Leteći Finac

Ante Maras

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Najnovije s foruma

Forum portala je otvoren samo za članove. Molimo, registrirajte se.

Leteći Finac

Ante Maras

Finska je u svijetu motorsporta poprilično neobična zemlja. Klimatski hladna zemlja, bez autoindustrije i općenito uvjeta za razvoj motorsporta, ostavila je velik trag u motorsportu i donijela nam jako puno legendi, pogon u reliju. Dobro, za reli ti nisu baš potrebni super uvjeti, osim nekakvog makadamskog puta i starog auta, no količina vrhunskih vozača koje je Finska dala i još daje je nevjerojatna. U F1 još više čudi takav uspjeh Finske, jer uvjeta u početku za razvoj budućih vozača utrka u Finskoj je još manje, a Finska ima više naslova prvaka F1 od Italije i jednako kao Francuska, koje su praktički kolijevke motorsporta i F1 uz Ujedinjeno Kraljevstvo. Po jedan naslov su za Finsku osvojili Keke Rosberg i Kimi Raikkonen, a 2 naslova su zasluga Mike Hakkinena, junaka ove priče i današnjeg slavljenika 53. rođendana.

Rođen na današnji dan 1968. godine u Vantaai, mjestu pored Helsinkija koje se odvojilo od Helsinkija 1972. godine, od ranih dana je pokazivao interes za motorsport te je s 5 godina prvi put sjeo za go kart. Zanimljivo je da je u istoj ulici živio i Mika Salo, također jedan bivši vozač F1 s kojim je ubrzo postao dobar prijatelj. Bio je jako uspješan u kartingu te se 1987. prebacuje u jednosjede, kupivši Reynardov bolid za Formulu Ford 1600 iz 1986. od JJ Lehta, još jednog Finca koji je završio u Formuli 1. Tijekom 1987. i 1988. osvaja nekolicinu Formula Ford i Formula Opel prvenstava te 1989. prelazi u britansku Formulu 3 gdje završava 7. i gostuje na nekolicini utrka gdje ostvaruje solidne rezultate. 1990. se prijavljuje u Marlboro World Championship Team, jednu od najjačih vozačkih akademija tog doba te dobiva mjesto u toj akademiji nakon prijave i test vožnje. Zanimljivo je da zamalo nisu prihvatili njegovu prijavu po riječima Mikea Earlea, jednog od vodećih ljudi u toj akademiji, budući da je Hakkinenova prijava bila zadnja tog napornog i dugog dana, a James Hunt je nagovarao Earlea da odu na pivo u pub umjesto da pogleda tih nekoliko prijava, no Earle je ipak ostao i provjerio ih, na razočaranje Jamesa Hunta. Iste godine osvaja naslov britanske Formule 3, ispred prijatelja Mike Sale te nastupa u Macau GP, u kojem osvaja pole position, ali odustaje u zadnjem krugu utrke nakon sudara s prvakom njemačke Formule 3 i njegovim budućim rivalom, Michaelom Schumacherom.

Njegov prvi kontakt s bolidom Formule 1 se dogodio 1990. kad je odradio 90 testnih krugova u Benettonu te je ostvarivao vremena bolja od Alessandra Nanninija, tada regularnog vozača Benettona. Kako nije očekivao poziv iz Benettona, prihvatio je Lotusovu ponudu te je 1991. odradio za njih. Njegova prva sezona u F1 je bila iznimno loša, ponajviše zbog bolida koji je bio daleko od vrha te iznimno nepouzdan te je sezonu završio sa samo 2 boda koje je ostvario na Velikoj Nagradi San Marina. 1992. je bila bolja za njega i Lotus te je nerijetko završavao u bodovima te je sezonu završio sa 11 bodova i u top 10 ukupnog poretka, točnije na 8. mjestu. No nije sve bilo cvijeće za Miku te sezone. Smatrajući da zaslužuje mjesto u boljoj momčadi te se obratio Williamsu, koji nije imao ništa protiv, ali je taj prijelaz spriječio šef Lotusa koji je zaprijetio da će staviti veto na nastup Williamsa u 1993. budući da Williams u tom trenutku nije platio za nastup u 1993. pa se Hakkinen okrenuo Ligieru, što je isto propalo budući da je ponuđeni ugovor sadržavao klauzulu koja nije odgovarala njegovom menadžeru Kekeu Rosbergu. U konačnici prelazi u McLaren, iako samo kao test vozač, budući da pokraj Senne i novopridošlog Michaela Andrettija nije bilo mjesta.

