F1puls dio troškova podmiruje prikazom reklama. One nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da na ovoj stranici onemogućite AdBlock. Hvala.

Top 10 vozača s neostvarenim potencijalom

Ante Maras

Korisnički panel

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Najnovije s foruma

Forum portala je otvoren samo za članove. Molimo, registrirajte se.

Kolumna

U Formuli 1, kao u svim sportovima, postoje vozači koji svojim impresivnim vožnjama u nižim kategorijama ili debitantskim nastupima počnu privlačiti pažnju i obećavati veliku karijeru prepunu pobjeda i naslova, ali na kraju od svega toga ne bude ništa ili ostvare možda mali dio onoga što im je namijenjeno obzirom na talent. Razloga je mnogo, od loše sreće, krivih odabira, prečestih padova u formi pa sve do karaktera i neke nesreće koja je na njih ostavila preveliku štetu, što s psihičke, što s fizičke strane. U ovome ću se članku dotaknuti najpoznatijih čija zvijezda nije zasjala punim sjajem.

10. Heikki Kovalainen

Nakon odrađivanja dužnosti test vozača Renaultove momčadi, 2007. dobiva vozačko mjesto u Renaultu nakon odlaska Fernanda Alonsa. Unatoč lošijem startu sezone, izvrsnim i konzistentnim vožnjama privukao je pažnju mnogih, a svakako vrhunac sezone je 2. mjesto u kaotičnoj VN Japana na stazi Fuji. Nakon njegovog prelaska u McLaren gdje je zamijenio Alonsa koji je otišao u kontra smjeru, mnogi su očekivali potpunu eksploziju njegovog talenta. Nažalost, momčadski kolega Lewis Hamilton ga je u dvije sezone u McLarenu potpuno porazio, a osim jedine pobjede u karijeri i još samo dodatna 2 podija, malo toga je bilo vrijedno spomena. Nakon odlaska iz McLarena, 4 sezone provedene u “zelenom” Lotusu(Caterham) i Lotusu GP su bile za zaborav. Trenutno nastupa u japanskom SuperGT prvenstvu u kojem je jednom bio i prvak.

9. Karl Wendlinger

Nakon osvajanja naslova njemačkog prvenstva Formule 3 ispred Michaela Schumachera i Heinza Haralda Frentzena 1989. godine, nastupa u WSC prvenstvo s Mercedes-Sauberom sve do kraja 1991. kad dobiva mjesto u Leyton Houseu/Marchu koji se mučio financijski. 1993. odlazi u Sauber nakon razočaravajuće sezone u Marchu i blista, podosta često mrseći račune i velikim momčadima. 1994. počela je još i bolje te se činilo da Wendlinger stasa u velikog vozača. Nažalost, na slobodnom treningu u Monaku doživljava teški sudar kad snažno udara bočno u zid u Nouvelle šikani nakon gubitka kontrole po izlasku iz tunela. Zbog nesreće je bio nekoliko tjedana u komi te se nije vraćao u F1 sve do kraja sezone. Peter Sauber ga je vratio sezonu kasnije, 1995. u momčad, ali više nije bio onaj stari te je zamijenjen nakon VN Španjolske te ponovno vraćen na posljednje dvije utrke sezone, ali ponovno bez uspjeha. Nakon odlaska iz F1 posvećuje se utrkama prototipova i to uspješno te je postao svjetskim prvakom FIA GT prvenstva 1999. godine.

8. Nico Hulkenberg

Nakon uspješne karijere u nižim kategorijama, 2010. debitira za Williams i svojim nastupima pokazujući svoj talent, a pole na VN Brazila je dodatno naglasio njegove ambicije prema velikim rezultatima. Nažalost, nije se baš puno toga ostvarilo te sa svojih 177 startova nosi rekord po broju utrka bez podija, iako je imao pokoju šansu i polušansu, kao što su VN Brazila 2012. i VN Njemačke 2019. godine. Istina, nije baš imao ni nešto dobre bolide tijekom karijere za osvajanje podija, ali ako je Sergio Perez uspio ostvariti 4 podija u vrijeme kad su bili momčadski kolege on i Nico, a Perez je slične kvalitete kao i Hulkenberg, možda ponešto nepredvidljiviji i agresivniji, očito je da je tu nešto nedostajalo Nici za podij, unatoč sličnom bodovnom kontu i činjenici da je Hulk bio konstantniji i počesto nazivan “best of rest”. Možda je taj manjak agresivnosti u odnosu na Pereza presudio većim uspjesima u Formuli 1. Van Formule 1, uspješan je bio i u utrkama izdržljivosti kad je na svom prvom i zasad jedinom nastupu na Le Mansu 2015. odnio pobjedu za upravljačem Porschea.

