Piše: Luka Softić

Prije 1 godinu, 5 komentara

Procijenjeno vrijeme čitanja: 4 minuta

Turski pop senzibilitet nije nužno za bilo koga. Mnogi konzervativniji zapadnjaci, odgojeni u finoj i pristojnoj obitelji teško pronalaze zadovoljstvo u ovakvoj glazbi, ali mora se priznati da sve više mladih uspijeva pronaći moralnu snagu i volju za prihvaćanjem kulture koja nije iz njihova kraja ili bar one koja vuče korijene iz turskog melosa. Evo stoga za naše mlade jedan turski pop izvođač koji je bio popularan prije 20 godina.

Turska je od 1975. bila validan pretendent na Euroviziji, ali kako godinama nisu napravili značajniji iskorak ostali su u onoj – da parafraziramo legendarnog Štefa Baloga – „uvijek neugodni“ kategoriji. 2003. su Turci ustanovili da je potrebno premostiti jezičnu barijeru upotrebom engleskog jezika u pjesmi Everyway that I can pa im je izvedba Sertab Erener u konačnici donijela prvu i jedinu pobjedu na tom uglednom natjecanju. Neka se cijenjeni suci i glasači ne uvrijede, ali nama je ipak nekako draža Više nisam tvoja naše Claudije Beni koja se te godine plasirala na 15. mjesto. Turska je na Euroviziji posljednji put nastupila 2012. i od tad se više ne natječe za europsku pjesmu godine. Osim pobjedničke pjesme iz 2003. priložit ćemo i sudbonosnu iz 2012.

Vrijeme je da istražimo utjecaj Turske na europski tradicionalni izričaj. Nakon višestoljetnih sukoba Habsburške monarhije i Osmanskog carstva, u kojima je Hrvatska poslužila kao tampon zona, sredinom 18. stoljeća došlo je do nešto dužeg prekida paljbe, a kasnije čak i kulturnog prihvaćanja. Austrijski car Josip 2. 1782. je od tada mladog i ambicioznog Mozarta naručio operu na njemačkom jeziku (za razliku od tradicionalnog talijanskog), a kako je osebujni Wolfgang pratio trendove i više od cara, odlučio je radnju opere smjestiti u turski harem. Opera Otmica iz Saraja doživjela je uspjeh u bečkom Burgtheateru, ali će ostati upamćena po carevom komentaru da sadrži „previše nota“. To doduše nije pokolebalo marljivog Mozarta koji je godinu dana kasnije inspiraciju Turskom zaokružio poznatim stavkom klavirske sonate br. 11 u A-duru: Rondo alla turca.

Tematiku harema protumačila je i grupa Smak instrumentalom Ulazak u harem. Bas gitaru na pjesmi svira Zoran Milanović.

Da se zadovolje istančani ukusi vjernih pratitelja ove rubrike priložit ćemo i jednu pjesmu Iron Maidena. Okvir priče je Krimski rat u kojem se Rusija opirala invaziji englesko-francusko-turske alijanse, a radi se o pjesmi The Trooper koja živo opisuje juriš lake brigade tijekom bitke kod Balaklave 1854. Laka engleska konjica pod zapovjedništvom Lorda Cardigana pokušala je spriječiti Ruse u prisvajanju topova koje su na bojnom polju ostavili razbijeni turski janjičari, ali se našla u unakrsnoj paljbi ruskog topništva i pješaštva koja je rezultirala potpunim uništenjem brigade. Tragični juriš osim Iron Maidena nadahnuo je i pjesnika Lorda Tennysona, slikare Williama Simpsona, Richarda Woodvillea i ostale.

Nadalje, jedan recentniji uradak poznatog vegana Morrisseya. Istanbul je pjesma kojom je slušateljima htio dočarati noćni život u manje sigurnim kvartovima najpoznatijeg i najvećeg turskog grada. Autorovom osjećaju anksioznosti u pjesmi su možebitno pridonijeli i brojni 0-24 kebab lokali kojima je Morrissey za vrijeme kreativnog nadahnuća bio okružen šetajući istanbulskim ulicama.

Ovotjedna domaća pjesma je Što si u kavu stavila, a ideja za ovaj broj Jurici Pađenu je zacijelo sinula kad je umjesto klasične turske u lokalnoj birtiji dobio kavu s mlijekom.

Da zadovoljimo kvotu uvodnih špica prilažemo uvod sapunice Sulejman Veličanstveni koja se od 2012. prikazivala na RTL-u.

Spotify:

Link do playliste