U smiraju od – toliko treba priznati – solidne ali potkraj ne neviđeno uzbudljive 2015., a prije nego krenu špekulacije oko onoga što će se u 2016. zbivati na temelju testiranja, zgodan je trenutak napraviti mikro-rekapitulaciju.

Velik fokus po medijima je ovih dana na tome tko bi mogao biti adekvatan rival Mercedesu, ali to pitanje je uglavnom odgovoreno; svi s pravom pretpostavljaju da u ovom trenutku, kad Red Bull još nije ozbiljno sredio svoju motornu budućnost, a drugi još imaju prevelik odmah, samo Ferrari ima kapacitet ozbiljno konkurirati. Bilo bi zanimljivo i da se Williams vrati u sam vrh, ali oni sami neizravno priznaju kako za to nisu spremni. Ne treba se više puno strpiti do testiranja koja će to potvrditi ili osporiti ― strepim samo od Mercedesa ako se pokaže bržim od svih za dvije sekunde po krugu. Čast genijalnosti inženjera, ali Fomula 1 ponovo treba vremena s više od dva-tri ista lika na vrhu postolja. (Svejedno koja tri.) Nadam se sezoni u kojoj titule neće biti odlučene već prije nego što se kiseli zimnica.

Zatim, Lotus je definitivno prodan i ponovo će ta ekipa biti Renault. Svježa objava kako to znači i povratak tradicionalnim žutim bojama sigurno veseli stare tvrdokorne Renaultove navijače, ali razultati će u 2016. tražiti malo više od kante žute boje. Tu sad ima jako puno faktora, od nove organizacije, preko financija i restrukturiranja, do vozača koji su velikim dijelom nepoznanica (da baš ne napišem varijabla). Možda je prva godina već prihvaćena kao “kompromitirana” radi tranzicije i milijardu sitnih promjena koje se u Enstone odvijaju i još će se odvijati, ali Renault nije netko tko bi u sport ušao na godinu-dvije. Ako mu je do trajnih rezultata, jednostavno će se s vremenom morati potruditi oko angažmana barem jednog super-vozača. Isprike Maldonadovim fanovima, ali vozač koji ima povremene bljeskove nije netko tko povede ekipu u pobjede i naslove, već za to treba konzistentno dobar vozač koji zna kad rizik treba preuzeti, kad ne. (Bi li to možda bio Grosjean, da je ostao još malo duže u ekipi? Ili ne? Vrijeme će pokazati.)

Kako je ogromna većina vozačkih mjesta ostala nepromijenjena u 2016., to nam barem služi kao dobar lakmus-papir za tehničke pomake ekipa. Unatoč tome što svi najavljuju kojekakve napretke i nove ideje, povijest je pokazala da su ogromni pomaci prema naprijed rijetkost. Primjerice, nema nikakve sumnje da je Honda preokrenula što god može kako bi ove godine isporučila bolji motor, ali ne bih se kladio da McLaren s njime može otići dalje od srednjeg reda. Lijepo je sanjati o nevjerojatnim performansama ostvarenima kroz zimu, ali treba ostati realan, takve stvari događaju se vrlo rijetko.

Prema onome što su do sad pokazali i objavili, Haas izgleda kao solidno osmišljen projekt. Pažljivo su birali i angažirali personal, uzeli si dovoljno vremena, financijski naoko djeluju sređeni, i odmah su krenuli sa solidnim vozačima. Istina je da iza Gutiérreza stoji meksički sponzorski novac, ali nije se pokazao lošim na asfaltu. A Grosjean ni u ludilu ne bi mogao biti nazvan pay-driverom. Usporedimo li to s nekim ekipama nižeg ešalona koje su prethodnih godina tu i tamo angažirale kojekakve Opskurijuse Opskurnoviće radi njihovih debelih novčanika, Haas ipak cilja više. Što ne znači da trebamo očekivati čuda, naprotiv; ali možda napadati nekakav Toro Rosso ne bi bila prevelika ambicija ― što je, da ne bude zabune, za debitantsku sezonu izvrstan rezultat.

(A onaj skeptični dio mene već se brine oko varijante da će mi se to što sam napisao vratiti kao bumerang u glavu. Ne tako jako davno, jedna je ekipa također ambiciozno i ozbiljno krenula odmah ciljajući srednji red. Caterham, koji je u svojoj prvoj instanci još kao Lotus bio angažirao tada viđenog Heikkija Kovalainena iz McLarena. Danas je od ekipe ostalo samo još samo zelenkasto sjećanje.)

Ali sa ili bez Haasa, 2016. bi trebala imati jako interesantne bitke i rivalstva u srednjem redu. Puno gledatelja “opće prakse” u principu prati samo što se zbiva među prvih dva-tri mjesta, ali vjerujem da mnogi među nama fanovima itekako vole pratiti i čerupanje za one manje bodove, gdje se ima i manje za izgubiti. Toro Rosso, Renault (valjda), možda i McLaren, Force India, Haas… svi bi oni tamo mogli fino zakuhati situaciju.

I to dvadeset i jedan put u 2016., što je rekord svih vremena po veličini kalendara. Ali to je tema za jedan budući tekst.