7. Olivier Panis

Nakon solidnih uspjeha u nižim kategorijama, debitira 1994. za upravljačem Ligiera i privukao je pozornost nastupima koji su nadmašivali sposobnost bolida. Ali svejedno je šok za sve bilo njegovo 2. mjesto na Hockenheimu. Sljedeća sezona je bila isto jako uspješna, ponovno ostvarivši 2. mjesto, ovaj put na posljednjoj utrci sezone u Adelaideu, unatoč zaostatku od 2 kruga za pobjednikom Damonom Hillom. Sljedeća sezona je donijela neočekivanu pobjedu u kišnom i kaotičnom Monaku, što je inače bila posljednja pobjeda za Ligier te prva pobjeda francuskog vozača u francuskom automobilu u Monaku nakon 66 godina. 1997. je obećavala mnogo, bio je blizu pobjede na VN Španjolske te je vozač Prosta(Alain Prost je kupio Ligier krajem 1996.) nakon 6 utrka bio trećeplasirani vozač prvenstva. Ali u Kanadi doživljava teški sudar u kojem lomi obje noge te se oporavljao sve do posljednje 3 utrke sezone kad pokazuje da nije izgubio talent. Nažalost za njega, zbog loših bolida Prosta, BARa i Toyote te dijelom zbog igala ugrađenih u njegove noge, ne uspijeva postići puno nakon kraja 1997. te se umirovljuje uoči VN Brazila 2004. godine, posljednje utrke u kalendaru.

6. Robert Kubica

Prvi i zasad jedini Poljak koji je ikad nastupio u Formuli 1, svoj debi doživljava na VN Mađarske za upravljačem BMW Saubera zamijenivši Jacquesa Villenuvea koji se žalio na glavobolje uzrokovane sudarom na VN Njemačke. Kubica je utrku završio na 7. mjestu iako je kasnije diskvalificiran s utrke zbog prelaganog bolida, no to je bilo dovoljno da natjera Villeneuvea na mirovinu. Već u trećoj utrci karijere u Monzi završava na podiju. Svoj rastući talent pokazuje sezonu kasnije dobrim nastupima, iako bez podija, ali tu sezonu najviše pamte po stravičnom sudaru na VN Kanade zbog čega ga je na jednoj utrci mijenjao Sebastian Vettel. Svoj puni talent te vrhunac, kako će se kasnije pokazati, ostvaruje 2008. kad uspijeva pobijediti baš u Kanadi, što mu je ostala jedina pobjeda u karijeri te jedno vrijeme vodi na ljestvici. Iako je BMW Sauber zapustio razvoj bolida da se posveti bolidu za 2009., vrhunskim nastupima završava na 4. mjestu. Sljedeća sezona je bila katastrofa te na kraju sezone odlazi iz BMW Saubera i odlazi u Renault, a i sam BMW napušta F1. Uspijeva nadvladati teškoće i mane Renaultova bolida te sakuplja 3 podija. Kad su svi nakon testiranja za 2011. očekivali rapsodiju njegova talenta, dogodila se strašna nesreća na reliju u Andori zbog koje doživljava djelomičnu amputaciju podlaktice i mnoge prijelome. Uspio se nakon punih 8 godina vratiti u F1, tijekom kojih je uspio postati WRC2 prvak, ali za upravljačem Williamsa jedino vrijedno spomena je 10. mjesto na VN Njemačke, a nastupi tijekom cijele sezone, uz katastrofalni Williams su pokazali da je ta nesreća ipak ostavila prevelikog traga. Svejedno, njegov povratak u F1 nakon nesreće je inspiracija i pokazatelj da nikad ne treba odustati i da se treba boriti za neki cilj.