Martin Lee

Tijekom 1993. odrađuje dužnost test vozača te nastupa na 2 utrke novoosnovanog prvenstva Porsche Supercup, novog pratećeg prvenstva F1 te pobijedivši na obje utrke u kojima je nastupio. Zbog loših nastupa tijekom 1993. McLaren otpušta Andrettija nakon Velike Nagrade Italije i zamjenjuje ga Mikom Hakkinenom, koji u prvim kvalifikacijama za McLaren u Estorilu pobjeđuje momčadskog kolegu Ayrtona Sennu, no tijekom utrke se zabija u zid i odustaje. Već u sljedećoj utrci ostvaruje svoj prvi podij, završivši 3. na Velikoj Nagradi Japana iza Ayrtona Senne i Alaina Prosta. U posljednjoj utrci sezone u Adelaideu odustaje zbog problema s kočnicama te sezonu završava s 4 boda. Odlaskom Senne u Williams postaje vođa tima te mu se pridružuje Martin Brundle. Nakon sezone na kupljenim Fordovim motorima, McLaren potpisuje ugovor s Peugeotom koji će im dobavljati motore te se očekivao snažni McLaren spreman za napad na titulu. Nažalost, Peugeotovi motori su bili kriminalni po pitanju pouzdanosti, fragilni i skloni spektakularnim kvarovima, zbog čega je partnerstvo raskinuto krajem godine. Hakkinenova sezona je bila promjenjiva, obzirom na brzi, ali kvarljivi Peugeotov motor, tako da bi uglavnom ili odustao ili završio na podiju, s tim da ga je zbog suspenzije zbog sudara na VN Njemačke zamijenio Phillipe Alliot. 1995. je bila još lošija za njega i McLaren, iako su Peugeotove motore zamijenili boljim Mercedesovim. Razlog tome je katastrofalan bolid s kojim je ostvario samo dva podija i mnogo odustajanja. Događaj koji ga je promijenio te sezone je sudar tijekom kvalifikacija u petak za Veliku Nagradu Australije u Adelaideu, kada zbog puknuća gume završava u zidu te samo zbog brze reakcije liječnika uspijeva preživjeti taj sudar te se u bolnici nalazio 2 mjeseca.

Martin Lee

Vraća se na grid za prvu utrku sezone, za Veliku Nagradu Australije koja se ovaj put održava u Melbourneu. Momčadski kolega mu je sada David Coulthard koji je došao iz Williamsa, nakon što su mu 1995. kolege u momčadi bili Nigel Mansell na samo 2 utrke te Mark Blundell ostatak sezone. Sezona mu je bila puno bolja u odnosu na prijašnje dvije, obzirom da je redovito završavao u bodovima te na podiju, iako nije ostvario primarni cilj, a to je pobjeda. Ostaje u McLarenu i 1997. unatoč ponudama iz Benettona i Williamsa. Crveno-bijela boja koja je više od 20 godina krasila McLarene odlaskom Marlbora i dolaskom Westa se pretvara u srebrno-crnu. Te godine je sreća također bila promjenjiva, obzirom da bi se nakon par rezultata zaredalo nekoliko odustajanja, no u posljednjoj utrci sezone u Jerezu konačno dolazi do svoje prve pobjede u utrci obilježenoj neuspješnim zabijanjem Schumachera u Villeneuvea čime je Kanađanin postao svjetskim prvakom.

Konačno 1998. u rukama ima bolid koji je sposoban borit se za naslov, što potvrđuje dvjema uzastopnim pobjedama u Australiji i Brazilu, iako je pobjeda u Australiji bila kontroverzna. Naime, pri vodstvu je greškom pozvan u boks te ga je tako pretekao momčadski kolega David Coulthard koji mu je ubrzo vratio vodstvo tako što ga je propustio na startno ciljnoj ravnini, što je izazvalo negodovanje. Iz McLarena su se pravdali time da onaj vozač koji bude ispred u prvom zavoju, taj ima pravo biti ispred, to jest ima pravo na pobjedu, što je u ovom slučaju bio Mika Hakkinen. Dobra forma se nastavila podijem u Argentini, a taj dobar niz je prekinut zbog mjenjača u Imoli. Pobjedama u Španjolskoj i Monaku u kojem je ostvario Grand Chelem(pole position, pobjeda, vodstvo u utrci od početka do kraja te najbrži krug) ponovno izbija na čelo, ali mu sad za vratom diše Schumacher u Ferrariju te s 3 pobjede smanjuje zaostatak na samo 2 boda. Hakkinen ponovno bježi Schumacheru pobjedama u Austriji i Njemačkoj, a Schumacher mu se ponovno približio briljantnom strateškom pobjedom u Mađarskoj. Obojica odustaju u Belgiji, Hakkinen nakon prvog zavoja, a Schumacher nakon sudara s Coulthardom kojeg je trebao obići za krug. U Italiji se bodovno izjednačavaju nakon velike borbe, no pobjedama u zadnje dvije utrke na Velikoj Nagradi Luksemburga na Nurburgringu i na Velikoj Nagradi Japana u Suzuki Hakkinen konačno postaje prvak Formule 1 te donosi prvi vozački i konstruktorski naslov McLarenu još od 1991. godine. Cijelu sezonu je obilježila velika borba Michaela Schumachera i Mike Hakkinena u kojoj je kao pobjednik izašao Mika Hakkinen.

Ta se borba nastavila i 1999. kada se činilo da Hakkinen ipak pomalo posustaje, što zbog kvarova, što zbog grešaka, iako je nakon Velike Nagrade Francuske vodio ispred Schumachera. A onda šok. Schumacheru otkazuju kočnice na Velikoj Nagradi Velike Britanije te u sudaru lomi nogu i ne vraća se na stazu sve do pretposljednje utrke sezone. Činilo se tada da Hakkinena čeka lagan posao do naslova, no to je bilo daleko od toga. Eddie Irvine, kao novi vođa Ferrarija se polako budi te mu postaje glavni konkurent za naslov. Probleme mu također stvara i momčadski kolega David Coulthard incidentima u Austriji i Belgiji, a i sam je sebi otežao život kad pri solidnom vodstvu u Monzi čini grešku te odustaje iz utrke te je cijeli svijet vidio inače hladnog Miku Hakkinena u suzama. No uspijeva se pribrati te osvaja naslov po drugi put zaredom.

2000. nije dobro počela za Hakkinena zbog dva odustajanja u prve dvije utrke, no s dva podija i prvom pobjedom sezone u Španjolskoj se vraća u igru za naslov. Na Velikoj Nagradi Europe na Nurburgringu završava iza Schumachera nakon još jedne epske borbe dva najbolja vozača tog doba. Završava u bodovima u Monaku i Kanadi, a podijima u Francuskoj i Njemačkoj te pobjedom u Austriji preuzima vodstvo u poretku, dok Michael Schumacher doživljava 3 uzastopna odustajanja. Vodstvo se povećava pobjedama u Mađarskoj i Belgiji, a ta pobjeda u Belgiji je za mnoge njegova najveća pobjeda i vrhunac rivalstva njega i Michaela Schumachera. Na toj utrci je Hakkinen je greškom u 13. krugu predao vodstvo Schumacheru i onda ga je spektakularno pretekao u 41. krugu utrke tako što ga je prošao s desne strane Ricarda Zonte, dok je to Schumacher išao s lijeve strane. Ključni trenutak se zbio na Velikoj Nagradi SADa u Indianapolisu gdje je Hakkinen odustao, a Schumacher otišao do pobjede.

Rick Dikeman

2001. je bila daleko od njegovih najboljih sezona, obilježena kvarovima i lošom formom, a najbolnije odustajanje je bilo u Španjolskoj kada je odustao pri vodstvu u zadnjem krugu utrke. Unatoč tome, uspijeva ostvariti dvije pobjede na Velikoj Nagradi Velike Britanije i na Velikoj Nagradi SADa. Te je godine najavio kratku pauzu od utrkivanja u F1 zbog obitelji i zbog straha od teških sudara koji mu se javio nakon teškog sudara na Velikoj Nagradi Australije te godine. Na kraju se ta pauza pretvorila u trajno umirovljenje od Formule 1, a u McLarenu ga je naslijedio sunarodnjak Kimi Raikkonen.

Utrkama se vratio 2005. nastupima na DTMu kada od 2005. pa do 2007. ostvaruje nekoliko pobjeda i solidan broj podija. Nekoliko puta je, kao pravi Finac, nastupio na reliju ostvarivši solidne rezultate.

Tony Harrison

Za malo vozača u povijesti F1 se može reći da ih jednostavno svi vole ili da su svima dragi. Jedan od njih je svakako i Mika Hakkinen, koji je taj status stekao svojim vožnjama, stavom i presicama koje su bile gušt za gledati. Naravno, najviše ga se pamti po velikom rivalstvu s Michaelom Schumacherom, koje je bilo puno respekta i s prijateljskom notom s jedne te žestoko i bespoštedno s druge strane. Nerijetko je Schumacher napominjao da mu je Hakkinen najveći rival te je nerijetko spominjao u ranijim stadijima F1 karijere kako je šteta što Hakkinen nema u rukama vrhunski bolid. Naravno, Hakkinen nije bio na istoj razini kao i Schumacher u nekim stvarima, kao što je ostvarivanje sjajnih rezultata u inferiornim bolidima te slanje povratnih informacija pri razvoju bolida, no to je kompenzirao nekim drugim stvarima, kao što je brzina u jednom krugu, zbog čega je ostvarivao mnogo pole positiona te je po tom pitanju bio jedan od najboljih u zadnjih 30 godina, što je pokazao pole positionom u Imoli 2000. godine unatoč lošijem prvom i drugom sektoru te izlijetanju na početku trećeg sektora. Toplo preporučam svakom da pogleda taj krug na YouTubeu, naravno uz finske komentatore koji su bili u nevjerici nakon tog kruga. Uostalom, loš vozač ne može protiv Michaela Schumachera osvojiti dva naslova prvaka, zar ne?

Podrži nas

Zadnji donatori:
Vordas
AlkY

Top donatori:
Jester
Crash
wapi

F1puls autori su dosad napisali 9382 vijesti i tekstova. Ako cijenite što radimo svaki dan već 7 godina, podržite nas
💳 kreditnom karticom, PayPalom ili Revolutom.
Više informacija »

Ante Maras
Pulsmedia autor
110 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

28 komentara

  1. Mclaren AlkY Donator Prikaži

    Veliki plus za clanak naravno :D.
    Miku nemoram komentirati , sve se o njemu zna.

    Nažalost za Hakkinena, to je bio njegov vrhunac te sezone budući da je nakon toga nanizao 4 uzastopne pobjede i donio Ferrariju prvi vozački naslov nakon 1979. godine

    Tu je mozda greska , ili sam ja krivo shvatio :D



    5

    0
  2. Daniel Ricciardo _bataziv_0809 Prikaži

    Hvala za clanak o mom idolu!

    Leteci Finac je pozitivna legenda ovog sporta.



    10

    0
  3. Lando Norris 4 Leo4 Prikaži

    Dok mi se nije učitala slika pomislio sam da je riječ o Bottasu 😜



    7

    0
  4. Članak o dobu kad nisu postojali internet hejteri.
    Danas je nemoguće naći vozača kojeg netko ne hejta.

    Zato Miku svi pamtimo kako i treba. Pozitivca u sportu kojeg volimo.



    8

    0
    • Daniel Ricciardo _bataziv_0809 Prikaži

      Hejtera je uvijek bilo samo nisu imali internet kao medij, odnosno imali su ga u puno ogranicenijoj formi u vrijeme kada je Mika bio u svome primeu.

      Nevezano za to, i koliko god ja bio neobjekivan kad je on u pitanju-sta se to kod Mike ima hejtati?

      Korektan vozac, bez mrlja na stazi i mimo nje. Elokventan i duhovit za finske kriterije, pun postovanja i pristojan, 1998. fair and square pobijedio Sumahera, 1999. nesto losijom kampanjom Irvinea, 2000. fair and square izgubio od Sumahera, iako je, paradoksalno, tada vjerovatno vozio svoju najbolju sezonu ikad.

      Sve u svemu jedna briljantna karijera.



      11

      0
      • “Nevezano za to, i koliko god ja bio neobjekivan kad je on u pitanju-sta se to kod Mike ima hejtati?”

        Mediji su tada pisali sportski o sportu.
        Danas ako ne pišeš prema očekivanjima čitatelja nemaš prolaz.
        A čitatelji traže ispušne ventile kroz online hejtanje.

        “Korektan vozac, bez mrlja na stazi i mimo nje. Elokventan i duhovit za finske kriterije, pun postovanja i pristojan, 1998. fair and square pobijedio Sumahera, 1999. nesto losijom kampanjom Irvinea, 2000. fair and square izgubio od Sumahera, iako je, paradoksalno, tada vjerovatno vozio svoju najbolju sezonu ikad”

        Zamisli da od kad je Mika došao da si znao 1000 informacija o njemu tjedno.
        Što je rekao, kako je nekog pogledao, kako je komentirao nešto itd.

        Onda bi se od te muhe napravilo slona.
        Zatim od slona krdo slonova.
        I evo ti grupice koja ga hejta.

        Vrlo jednostavan recept.
        Samo se tada to nije tako radilo.



        9

        1
        • Daniel Ricciardo _bataziv_0809 Prikaži

          Pa i danas imas Vettela koji je vrlo slicnog ponasanja i njega niko ne prati i niko nas njime ne bombarduje. Dakle moguce je, ali se principijelno slazem sa tim sto zelis reci.



          2

          0
        • Mika Hakkinen stoka Prikaži

          Da jer je vettel danas sporedan igrac… Dok je bio u rb il ferrariju bilo je i fanova i hejtera vise nego sada…



          5

          0
  5. Bernie Ecclestone Dani Donator Prikaži

    Šteta za prerani odlazak. Ali opet, onda možda niti Kimi ne bi završio u McLarenu.



