Prve utrke šampiona u Ferrariju – od Schumachera do Hamiltona – F1puls

Prve utrke šampiona u Ferrariju – od Schumachera do Hamiltona

Kolumna

Josip Jelušić

Prije 1 mjesec 11 min 12 komentara

Dugoočekivani debi Lewisa Hamiltona u Ferrariju nije prošao bajkovito za ovog britanskog vozača ispred kojega je očito kud i kamo teži posao nego što je to možda i sam očekivao. Hamilton se tako čitav vikend u Australiji teško prilagođavao na bolid, postavke volana, uvjete na cesti, ali i na novog trkaćeg inženjera što smo imali priliku više puta čuti u izravnom prijenosu utrke. Nakon utrke su i Ferrari i Hamilton pokušali ispeglati loše PR poruke odaslavši signale kako je i za vozača i za ekipu ipak potrebno izvjesno vrijeme kako bi se što bolje međusobno razumjeli. Problem je u tome što vremena po svemu sudeći ipak nema toliko puno, iako je iza nas tek prva utrka. Ferrariju i Hamiltonu se žuri, a čini se da bi zlobnici i oni dobronamjerni poručili Lewisu jednostavno: Dobrodošao u Ferrari!

Skeptici će reći – angažman Hamiltona, iako sasvim sigurno marketinški pun pogodak, možda i nije upravo ono što je trebalo Ferrariju u ovom trenutku. Tim više kada uzmemo u obzir više manje stabilnu i brzu vozačku postavu koju su imali u vidu Charlesa Leclerca i Carlosa Sainza. No, potpis Lewisa Hamiltona kao već dokazanog šampiona nije prvi put da Ferrari preskače korake i traži prečac do titule. Od svih vozača koji su vozili za Ferrari, samo su Juan Manuel Fangio, Niki Lauda i Michael Schumacher uspjeli svoje naslove osvojiti i negdje drugdje i u Ferrariju, s tim da je Lauda svoje prve titule uzeo baš za Ferrari. Imajući u vidu da je legendarni argentinac svoju titulu za Ferrari uzeo davne 1956. godine, novija povijest ostavlja nam samo Schumachera kao osobu koja je vratila Ferrariju davno izgubljeni primat u Formuli 1.

Lista vozača koji su svoj naslov uzeli u nekim drugim ekipama, a zatim se pridružili Ferrariju u potrazi za trofejem, samo da bi ostali kratkih rukava zapravo je puno dulja. Giuseppe Farina, Alain Prost, Fernando Alonso i Sebastian Vettel vozači su koji su svoje naslove najprije uzimali u Alfi Romeu (Farina), McLarenu (Prost), Renaultu (Alonso) i Red Bullu (Vettel), ali do trona u Maranellu nikada nisu stigli.

I upravo u ovom kontekstu promotrit ćemo kako su svjetski prvaci poput Schumachera, Alonsa i Vettela vozili u svojim prvim utrkama za Ferrari te na koji način je njihova karijera u crvenom okončana, ali i što nam to govori za Lewisa Hamiltona.

Michael Schumacher – Velika nagrada Australije 1996.

Legendarni Schumi ekipi Ferrarija pridružio se 1996. nakon dva uzastopna naslova svjetskog prvaka koja je osvojio u bojama Benettona. Dolazak Schumachera u Ferrari donekle podsjeća na današnje okolnosti s obzirom na to da je posljednji vozač koji je osvojio naslov za Ferrari prije toga bio Jody Scheckter 1979. godine, dok je posljednji naslov u konstruktorima u Maranello stigao 1983. kada su za Ferrari vozili Patrick Tambay i Rene Arnoux. Već prva utrka u Australiji pokazala je da je pred Nijemcem težak zadatak i da naslovi neće doći sami od sebe.

Schumacherov debi za Ferrari bio je na Velikoj nagradi Australije 1996. godine koja se vozila na stazi Albert Park u Melbourneu. Schumi je u kvalifikacijama zauzeo četvrto mjesto iza Jacquesa Villeneuvea, Damona Hilla i timskog kolege Eddiea Irvinea. Već u prvom krugu preskočio je Damona Hilla koji je nije najbolje startao, a valja istaknuti i zatrašujući sudar Martina Brundlea čiji se bolid nekoliko puta okrenuo i ostao smrskan nakon zabijanja u Coultharda i Herberta, što je dovelo do ponovnog starta utrke.