5. Martin Brundle

Nakon velikog rivalstva u nižim kategorijama s tada velikim talentom Ayrtonom Sennom, mnogi su očekivali da će se to nastaviti i u Formuli 1. Nažalost za Brundlea, to se nije dogodilo zbog teškog sudara na slobodnom treningu za VN Dallasa 1984. zbog čega mu zamalo amputiraju lijevo stopalo. Iako do toga nije na sreću došlo, taj sudar je ipak ostavio traga na njegovom stopalu te do kraja karijere nije koristio kočenje lijevom nogom, što mu je podosta odmoglo u F1 karijeri. Dok je Ayrton Senna tijekom karijere ostvario puno pobjeda i 3 naslova te postao jedan od najvećih ovog sporta, Brundle više od 9 podija nije postigao, iako je nastupao za momčadi kao što su McLaren i Benetton. Nakon umirovljenja 1996. godine postaje tv komentator te se ustalio kao jedan od najboljih komentatora utrka Formule 1.

4. Nick Heidfeld

Tada velika nada i član McLarenove vozačke akademije, debitira za katastrofalni Prost 2000. godine te sljedeće 3 sezone provodi u Sauberu u kojem unatoč solidnim nastupima ne dobija promociju u veću momčad, nego odlazi u već potonuli Jordan, a njegov prvi momčadski kolega u Sauberu Kimi Raikkonen dobija promociju u McLaren ispred Heidfelda unatoč činjenici da je Heidfeld porazio svog momčadskog kolegu. Kada se činilo da je napokon uhvatio mjesto za pobjede potpisavši za Williams, taj isti Williams je tada počeo svoj pad te osim ponešto podija nije ostvario puno toga. Sljedeće 4 godine u BMW Sauberu je proveo u sjeni Roberta Kubice te nije puno postigao osim par podija. Zadnje dvije sezone u F1 je proveo u Sauberu i Lotus Renaultu te osim 1 podija za Lotus Renault, ništa nije bilo upečatljivo. Trenutno drži neslavni rekord najviše postignutih podija bez pobjede, čak 13.

3. Heinz-Harald Frentzen

Još jedna velika nada njemačkog motorsporta uz Schumachera, svoj debi u F1 doživljava 1994. u Sauberu te odmah odličnim vožnjama privlači pažnju mnogih, a prvim podijem u karijeri na VN Italije potvrđuje svoj talent. 1997. godine prelazi u Williams, ali se jednostavno ne snalazi u birokratskoj atmosferi i teškim karakterima Patricka Heada i Franka Williamsa te osim jedne pobjede ne postiže puno toga u dvije godine što je proveo u Williamsu. 1999. odlazi u Jordan te su mnogi doživljavali kao početak kraja njegove karijere, doživljava renesansu te dvjema pobjedama i izvrsnim nastupima neočekivano ulazi u borbu za naslov prvaka koju nesretno gubi. Nažalost, nakon toga se događa slobodni pad njegove karijere te za Jordan, Prost, Arrows i ponovno Sauber ne postiže puno osim pokojeg podija za Sauber i Jordan.

2. Juan Pablo Montoya

Nakon velikih uspjeha u CART prvenstvu, na velika vrata ulazi u Formulu 1 i od samog početka brzinom i agresivnošću najavljuje velike stvari. U Williamsu se profilirao u jednog od glavnih konkurenata Michaelu Schumacheru te ga zamalo svrgava s trona 2003. godine, no ponekim neforsiranim pogreškama(VN Australije) i nestrpljivošću sam sebe sprječava da osvoji naslov. 2005. odlazi u McLaren iz tonućeg Williamsa u nadi da će napokon osvojiti naslov, ali ga u sezonu ipo što je bio u McLarenu porazio Kimi Raikkonen te nakon VN SADa 2006. napušta McLaren i Formulu 1, ne ispunivši velika očekivanja.

