Eddie Jordan: Kralj kaosa i snalažljivosti – F1puls

Eddie Jordan: Kralj kaosa i snalažljivosti

Kontra mraku, kontra G-sili

Ante Vetma

Prije 1 mjesec 5 min 9 komentara

x1

Edmund Patrick Jordan rođen je u Dublinu 1948. godine. Kao mladić je razmišljao o svećeničkom pozivu, no umjesto toga započeo je karijeru u financijama kao službenik u Bank of Ireland. Međutim, rutina tog posla nije mogla zadovoljiti njegov kasnije legendarni poduzetnički duh. Kada je zbog štrajka ostao bez primanja, preselio se na otok Jersey, gdje je radio dva posla kako bi preživio. Upravo tamo prvi put je došao u kontakt s motosportom, natječući se u kartingu na stazi Belle Vue u St. Breladeu.

Po povratku u Irsku počeo se natjecati u kartingu, a kasnije i u kategorijama Formula Ford i Formula 3. Iako nije bio među najuspješnijim vozačima, ulagao je velike napore kako bi financirao svoje utrkivanje, često se oslanjajući na dodatne poslove i sponzore. Pravi iskorak ostvario je 1978. godine kada je osvojio dva prestižna prvenstva – Duckhams regionalnu Formula Atlantic seriju na Mondello Parku i BP All-Ireland prvenstvo s utrkama na Kirkistownu. Njegovi rezultati privukli su pažnju irskog motosport menadžera Dereka McMahona, koji ga je regrutirao u svoj tim za sezonu 1979. britanske Formule 3.

Kraj vozačke karijere i osnivanje ekipe

Sezona 1979. donijela je brojne izazove. Formula 3 uvodila je osnovne verzije ground-effecta, no i s unaprijeđenim bolidom March 793 Jordan nije uspio konkurirati najboljima, poput Nigela Mansella, Mikea Thackwella i Andree de Cesarisa. Ipak, McMahon je prepoznao njegovu sposobnost privlačenja sponzora i dodijelio mu više odgovornosti u vođenju tima. Jordan je uskoro shvatio da su mu talenti izvan staze daleko jača strana, pa je 1980. godine osnovao vlastiti tim – Eddie Jordan Racing.

U početku je poslovanje bilo nesigurno i opstanak je konstantno bio pod znakom upitnika, a Eddie kao da je najbolje plivao baš u tim okolnostima. Pružao je prilike mladim vozačima, uključujući Ayrtona Sennu, Martina Brundlea i Tommyja Byrnea. Sam Jordan se povremeno vraćao utrkivanju, pa je tako 1981. godine zajedno sa Steveom O’Rourkeom, menadžerom Pink Floyda, nastupio u utrci Le Mansa u BMW-u M1. Ipak, njegova glavna karijera ostala je usmjerena na posao vođenja momčadi. Eddie Jordan Racing ostvario je značajan uspjeh u britanskoj Formuli 3, gdje je Brundle 1983. bio blizu osvajanja naslova protiv Senne.

Put prema F1

Tijekom 1987. godine Jordan je s Johnnyjem Herbertom osvojio britansko F3 prvenstvo, a potom ga poveo u Europsku F3000 seriju. Herbert se već etablirao kao pobjednik kada mu je sezonu prekinula teška nesreća na Brands Hatchu. EJ je 1989. ponovno ostvario uspjeh, vodeći Jeana Alesija do naslova u Europskoj F3000 seriji. Taj uspjeh bio je odskočna daska prema Formuli 1.

Jordan Grand Prix osnovan je u Silverstoneu, a ekipa koju su činili Gary Anderson, Andrew Green i Mark Smith dizajnirala je bolid za 1991. godinu. U početku je automobil nosio oznaku Jordan 911, no zbog pravnih problema s Porscheom morao je biti preimenovan u Jordan 191. Isprva su ga mnogi podcjenjivali, no Jordan je samouvjereno odgovorio kritičarima, uvjeren u uspjeh svog projekta. Njegova sposobnost pregovaranja dovela je do dogovora s Cosworthom za isporuku motora i sponzorskih ugovora s 7-Upom i Fujifilmom.