Iako ga je u ranim fazama utrke Irvine propustio kako bi krenuo u potjeru za Williamsima koji su okupirali dvije vodeće pozicije, Schumacherov debi nije završio idealno. Naime, u 28. krugu pojavili su se problemi s kočnicama na njegovom Ferrariju nakon čega je po drugi puta s treće pozicije ušao u boks. Ovo drugo zaustavljanje potrajalo je duže od minute, ali krug poslije bio je primoran odustati od utrke budući da su problemi s kočnicama na prednjem desnom kotaču bili preveliki.

Na prvu pobjedu u bojama Ferrarija Schumacher je morao pričekati sedmu utrku sezone kada je konačno slavio na Velikoj nagradi Španjolske. U prethodnih šest utrka prije toga imao je tri odustajanja, jedno treće i dva druga mjesta na utrkama u Nürburgringu i Imoli. Prvi naslov za Schumachera u Ferrariju došao je tek u njegovoj petoj sezoni za ekipu iz Maranella čime je započeta najveća era dominacije Ferrarija u Formuli 1 s pet uzastopnih vozačkih naslova (2000.-2004.) i šest naslova u konstruktorima (1999.-2004.)

Fernando Alonso – Velika nagrada Bahreina 2010.

Nakon Schumachera naslov prvaka za Ferrari uzeo je još samo Kimi Raikkonen 2007. godine, što je ostao njihov posljednji vozački naslov sve do danas. Godine 2010. vjerojatno se činilo kako su naslovi Lewisa Hamiltona (2008.) i Jensona Buttona (2009.) samo kratki intermezzo prije ponovnog povratka Ferrarija posebice zato jer je Felipe Massa 2008. godine bio tako blizu. Oklada u Maranellu pala je na Fernanda Alonsa, zvijezdu Renaulta i izopćenika McLarena, ali ujedno i osobu koja je zaustavila Ferrarijevu dominaciju s dva uzastopna naslova 2005. i 2006. godine u bolidu Renaulta.

Dolazak Alonsa u Ferrari 2010. godine bio je nešto nalik Schumacheru. Pedigre s dva naslova prvaka govorio je dovoljno sam za sebe, a prva utrka u Bahreinu nije mogla proći bolje. U kvalifikacijama je zauzeo solidno treće mjesto iza Red Bullovog Sebastiana Vettela i timskog kolege Felipea Masse, dok je na četvrtoj poziciji bio još jedan budući Ferrarijev vozač – Lewis Hamilton. Alonso je odlično startao i već u prvom krugu prelazi Massu za drugu poziciju, dok je Vettel mirno kormilario utrkom. Nažalost po Vettela, njegov Red Bull je u drugom dijelu utrke počeo gubiti snagu i postajao sve sporiji, što je otvorilo vrata i Alonsu i Massi da prođu pored njega i tako ostvare dvostruku pobjedu za Ferrari.

Ne treba isticati koliko je ta pobjeda bila burno proslavljena u garažama Ferrarija i činilo se da je Ferrari nakon nekoliko godina lutanja i gledanja u leđa svojim konkurentima napokon na pravom putu. Fernando Alosno je do kraja sezone uzeo još četiri pobjede. Međutim, do naslova u Maranellu nikada nije došao, iako je nekoliko puta bio tako prokleto blizu. Navijačima Ferrarija vjerojatno još uvijek u snove dolaze utrke iz Abu Dhabija 2010. ili Brazila 2012. kada je propustio dovršiti posao.

Alonso je ostao u Ferrariju pet godina, a do razlaza je došlo nakon loše 2014. godine kada se Španjolac vratio pod okrilje McLarena. Pokazat će se tako da godinama poslije i Ferrari i Alonso još uvijek traže svoje trofeje.

Sebastian Vettel – Velika nagrada Australije 2015.

Odlazak Fernanda Alonsa iz Ferrarija bio je sam po sebi velika vijest, a utjeha za Tifose došla je u vidu četverostrukog svjetskog prvaka iz redova Red Bulla – Sebastiana Vettela. Ovdje se počeo pojavljivati obrazac. Ferrari je angažirao davnog neprijatelja Alonsa koji je uzimao titule Schumacheru, a zatim i jednako velikog neprijatelja u vidu Sebastiana Vettela koji je uzimao titule Alonsu.