    10

    0
  6. teško je ovako “iz daljine” formirat pravo mišljenje o MH ali na osnovu svega o njemu imam vrlo , vrlo visoko mišljenje , poštovanje kako kao vozaču tako i osobi . onda na kraju pročitam “Uostalom, loš vozač ne može protiv Michaela Schumachera osvojiti dva naslova prvaka, zar ne?” i to me inicira da “ispitam” više stvari . npr zašto su neki vozači recimo glorificirani , a neke se ne jbe ni 2 % ? PP … mika je jedan od najboljih u zadnih 30 godina … mika je po broju PP točno 10 . ali ja više volim to gledat kroz postotke jer je to mjerodavnije pošto nije isto odvoziti npr 150 ili 110 trka u karijeri . npr rosberg je bolje plasiran od MH jer ima 30 PP u 206 trka ALI u postotcima ima 14,5 % PP , MH 16,1 % u 161 trci . MH je bolje plasiran od hilla koji ima 20 PP u 115 trka ali u postotcima hill je bolji od MH tj 17,3 % Vs 16,1 % ;) osim toga i hill ima titulu u “eri” MS zar ne ? ako loš vozač ne može protiv MS osvojit 2 naslova vridi li to i za hilla koji je protiv MS osvojia naslov ? a o njemu se nikad neće napisat ovakav tekst jer nije zaslužija ? a mislim da baš je … zaslužija je . posli smrti oca ima je težak život no upornošću je doša do F 1 . sa čak 32 ( mika je iša u “mirovinu” sa 33 ) je ima prvu trku u F 1 . zanemarivo jer su to bile 2 trke u brabhamu . onda po meni ima sličan “start” ka npr lewis jer prvu pravu sezonu je 3. , 1994./95. završava ka 2. i 1996. osvaja titulu . ako gledamo 2 titule MH onda je teško ne primjetit da je drugu titulu mika osvojia 1999. kad je MS zbog loma noge propustija 6 trka . ovde moram spomenut i nekima možda komičnog , podcjenjenog irvina koji je u odsustvu MS vodija borbu sa MH do kraja prvenstva .. tek 2 boda više je ima mika na kraju prvenstva od eddia . kako vrednovati irvina koji se tako dobro suprostavija velikom miki ? može neko mislit da omalovažavan uspjeh , kvalitetu MH ali ne … samo me zbunjuje disproporcija kad mislimo , pišemo o nekim stvarima . npr No 1 u PP je lewis sa 101 PP u 201 trci šta je impresivno no fangio je po PP tek 9. u povijesti F 1 ( misto bolji od MH ) ali gledano kroz postotke fangio je nedostižni No 1 sa čak 56,8 % PP u tek 51 trci . grubo rečeno svaku drugu trku fangio je starta sa P 1 ;) jim clark je 5. sa 45 ,8 % , airton 3. sa 40 ,3 % , a lewis 1. sa 35 ,9 % ?!?!? i kako MS može bit 2. kad ima tek 22% PP s obzirom na broj odvoženih trka ? pa clark ima 2 X više PP , senna koro isto tako , a fangia da ne spominjem . možda brojke treba gledati sa “više” strana ? btw ne mogu ne spomenut španjolsku 2001. kad je MH odusta u zadnjem krugu šta je donilo pobjedu MS koji je prije proglašenja pobjednika otrča do mike , zagrlija ga i kratko popriča sa njim ili suza na intervjuu posli trke kad je MS izjednačija broj pobjeda sa sennom … jbte , mika ga je tješija više od rođenog mu brata koji je bija tu ! mika je vrlo pozitivan lik , veliki suparnik i vozač ali neke stvari ipak treba znati , uzeti u obzir ka npr tu 1999. zar ne ? još jednu stva rje MH dobro uradija … ostavija je u “nasljeđe” kokpit svog McL zemljaku kimiju koji je zaslužija bolji bolid od saubera …



    6

    4
    • Marlboro Bubasvaba Prikaži

      Jedno pitanje, jesi gledao F1 u vrijeme MH?
      Sve je istina sto pises, ali zivot/sport nije samo matematika. Zato neko moze biti najuspesniji statisticki ali nikad najveci. Kako su u Argentini rekli za Maradonu, nije bitno sto si uradio sa svojim zivotom Diego, bitno je sta si uradio za nase zivote. I to je recenica koja po meni najbolje opisuje sport van statistike. Ima tu emocija koja nijedna statistika nemoze opisati.



      10

      0
      • Bubasvaba… jedan odgovor , da gleda sam trke F1 u vrime MH . zašto pitaš ? naravno da život/sport nije matematika ali neki vozači koje navodim uz to šta su bili uspješni po PP ( na to sam obratija najviše pažnje ) su
        itekako među najvećima . npr mnogi za sennu misle/govore da je najveći , a on sam je izjavija da je za njega najveći famgio . o veličini clarka ne bi trebalo ni pisat … 2 X prvak F 1 , pobjednik 500 milja indianapolisa . do svoje smrti, bio je vozač sa najviše osvojenih utrka (25) i treći vozač u historiji Formule 1 po osvojenom broju pole-pozicija . the times ga je izabra u sam vrh liste najvećih vozača F 1 ikad . OK , fangia niko od nas nije gleda ali valjda je trebalo uvažit mišljenje airtona kad je fangia “stavija” na No 1 jer valjda je brazilac “kužija” vožnju zar ne ? o clarku se uvik govorilo , pisalo u superlativima . stataistički najuspješniji je i statistički najveći mada to ne mora biti u očima fanova nekog drugog vozača jer za fanove AS on je bija i osta najveći , za njega je fangio bija najveći . fanovi MS nikad neće priznati da je LH najveći makar statistički jer “sude” srcem ( emocijama) , a ne mozgom ( racijom ) . statistika nema emocija ka ni štoperica jer im je važan samo rezultat , brojke , postignuto vrime . u svim sportovima osim umjetničkom klizanju , sinhroniziranom plivanju , ritmičkoj gimnastici ( možda sam nešto preskočija ) nema umjetničkog dojma , važan je rezultat zar ne ? da , statistika ne može opisat emocije jer su one subjektivne , statistika hladna , racionalna . emocije nisu nužno povezane sa postignutim rezultatima mada ih mnogi više preferiraju od racija . zato se rijetko spominje “profesor” prost koji je racijom osvojia 4 titule , 8 het trikova , 106 podija , 51 pobjedu itd . ? prema hillu nema emocija iako bi mnoge treba emocionalno “taknuti” njegov težak životni put , upornost posli smrti oca ? doći u F 1 sa 32 ,osvojit titulu u vrime MS … nema emocija usprkos rezultaima ( willaims) jer nije bija karizmatičan , nije se eksponira ? ako bi gledali kroz emocije onda bi ferrari treba bit “vječni prvak” jer ima li emocjonalnijih od taljana ? dovoljno je gledati reakcije “kopletne posade” tima kad se svira taljanska himna . nema onog kome ne iskoče žile na vratu dok pivaju iz sveg glasa . ali jbga , već dugo nema rezultata , a u sportu se “igra” na rezultat zar ne ? tu u sportu bi možda vridila ona aristotelova koji je gleda na razum kao na mudrog gospodara, a na emocije tek kao na budalastog roba. možda je on krivo gleda jer kad ponekad ne bi bili budalasti ( emotivni ) ne bi mogli pokazat da znamo bit i mudri ( racionalni ) ;)



        3

        0
    • lukarak Donator Prikaži

      PP nema istu tezinu kroz razdoblja jer je nekad PP bio vezan za kolicinu goriva, tak da nije usporedivo.



      3

      4
  7. Mclaren raca Prikaži

    Kao razlog da ga je strah teških sudara, apostrofirao je svog sina Huga, za kojeg je rekao da ne želi da raste bez oca, Rođenjem Huga, Mika je malo povukao ručnu i u utrkama, a ubrzo i prestao voziti, još uvijek vrlo opasnu f1. Bio je to jako tužan trenutak za mene, ali posve razumljiv i opravdan. Članak kratak, ali potpuno jezgrovit. Sve pohvale. Na kraju bih dodao, bilo je više Mika u auto sportu, samo je jedan Hakkinen Neponovljivi



    8

    0
  8. Ayrton Senna Brasko Prikaži

    Slažem se za Hakkinena. Stvarno je bio super lik. I kao vozač i kao osoba. Bio sam prilično razočaran kada nije uzeo treći naslov, pogotovo nakon one predstave u Spa. Al’ eto nije bilo suđeno valjda. Htio bih ispraviti sam članak kao takav. Naime Hakkinen je ustvari jedan naslov uzeo u borbi sa Schumacherom. Mislim i drugi je, ali je 1999-e Schumacher imao onaj udes u Silverstonu i vratio se tek na zadnje dvije utrke. Tako da je Hakkinenu tada konkurent bio do kraja prvenstva ipak Irvine. Bilo je tu i malo pikanterije, al’ nevažno sada. Vjerojatno je i Hakkinen mislio da je sa Schumacherovim nenastupanjem prvenstvo gotova stvar, tako da je nakon toga bio značajno dekoncentriraniji u slijedećim utrkama, ali pred sam kraj ipak bio onaj pravi i na kraju uzeo naslov prvaka s prilično minimalnom prednošću.



    1

    2
  9. Bar Kico Donator Prikaži

    Ova naslovna slika je top,najbolje dimenzije bolida,i ujedno jedan od najljepših ikad,Mika kao osoba jedan od najdražih vozača,razlog zbog čega sam počeo pratiti formulu



    4

    0
  10. Koja su to bila lipa vrimena, svake druge nedilje gledat epske okršaje Ferrarija i McLarena sa autima koja izgledaju 1000 puta lipše nego ovi današnji tenkovi od papira koji kad padne dvi kapi kiše ne mogu vozit utrku. Iskreno me čudi da i u Rusiji nisu prekinili utrku kad je počela kiša padat.
    Iako san navijač Ferrarija, o Miki iman samo riječi hvale i zahvalan san šta su nas on i Michael počastili svojon magijon na stazi i van nje.



    5

    1