Ukupno 217 dana prošlo je od posljednje utrke u prosincu 2019. godine koja se održala u Abu Dhabiju do početka sezone 2020. i prve utrke u Austriji. Svijet u srpnju 2020., kada se vozila prva utrka sezone, više nije izgledao isto, a na Formulu 1 se, kao uostalom i nad cijelu planetu, nadvio sivi oblak nesigurnosti. Ponajviše se to odnosilo na pitanja hoće li se navedena sezona uopće moći privesti svome kraju i kako će to sve izgledati bez publike. Gledano unazad, dobili smo sezonu od 17 utrka od kojih je Italija dobila tri utrke, Austrija, Bahrein i Velika britanija po dvije, dok su nostalgičari došli na svoje privremenim povratkom legendarne staze u Nürburgingu, ali i one u Imoli koja se zadržala u kalendaru čak i danas.

Godina 2020. bila je još uvijek dio vladavine Mercedesa i postalo je posve jasno da će i ove godine više nego uvjerljivo odraditi posao. Jer, k vragu, ako ih Ferrari nije prešišao primjerice 2018. ili 2019., još manje šanse imat će sada kada se osim COVID-a u Maranellu pojavila nikad definirana kazna koja je njihov bolid učinila sporijim od moje Mazde. Ne samo da je Ferrari na taj način pa na razinu mojih kola, već i u rang momčadi poput Alpha Taurija ili Renaulta. S druge strane, Red Bull se još uvijek mučio s pouzdanošću i pronalaskom potencijala u novoj Hondinoj pogonskoj jedinici, a nitko drugi nije prijetio. Merecedes je na taj način imao jednu prilično laganu i opuštenu sezonu.

Bila je to i godina posljednjeg Hamiltonovog naslova kojeg je i matematički osigurao na onoj ludoj utrci u Turskoj. O dominaciji Mercedesa svjedoči čak 13 pobjeda u 17 utrka. Hamilton je slavio čak 11 puta, Bottas i Verstappen po dva puta,dok su svoje prve pobjede uzeli su Meksikanac Sergio Perez u svom emotivnom nastupu u Sakhiru te je u Monzi uz ništa manje emocija do svog sna zakoračio i Red Bullov izopćenik Pierre Gasly.

Rođen i odrastao u Normandiji ovaj Francuz započeo je svoju karijeru pilota Formule 1 u Red Bullovoj sestrinskoj ekipi pod tadašnjim imenom Scuderia Toro Rosso. Za upravljačem bolida momčadi iz malog talijanskog gradića Faenze odradio je pet utrka u 2017. godini te čitavu 2018. nakon koje je prebačen u nemilosrdni žrvanj glavne ekipe Red Bulla. Bilo je to vrijeme kada je i sam Red Bull lutao s pronalaskom distributera pogonske jedinice, budući da se ona Renaultova koja ih je opskrbljivala kroz veći dio hibridne ere u više navrata pokazala nepouzdanom. Red Bull je ostao nepripremljen i na odlazak Daniela Ricciarda koji je svoj put prema šampionskom naslovu odlučio potražiti upravo u Renaultu, a svoju matičnu ekipu osudio na lutanje i poneke greške u koracima dok su tragali za savršenim partnerom za Maxa. Ostali su tako na Verstappenu i hrpi talentiranih klinaca koji su jedva čekali svoju priliku da voze za jednu top momčad.

Niti Pierre Gasly nije bio iznimka. Samo, gledajući unatrag, čini se da s njim počinje razdoblje Maxove surove dominacije nad svojim momčadskim kolegama koje je uništavao do granice dobrog ukusa. Maxova suverenost nad timskim kolegama počela se nazirati u okršajima s Ricciardom, a nakon što je Australac otišao te Max u međuvremenu odrastao, sve to je poprimilo neku novu dimenziju najprije započevši s Gaslyjem, a onda s Alexom Albonom i u konačnici Sergiom Perezom. I ne, nije ovo oda o tome koliko je Gasly loš, a Max dobar, već stavljanje u kontekst jednog vozača koji se nikako nije mogao snaći u Red Bullu i koji je u Limenke možda došao prerano te onog drugog vozača koji je bio pred samim ulaskom u svoj prime.

Gledajući utrke i čitajući razna štiva koja se odnose na F1, teško se oteti dojmu kako se Gaslyjeva karijera nerijetko promatra kroz naočale omjera protiv Verstappena. Možda je pogrešno, ali takav je dojam. Recimo, u prilog tome govori i statistika.

