S obzirom na to da radni staž vozača Formule 1 je poprilično kratak te gotovo svi vozači F1 završe svoju F1 karijeru prije 40. godine, često ih vidimo u poslovima koji ne zahtijevaju kacigu na glavi te koordinirano upravljanje bolida rukama i nogama te nerijetko svoje dojučerašnje junake vidimo kao F1 komentatore i stručnjake za analizu svakog spektra F1 bolida, ambasadore svojih bivših momčadi, automobilskih, urarskih i alkoholnih brendova, nešto rjeđe ih vidimo kao šefove F1 momčadi, a dogodi se i to da pokoji od njih postane YouTuber te influencer. No neki od njih ipak ne objese kacigu od klin nego nastavljaju svoju karijeru izvan F1. U ovom malom serijalu “Starački domovi” F1 vozača dotaknuti ću se najpoznatijih trkaćih serija u kojima su mnogi naši junaci nastupili nakon što više nisu bili dijelom F1, a prva trkaća serija po redu je DTM, njemačka touring serija koja je od 2021. postala GT3 serija zbog smanjenja troškova. Ovom trkaćom serijom upravlja također još jedan bivši F1 vozač, Austrijanac Gerhard Berger. Uz kratki prekid krajem 90-ih, ova trkaća serija je već gotovo 40 godina sinonim za vrhunsko utrkivanje, napete završnice i velike borbe njemačkog “svetog trojstva” koje su često uključivale i druge njemačke i nenjemačke proizvođače.

Bernd Schneider

Prvi vozač koji padne napamet velikoj većini fanova DTM-a kad netko spomene DTM, a nije bez razloga. 5 naslova prvaka DTM-a, 1 naslov ITC-a (DTM na malo većoj međunarodnoj razini koji se spojio s DTM-om 1996. i trajao samo 1 sezonu), sveukupno 46 pobjeda, 112 podija, 40 pole positiona više nego dovoljno govori o njegovoj veličini u DTM-u i sve je naslove osvajao za upravljačem Mercedesa, čiji je i ambasador, sasvim dovoljno da ponese nadimak “Mister DTM”. No u Formuli 1 je bilo potpuno suprotno. Prije nego što se u potpunosti posvetio DTM-u i drugim sličnim disciplinama, Bernd Schneider se okušao u Formuli 1 za upravljačem Zakspeeda i Footworka, ali bez uspjeha, budući da se od 34 pokušaja uspio kvalificirati samo 9 puta, a završiti ih samo 3. Sve u svemu, karijera na kojoj mu mnogi mogu zavidjeti.

Hans-Joachim Stuck

Poznat kao Strietzel, Hans-Joachim Stuck se isprofilirao kao jedan od najboljih all-round vozača svih vremena te je kvalitetno nastavio trkaću baštinu koju mu je ostavio otac Hans Stuck, što uopće nije bilo jednostavno s obzirom na očeve uspjehe u motorsportu u prvoj polovici 20. stoljeća, pogotovo što mu sa 194 centimetra nije bilo jednostavno. U F1 nije bio loš, no s obzirom na njegovu visinu, širok spektar disciplina u kojima je istodobno nastupao i što je uglavnom vozio za lošije momčadi, nije mogao više ostvariti od 2 podija. U DTM-u pak je imao osjetno više uspjeha, ostvarivši 11 pobjeda i 20 podija, naslov 1990. godine za Audi u DTM-u te 2 pobjede i 2 podija u ITC-u 1996. godine.

Nicola Larini

Jedan od najboljih talijanskih vozača 90-ih godina nije imao pretjerane sreće u Formuli 1, ostvarivši samo 1 podij na VN San Marina 1994. kao zamjena za Jeana Alesija u Ferrariju te još samo 1 bod na VN Australije 1997. godine te je ubrzo nakon te utrke napustio svijet Formule 1. No zato je u touring cars svijetu bio jedan od najboljih tog vremena. 1993. godine je za upravljačem Alfe Romeo 155 V6 Ti osvojio DTM prvenstvo ostvarivši rekordnih 11 pobjeda u prvenstvu te su tako on i Alfa Romeo opalili šamar najboljim njemačkim vozačima tog doba te Mercedesu i Opelu na njihovom terenu. Sveukupno je od 1993. do 1996. u DTM-u te ITC-u ostvario 17 pobjeda, 33 podija, 20 pole positiona i 21 najbrži krug te se upisao velikim slovima u povijesne knjige DTM-a.