Uspon i borba za život u F1

Jordanov prvi F1 bolid, obojen, naravno, u zeleno, pokazao se konkurentnim, no financijski problemi bili su stalna prijetnja. Sezona 1991. dobila je neočekivan zaplet kada je Bertrand Gachot, jedan od vozača, završio u zatvoru zbog incidenta s londonskim taksistom. Jordan je iskoristio situaciju i omogućio Michaelu Schumacheru da debitira na VN Belgije. Schumacherov nastup impresionirao je sve, ali umjesto da ostane u Jordanu, Mercedes ga je brzo prebacio u Benetton.

Unatoč izazovima, Jordan je uspio održati tim na okupu i tijekom sljedećih sezona nastavio se boriti s velikim momčadima. Osim uspjeha na stazi, proširio je poslovne interese na nekretnine, konjičke utrke i nogomet, a istovremeno je ostao aktivan u humanitarnim organizacijama.

Nakon povlačenja iz aktivnog vođenja F1 tima, Jordan se posvetio komentatorskom radu i postao prepoznatljivo lice na BBC-u i Channel 4. Zadržao je veze s Formulom 1, a 2024. godine posredovao je u prijelazu Adriana Neweya iz Red Bulla u Aston Martin. Istovremeno, zajedno s Davidom Coulthardom, pokrenuo je podcast Formula for Success, gdje je dijelio analize i anegdote iz F1 svijeta.

U proljeće 2024. dijagnosticiran mu je rak prostate i mokraćnog mjehura, a u prosincu je otkrio da se bolest proširila na kralježnicu i zdjelicu. Tijekom liječenja otvoreno je pozivao ljude da se testiraju, svjestan važnosti prevencije. Unatoč zdravstvenim problemima, još je jednom pokazao poduzetnički duh preuzevši profesionalni dio rugby kluba London Irish s ciljem njegova povratka u natjecanje 2026. godine.

Obitelj je danas nakon tužne vijesti o odlasku žute ikone objavila izjavu u kojoj su ga opisali kao osobu nevjerojatne karizme, energije i irskog šarma. Ipak, izjave mogu učiniti tek toliko da se dočara o kakvom se liku radilo. Eddie Jordan ostavio je neizbrisiv trag u svijetu motosporta, ostavivši generacije obožavatelja i kolega s mnoštvom uspomena na njegov dinamičan i nepredvidiv život. U poplavi aparatčika i hustlera bez pokrića, privilegija je bila pratiti kralja kaosa i snalažljivosti.

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku

Podijeli
Nagradi

Odgovor

9 komentara

  1. Fernando Alonso
    Lovro Andraka urednik Prikaži
    • 20.03.2025., 21:18

    Jako lijep rezime Eddiejeve karijere 👍

    Nisam imao priliku uživo pratiti zlatne dane njegove ekipe, kao klincu su mi bili samo obični fenjeraši, ali zato nakon samo malo upoznavanja povijesti ekipe vrlo brzo postane jasno zašto je svima bila tako draga. Prekrasni žuti bolidi već su dovoljno upečatljivi, ali cijeli “vibe” te ekipe bio je poseban, naravno, zahvaljujući čovjeku koji je pokrenuo i vodio cijelu priču. Takvu neku romantičarsku priču s ekscentrikom zaluđenim utrkivanjem nažalost teško da ćemo ponovo vidjeti u F1, s obzirom na to da je nemoguće da jedna takva mala ekipa uđe u sport – Andretti mi je nekako bio najbliže toj romantici, ulasku nekoga s trkaćim duhom, ali su ga na kraju izgurali. Netko je objavio video Eddiejeve proslave s VN Belgije 1998. i napisao otprilike da se ne sjeća luđeg slavlja nekog šefa F1 ekipe, što dovoljno govori o Jordanovoj emociji prema sportu.