“Dok sam bio dijete, Michael Schumacher u crvenom bolidu bio mi je najveći idol, a sada mi je nevjerojatna čast napokon dobiti priliku voziti Ferrari”, bile su prve Vettelove riječi Ferrarijevim navijačima.

Za razliku od Alonsa i Schumachera, Vettel je u Ferrari došao sa četiri naslova i trebao je biti Ferrarijevo rješenje za problem dominacije Mercedesa. Ispostavilo se kako zapravo nitko do Maxa Verstappena nije uspio srušiti vladavinu Mercedesa i Lewisa Hamiltona. Dobro, neki mogu istaknuti da se tu ne smije izostaviti i Nicu Rosberga.

Svoj debi za Ferrari Vettel je napokon dočekao na Velikoj nagradi Australije 2015. godine, jednako kao njegov idol Michael Schumacher gotovo dvadeset godina prije njega. U kvalifikacijama za prvu utrku sezone Vettel je ostvario četvrtu poziciju iza Mercedesa Lewisa Hamiltona i Nice Rosberga. Na trećoj poziciji bio je, sada Williamsov, Felipe Massa, dok je top 5 zaokružio Vettelov timski kolega Kimi Raikkonen. Koliko će težak posao biti ispred Vettela i Ferrarija dovoljno je govorio zaostatak za vodećim Hamiltonom u kvalifikacijama od čak 1.4 sekunde.

Mercedesi su uvjerljivo startali, a dva Ferrarija imala su bliski kontakt u prvom zavoju, što je Raikkonena bacilo na osmu poziciju. Nimalo iznenađujuće, čitavu utrku nitko nije imao rješenje za brzinu Mercedesa koji su uvjerljivo uzeli prve dvije pozicije. Vettel se popeo na treću poziciju ispred Felipea Masse nakon zaustavljanja u boksu. Bio je to početak s kojim su bili zadovoljni u Ferrariju. Postolje u prvoj utrci i četverostruki svjetski prvak zasigurno su dobar temelj za lov na Mercedese. Stvar je postala još bolja kada je u drugoj utrci sezone Vettel uzeo svoju prvu pobjedu za Ferrari.

Nažalost, do naslova u crvenom, jednako kao i Alonso, nikada nije došao. A najozbiljniji pokušaj imao je 2017. i 2018. godine kada je u određenim trenucima jednostavno nedostajalo ili sreće ili brzine ili kombinacije ta dva čimbenika. Vettelov odlazak iz Ferrarija bio je čista suprotnost njegovom dolasku. COVID sezona 2020. i katastrofalna godina za Ferrari dovela je do rastanka, a Sebastiana je u bolidu zamijenio Carlos Sainz.

Što očekuje Hamiltona?

Čini se da smo komadiće toga dobili već u Australiji i to posebice onaj dio kada Ferrariju ne ide baš najbolje. Prije svega treba vidjeti na koji način će se Hamilton prilagoditi na nevjerojatne amplitude raspoloženja koje variraju od možda i suvišnog slavlja nakon pobjeda, do pretjerane depresije nakon loših utrka. Ono što Hamiltonu definitivno ne ide u prilog je statistika koja govori o trojici vozača koji su u Ferrari došli kao svjetski prvaci:

Michael SchumacherFernando AlonsoSebastian Vettel
Broj pobjeda721114
Broj postolja1164455
Pole pozicije58412
Broj sezona1156
Broj naslova500

Prema tome, lako je zaključiti kako je Schumacher jedini od vozača koji je Ferrariju uspio donijeti toliko željene naslove. Dovođenje Hamiltona je na neki način slično dovođenju Michaela Schumachera posebice kada znamo koliko su dugo u Maranellu čekali na naslov prije Schumachera, a koliko ga čekaju sada kada su doveli Hamiltona. Jednako tako, povijest nas uči da je Schumacheru trebalo pet godina za osvajanje prvog naslova u Ferrariju, dok su Vettel i Alonso nakon istog ili sličnog broja godina napustili Ferrari.

S druge strane, dolazak Alonsa i Vettela poklopio se s periodom dominacije Red Bulla od 2010. do 2013., odnosno Mercedesa od 2014. do 2021., a dok se Španjolcu nudilo više prilika za uzimanje barem jednog naslova za Ferrari, Vettel nikada nije imao tu priliku u posljednjoj utrci sezone.

