F1puls dio troškova podmiruje prikazom reklama. One nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da na ovoj stranici onemogućite AdBlock. Hvala.

Podsjetnik: Karijera Alexandera Wurza

Luka Maloić

Korisnički panel

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Najnovije s foruma

Forum portala je otvoren samo za članove. Molimo, registrirajte se.

Alexander Wurz

Alexander Wurz

Alexander Wurz ostao nam je svima u sjećanju kao kompetitivan vozač, ali i kao jedna od većih enigma u F1 svijetu. Krasio ga je fin, tehnički prilagodljiv stil vožnje sa dobrim osjećajem za brzinu. Wurz, ipak nikada nije uspio popesti se na najveću stepenicu i ugrabiti pobjedu. Do današnjih dana, bivši vozač Benettona drži rekord u najvećem razmaku između osvojenih podija – trebalo mu je, naime, čak 8 sezona da ponovi treće mjesto iz Silverstonea 1997. Ponovno se popeo na podij 2005. u San Marinu.

Alexander Wurz rođen je 15.2.1974 u Austriji. On je drugi sin bivšeg Rallycross vozača Franza Wurza, koji je osvojio Europsko Rallycross prvenstvo u tri navrata. Karijeru je počeo bez motora i na dva kotača. Počeo se natjecati u BMX svjetskom prvenstvu, kojeg je osvojio 1986. godine sa samo 12 godina. Wurz je slikovito opisao svoje prve natjecateljske dane na biciklu:

“To je bila fiička i mentalna priprema za motorsport. U bilo kojem tipu utrkivanja možeš pobijediti jedino ako si stvarno fit. U osnovi, dobio sam prvi ugovor u F1 samo zato jer sam bio sposoban voziti 80 krugova i nakon toga trčati.”

U 2000. godini, Wurz se vratio na početak – osnovao je MTB ekipu sa Markusom Rainerom. Ekipa, Rainer -Wurz, je sponzorirana od strane McLarena, Siemensa i Cannondalea među ostalim. Višestruki su osvajači svjetskog kupa. U ranim 2000-ima, biciklistički brend “Katarga” prezentirala je ograničenu seriju bicikala koju su nazvali “Alexander Wurz EVO SL” koja je imala i njegov autogram.

Nakon BMX-a i kartinga, Wurz ulazi u Formulu Ford sa 17 godina. U svojoj debitantskoj sezoni bio je viceprvak u austrijskom i europskom prvenstvu. Sljedeće godine uzima naslov u Formuli Ford i pridodaje naslove Europskog kupa te Austrijskog i Njemačkog prvenstva.

Karijeru nastavlja u Formuli 3. Nakon 3 uspješne sezone u Formuli 3, tada 22-godišnji Wurz demonstrira svoje vještine pred cijelim svijetom – zajedno sa Davy Jonesom i Manuelom Reuterom pobjeđuje na 24 sata Le Mansa (1996.) i postaje najmlađi pobjednik ove legendarne utrke. Ovaj rekord drži i danas. Iste godine natjecao se i u DTM-u vozeći Opel Calibru.

Sljedeće godine, Wurz je bio angažiran od strane Benettona da zamijeni Gerharda Bergera na VN Kanade. Mladom austrijancu debi u F1 je pokvario mjenjač u 35 krugu. Kvalificirao se kao sedmi na VN Francuske, ali se izvrtio na stazi kada je počela oluja i odustao. U svojoj trećoj utrci i posljednjoj njegovoj utrci te sezone popeo se na podij u Silverstoneu. Gerhad Berger se vratio u Njemačkoj i pobijedio dok se Alex vratio u ulogu test vozača. Wurz je ipak nagrađen sa ugovorom za 1998. godinu i postao je stalan vozač Benettona. Nažalost, od tog trenutka ekipa Benettona više nije bila ni blizu top ekipama. Forma Benettona bila je u stalnoj silaznoj putanji.

U ekipi je proveo pune tri sezone, a partner mu je bio Giancarlo Fisichella. Sjajan start u 1998. sugerirao je blistavu budućnost, čak se pojavio i interes Ferrarija, ali na kraju, ove 3 sezone su ispale pravo razočaranje. Jedina utrka u kojoj je imao šanse za podij je bila VN Monaka 1998., u kojoj se vozio na 2. poziciji ispred Michaela Schumachera. Njegove nade za podij su uništene kada ga je Schumi pokušao prestići u Loewsu, ali su obojica oštetila svoje bolide.

Nakon epizode u Benettonu, Wurz je potpisao za Mclaren 2001. i preuzeo ulogu test vozača. U ono vrijeme pojavile su se u novinama priče kako je Ron Dennis izigrao Wurza koji je zapravo htio zamijeniti Hakkinena i postati stalan vozač, ali ta uloga je pripala Kimiju Raikkonenu.

Priliku za utrkivanjem je čekao do travnja 2005., kada se ozlijedio Juan Pablo Montoya. Wurz je uskočio u McLaren na VN San Marina i završio kao četvrti – na kraju je promaknut na treće mjesto jer su obje BAR Honde diskvalificirane. Ovdje je oborio već spomenuti rekord – 8 godina mu je trebalo da se vrati na podij.

Wurz je stalno bio povezivan sa raznim ekipama koje bi mu ponudile mjesto stalnog vozača. Njegova izrazita visina od 186 cm sigurno nije pomogla u konačnim odlukama. Gotovo su svi bili sigurni da će Alex voziti za austrijsku ekipu Red Bulla u 2005., ali to se nije dogodilo. McLaren je bio toliko siguran u to, da čak nisu ni prilagodili automobil njegovoj visini, na kraju, Alex je jedva sjeo u taj bolid.

2003. je Wurz bio povezivan sa ekipom Jaguara, u kojoj je pod velikim pritiskom bio Antonio Pizzonia. U isto vrijeme, McLaren se mučio sa formom i trebao im je Wurz koji će svojim iskustvom pomoći u razvoju. Britanci su blokirali transfer pa je Jaguar dao još nešto vremena Pizzoniji, da bi ga na kraju zamijenili nedavno preminulim Justinom Wilsonom.

Wurz je potpisao ugovor sa Williamsom 2006. godine u ulozi test vozača i vozio je auto svaki petak na testiranjima. U kolovozu 2006. je objavljeno da će Wurz zamijeniti Marka Webbera za sljedeću sezonu. To mu je bila prva cijela sezona nakon 2000. godine. Prve bodove je osvojio na VN Monaka u svibnju. Osigurao je još jedno postolje (3. mjesto) na VN Kanade, nakon što je startao sa 19 mjesta i držao se podalje od problema u napetoj utrci. Umalo je istu stvar ponovio na VN Europe, ali nije uspio prestići Marka Webbera u posljednjoj šikani. Ova utrka ostat će zapamćena kao posljednja u kojoj je osvojio bodove. Nadalje, njegov momčadski kolega, Nico Rosberg, se sve više profilirao u prvu violinu ekipe. Wurz je na kraju sezone objavio da će VN kine biti njegova posljednja utrka.

U svojem priopćenju javnosti Wurz je napisao:

“Želio bih zahvaliti mojoj obitelji i navijačima, svima u AT&T Williamsu i mojim bivšim ekipama, kao i medijima i svima koji su me pratili u F1 karijeri. Možda ću se utrkivati ponovno, možda u Le Mansu ili drugim kategorijama, ali svakako će dio mog vremena sada biti posvećen problemu cestovne sigurnosti.”

Manjak ambicije i godine su učinile svoje i Alex je završio svoju F1 karijeru. Kazuki Nakajima ga je zamijenio na posljednjoj utrci u Brazilu.

Wurz je bio test vozač Honde u 2008. godini i nastavio taj posao i u Brawnu 2009. Na VN Singapura je Alex vozio medicinska kola jer se standardni vozač, Jacques Tropenat, razbolio. Za ovu poziciju preporučio ga je Bernd Maylander – vozač sigurnosnog automobila. 2012. se vratio u Williams kako bi podučavao Bruna Sennu i Pastora Maldonada.

2009. zajedno sa Marcom Geneom i Davidom Brabhamom (sinom Jacka), osvojio je drugu pobjedu na 24 sata Le Mansa u Peugeotu. Ovdje je isto srušio rekord – 13 godina između dvije pobjede na Le Mansu koji stoji i danas. 2010. je pobjedio na 12 sati Sebringa sa Geneom i Anthonyjem Davidsonom. Pridodao je i pobjedu na 1000 milja Atlante sa Stephaneom Sarrazinom i Franckom Montagnyem.

Otkako je napustio aktivan život u F1, Wurz je postao predsjednik GPDA organizacije. Pokrenuo je i panel nakon Bianchiove nesreće. 2012. godine potpisuje ugovor s Toyotom i aktivno natječe se u WEC prvenstvu. Kako bi se posvetio WEC-u prodao je svoj privatni lanac restorana “Piccini”.

“Prodao sam 75% svojeg poslovanja restorana u Austiji, ali sam vrlo zauzet sa svojom kompanijom koja promiče cestovnu sigurnost.”

Wurz je pobijedio u Brazilu, Japanu i Shanghaiu u 2012. 2013. pobijedio je u Japanu, a 2014. u Bahreinu.

Pokušao je ući u F1 2010 godine kao vlasnik nove ekipe “Superfund”, ali aplikacija nije bila uspješna. Ekipa je bila osnovana od strane Christiana Bahe, vlasnika Superfund grupacije i bila bi pokretana Cosworthovim motorima.

Alex je jedno vrijem bio poznat i po tome što je nosio tenisice različite boje (jednu crvenu, a drugu plavu). Posebna mu je i bila kaciga koja je imala simbole zemlje, zalska sunca i austrijske zastave. Wurz je sam bojao svoje kacige od 2000. jer nije bio zadovoljan poslom ostalih majstora.

Ostat će nam u sjećanju kao jedan od onih za koje se stalno priča da su vrhunski talenti, ali nikad ne dosegnu svoj zenit. Jedan od onih koji su stalno na krivom mjestu u krivo vrijeme. Ili na pravom mjestu u krivo vrijeme – kao što je bio on u McLarenu.

Podrži nas

Naš zadnji Donator je: AlkY.

Najveći donatori: Jester, CrashOverride, wapi

Zajedno smo od veljače 2015. godine. Donirajte i vi iznos po volji na PayPal.

Luka Maloić
Pulsmedia autor
348 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

2 komentara

  1. Honda zekohonda Donator Prikaži

    ” U ono vrijeme pojavile su se u novinama priče kako je Ron Dennis izigrao Wurza koji je zapravo htio zamijeniti Hakkinena i postati stalan vozač, ali ta uloga je pripala Kimiju Raikkonenu.” – ovo prvi put čujem. heidfeld je bio taj koji je ‘izvisio’.
    odličan članak!


    0

    0
  2. Alex Wurz je bio vozač dobrih kvaliteta. No njegov problem je bio u tome da ljudima nije “sjeo”. Gerhard Berger, kojega je BMW poprilično “gurao”, izjavio je da je pomagao Wendlingeru, da je Lauda njega uzimao kao dostojnog zamjenika, no da on osobno u Wurzu nije vidio ništa posebno i da mu zato nije niti pomagao u njegovoj karijeri. Sam Wurz je na početku karijere izjavljivao, da ni austrijski novinari nisu radili neku “veliku reklamu” kada je on bio u pitanju i da se je dolazilo do zaključaka da Alex nije ništa posebno. No činjenica je da su njegove vožnje u 97′ i prvoj polovici 98′ pokazivale da se radi o vrlo dobrom vozaču. Ono što je sljedilo kasnije (99′ i 00′) više je bio rezultat toga što je Fisichella ipak uspio tu i tamo biti na pravom mjestu u pravom trenutku, nego nekakvog popuštanja u Wurzovoj vožnji. Visina je bila možda problem no ne baš odlučujuči jer na početku 2000. godine počele su se pojavljivati govorancije da bi ga mogao mijenjati tada mladi Mark Webber, koji je bio iste veličine. Bilo kako bilo Wurz je za mene bio dobar vozač, koji je stao na gas kada je to bilo potrebno, koji nije popuštao u trenutcima borbe (Monaco 1998. protiv Schumachera) i koji je uvijek javno rekao ono što misli.


    0

    0