Alessandro Nannini

Talijan koji se krajem 80-ih godina u Benettonu borio kotač uz kotač s tadašnjim velikanima F1 kao što su, Senna, Prost, Mansell i Berger, u Formuli 1 je tijekom 5 sezona ostvario 1 pobjedu, 9 podija i 2 najbrža kruga. Vjerojatno bi u Formuli 1 postigao i više da nije doživio pad helikoptera na njegov vinograd u listopadu 1990. godine, samo tjedan dana nakon što je ostvario 3. mjesto na VN Španjolske koji mu je uzrokovao teške ozljede desne podlaktice, zbog čega je morao odustati od F1 karijere, unatoč pokojem individualnom testu za Ferrari i Benettonu godinama poslije. Svoju trkaću karijeru nastavio je u DTM-u u kojem je uz momčadskog kolegu Larinija nanosio velike glavobolje vozačima iz njemačkog svetog trojstva. Bio je u borbi za naslov 1994. godine, no u Alemannenringu, pretposljednjem vikendu, sve su nade za osvajanje naslova pale u vodu kad ga je s namjerom izvrtio Roland Asch u Mercedesu nekoliko krugova prije kraja te je Nannini praktički ispao iz utrke za naslov i time je Aschov momčadski kolega Klaus Ludwig postao prvak te sezone. No Nannini mu nije ostao dužan te se nekoliko krugova poslije zabio u stražnji dio Aschovog Mercedesa i nanio mu ozbiljna oštećenja. Sezonu je na kraju završio na 4. mjestu, a još bolji plasman je ostvario 1996. kad je završio na 3. mjestu

Jean Alesi

Jedan od najomiljenijih vozača Formule 1 90-ih godina za upravljačem Ferrarija i Benettona je oduševljavao fanove Formule 1 diljem svijeta svojim beskompromisnim vožnjama. Nažalost, sreća ga nije baš služila te je u 13 sezona ostvario samo 1 pobjedu te čak 32 podija, što govori da je bio sposoban za puno više, no nije u rukama imao stroj za kapitalizaciju svog talenta. Uz Ferrari i Benetton, nastupao je još za Tyrrell, Sauber, Prost i Jordan. Odmah nakon napuštanja Formule 1 priključuje se DTM-u za volanom Mercedesa te je u 5 sezona ostvario veće uspjehe nego u Formuli 1, barem što se tiče pobjeda, budući da je u DTM-u ostvario 5 pobjeda te 8 podija, a 2002. i 2003. godine je prvenstvo završio na 5.mjestu, 2004. i 2005. je bio na 7. mjestu, a 2006. godine, u njegovoj posljednjoj sezoni je bio 9. u prvenstvu.

Mika Hakkinen

Dvostruki svjetski prvak te uz Michaela Schumachera najbolji vozač F1 kraja 90-ih rastužio je fanove F1 2002. godine kad je odlučio da jednogodišnja pauza postaje trajno umirovljenje. Iako se definitivno oprostio od Formule 1, od utrkivanja nije te se 2005. godine vratio aktivnom utrkivanju, i to u DTM-u, u Mercedesu uz dvojicu bivših vozača F1, Jeana Alesija i Bernda Schneidera, unatoč koketiranju s povratkom u F1 s Williamsom, McLarenom i BAR-om. Od 2005. do 2007. godine ostvario je 3 pobjede i 8 podija, a najbolji plasman u prvenstvu mu je 5. mjesto u njegovoj debitantskoj sezoni.

Keke Rosberg

Nakon nekoliko godina natjecanja u raznim utrkama izdržljivosti, Keke Rosberg je našao novi trkaći izazov nakon napuštanja svijeta Formule 1 na kraju 1986. godine. Svjetski prvak iz 1982. godine se 1992. godine pridružuje DTM svijetu kao vozač tvorničke Mercedesove momčadi s Berndom Schneiderom, Klausom Ludwigom i Ellen Lohr (jedina žena pobjednica utrke DTM prvenstva) i te sezone ostvaruje jedinu pobjedu u DTM-u te najbolji plasman karijere u DTM-u (5. mjesto). 1993. prelazi u Joest Team koji je de facto bio Opelova tvornička momčad, no za upravljačem Opel Calibre nastupa samo jednom te sezone. Nažalost sljedeće 2 sezone najveći mu je uspjeh 3. mjesto na Hockenheimu 1994. godine te na kraju 1995. godine prebacuje se u menadžment svoje momčadi za koju je nastupao 1995. godine i to za upravljačem Opel Calibre. Kao zahvalu, Opel je 1994. i 1995. godine izbacio posebnu verziju svoje Opel Calibre pod imenom Opel Calibra Keke Rosberg Edition proizvedenu u samo 997 komada koja je u odnosu na standardnu Opel Calibru sadržavala posebne BBS naplatke, Opel Motorsport sjedala, Irmscher spojler i dorađeni ovjes te se na svakom primjerku nalazi posebna pločica s rednim brojem te je bila pogonjena 2,0 16V motorom i 2,5 24V motorom (samo za njemačko i švicarsko tržište).

Timo Glock

Njemački vozač koji je unatoč 3 podija za Toyotu postao poznat po tome što ga je Hamilton obišao u posljednjem zavoju VN Brazila 2008. godine što je Hamiltonu donijelo 1. od 7 naslova svjetskog prvaka. Nakon što je zadnjih nekoliko sezona proveo na dnu za upravljačem Virgina/Marussije, 2013. prelazi u DTM kako bi se borio bliže vrhu, što se i dogodilo. U DTM-u je stekao reputaciju konzistentnog vozača te je od 2013. godine do 2021. godine ostvario 5 pobjeda i 15 podija, a najbolji plasmani u poretku su mu bili 5. mjesto 2018. i 2020. godine. Rezultati su mogli biti i bolji, no BMW je s vremenom gubio na kompetitivnosti u DTM-u unatoč 4 konstruktorska i 3 vozačka naslova od 2012. godine.

Paul di Resta

Prije nastupa u F1, Paul di Resta je osjetio čari DTM-a te bio jako uspješan, osvojivši naslov 2010. godine, a prije toga je 2008. bio drugoplasirani i 2009. trećeplasirani u DTM prvenstvu za upravljačem Mercedesa. Nakon ne toliko uspješne karijere u F1, vraća se u DTM gdje nije bio toliko uspješan kao prvi put, ali je svejedno ostvario respektabilne rezultate i u svojoj pretposljednjoj, a za Mercedes posljednjoj sezoni završava 3. u poretku. Svoju posljednju sezonu u DTM-u je odradio za upravljačem Aston Martina, no bolid je bio daleko od konkurentnog te je sezonu završio na 16. mjestu. Sveukupno je u DTM-u ostvario 11 pobjeda, 37 podija, 8 pole positiona i 10 najbržih krugova utrke.

Honourable mentions:

David Coulthard (2010.-2012.), najbolji rezultat: 5. mjesto na Norisringu 2012. i 14. mjesto u prvenstvu 2012. godine

Ralf Schumacher (2008.-2012.), 2 podija; najbolji plasman: 8. mjesto u prvenstvu 2011. godine

Heinz-Harald Frentzen (1994., 2004.-2006.), 4 podija; najbolji plasman: 7. mjesto u prvenstvu 2006. godine

Johnny Cecotto (1988.-1992., 2004.), 13 pobjeda i 33 podija: viceprvak DTM-a 1990. godine

Robert Kubica (2020.), 1 podij; 15. mjesto u poretku

JJ Lehto (1995.-1996., 2002.), 5 podija; najbolji plasman: 5. mjesto u prvenstvu 1996. godine

Pascal Wehrlein (2013.-2015., 2018.), 3 pobjede i 7 podija; prvak 2015. godine