Nico Rosberg, Mercedes

…ne stotinu ljudi u četiri kvadrata, kako izgleda jutarnja vožnja tramvajem radnim danom, već stotinu bodova u četiri utrke. To je naravno teoretski maksimum ali i, dakle, tempo po kojemu je Nico Rosberg do sad skupljao bodove. Ima, kao i uvijek, teoretičara zavjere a i onih koji tvrde kako se radi o koincidencijama koje su igrom slučaja djelovale u Rosbergovu korist. Osobno nisam sklon takvom razmišljanju, nego prije mislim da je Nijemac u doista izvrsnoj formi. Pobjede su mu uglavnom kontrolirane i bez panike, i to je ona kvaliteta koju prvaci obično imaju.

Da ne bude zabune, nisam Nijemca već obilježio kao prvaka, nego želim reći da ove sezone izgleda kao da ima sve uvjete to postati. Proteklih godina kao da ga je u nekom smislu “potukla” Hamiltonova brzina i vještina. No sad, čak i na dane kad Hamiltonu sve ide kako treba, Nijemac odrađuje svoj posao vrhunski. I isto tako priznajem da to nisam očekivao, već sam napola slutio kako se on jedino s vremenom može kristalizirati u tipičnog drugog vozača ― vrlo solidnog ali uvijek makar dijelom u sjeni zvijezde s druge strane garaže. Sad su se stvari očito počele okretati. Još su četiri utrke malo, naročito u ovogodišnjem mega-kalendaru, ali da je Rosberg krenuo u letećem startu, nema sumnje.

I premda je iz sportskog gledišta vjerojatno dobro za publiku vidjeti promjenu lica koje pobjeđuje, izvan sfere vozačkog prvenstva to ne igra mnogo. I dalje pobjeđuje srebro, s priličnom prednošću ― samo u jednoj utrci prvi iza Mercedesa je utrku završio s manje od deset sekundi zaostatka, i to u Australiji, gdje je Vettel bio treći s ― pazite sad, 9,6 sekundi zaostatka. Sve je rečeno.

U tom smislu, kao i ostali se nadam da će se Hamilton sabrati i da stignemo vidjeti izravnu bitku za titulu prvaka. Međutim, ako spadate među one kojima je konstruktorsko prvenstvo jednako zanimljivo koliko i vozačko (a moram priznati kako sam među takvima i ja), neke velike nade u neizvjesnost nemam. Kako trenutačno izgledaju stvari, Ferrari će se više trebati koncentrirati na to da ostane ispred ostalih rivala, nego da izravno napada Mercedes. Stoga me i ne čudi da se već, tobože nonšalantno, glasno razgovara o setu promjena za 2017.

Grand Prix Rusije je pokazao još par interesantnih stvari, čak i ako po strani ostavimo već zamorne političke priče. Koliko mogu prosuditi po snimkama dostupnima publici, Vettel nije bio u krivu živcirati se zbog Kvyata, Rusa na domaćoj stazi, koji ga je lansirao u ogradu, premda time i sebi samom upropastivši utrku. Ali to u Formuli 1 nije ništa novo. Za takve nepodopštine donedavno nam je na raspolaganju bio Maldonado, još nešto prije čak i Grosjean, pa sad kad je tako nešto rjeđe, ovakvi pojedinačni karamboli djeluju drastičnijima nego što jesu.

Što se samog incidenta tiče, iako to Rusu nije trebalo, ne radi se ni o čemu tako nevjerojatnim za Formulu 1 ili motorsport općenito. Ono zanimljivo je kako je Red Bull, poput lisice, iskoristio priliku isprikom i komentarima stvoriti pritisak na Rusa. I inače su tamo, već znamo, brutalni kad se radi o vozačkim pitanjima, no ovo bi se moglo shvatiti kao mala naznaka toga da mu se pozicija trese. Ne bi ih naročito smetalo u 2017. na to mjesto instalirati nekog drugog vozača, naročito Verstappena juniora koji ima oko dvije trećine Rusovih bodova ― u Toro Rossu. Sigurno imaju i druge varijante na pameti. Po kadrovskoj politici oni su hladni kalkulanti, ali isto tako, nitko ih ne može prozvati da do sad nisu znali izabrati dobre vozače.

Williams i dalje marljivo trucka dalje i skuplja bodove, ne u šansi za pobjede ili napad na vodeće, ali čvrsto za njima. I Haas se pokazao kao zapanjujuće solidan projekt ― nakon flipera s Caterhamom ili HRT-om, nisam mislio da je moguće vidjeti novu ekipu kako nakon četiri utrke u sezoni bude u gornjoj polovici prvenstva konstruktora.

No neočekivan je McLaren. Šesto i deseto mjesto za ovu ekipu je sada gotovo ekvivalent dvostruke pobjede. Jesu li McLaren i Honda počeli, konačno, tabati put prema povratku u vrh? Za sport i kompetitivnost grida to bi bilo fenomenalno. Brze pomake ne treba očekivati, ali već imati jasan progres prema srednjem, pa onda gornjem ešalonu ekipa bilo bi izvrsno ― ukoliko će Alonso i Button do tad imati strpljenja. Vidjet ćemo kako se stvari razvijaju…

Pomalo je tmurno ono što se događa s Force Indijom i Sauberom. Švicarci su i sami počeli priznavati kako im je financijska situacija izuzetno teška, i premda povremeno stigne vijest o tome da im je na ovaj ili onaj način još “kupljeno” nekoliko tjedana opstanka, pitanje je što se zbiva dalje. Dok im rezultati na asfaltu sigurno u tome ne pomažu. Slično su škripave vijesti o tjeralici za Vijaya Mallyu, gazdi Force Indije. Ekipa tvrdi kako je F1 operacija velikim dijelom samostalna i da je tako nešto neće ugroziti, ali teško mi je u to baš stopostotno vjerovati. Slično kao kad bilo koja sportska ekipa ostane bez financijera ili vlasnika… to možda ne izazove nagli strmi pad, ali baci ekipu u nekakvo čudno stanje ni-na-nebu-ni-na-zemlji, s neizvjesnim planovima i restrukturacijama koje češće pogoršaju nego poboljšaju stvari.

Kad spominjemo forme ekipa, slijedi Španjolska, koja je u pravilu dobar senzor realnog stanja ekipa. Ako Mercedes razbije konkurenciju i tamo, teorija je (uglavnom) potvrđena. Ali nakon toga, u Monte Carlu ništa, ali baš ništa nije nemoguće…