Gaslyjeva karijera u Red Bullu praćena je i ogromnim pritiskom od strane dr. Helmutha Marka i šefa ekipe Christiana Hornera. Od svih vozača koji su bili partneri Maxa Verstappena u Red Bullu, Gasly je jedini koji nije dobio šansu cijelu sezonu. I Alex Albon i Sergio Perez odradili su barem jednu punu sezonu za volanom Red Bulla. Čak je i Daniil Kvyat dobio priliku da kroz cijelu sezonu pokaže svoje vještine.

Pogledajmo Gaslyjeva ostvarenja u kvalifikacijama i utrkama:

Konačno, Gaslyjeva bodovna bilanca u 12 utrka koje je vozio za Red Bull govori da je na svom kontu imao 61 bod. Kako bismo bili sasvim pošteni, uzmimo u obzir bodovne učinke Albona, Pereza i Kvyata u njihovih prvih 12 utrka za Red Bull. Isti nam govore da je Albon nakon navedenog broja utrka ostvario učinak od 88 bodova, Perez je imao 104, dok je Kvyat imao 58 bodova. Valja napomenuti da je Perez jedini od ove četvorice vozača koji je ujedno i došao do pobjede u bojama Red Bulla, što mu dobrano diže bodovni učinak, a bilo je to na onoj izvrsnoj utrci na obalama Kaspijskog jezera, u Bakuu 2021. godine.

Perezu je do prvog postolja za Red Bull trebalo pet utrka (prvo postolje je ujedno bila i pobjeda!), Kvyatu je za prvo postolje trebalo deset utrka (drugo mjesto u Mađarskoj), dok je Albonu trebalo čak osamnaest utrka (3. mjesto u Turskoj). Pierre Gasly je jedini u ovoj priči bez postolja za Red Bull. Uzevši bodovni učinak u obzir, očito je gdje je prekipjelo Horneru i Marku. Gasly, naprosto, nije bio dovoljno učinkovit.

Pomalo paradoksalno, prilično brzo nakon degradiranja u Alphu Tauri Gasly dolazi do svog prvog postolja u karijeri i to baš 2019., svega osam utrka nakon protjerivanja iz Red Bulla. Bilo je to na utrci u Brazilu. Naravno, na kraju utrke Max je bio na P1, Gasly se okoristio sudarom Leclerca i Vettela, a malo kasnije dodirom Hamiltona i Albona te se sretno i spretno plasirao na P2 čime je Red Bull doveo do neslužbene 1-2 kombinacije. Imajući ovo u vidu, teško je ne zapitati se nije li to samo dodatno raspizdilo Hornera i Marka?

Sezonu potom Gasly je došao do svoje prve pobjede. Kako mu je to pošlo za rukom?

Napokon pobjeda

Velika nagrada Italije 2020. godine bila je osma po redu utrka u kalendaru. U prethodnih sedam utrka šest pobjeda uzeo je Mercedes, dok je Max slavio jednom i to na Silverstoneu. U poretku vozača na prva tri mjesta nalazili su se Hamilton s 157 bodova, Verstappen sa 110 te Bottas sa 107 bodova. Nitko drugi nije bio niti blizu. Sve to sugeriralo je jednu dosadnu utrku na stazi gdje je u teoriji Mercedes svojom brzinom na pravcu trebao uzeti laganu 1-2 pobjedu, za vrijeme čega će dobar dio gledatelja pred TV ekranima zaspati nakon nedjeljnog ručka.

I kvalifikacije su bile na tom tragu. Mercedes je zaključao prvi red. Iza Hamiltona i Bottasa na P1 i P2 pomalo iznenađujuće su drugi red zauzeli McLarenov Carlos Sainz i Sergio Perez, tada u Racing Pointu. Verstappen je bio tek u trećem redu, na P5, dok je Gasly zauzeo P10. Ferrari je na svojoj domaćoj utrci doživio ponor, Leclerc je na startu bio P13, a Vettel P17.

I to je sve što se tiče dosadnog vikenda, jer ova utrka bila je ludilo. Krenulo je žestoko od samog početka. Hamilton je startao odlično dok Bottas spava i već do prvog Lesmo zavoja prepušta svoja mjesta Sainz i Norrisu te pada na P4. Do kombinacije Ascari stvar postaje još gora za Finca kojeg prestižu još Perez i Ricciardo. Jedan Mercedes bio je na P1, drugi na P6, dok su ih razdvajali redom Sainz, Norris, Perez i Ricciardo. Niti Verstappen se nije proslavio na startu te je u prvom krugu izgubio tri pozicije. Pierre Gasly je na samom startu imao dodir s Alexom Albonom, ali je ipak prošao bez štete na bolidu.

