Ovog vikenda u Miamiju imat ćemo priliku gledati najnoviji konstrukcijski eksponat obitelji Formule 1. Služeći se pojmom najčešće vezanim uz američki sport, ova rookie staza, zahtijeva posebnu obradu u kontekstu playliste pa se vrh Pulsa odlučio izjednačiti svježu energiju FIA-a te taj zadatak prepustio u moje rookie ruke.

Započinjemo u full-speedu, s vjerojatno najvećim imenom kojim se Florida i Miami mogu pohvaliti. Već nekoliko godina Kodak Black (rođen kao Dieuson Octave – složit ćete se, prigodno prezime) najslušaniji je Florida-based artist u SAD-u, ali i globalno. Dodatnu poveznicu daje nam to što se između starta i četvrtog zavoja Miami International Autodroma nalazi Hard Rock Stadion, dom NFL franšize Dolphinsa. Naime, ovu Kodakovu uspješnicu prisvojili su njihovi kolege iz San Francisco 49ersa te ju učinili neslužbenom himnom ekipe. Možda je to pravi recept i za nekog od dvadeset sudionika prvog Miami Grand Prix-a.

Zadržat ćemo se još malo u sferi trapa, svojevrsnog rookie žanra u sportu veoma raširenog glazbenog fenomena pod nazivom hip-hop. Ako smo Kodaku dali epitet „najvećeg“ onda uz Denzela Curryja definitivno moramo vezati „najenergičniji“. Od samih početaka karijere predstavio se kao hype-beast ove ere glazbe, a dubina karaktera koju možemo otkriti zagrebemo li ispod te (pre)energične površine ne ostavlja ravnodušnim ni one potpuno indiferentne prema ovom tipu muzičkog izričaja. U samom spotu za „Ricky“ Denzel i njegovi producenti odali su počast još jednom fragmentu folklora Floride – uličnim borbama. Iste su iznjedrile jednu od najvećih legendi slobodne ulične borbe, pokojnog Kimbo Slicea, kao i aktualnog „holdera“ svjetskog rekorda za najbrži knock-out u povijesti slobodne borbe – Jorgea Masvidala.

Kad smo već u sferi slobodne borbe, spomenimo i njenog najrecentnijeg promotora, posrnulog velikana i junaka mnogih djetinjstava, Willa Smitha. Prije 25 godina, odmah nakon snimanja popularne TV serije „Fresh Prince of Bel-Air“, Will je izbacio debitantski album u suradnji sa svojim najdugovječnijim prijateljem i partnerom – DJ Jazzy Jeffom. Numera „Miami“, u kojoj je semplirana mega-popularna funk uspješnica grupe The Whispers „And the Beat Goes On“ iz 1979., bila je (i ostala) najprepoznatiji dio diskografije ovog svestranog umjetnika.

Kada spominjemo „padove“, iako je ovaj za razliku od Willovog uistinu tragičan, moramo se prisjetiti jednog od najvećih bendova južnjačkog rocka svih vremena. Radi se o bendu Lynyrd Skynyrd, koji je u padu aviona 1977. izgubio svog pjevača Ronnieja Van Zanta, gitarista Stevea Gainsa i back-vokal Cassie Gaines u jednoj od najvećih tragedija koja je pogodila rock glazbu. Legendarni sastav iz grada Jacksonvillea na sjeveru Floride ostavio je iza sebe brojne hitove, od kojih je najpoznatiji i najpopularniji, „Sweet Home Alabama“. Ta pjesma, prvotno nastala kao odgovor Neilu Youngu na njegovu prilično generaliziranu kritiku prema južnjacima i njihovoj dugoj tradiciji sklonoj rasnim podjelama, u pop-kulturi poprimila je identitet posprdne himne južnjačkih rednecka, a ono što bi zasigurno dodatno zaboljelo Van Zanta je incestoidna konotacija koja joj se pripisala u ovoj modernoj meme-eri, koja očito ne štedi niti pokojne legende.

Zadržimo se još nakratko u Jacksonvilleu. Prijelaz s južnjačkog rocka na prilično agresivniji i izravniji rap-rock osigurala nam je ekipa pod imenom „Limp Bizkit“. I dan danas aktivni bend koji je popularnost stekao na prijelazu u novi milenij odlično se uklopio u buntovnički stil navedenog razdoblja.

Nastavljamo u vedrijem tonu. Prije par vikenda u Bayfront Parku, u centru Miamija, održano je 22. izdanje Ultra Music Festivala. Nakon što je dvije godine zaredom festival bio otkazan zbog pandemije, veliki povratak ponajvećeg festivala elektronske glazbe na svijetu došao je kao naručen u svojstvu uvertire za predstojeći oktanski show. Legendarni švedski trojac Swedish House Mafia, supergrupa koju su 2008. osnovali te ju i danas sačinjavaju Steve Angello, Axwell i Sebastian Ingrosso, objavila je kraj svog djelovanja 2013. godine upravo na UMF-u u Miamiju, da bi na istom festivalu pet godina kasnije najavili svoj veliki povratak, na oduševljenje fanova diljem svijeta. Njihova veza s ovim gradom je neupitna, a kao predstavničku traku za svrhe naše playliste odabiremo onu koja sami grad sadrži i u imenu.

„Miami’s on the scene just in case you didn’t know it. My town, that created all the bass sound” – kaže Vanilla Ice tijekom svojeg najpopularnijeg (i jedinog?) hita. Iako rođen u Dallasu, Vanilla je većinu života proveo u Miamiju, gdje je i snimljen spot za spomenuti hit.

Jedan od najvećih zabavljača popularne glazbe, neumorni Pitbull, također je svojevrsni simbol Miamija. Ova „ćelenka“ svoje notorne fraze „Mr. Worldwide“, „Dalle“, a ponajviše onu „Mister 305“ (305 je area code grada Miamija), duguje rodnome gradu.

Ovaj dvojac također (kao što ste po imenu jednog od njih veoma lako mogli naslutiti) vežemo uz Miami tj. Floridu. U naslovu njihove najpopularnije suradnje vidimo vizionarski savjet za sve konstruktore na gridu, barem što se tiče aerodinamičke efektivnosti njihovih bolida. 

Još jednu nostalgičnu retrospektivu omogućio nam je Harry Wayne Casey, za prijatelje i fanove – KC i njegov disco bend koji je ime dobio upravo po sunčanoj obali s koje dolaze.

Prije TV-a, moramo se dotaknuti i legendarne gejmerske franšize GTA, čija je šesta igrica po redu –„Vice City“, inspirirana gradom Miamijem te obračunima uličnih bandi u njemu. Popularna franšiza oduvijek je slovila kao jedna od najboljih po kriteriju soundtrackova, a za potrebe playliste izdvajamo nezaboravnu Italo-disco obradu Laure Branigan.

Izbor za ovotjednu TV numeru bio je prilično jednostavan. Giorgio Moroder potpisuje produkciju, Paul Engemann izvedbu, a legendarni Al Pacino utjelovljuje jedan od najpoznatijih likova svoje bogate glumačke karijere – Tonyja Montanu.

Za sami kraj, kako i priliči oktanskom sportu, vraćamo se na početak. Prerano izgubljeni XXXTentacion i njegova melankolična rap-balada neka stoje kao početni i završni epitaf ove playliste te potpis vašeg ovotjednog autora.