. Međutim, novi šamar za Kanađanina – Pironi ga opet prestiže, i to u posljednjem krugu i odnosi pobjedu. Villeneuve je poludio, smatrajući da je Pironi prekršio timsku odredbu. Ali Pironi je tvrdio da nigdje nije rečeno da moraju zadržati pozicije, nego samo usporiti. Naravno, Villeneuve nije uvažio ovu bijednu izliku. Umjesto toga, zakleo se da nikad više neće progovoriti riječ sa Pironijem. Osjećao se izdano, iskorišteno i pokradeno.

Brži od života

Na današnji dan, 8. svibnja 1982., održane su kvalifikacije za VN Belgije, u Zolderu. Pironi je postavio provincijalni pole, uz jednu desetinku bržim vremenom od Villeneuvea. Nažalost, jednom kada emocija nadvlada razum, tragedija je gotovo pa neminovna. Ostalo je samo osam minuta do kraja sesije, a Villeneuve je jurio na limitu, vođen bijesom i željom za osvetom. Ispred njega se nalazio Jochen Mass, koji je vozio znatno sporije kroz zavoj Butte, neposredno prije zloglasne krivine Terlamenbocht. Mass je vidio Villeneuvea koji se munjevitom brzinom približavao, te se sklonio u desnu stranu, s ciljem da ga pusti. Međutim, istovremeno je i Villeneuve skrenuo desno s ciljem da prestigne Massa. Pri tako velikoj brzini, nije bilo vremena za reakciju. Villeneuveov Ferrari se zabio u Massov bolid i odletio u zrak brzinom oko 220km/h. Ferrari je više od 100 metara letio zrakom, prije nego se srušio na zemlju. Villeneuve, koji je ostao bez kacige, bačen je u ogradu 50m dalje. Nekoliko vozača se odmah zaustavilo i prišlo u pomoć Kanađaninu. John Watson i Derek Warwick su ga izvukli iz ograde i liječnička pomoć je ubrzo stigla. Nije disao, ali srce mu je i dalje kucalo. Prebačen je u bolnicu, ali uzalud. Oko 9 sati uvečer proglašena je njegova smrt.

Gilles Villeneuve, Imola, 1979. Ideogibs.

Kriviti Pironija za njegovu smrt jednostavno je pogrešno. Ma koliko ružan i nesportski bio onaj potez u Imoli, Gilles je svjesno toga dana vozio kako je vozio. Nažalost, i Pironi je iste sezone doživio tužan kraj. U utrci u Njemačkoj doživio je tešku nesreću zbog koje je morao završiti karijeru. I to u trenutku kada je uvjerljivo išao ka tituli. Titula je na kraju otišla u ruke Keke Rosberga, potpuno neočekivano. Mnogi se nikada nisu pomirili sa smrću Gillesa Villeneuvea. Bivši kolega Scheckter mu je na sahrani odao počast kratkim hvalospjevom: ,,Gilles će mi nedostajati iz dva razloga. Prvi, jer je bio najbolja osoba koju sam poznavao. Drugi, jer je bio najbrži vozač u povijesti ovog sporta”.

Na Imoli, jedna krivina je nazvana po njemu. Krivina na kojoj je poginuo u Zolderu, pretvorena je u šikanu i nazvana je po njemu. Staza u njegovom rodnom Montrealu u Kanadi također je nazvana po njemu – uz veliki tekst ”Salut Gilles” na startno-ciljnoj liniji. Još su mnogi hvalospjevi napisani o Gillesu, ali praznina koja je ostala nakon njegove smrti nikada nije popunjena. Tek je donekle kozmičku nepravdu ispravio njegov sin Jacques (da, taj Jacques) osvojivši titulu 1997. godine i upisavši prezime Villeneuve zlatnim slovima u povijest ovog sporta. No, premda mu je karijera kasnije otišla u skroz krivom smjeru i premda se uvijek trudio biti drugačiji, duboko sam uvjeren da je upravo Gillesova smrt ono što ga je motiviralo na putu ka pobjedama. I ne treba ga kriviti jer nije preslika svoga oca. Jer takvi kao Gilles su jako, jako rijetki.

Tako završava ova tragična priča o jednom od najvećih prvaka koje nikad nismo imali. A meni se, tko zna zašto, opet javlja ona slatka harmonija.

Podrži nas

Naš zadnji Donator je:Vettel-Ferrari, Fishkal.

Najveći donatori: Jester, CrashOverride, wapi

Zajedno smo od veljače 2015. godine. Donirajte i vi iznos po volji na PayPal.

Antonio Lončarević
Pulsmedia autor
25 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

15 komentara

  1. David Croft Frantic Donator Prikaži

    Odlično Antonio :klanjam:
    Hvala na tekstu :pivo:



    9

    1
  2. Charles Leclerc 16 Domach Prikaži

    Brutalno dobar tekst…sve pohvale



    3

    1
  3. Michael Schumacher Ferrari Maniac Prikaži

    Jacques Lafitte: “I know that no human being can perform miracles, but Gilles made you wonder sometimes.”

    Salut Gilles

    Hvala na odličnom tekstu o Ferrarijevom heroju!



    6

    1
  4. Ayrton Senna LR7 Prikaži

    Čuj,čuj..Multi 2-1…Pironi se ili pravio glup ili mu je u glavi samo tako pisalo..Kakav tard..Pa mogu mislit šta bi mu kanađanin radio poslje..A da je tragedija sa time povezana,to definitivno..


    0

    5
  5. Nigel Mansell _bataziv_0809 Prikaži

    Odlican tekst!

    Zanima me da li je isti arsin za Sennu i Pironija? Jedan je rekao da dogovor ne vazi za restart drugi da usporiti ne znaci isto sto i ne prestizati….da li je to isto?



    2

    2
    • imaš posebnu temu ovde na forumu di ti je to do u detalj objašnjeno. ukratko sa naredbom slow u ferariju bi se jebali a da im ne uđe (želili su 1.-2. ali nisu tili uzet pravo na pobjedu nijednom od vozača) najbliža definicija bi bila čuvaj gorivo i nemoj se skršit. gilles je protumačio zadržavanje pozicije ali to nije bilo to jer bi tada pokazali 1.vill 2. pironi na tabli.



      4

      1
  6. Jackie Stewart Kaps Prikaži

    Moj prvi F1 idol…

    Hvala Antonio!

    BTW, da, i kod mene je uvijek ta mješavina osjećaja, kad god slušam/gledam/čitam bilo što o Gillesu.


    0

    0
  7. Jim Clark Vettel-Ferrari Donator Prikaži

    Hvala Antonio i ovaj put sam novog naučio iz članka! :D

    Kao prirodno najbržeg bih stavio uvijek Clarka na prvo mjesto, ali i Senna i Villeneuve imali to nešto zasigurno. Sve trojicu veže ista sudbina, ranog odlaska, pa i vjerojatno jedan vid mistificiraosti istih zbog toga, ali malo tko im može osporiti taj “višak” urođene brzine.



    1

    0
    • Hvala Antonio i ovaj put sam novog naučio iz članka!

      Kao prirodno najbržeg bih stavio uvijek Clarka na prvo mjesto, ali i Senna i Villeneuve imali to nešto zasigurno. Sve trojicu veže ista sudbina, ranog odlaska, pa i vjerojatno jedan vid mistificiraosti istih zbog toga, ali malo tko im može osporiti taj “višak” urođene brzine.

      i peterson njega si zaboravio, također najbrži na stazi u svom vrimenu. ali stvarno to je baš mistika. svi su bili najbrži u svom vrimenu a svi mrtvi. vjerojatno bi i laffite bio najbrži vozač svog vrimena da je umro na nekoj od staza. ja mislim da mu je samome draže šta sad uživa u penziji bez te titule :D



      1

      1
  8. Charles Leclerc 16 senna66 Donator Prikaži

    Nevjerojatno je da nikada nije postao prvakom, ali zar bi to išta promjenilo? Doseći status legende u F1 bez naslova prvaka uspjeli su samo rijetki i te legendarne vožnje i “čuda” koje su izvodili puno su vrijedniji od naslova prvaka.

    Eh što bi bilo kad bi bilo….



    6

    1
  9. Odličan tekst !!

    Bravo !!



    1

    0
  10. Blue Flag dFixxx3r Prikaži

    događaji i ljudi prije moga vremena
    ali se osijetila emocija čitajući ovaj top top text. hvala na tome i edukaciji.



    2

    0
  11. Gilles je jedna velika enigma u mojoj glavi. Da pripada među najveće – nesumnjivo! Vjerujem kako je daleko veći od mnogih (možda i većine) koji su postali prvacima!
    Definitivno je veći od sina koji se ubilježio među svjetske prvake iako je do F-1 došao na potpuno drugačiji način. Kao dijete velikog oca odrastao je u Monte Carlu koji je centar autoriteta F-1, Ferrarijevih navijača i gotovo nepodijeljenih obožavatelja Gillesa u njegovo vrijeme. Zbog toga mu je svijet F-1 od djetinjstva prirodna okolina pa nikad nije poštivao njezine autoritete za razliku od većine ostalih vozača koji su se mnogo teže probijali do ove kategorije. Samim time brzo je sjeo u tada vrhunski Williams kojim je osvojio naslov iako se mora priznati kako se u posljednjoj utrci odlučno suprostavio Schumacheru iako se unaprijed znalo da će ga ovaj kod pokušaja pretjecanja namjerno udariti. Nakon toga Jacques se uglavnom isticao slasnim žutim izjavama iz svijeta F-1 prema tisku zbog čega ga osim rodbinske veze ne bih baš povezivao sa samozatajnim ocem.
    Ajmo reći da se Gillesove pogibije sjećam 1:1 kroz medije koji su tada bili dostupni što je daleko ispod današnje razine. To znači da su i tadašnji daleko jadniji mediji (osobito na našim prostorima) još mjesecima razvlačili ovaj događaj i nije bilo lako pronaći mišljenja onih koji su u to vrijeme imali privilegij da su se na razne načine nalazili daleko bliže događanjima u F-1.
    Uglavnom je većina njih izjavljivala kako nisu ni trepnuli kad je Gilles poginuo jer je već nebrojeno puta ranije tražio drugačiji put od ostalih vozača i uvijek se nekim čudom kroz iglene uši provukao na način koji nikome nije bio jasan. Npr. na takav je način pretjecao u Monte Carlu pa zašto ne bi u daleko širem Zolderu.
    Kako to obično biva, mnogi su u samom početku prozivali Massa koji je u F-1 igrao epizodnu ulogu, ali je ubrzo utvrđeno kako je on u svom izlaznom krugu sve odradio korektno. Problem je u tome što je dvostruko brži Gilles po tko zna koji put odabrao sasvim drugačiju putanju te svojim prednjim lijevim kotačem zahvatio Massov zadnji desni. To je na jedinstven način izazvalo uzdužnu rotaciju Ferrarija preko nosa uslijed čega je Gilles s vozačkim sjedalom ispao iz bolida (navodno su imali automatski sustav izbacivanja poput ratnih aviona) te udario u zaštitnu ogradu sa suprotne strane što je bilo kobno za njegov život.
    Onaj dio koji je meni kod Gillesa nedorečen je sumnja kako je njegova pogibija bila sasvim nepotrebna i kako se potpuno nepotrebno doveo u taj rizik tokom borbe za startnu poziciju jer bila su to vremena kad je F-1 realno bila pogibeljni sport. Dio tadašnje publike gledao je vozače F-1 kao moderne gladijatore i Gilles je u takvom okruženju bio omiljen kao izuzetno atraktivan, ali je očigledno u toj svojoj borbenosti zauzeo sasvim suprotan stav od Laude. Iako je Lauda za Ferrari tada već osvojio dva naslova Enzo Ferrari ga nije osobito volio za razliku od Gillesa čiju je sliku navodno zauvijek imao u svom uredu pored slike svog sina Dina.
    Da li je krivac Pironi? Prilično je vjerojatno kako Francuz nije u Monzi poštivao ekipne odredbe kao što je činio čak i neobuzdani Gilles u ranijoj fazi svoje karijere. S nekakvim pravom na koje je prema ekipnim odredbama ili „džentlmenskim“ odnosima u F-1 Gilles možda računao u Monzi moguće je Didier tada ukrao pobjedu, ali to nije trebalo utjecati na preuzimanje životnog rizika tokom slijedećih kvalifikacija ispred kojih predstoji još čitava utrka.
    Vjerojatno je fizičko-psihička podrška u razdoblju između ovih vikenda mogla odraditi bolji posao u „hlađenju glave“, ali je moguće da tada nije postojala na današnji način. Možda je mogla nešto učiniti i ekipa jer očigledno Gilles računa na poštivanje svog statusa dok Didier ne želi čekati svoj red. Njegovo nestrpljenje je očigledno kroz činjenicu kako je i nakon pogibije Gillesa ubrzo okončao svoju karijeru (bez smrtnog ishoda) umjesto da je uzeo naslov koji je na kraju pripao „neatraktivnom“ Rosbergu s jednom pobjedom u sezoni, a sve navedeno se dogodilo u ranoj fazi sezone kad je postojalo još mnogo šansi za borbe i osvajanje bodova.
    Da je tada bilo više racionalnog sustava poput današnjeg (ne računam na sigurnost bolida s obzirom na tadašnje mogućnosti) možda bi povijest F-1 bila prilično drugačija. Teško da bi Keke bio svjetski prvak te godine, a tko zna kakvi bi odnosi među vozačima bili idućih godina.
    Oko Gillesa ipak ostaje određeni misterij jer je prema navodima tadašnjih medija na belgijskoj TV u petak izjavio: „Ako mi se sutra nešto dogodi u onom zavoju iza šume moći ću se samo prekrižiti!“ Mnogi su ovu izjavu protumačili kako je predvidio vlastitu smrt jer upravo se tako dan kasnije dogodilo…


    0

    0