Kao da loš plasman u kvalifikacijama nije bio dovoljan, u 6. krugu dan je postao još gori za Ferrarijeve navijače nakon što su se na Vettelovu bolidu pojavili problemi s kočnicama. U prvoj šikani produžio je ravno i pokupio ispred sebe barijere od stiropora. Brakes failed, brakes failed, brakes failed!, vikao je četverostruki svjetski prvak i utrka je ubrzo bila gotova za njega.

Utrka se malo primirila nakon toga. U 12. krugu Hamilton je mirno krstario na vrhu kolone s više nego sigurnih 6.8 sekundi prednosti ispred drugoplasiranog Carlosa Sainza. Top 3 u tom trenutku je kompletirao njegov timski kolega Lando Norris. U 17. krugu Bottasov bolid imao je sve veće probleme s pregrijavanjem, što ga je, osim kriminalne reakcije na startu koštalo dobre utrke. I can’t race with these engine settings. It’s a joke!, žalio se Valtteri na radio svom trkaćem inženjeru.

U 19. krugu dogodila se prva ključna stvar utrke. Haasov bolid kojim je upravljao Kevin Magnussen otkazao je poslušnost na izlasku iz Parabolice, a Magnussen ga je prilično nespretno parkirao na travu stotinjak metara prije ulaska u boks. Tako zaustavljen bolid na stazi predstavljao je opasnost za sigurnost svih vozača te direkcija utrke ubrzo proglašava izlazak safety cara na stazu. Ovo je naizgled došlo kao naručeno da Hamilton, ali i svi drugi vozači, odrade besplatno zautavljanje u boks. Izlazak sigurnosnog automobila na stazu tempiran je odlično upravo za Mercedes i Hamiltona (kao toliko puta do tada) koji je bio taman na izlasku iz Parabolice. Samo, ispostavilo se da je Hamilton jedini koji se zaustavio u boksu. Sainz je ostao vani i tako zauzeo P1. Što se događa?

Bila je ovo jedna potpuno netipična pogreška za Mercedes. Hamilton je pozvan na mijenjanje guma koje je i obavio dok je ulaz u pit lane bio zabranjen i sad je postalo jasno da će broj 44 poprilično dobiti po prstima. Nekoliko trenutaka nakon, ulaz u pit lane bio je otvoren i ovdje imamo još jednu ključnu stvar za utrku. Gume mijenjaju Gasly, Giovinazzi (ponovio Lewisovu pogrešku), Raikkonen, Leclerc i Latifi, što će se pokazati izuzetno bitnim za nastavak utrke. Njihov ulazak u boks bio je fantastično tempiran ponajviše zbog pozicije na stazi na kojoj su se u tom trenutku nalazili. Ubrzo nakon toga apsolutno svi ostali su promijenili gume na svojim bolidima.

U 24. krugu safety car odlazi sa staze i sada imamo sljedeći poredak: P1 Hamilton, P2 Stroll, P3 Gasly, P4 Giovinazzi, P5 Raikkonen, P6 Leclerc. Sainz i Norris su s P2 i P3 pali na P7 i P8, ponajviše zahvaljujući lošem tajmingu otvaranja pit lanea i duplom zaustavljanju u boksu. Hamilton je suvereno odradio prvi krug nakon odlaska safety cara, dok je Leclerc riješio obje Alfe u prvoj šikani. I to je bilo sve od Ferrarija na ovoj utrci s obzirom da je u istom krugu sve one koji su zaspali za nedjeljnim ručkom probudio opasan Leclercov udes na izlasku iz Parabolice. Crvena zastava. Utrka je prekinuta.

Dok se čekao nastavak utrke dobili smo vijest da su Giovinazzi i Hamilton kažnjeni s 10 sekundi stop and go kazne i sada je definitivno bilo jasno da nas do kraja čeka još luđa utrka i vrlo vjerojatno novi, neočekivani pobjednik. Ova kazna ujedno je značila da Giovinazzi i Hamilton ne mogu odraditi kaznu pod safety carom ili na neki drugi način, već isključivo dok vrijedi pravilo zelene zastave, odnosno dok je utrka otvorena.

U 28. krugu utrka je nastavljena u obliku novog stajaćeg starta. P1 je bio Hamilton, na P2 i P3 bili su Stroll i Gasly. Hamilton je ponovno odlično startao, dok je Stroll izgubio poziciju od Gaslyja, Raikkonena, Giovinazzija i Sainza. Na kraju ovog kruga Hamilton i Giovinazzi otišli su na služenje kazne u bokseve, što je katapultiralo Gaslyja na vodeću poziciju i sasvim realnu šansu da uzme svoju prvu pobjedu kojoj nikada u Red Bullu nije bio niti blizu. Tempo je bio sasvim pristojan, a jedini koji je prijetio bio je McLarenov Carlos Sainz koji je jednako kao i Gasly izgarao od želje za svojom prvom pobjedom.

