Bok! F1puls dio troškova podmiruje prikazom reklama. Stoga, kako bismo mogli nastaviti raditi ono što radimo od 2015. - molimo da za ovu stranicu onemogućite AdBlock. Hvala :)

Gostujuća kolumna: Vožnja na limitu

Pulsmedia portal

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Najnovije s foruma

Forum portala je otvoren samo za članove. Molimo, registrirajte se.

Kolumna

Gostujuća kolumna: Vožnja na limitu

Pulsmedia portal

Od kad sam ostao fasciniran Formulom 1 kao tinejdžer, sanjao sam o tome da budem toliko cool kao vozači GP utrka. To su sportaši zvjezdanog statusa koji svoju slavu zarađuju okretanjem upravljača i pritiskanjem dviju papučica pri prosječnoj brzini od 250 km/h. Ti mali pokreti rukom i nogom postaju super moći ako o tome ovisi razlika između izlijetanja ili pole-positiona. Ja sam isto htio te super moći.

Znam da neću niti prismrdjeti nekom GP uspjehu, ali svejedno bih htio iskusiti barem djelić tog doživljaja koji imaju vozači F1 kad rade korekciju predupravljanja usred Parabolice ili Copsea. U nastavku možete pročitati tok misli koji sam imao dok sam razmišljao o svojoj težnji prema oponašanju svojih junaka.

Brzina je relativna i subjektivna. Mogao bih kupiti Golfa i u njemu prakticirati vožnju na samom limitu. Rabljena trojka je dobar omjer mojeg budžeta i nezastarjelosti. To je dobar početak, ali u duhu razvoja kroz sezonu, morao bih dovesti paket nadogradnji. Iako je popularna, instalacija glasnijeg auspuha ne donosi skoro ništa više konjske snage ako nije popraćeno tzv. čipiranjem. Alu felge ne donose ništa po pitanju snage, ali su nužne ako želim izgledati ozbiljno. I… sve ovo nabrojeno mi probija budžet. Izgleda da najbliže što ću ikad doći F1 vozaču je kad mami odgovaram s „da“ ili „ne“ u stilu Kimija Räikkönena. Potraga se nastavlja.

Očito je imitacija F1 skup hobi, odlučio sam štedjeti koju godinu i u međuvremenu razmisliti o najboljoj opciji. Suzuki Swift popularan je kod street-racera. Lagani auto s puno potencijala za nadogradnje. Prvo što bih modificirao je ovjes jer mislim da bi to najviše približilo iskustvo vožnje onome što tražim. Obični auti imaju mekani ovjes dizajniran za komfor na grbavim cestama, a F1 bolidi imaju jako kruti ovjes, svojedobno poduprt samo torzijskim oprugama umjesto klasičnim oprugama. Ako želim junačke korekcije brzim pokretima volana, ne mogu imati ovjes koji auto pretvara u vodeni krevet. S druge strane, takav ovjes nije za javne ceste. Mogu ili imati kruti ovjes ili biti sposoban savladati ležeći policajac. Taj problem me dovodi do zaključka da mi treba neki moderni sportski auto s podesivim ovjesom.

Novi BMW M2 ima „Sport Mode“ koji ukruti ovjes i daje bolji odaziv gasa. Odlično. Ima ručice mjenjača iza volana. Odlično. Pogon je na stražnjoj osovini, baš kao i u F1. Odlično. Postoji opcija krova od karbona, istog materijala od kojeg je napravljena šasija F1 bolida. Odlično. Čekaj malo, a od čega je napravljen ostatak karoserije? Od čelika?! Pa čelik je građevinski materijal!

Primjećujem da ima više sličnih slučajeva. Porsche 911: zašto mu motor visi s krme dok F1 bolidi imaju motor središnje postavljen radi distribucije mase? Civic Type-R: na karoseriji ima plastične dekoracije s mrežastim uzorkom – nije li glatka površina aerodinamičnija? Mercedes SLS-AMG: dolazi standardno s kožnim sjedalima – niti najlakša opcija niti bi se svidjelo Lewisu. Postoji li neki cestovni auto koji je napravljen kako treba?

Gledam se u ogledalo i pitam što nije u redu sa mnom. Svi ti kvalitetni i brzi automobili mi ne valjaju. Jesam li poludio? Hoću li početi vjerovati Totovim izjavama?

F1 bolidi toliko su veličanstveni… ne znam od kuda da krenem. Kakav je to proizvod koji se proizvede u dva-tri primjerka godišnje? Koja je to stvar stvorena od ljudskih ruku, a oblikovana zakonima fizike? Koje vozilo prevozi tako puno tereta u obliku očekivanja i nadanja od strane navijača? Sve ovo je bolid F1. Ljudska bića moraju sama tražiti svoj smisao, a bolid F1 dobro zna svoju svrhu – utrkivati se za pobjede. Jednostavno i konkretno.

Shvaćam da nisam poludio, samo sam si postavio krivo pitanje. Pitao sam se što može imitirati F1 bolid, a nisam sam sebi jasno objasnio što me toliko privlači kod F1 bolida. Privlačilo me ono što F1 bolid predstavlja, samim time me mučilo ono što obični automobil predstavlja. F1 bolid je proizveden s jednom jedinom jako uzbudljivom svrhom. Obični automobili su napravljeni uglavnom s ova tri cilja: da se mogu proizvoditi u velikom broju, da budu privlačni velikom broju kupaca i da kad se prodaju ostave proizvođaču neku zaradu. Gdje je tu romantika?

Izgleda da tražim neko vozilo koje utjelovljuje utrkivanje. Nešto što mi govori „želiš pičiti brzo i želiš samo pičiti brzo? Evo me.“

Umjesto da se sam toga sjetim, prvi posjet Karting Areni bio mi je u sklopu team buildinga s firmom. Navlačim balaklavu, stavljam kacigu, oblačim najuži kombinezon koji imaju – mislim si „pa to je to“. Kart ima točan broj papučica od kojih je kočnica na lijevoj nozi. Sjedalo je od gole plastike i iznenađujuće udobno s obzirom da mi nisu uzeli kalup guzice kao što to rade u F1. Gume su ćelave. Sve je savršeno. Tresem se od uzbuđenja prije starta vožnje jer očekujem puno, a doživio sam i više nego sam očekivao. Prvi puta sam iskusio kako je to voziti četverokotač na limitu proklizavanja. I to ne bilo koji četverokotač – onaj koji nema na sebi apsolutno ništa osim onog nužnog za voziti brzo i ne poginuti usput. Bilo je predivno.

„Vozači F1 nisu pravi sportaši, lako je okretati volanom“ – žalim neprosvijećene ljude koji ovo izjavljuju jer nakon jednog kruga u kartu sam osjetio svoje cijelo tijelo na način na koji nisam nikad do tada. Postao sam svjestan svakog svog unutarnjeg organa prilikom svakog zavoja i svakog kočenja. Uslijed G-sila cijela mi utroba postaje jedna velika G-točka.

Kart i cestovni automobil dva su različita svijeta. Jednosjed će uvijek biti bliže F1 od automobila s karoserijom. Međutim, jednosjedi su napravljeni za trkaću stazu, a ne za cestu. Ako si kupim neki kart, onda sam osuđen na dvije staze u Zagrebu (Karting Centar i „Ayrton Senna“), po jednu u Krškom, Celju, Ptuju, Čakovcu i Virovitici (i onda ćemo se čuditi kad sljedeći Kubica iznikne iz Slovenije, a ne Hrvatske). Žao bi mi bilo ograničiti se na te male staze pokraj toliko tisuća kilometra javnih cesta koje su mi na dohvat ruke. Dok biciklom vozim po Sljemenskoj cesti mislim si kako su ti zavoji puni karaktera.

Zašto tvrdim da javne ceste imaju više karaktera od trkaćih staza? Opet mislim da se svodi na svrhu. Svrha trkaće staze jako je specifična: omogućiti utrkivanje određenoj vrsti vozila. To je zahtijevalo od nekog Tilkea da dobro razmisli kako to dizajnirati – kad bi se staza izgradila, čule bi se žalbe kao „zašto su svi zavoji pod 90 stupnjeva? Zašto su sve zone za izlijetanje asfaltirane? Zašto nije više kao Spa?“ E pa ne može nova staza biti kao Spa jer je Spa staza koja je izvedena iz bivših javnih cesta. Zašto je Blanchimont tako uzbudljiva kombinacija zavoja? Jer je netko izračunao radijuse uzevši u obzir performanse modernih trkaćih auta? Ne, nego jer eto… tako je ispalo. Blanchimont ti govori „boli me briga za tebe i tvoju sigurnost. Ako si tako dobar vozač, snaći ćeš se.“

Izgleda da mi je bitna namjera tj. bitno mi je s kojom svrhom je nešto napravljeno. Trkaći su mi auti super jer su napravljeni s puno pažnje i isključivom koncentracijom na utrkivanje. S druge strane, javne su mi ceste super jer su napravljene iz nekih povijesnih geo-ekonomskih razloga koji nemaju nikakve veze sa sportom – upravo to ih čini izazovnim za vožnju na limitu.

Dakle, automobil koji ima trkaću DNK, a da može (i smije) na cestu. Koenigsegg Agera je pažljivo izrađena skoro u cijelosti od karbonskih vlakana i ima odlične performanse. Doug DeMuro pretjeruje kao i obično: „Ovo je najsmješnije pomahnitali, potpuno ludi auto koji možete kupiti.“ Ja se ne bih složio, napraviti auto s iskrenom namjerom učinit ga brzim mi itekako ima smisla. Nije to „ludo“, dapače. Agera već ima sjedala spremna za trkaće pojaseve koji će najčešće dovesti do oštećenja kralježnice (ako znate nekoga tko se bavi relijem, pitajte ga za ovu nuspojavu). Auto je odličan, nije savršen, ali blizu. Nisam gledao cijenu, vjerujem da se uz leasing preko firme nešto može iskemijati. Pronašao sam auto koji može tražiti granice gripa na javnim cestama.

U međuvremenu više nisam tinejdžer i ne pada mi na pamet kršiti ograničenje brzine (za više od 20 km/h). Automobili i pješaci nisu dobra kombinacija, tako da kad se u računicu ubaci prevelika brzina, do tragedije će doći kad tad. Srećom, nisam to iskusio na vlastitoj koži nego su mi se priče koje su se događale oko mene urezale u pamćenje. Kršiti ograničenje brzine mi nije opcija.

Dakle, ako kupim Ageru bit ću osuđen na Autodromo Enzo e Dino Grobnik. To je isti problem koji sam imao kad sam razmatrao karting. U biti mi treba nešto dovoljno sporo da se može voziti na limitu po javnim cestama bez opasnosti za druge sudionike u prometu… i da je napravljeno za voziti na limitu.

Ispada da cijelo ovo vrijeme sam morao pogledati prema dolje jer sve što mi treba imam između nogu (That’s what she said): bicikl. Bavim se biciklizmom od svoje petnaeste godine, a prije ovog prosvjetljenja sam mislio da je Tiffany Cromwell jedina poveznica između F1 i biciklizma.

Cestovni bicikl srednje klase je napravljen od karbonskih vlakana. Ne samo da je po tome sličan bolidu F1, nego i znači da je u svaki primjerak uloženo puno manualnog rada (plahte od karbonskih vlakana se višeslojno ručno slažu u kalupe, između svakog sloja se nanosi ljepilo pomoću kista…). Modifikacije su cjenovno prihvatljive i svatko s pristupom YouTubeu ih je sposoban ugraditi. Neću reći da je moj bicikl napravljen s isključivim ciljem da ide brzo, ali istina nije daleko od toga. Tadej Pogačar bi osvojio Tour de France 2020 čak i s mojim biciklom starim 4 sezone, ali Lewis Hamilton ne bi bio svjetski prvak F1 ni sa kojim drugim vozilom osim njegovog W11 (čak niti s Porscheom 919 EVO). Dakle, imam privilegiju voziti skoro na istoj opremi kao i profesionalni biciklisti – imam vozilo koje je proizvedeno s pravom svrhom. Napokon.

Voziti auto ili bolid na limitu je puno drugačiji osjećaj nego voziti bicikl na limitu. Kod vožnje auta najvažnije je informacije iz očiju i guzice prenijeti u upravljač i papučice. Kod vožnje bicikla najvažnije je kisik prenijeti iz okoline u mišiće kvadricepsa. Međutim, postoje i sličnosti. Znojenje je jedna sličnost. Druga sličnost je osjećaj velike brzine. Da, uspoređujem brzinu bicikla i F1 bolida. U apsolutnim brojkama nije ni blizu: ja moram dušu ispustiti da dosegnem 50km/h s koliko bolidi prolaze ukosnicu u Monaku, najsporiji zavoj u kalendaru. U relativnom smislu bicikl je dovoljno brz, tj. može jako lako doći do prebrzo. Na nizbrdici s izlizanim asfaltom po kiši – čak i 30 km/h je zastrašujuće. S druge strane, Charles Leclerc stigne namještati retrovizor pri 300 km/h u zavoju 130R na Suzuki.  Njemu tih 300 na sat nije prebrzo.

Dobro, motor na biciklu tj. sami biciklist nije toliko sofisticiran kao F1 motor. Niti je toliko omiljen –ako ja odem u povijest, sigurno će manje ljudi plakati nego kad je otišao V8.

Pouka koju sam naučio iz ovog svega je da me kod F1 više ne fascinira toliko sami čin vožnje bolida (iako mi je to i dalje jako impresivno), nego stanje uma koje je potrebno za biti uključen u F1. To je stanje uma nekoga tko je fokusiran na izvlačenje maksimuma iz svojih sposobnosti. Vožnja na limitu zahtjeva takav fokus.

„Vožnja na limitu“ se može prakticirati u raznim sferama života… u poslu, u školovanju, u roditeljstvu, u umjetnosti (…)“.  Kako točno primijeniti „vožnju na limitu“, to je neka druga tema, ali po meni je jako bitno odabrati nešto što će od vas zahtijevati jednaku odlučnost kakvom zrače nama dobro poznati pogledi iz kacige.

Braziliščanec Masa

Podrži nas

Zadnji donatori:
HuMS32

Top donatori:
Jester
Crash
wapi

Ako vam se sviđa ovo što radimo, podržite nas iznosom po volji na PayPal.

Pulsmedia portal
Pulsmedia autor
149 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Više o temi: #Gostujuće kolumne

Komentiraj

9 komentara

  1. Sebastian Vettel 5 Crash Donator Prikaži

    Izgleda da najbliže što ću ikad doći F1 vozaču je kad mami odgovaram s „da“ ili „ne“ u stilu Kimija Räikkönena

    :klanjam:

    Zanimljivo stivo..
    I sam vozim bicikl kada mogu, velike berzine na bajku su bas :dance: a karting uleti tu i tamo s ekipom, ne bas cesto…

    Lajkam ovaj predzadnji fragment clanka :thumbs:



    3

    0
  2. Susie Wolff Har Kl Donator Prikaži

    Sviđaju mi se tvoje kolumne, za razliku od nekih tvojih komentara ;)
    Na kraju kolumne je ispalo da je brzina na limitu jedina stvar kojoj težiš? Ako bi izbacio i ceste iz jednačine (a već si izbacio motor), ja bih ti preporučio skijanje, kao odličan sport. Svaki skijaš vrlo lako dođe do vožnje na svom limitu. Moj limit i limit mog sina su nebo i zemlja.



    5

    1
    • Zahvaljujem!
      Poanta kolumne mi je trebala biti da nije brzina to što čini čini F1 heroje, nego njihova posvećenost, fokus, strast…. Zato sam i stavio “vožnju na limitu” u navodnike jer bi taj izraz prema kraju članka trebao poprimiti šire značenje od doslovne vožnje.



      1

      0
      • Susie Wolff Har Kl Donator Prikaži

        Moja greška. I mislio sam reći vožnja na limitu. Izraz brzina na limitu i nema nekog smisla 🙄
        Htio sam reći da ti nije brzina bitna, koliko vožnja na limitu, bez obzira o kojoj se brzini radilo. Pa sam pobrisao tu rečenicu i ispalo je kako je ispalo.



        2

        1
  3. David Croft Frantic Donator Prikaži

    Dobar tekst
    Sjećam se svog prvog karting iskustva
    Nekoliko dana nakon toga sam imao upalu vratnih i deltoidnih mišića, kao i kompletnih ruku, rekli bi “od ušiju do zapešća”.
    I bilo je lijepo vidjeti kako iz kruga u krug “stičeš sve više osjećaja i učiš linije” te popravljaš svoja vremena.



    4

    0
  4. Fernando Alonso Brane FA14 Prikaži

    Svaka čast…jako lijepo i zanimljivo napisano…i moje fascinacije sa F1 su otprilike išle istim slijedom ..Lp Massa :)



    2

    0
  5. Stefan Bellof pigmalion Prikaži

    Braziliščanec Masa,

    Hvala za složen i poučan tekst. :thumbs:



    1

    0
  6. Michael Schumacher darkool Prikaži

    Odličan tekst. Sjećam se svog prvog(nažalost jedinog) karting iskustva kao srednjoškolca, niko srećniji od mene. Staza je dosta sličila na Katalunju. Malo smo se školski i ja sudarili ali ništa strašno (zbog čega mi je Maldonado na pameti?) :)))). Sve u svemu, prilično lijepo iskustvo voćnje na limitu.



    2

    0