Povijest je pokazala i to da Ferrari voli vrbovati svoje davne neprijatelje, što smo već spomenuli ranije u tekstu. Alonso je uzimao naslove Schumacheru, Vettel Alonsu, a Hamilton kasnije Vettelu. Svi su u jednom trenutku bili neprijatelji Tifosa, a već u drugom njihovi glavni heroji. I to je u redu. Također, ostaje činjenica da su i Alonso i Vettel ogroman dio svojih postignuća ostvarili izvan Ferrarija. Premda sam svjestan da ovdje u igru dolaze i drugi čimbenici, poput bolida ili jednostavno povijesnog trenutka, nije na odmet spomenuti da je Alonso čak 21 pobjedu i 18 pole pozicija ostvario izvan Ferrarija, dok je kod Vettela statistika još izraženija. Izvan Ferrarija ostvario je 39 pobjeda i 45 pole pozicija. Obojica također imaju kud i kamo veći broj postolja izvan Ferrarija nego za Ferrari. O naslovima da ne govorim.

Prema tome, naravno da Lewis Hamilton ni u kojem slučaju ne može nadmašiti svoje brojeve i ostvarenja koje je donio u Ferrari, ali usporedba vozača sličnog kalibra koji su vozili za Ferrari prije njega pruža nam zgodan uvid u ono što možemo očekivati. Ukoliko Hamilton osvoji naslov za Ferrari pridužit će se probranom društvu vozača poput Alberta Ascaria, Juana Manuela Fangia, Mikea Hawtorna, Phila Hilla, Johna Surteesa, Nikija Laude, Jodyja Schecktera, Michaela Schumachera i Kimija Raikkonena kao netko tko je osvojio titulu za Ferrari.

Stoga, ne treba čuditi takva pompa oko Lewisa u Ferrariju jer bi njegova eventualna titula bila rekordna osma titula za nekog vozača, ali i toliko dugo očekivana za Ferrari koji vozački naslov čeka od davne 2007. godine, a konstruktorski od 2008. godine. Međutim, povijest nam šalje jasno i ozbiljno upozorenje oko toga što čeka Lewisa u Ferrariju. Za sve ostale detalje može samo pitati svog kolegu Charlesa Leclerca koji je ostario nekoliko godina previše zahvaljujući svim silnim lutanjima i gafovima u Maranellu.

Što vi mislite? Kakve su šanse za Lewisovu osmu titulu u Maranellu i treba li se Ferrari okrenuti svojim mladim talentima ili rješenje ipak leži u angažmanu bivših svjetskih prvaka unatoč onome što nas statistika uči?

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku

Podijeli
Nagradi

Odgovor

12 komentara

  1. Nelson Piquet
    graho Pretplatnik Prikaži
    • 18.03.2025., 19:50

    “Navijačima Ferrarija vjerojatno još uvijek u snove dolaze utrke iz Abu Dhabija 2010. ili Brazila 2012. kada je propustio dovršiti posao”

    Moglo se ovo i ljepše napisati. Ispade da je bacio oba naslova, pa nije Lando Norris.



    7
    7

    0
    • Renault
      zd1400rt Prikaži
      • 18.03.2025., 19:54

      Slažem se. Alonso se u obe sezone borio sa sporijim bolidom, a za dosta stvari koje su pošle nizbrdo nije bio kriv. Npr. onaj kreten od Grosjeana u svojim kamikaza vožnjama na Spa…
      Od kad Ferrariju vlada suša s naslovima, te dvije Alonsove sezone su bile najjače!



      7
      7

      0
  2. Racing Point
    BatteryVolttas Prikaži
    • 18.03.2025., 19:56

    Život je jedna velika nepravda,sve u svemu..Kimi kojeg boli ona stvar,titula je pala u ruke jer su se poklali u McLaren Mercedesu i Ron Dennis je radije izabrao taj scenarij da Kimi dobije titulu nego da Fernando osvoji treći uzastopni.
    Dalje..Felipe Massa je zaslužio 2008 titulu,ali eto…sjetimo se Hungaroringa i otkazivanja motora 3 kruga prije kraja utrke te Singapura gdje Felipe nije bio kriv nego su ga pustili mehaničari ali nisu crijevo za dolijevanje goriva odspojili…
    Alonso 2010,2012… trebao je uzet barem jedan naslov..ali ne..
    I sad Lewis.. mogao je početi bajkovito… čak je i poveo utrku,ali… prekasno je regirao i on i box.. šteta…. stat će zauvijek zabilježeno da je LH44 debitirao sa P10 za Ferrari što stvarno zvuči loše, loše… loše



    4
    4

    0
  3. Fernando Alonso
    junior Prikaži
    • 18.03.2025., 20:28

    O Schumacheru u Ferrariju se nema šta pričat…kombinacija koja ce se pamtit generacijama.

    Alonso i Ferrari su bili odlicna kombinacija po senzibilitetu (Španjolska, Italija). Mislim da je među Tifosima bila slicna atmosfera kao kad je Schumi bio u Ferrariju. Falio je samo bolji tim koji dizajnira bolid jer je momcad na stazi zajedno s Fernandom uvijek izvlacila maksimum. 2010 sezona kad su svi konkurenti za naslov grijesili, ali najskuplja greska je strategija Ferrarija u Abu Dhabiju. Ionako spektakularnu 2012 su ucinili jos zanimljivijom borbom do zadnje utrke.

    Veliki udjel u Vettelovoj želji da ode u Ferrari je njegov idol Schumacher. Bila je neka svjeza promjena nakon Alonsa. Postali su vrlo simpatican tim s njime i Kimijem i lagano se uzdigli u konkurenta za naslove mocnom Mercedesu. 2017 je bio zaista odličan, Mercedes i dalje s osjetnom prednosti u podrucju motora, ali Ferrari sa odlicnom šasijom i potrosnjom guma u utrci. Par gresaka, ali sve u svemu odlicna sezona. 2018 je ipak zabrljao, motor napokon na razini Mercedesa (bio on legalan il ne), bolid i dalje konkurentan. Morao je biti puno blize bodovno na kraju sezone.

    Hamiltonov debi je prosao po meni odlicno. Ne po pitanju rezultata. Ali bio je blizu Leclercu u novom bolidu u teskim uvijetima. Trebat ce mu sigurno par utrka privikavanja. Veselim se raspletu te telenovele u Ferrariju. A i da vidimo Leclerca u ulozi favorita u ekipi. Protiv Vettela je bio novajlija koji je dosao da se dokaze i uzrmao dotadasnjeg broja 1 u ekipi. Protiv Sainza je uvijek imao tih desetinku dvije, a i Sainz je lagan timski kolega za imat po pitanju odnosa u ekipi i tenzija. Sada on mora pokazat da je buducnost Ferrarija i broj jedan



    4
    4

    0
  4. David Croft
    Frantic Prikaži
    • 18.03.2025., 20:53

    Hamiltonov debi za Ferrari je drugi najlošiji u ovom mileniju, iza debija Luce Badoera na VN Europe 2009. godine (zamjena za povrijeđenog Massu), koji je završio tu trku kao 17.



    1
    0

    1
    • dejan_s Prikaži
      • 18.03.2025., 21:40

      Ne, lošiji je bio i Fisichella 2009. godine kada je zamijenio Badoera (Italija). “Giano” se kvalificirao na 14. poziciju i kasnio je pola sekunde iza Räikkönena, a zavšio je na kraju utrke kao deveti, ali u to vrijeme bodove je dobijalo prvih osam vozača. Treba dodati da GF za Ferrari nije osvojio niti jednog poena. Treba uzeti u obzir i stanje na stazi u Albert Parku: natopljenu stazu. Da ne bude dileme: očekujem da će Hamilton biti ubjedljivo nadvladan od Leclerca. Biće zanimljivo pratiti dešavanja na relaciji Hamilton – Ferrari – britanski novinari.



      1
      1

      0
  5. Ferrari
    Mrgud Prikaži
    • 18.03.2025., 21:19

    Prođe me jeza kad vidim sliku Michaela u crvenom kombinezonu. Koja vremena, koji spoj dviju veličina.
    I da, ova nova Ferrari tamno-mat-crvena kakve su imale zadnjih 10-ak godina je bezveze. Schumacher-crvena nemjerljivo ljepša, F12000 je bio prekrasan.



    2
    2

    0

Pročitajte više o idućim temama:

Novo na forumu Otvori

F1 - 75 godina, Puls - 10 godina

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

Pridruži se

Pulsmedia

Slijedi nas

© Pulsmedia, guramo od 2015.