One at a time, Carlos, one at a time! poruka je koju Sainz prima od svog trkaćeg inženjera u 34. krugu, tik prije nego što je Španjolac obišao Raikkonena za P2. Do kraja je bilo još 19 krugova i Gaslyjeva prednost iznosila je oko 4 sekunde ispred McLarena. Prvu pobjedu koju je bilo koja od Red Bullovih ekipa uzela bila je upravo na ovoj stazi 2008. godine kada je za volanom Torro Rossa sjedio Sebastian Vettel. Može li Gasly to ponoviti?

Gaslyjeva prednost nad Sainzom postupno se smanjivala. U 40. krugu iznosila je 3 sekunde, u 42. krugu pala je na samo 2.5 sekunde, a u 45. na 1.8 sekundi. Potjera je bila žestoka, a glavno pitanje je bilo hoće li Sainz imati dovoljno brzine u gumama za proći pored Francuza. Krug prije kraja napeta lica u McLarenovoj garaži bila su u glavnom fokusu režisera utrke, a Sainz je napokon uspio ući u DRS Gaslyju. Brzina je bila tu, ali čini se da će Španjolcu nedostajati barem jedan krug koji bi bio dovoljan da odradi pretjecanje za toliko željenu pobjedu. S druge strane, Gasly je vozio fantastično. U ključnim trenucima uspio je usporiti Sainzov napredak, a kada je ušao u DRS njegovo razbijanje zavjetrine bilo je dovoljno učinkovito da onemogući Španjolca za barem jedan ozbiljniji pokušaj obilaska. I want this win, Tom!, vikao je Sainz. Na njegovu žalost, nije bilo dovoljno.

Gasly nije podlegao pritisku. U 53. krugu prošao je prvi ciljem i svi Sainzovi pokušaji nisu bili dovoljni. Margina je bila +0.415. Top 3 kompletirao je tko drugi nego Lance Stroll. Onaj koji je stavio novce da će na kraju utrke sva tri mjesta na postolju kompletirati vozači Alpha Taurija, McLarena i Racing Pointa vjerojatno više nikada u životu nije morao raditi. Ne treba ni isticati koliko je emotivno Gasly proslavio svoju prvu i do sada jedinu pobjedu u karijeri. U sjećanju ostaje slika emotivnog Gaslyja kako je još dugo na postolju ostao sjediti sam na mjestu predviđenog za pobjednika, upijajući svaki trenutak osjećaja koji se možda više nikada neće ponoviti. Pobjedom u Italiji Gasly je postao 109. pobjednik u povijesti ovog sporta i prvi Francuz nakon Oliviera Panisa koji je slavio u Monacu 1996. godine.

Ovaj rezultat pojačao je glasine o mogućem povratku Gaslyja u Red Bull, posebice zato jer je njegova zamjena Alex Albon na istoj utrci završio na P15. Verstappen je odustao, ali on je ionako nezamjenjiv. Ipak, do povratka u Red Bull nikada nije došlo. Albona je zamijenio Perez, a Gasly se pod okriljem ove ekipe zadržao još dvije godine, također vozeći za Alpha Tauri. Godine 2021. u garaži mu se pridružio Yuki Tsunoda koji je također godinama poslije doživio donekle sličan tretman kao što ga je imao Gasly. Pierre je tu godinu odradio fantastično. Od ukupno 22 utrke njih čak 16 je završio među osvajačima bodova, a vrhunac je bilo još jedno postolje, ovog puta u Bakuu. Njegova posljednja godina u Alpha Tauriju nije bila pretežito uspješna. Nova pravila, teško upravljiv bolid i spoznaja da zaista nikad neće doživjeti povratak u glavnu ekipu Red Bulla doveli su do konačnog rastanka.

Novi projekt postala je ekipa Alpine koja je oformila svefrancusku vozačku postavu spojivši Gaslyja s njegovim davnim neprijateljem Estebanom Oconom. Uspomene na događaje u Alpini su svježe, a ona loša iskustva ostavit ćemo po strani te ćemo samo napomenuti kako je i ovdje uspio ugrabiti dva treća mjesta. Godine 2023. P3 je ostvario u olujno Zandvoortu, a prošle sezone pamtimo dvostruko postolje Alpine na isto tako olujnom Interlagosu.

What did we just do? poruka je koja je odzvanjala kraljevskim parkom u Monzi nošena emotivnim glasom pobjednika utrke. Tko zna, možda ju ponovno čujemo i u 2025.?

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku