Fernando Alonso, Renault – VN SAD-a 2004.

Koliko stoji pobjeda?

Renault nije puno platio za Lotusovu F1 ekipu, ali Francuzi znaju da tek sada počinje pravo investiranje – pogotovo ukoliko žele osvojiti prvenstvo. Renault je, ni manje ni više, kupio Lotusovu ekipu za 1,50 američki dolar. Vođenje same ekipe kroz sezonu je sasvim druga priča. Za manje ekipe – troškovnik se kreće oko 70 milijuna dolara, a veće ekipe poput Ferrarija, koje same izrađuju motore i automobile, troše i do 300 milijuna dolara po sezoni.

Lotus je bio negdje u sredini, oni su kupovali Mercedesove motore po cijeni od 10 milijuna dolara, a cjelokupni budžet im se kretao oko 100 milijuna dolara po sezoni.

Vlasnici koji su prije posjedovali Lotus suočeni su i sa kaznom od 4 milijuna dolara koju im je izrekao britanski sud. Razlog tako niske cijene prodaje nije samo to, naravno – postoje i veliki korporativni dugovi, a dosadašnji vlasnici odlučili su radije zadržati 10% vlasništva u novoj Renaultovoj ekipi i prodati svoje većinske udjele za $1,50, nego da propadnu do kraja sa svojim dugovima.
Možemo zaključiti kako je Renault prilično skromno stekao mjesto u F1, ali pravi posao tek počinje.

Deja vu

Nije to ništa neuobičajeno za F1 svijet. Zapravo, posljednji takav zabilježen slučaj bila je prodaja Hondine tvorničke ekipe bivšem Ferrarijevom tehničkom direktoru Rossu Brawnu u 2008. godini. On je oformio Brawn GP – ekipu koja je osvojila naslov svjetskog prvaka sa Jensonom Buttonom u svojoj prvoj i jedinoj sezoni poslovanja.

Honda je, prije toga, potrošila bogatstvo i nije ostvarila ništa, čak i sa Brawnom na čelu. Ali, odluka Honde o napuštanju F1, lukava kupovina Brawna, dogovor s Mercedesom oko motora i uočena rupa u regulacijama odvela ga je na vrh. Do kraja superuspješne sezone Mercedes je otkupio Brawnovu momčad, od nje napravio svoju tvorničku ekipu s kojom trenutno dominira Lewis Hamilton. Ross Brawn napravo je u roku jedne godine pravu menadžersku bravuru – kupio je ekipu za bagatelu, a prodao je veoma bogato i obilato si napunio džepove.

Isto je napravio i Red Bull nekoliko godina prije Brawna. Austrijanci su kupili Jaguar F1 od Forda za samo 1 dolar. U ono vrijeme nitko nije vjerovao da će kompanija pića uspjeti osvojiti 4 naslova sa Renaultovim motorom nakon što Ford nije uspio osvojiti ništa. Statistika govori kako je Jaguar pod vodstvom Forda- jedne od najvećih svjetskih auto kompanija vodio u jedva 2 kruga na utrci, a RBR je zatim vodio u 3075 krugova.

Red Bull je, naravno, uložio minimalno 200 milijuna funti u sljedeće 3 godine nakon preuzimanja. Uz to, potpisali su dolazak aerodinamičkog genija iz McLarena – Adriana Neweya i razvili Sebastiana Vettela u pravu vozačku silu. Trebalo je vremena, ali razuman i pametan rast sa visokom stopom reinvestiranja stvorila je F1 silu koja je čak kupila i stvorila vlastitu “B” ekipu od Minardija.

Gdje je tu Renault?

Renault je svakako sila u F1 svijetu. Problem je u tome što im forma stvarno oscilira – mogu napraviti nedodirljivi ili potpuno promašeni paket. Od 1979. godine pobijedili su na 35 utrka. Dva puta su osvojili naslov svjetskog prvaka – sa Alonsom 2005. i 2006. godine – i to protiv Schumachera i Ferrarija. Kao proizvođač motora, Renault je na svoj konto upisao 12 svjetskih naslova – zahvaljujući suradnjama sa Benettonom, Williamsom i Red Bullom.

Prošle dvije sezone partnerstva sa Red Bullom bili smo svjedoci prepucavanja uspješnih partnera – punile su naslovnice isključivo u negativnom kontekstu. Austrijanci su kritizirali Renault zbog lošeg proizvoda i nemogućnosti da ga poprave i dovedu u red. Sve to, navelo je Francuze da, ponovno, postanu gospodari i kreatori vlastite sudbine.

Ekipu koju su kupili zapravo je ista ekipa iz Enstonea koju su prodali 2009. godine (kupili su je prvi put u 2000. godini). S tom ekipom osvojili su dva spomenuta naslova. Ovu ekipu možemo povijesno pratiti čak i do Tolemana i Ayrtona Senne.

Upravo tu je problem i rješenje: proizvođači dolaze i odlaze iz F1 i na taj način kroje sudbine raznih ekipa. Troškovi sudjelovanja u F1 su astronomski i samo jaki proizvođači, razni oligarsi i milijunaši ili zemlje bogate naftom mogu platiti sva potraživanja. Uspjeh je postao imperativ – kako za Renault tako i za Hondu, Mercedes i Ferrari. Odbori direktora često nemaju strpljenja i sluha za neuspjehe – zašto bi i imali uz enormne troškovnike koje moraju nečime opravdati. Jedino prihvatljivo opravdanje je naslov svjetskog prvaka.