1. Jean Alesi

Izvanrednim nastupima u Tyrrellu, među kojima se ističe sjajno 4. mjesto u debiju na VN Francuske 1989. te 2. mjesto na VN SADa 1990. nakon velike borbe s Ayrtonom Sennom, oduševio je javnost i privukao pažnju Williamsa i Ferrarija. Iako je imao već potpisan predugovor s Williamsom, odlučuje poslušati srce i otići u Ferrari, gdje ga je čekao njegov idol i sunarodnjak Alain Prost. Nažalost, ispostavilo se da je to bila loša odluka, budući da je tada Ferrari upao u veliku krizu te je tijekom 5 sezona ostvario ponešto podija i samo jednu pobjedu i to na VN Kanade na svoj 31. rođendan te je ta pobjeda ujedno i njegova jedina u cijeloj karijeri. S druge strane, Williams je tih godina bio dominantna sila Formule 1. Odlaskom u Benetton 1996. mnogi su pomislili da je napokon došlo njegovo vrijeme, ali odlazak Schumachera i velikog broja inženjera s njim u Ferrari se odrazio na Benetton te nije uspio ponovno osjetiti slast pobjede, iako je tijekom 2 sezone u Benettonu ostvario čak 13 podija. Nakon odlaska iz Benettona, posljednje sezone provodi u Sauberu, Prostu i Jordanu, a osim podija na VN Belgije 1998. godine, posljednje godine njegove karijere su bile za zaborav.

Vrijedno spomenuti: JJ Lehto(nastupao za Onyx, Dallaru, Sauber i Benetton, osvojio podij za Dallaru, ozljeda vrata na testiranju za Benetton označila kraj njegove karijere u F1), Ivan Capelli(jedan od najperspektivnijih talijanskih vozača 80ih, 3 podija za March/Leyton House, prelazak u Ferrari 1992. uništio njegovu karijeru i njegovu psihu), Andrea de Cesaris(brz i perspektivan Talijan kojeg je sklonost incidentima i sudarima sprječila u postizanju većih uspjeha u F1), Jos Verstappen(brz, ali incidentima sklon vozač zbog svog temperamenta nije uspio kapitalizirati svoj talent, uz dva podija za Benetton 1994. godine jedino vrijedno spomena u njegovoj karijeri je požar u boxu na VN Njemačke 1994.), Stefano Modena(brz vozač s ponekim podijem za Brabham i Tyrrell zbog promjenjivog raspoloženja i temperamenta ne uspijeva kapitalizirati svoj talent)

Podrži nas

Naš zadnji Donator je: AlkY.

Najveći donatori: Jester, CrashOverride, wapi

Zajedno smo od veljače 2015. godine. Donirajte i vi iznos po volji na PayPal.

Ante Maras
Pulsmedia autor
41 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

24 komentara

  1. Pascal Wehrlein 94 Wehrlein94 Prikaži

    ah ah ah ah !! Heidfeld u sjeni Kubice ? Ma po čemu to,molim vas lijepo ? Bili su u najmanju ruku podjednaki , čak se i Kubica žalio da momčad favorizira Nicka jer je Nijemac, a pobjeda u Kanadi je bila Kubičina samo zato jer je Nick fer timski igrač i nije ( a mogao je) zadržati Kubicu par krugova iza sebe dok je Kubica bio u brzim krugovima jer su bili na drugačijim strategijama .
    Nick je bio ” the best of the rest” tih BMW godina redovno.



    6

    0
  2. Pascal Wehrlein 94 Wehrlein94 Prikaži

    Inače,Kubica je imao ugovor s Ferrarijem u džepu za 2012. mislim,ali eto,dogodila se glupa nesreća na reliju i sve je palo u vodu.



    2

    0
    • Fernando Alonso Alen Šmit Prikaži

      Da Ferrari je bio svojevrsna crna mačka prošle decenije, počev od Massine nesreće, pa Kubičine pa je onda Perez potpisao za McLaren i uništio si šanse da bude uz Alonsa/Vettela i onda na koncu Bianchiva smrt. Leclerc je nešto što je Ferrariju bilo preko potrebno, čekali su to skoro 10 godina. Ali sami su krivi za Kimeta u post 2009 eri.



      3

      0
  3. Sergio Perez Ibarac00 Prikaži

    Perez nije na listi, znači on ostvario svoj potencijal? Ili ima manje potencijala od ovih 10 navedenih?



    1

    0
  4. Stefan Bellof pigmalion Prikaži

    Vrijedan spomena je i Stefan Bellof koji je pokazivao brutalnu brzinu u endurance utrkama, i sve što se moglo 1984. i 1985. iole pokazati sa slabašnim Tyrrellom u F1.

    Lucidnost i sirovi, neizbrušeni talent ovog Nijemca tragično je okončan 1985. na Spa. Neostvaren potencijal.



    6

    1
  5. Fernando Alonso Alen Šmit Prikaži

    Moje neko mišljenje ali mislim da je Mark Webber vredan pomena. On je imao pregršt udesa s biciklom u periodu 2008-2009. Mislim da je imao dva. Vozio je kraj 2010 sezone pod lekovima protiv bolova, i napravio pregršt grešaka koji su ga koštali titule u momentima kad je čak vodio. Za 2009 nisam siguran ali mislim da je i tad mogao parirati Vettelu ali ga je manjak pripreme koštao u sezoni sa novim bolidima. Mark je sam kriv što nije osvojio titulu, mogao je i on bolje da se nije shebao par puta na biciklu. Stoga mislim da nije ispunio potencional.

    Posle promašene prilike u 2010 izgubio je momentum potpuno te ga je Vettel pojeo olako. Sportaš koji izgubi momentum uvek će biti pojeden i pobjeđen.



    6

    0
  6. Max Verstappen 33 Multi 21 Prikaži

    Ja bi Kimija imao na listi. Osvojio je naslov, ali mogao je on i više postići. Brzine je imao za veće uspjehe.



    4

    0
    • Fernando Alonso Alen Šmit Prikaži

      Da kolega, slažem se. Posle onog internog rata s LdM mislim da mu je splasla želja za utrkivanjem i sada radi sve kako on kaže “iz hobija”. Ne znam gde je nestao stari Kimi u drugoj eri s Ferrarijem, možda su u pitanju novi hibridi i posve drukčiji bolid ali samo znam da je on rasturao i sa Lotusom. I onda takav Kimi dođe u Ferrari i Alonso ga pojede u doduše rasrinkanom F14T kao kad bi recimo tu bio Kovalainen a ne Kime. Sramotno i bolno s sportske strane.

      Posle titule 2007 ko da je Kimi namerno sve uradio da napakosti Ferrariju, čak i u drugoj eri. Evo recimo Kime rasturao je u Lotusu i sad Alfi Romeu ali kada sedne za Ferrari ko da splasnu potpuno emocije i motivacija.

      Šteta, ali to je F1. Dobro da je osvojio tu titulu 2007, čak mi je draže to nego da je recimo moj Alonso osvojio pošto bi sad Kime bio pamćen kao promašena šansa i talenat.