    Meni je bio simpatičan kao komentator, spomenuti FFS podcast s DC-jem je bio odličan, ima tu svakakvih zanimljivih priča iz prošlosti i komentara aktualnosti. Ukratko, EJ je apsolutna ikona F1 – počivao u miru.



    6
    6

    0
  2. Charles Leclerc
    F12000 Prikaži
    • 20.03.2025., 23:00

    Hvala za člank, Eddie je to zaslužio.



    4
    4

    0
  3. Jordan Forever Prikaži
    • 21.03.2025., 07:26

    EJ ❤️
    Prijelomne godine su bile 2001. i 2002. U dvoboju sa Hondinim motorima svladao je BAR, ali nakon terorističkog napada na SAD 2001. neki su se sponzori povukli, a najbolniji udarac bio je odlazak Deutsche Posta i DHL-a nakon 2002. Da stvar bude gora neočekivano ga je napustila tad i Honda koja se posvetila slabijem, ali financijski stabilnijem BAR-u. Znamo da su 2003. desetkovani, i sa Fordovim motorom (potom i Toyotinim), na žalost krenuli nizbrdo. Preostala je pobjeda na VN Brazila 2003. i postolje na VN SAD-a 2005. Obje utrke se i dan danas prepričavaju zbog svoje atipičnosti. Tih zadnjih 4 godine Jordana su povremeno spašavale kvalitetne vožnje Fisichelle i Heidfelda, prije svega.



    4
    4

    0
  4. Ronnie Peterson
    Macumba Prikaži
    • 21.03.2025., 08:53

    Eddie je bio osebujan, energičan lik. I s njim nikad nije bilo dosadno.
    Ne samo da je znao sve o F1 i utrkivanju, znao je to i dobro uobličiti u suvisle komentare, bez dlake na jeziku. Nekima to baš i nije dobro sjedalo, ali to njega nije bilo briga.
    Pamtim njegove žute bolide koji su bili osvježenje na stazama.
    Čovjek je dobio titulu OBE, za razliku od nekih, rekao bih da ju je stvarno zaslužio svojim djelovanjem. Premalo se spominje njegov dobrotvorni rad.
    RIP Eddie! Nedostajat ćeš u svijetu Formule 1.



    4
    4

    0
  5. Pastor Maldonado
    perodeformero Pretplatnik Prikaži
    • 21.03.2025., 12:40

    Zadnji privatni vlasnik momčadi F1
    Njegovim odlaskom era privatnih momčadi bit će potpuno zaboravljena.



    3
    3

    0
  6. Fernando Alonso
    junior Prikaži
    • 22.03.2025., 14:46

    https://www.youtube.com/watch?v=kRycYrioAU0


    0
    0

    0
  7. Stefan Bellof
    pigmalion Prikaži
    • 23.03.2025., 18:21

    Hvala, Ante. 👍👍
    Sažeta kolumna, ali tako pitka i jasna. Hvala ti.

    Mislio sam dodati nešto u vezi prvog njihovog motora u F1, ali od sjećanja mi je ostalo da je to trebao biti neki drugi motor ( dostupniji ). Da su samo sanjali o Fordu Cosworthu. I onda su valjda u nekom kafiću, sasvim slučajno došli do Forda Coswortha. Zbog toga je valjda zeleni Jordan 191 imao onu “grbu” na poklopcu motora – ne držite me za riječ, jer pišem iz svog parcijalnog i djelomičnog sjećanja. Čitao sam to u jednom od F1 Racinga.


    0
    0

    0

Pročitajte više o idućim temama:

Novo na forumu Otvori

F1 - 75 godina, Puls - 10 godina

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

Pridruži se

Pulsmedia

Slijedi nas

© Pulsmedia, guramo od 2015.