      7

      1
  7. jadni “moj” heidfeld.. usprkos velikom talentu nick je u nižim kategorijama po osvojenim titulama bija ravan lewisu ( zapravo osvojia je titulu više od engleza ) … NH je osvojia German Formula Ford 1600/1800 , LH Formula Renault UK , NH German Formula 3 , LH Formula 3 Euro Series . NH International Formula 3000 , LH GP2 Series koja je mislim “nasljedila” F 3000 ali jbga , karte su se za NH loše podilie . i on i LH su bili “članovi” McL no 2000. je NH započeja karijeru u lošem prostu , a LH u McL . jbga , je li mladi talent ( tada 23 ) moga “izbacit” iskusnog DC ( tada 29 ) koji je i vrlo solidno vozija ? tada ne , ali da je to današnja F 1 vrlo vjerovatno da bi NH zaminija DC ka mlada nada . nick nikad nije ima sriće pa vidim čitajući kolumnu da nema ni danas . pročitam “Sljedeće 4 godine u BMW Sauberu je proveo u sjeni Roberta Kubice te nije puno postigao osim par podija. ” , a kako je meni NH drag , a vrlo podcijenjen reda radi sam obavija “provjeru” :) :) i onda sam se nasmija . 2006. NH nikako nije moga bit u sjeni kubice jer je robert odvozija tek 6 trka za sauber . 2007. NH je pobjedija roberta ( 22 boda + na kraju prvenstva za nijemca ) , 2008. robert pobjeđuje nicka ( 15 bodova + za poljaka na kraju ) i 2009. nick pobjeđuje pa je skor 2 Vs 1 za NH . dakle na osnovu 3 sezone ko je zapravo bija u sjeni svoga tim kolege ? NH je postiga par podija za sauber ? OK , “izvor kaže” u periodu od 2006. do 2009. NH je ostvarija 8 podija za BMW sauber , RK u istom razdoblju 9 podija . nick je 6 X završava 2. i 2 X 3. , robert 4 X 2. , 4 X 3. i jedna pobjeda . je li zbog ove pobjede poljaka zaklučeno da je nijemac bija u njegovoj sjeni iako je osvojia više P 2 ? btw oba su sa sauberom imali po 9 odustajanja ;) dapače , teško bi bilo zaklučit da je ijedan kolega “nadvozija” nicka , valjda jedino frentzen … 2003. je frentzen završija prvenstvo 11. , a nick 14. sa svima ostalima ( kubica , kimi , masa ) ima pozitivan skor . e da , “izgubija” je i od webbera 2005. mark je na kraju ima 8 bodova više no nick je propustija zadnje 4 trke zbog ozljeda . monza 2005. je zadnja trka prije ozljeda , a tada je bodovno bija ispred kolege webbera ;) 2011. je odvozija 11 trka za renault , bija bodovno uspješniji od petrova . u 11 trka je osvojia 34 boda , zamjenjen brunom sennom ( zbog sponzora koje je bruno “dovuka” u tim ) i na kraju se petrov sa “punom” sezonom i bruno ( odvozija preostalih 8 trka ) zajedno osvojili 39 bodova .. nick sa 11 trka tek 5 bodova manje od njih dvoje zajedno ;) :) :) usprkos ovoj recimo kritici ( zbog neuvažavanja nick quick – a ) mislim da je poredak navedene desetorice sasvim korektan …



    5

    0
    • Fernando Alonso Alen Šmit Prikaži

      Nick je imao puno nesreće glede vozačkih mjesta što je verovatno ostavilo neki trag. Kime je i pored lošijih nastupa ipak odabran kao zamena Hakkinenu nasuprot tome što je Nick bio njihov vozač. To je gotovo isto kao kad bi 2007 McLaren uzeo recimo lupam Kovalainena umesto Hamiltona. To je prvi veliki šamar Nicku, i onda kasnije imao je dobre nastupe protiv ostalih pa i Kubice i onda se desi krah 2009 te Heidfeld izgubi mjesto. Drugi veliki šamar. A treći šamar dolazi odma po Schumacherovom dolasku u Mecredes. Bilo je da će ili Button ili Heidfeld biti kolega Rosbergu i onda kao grom iz vedra neba dolazi Schumacher.

      Pokazao je svoju brzinu 2011 ali opet dobija četvrti veliki šamar u vidu Bruna Senne.

      A ni FE ga nije mazila, prve 4 utrke prve sezone su ga mentalno devastirale. U Pekingu znamo šta je bilo, pa u Putrajayi drogirani Montagny mu oduzme šanse za lepe poene pa onda kaos u Punta del Este i kao šlag na tortu drive tru kazna u Buenos Airesu mu otme vođstvo. Na proleće 2015 imao je izjavu “taman kad pomislim da ne može gore, dođe utrka i bude još gore”.

      To sve pokazuje koliko podrške je manjkalo u njegovoj karijeri i šta bi se desilo da je imao nekog da mu bude jaka podrška.


      0

      0
  8. Lewis Hamilton 44 NRteamLH44 Prikaži

    Fernando Alonso.

    Recu samo da je za takvo ime 2 titule premalo u odnosu sta danas drugi imaju (Hamilton 6,Vettel 4, a nije toliko losiji od njih i Rosberg,Button,Kimi 1 itd,itd a puno je bolji od njih )

    Razloge tome cu ostaviti nekome drugom na komentarisanje,da li je do njega,lose srece,loseg tajminga sta god. Ali cu samo reci

    Fernando Alonso



    4

    3
  9. Bernie Ecclestone Dani Donator Prikaži

    Čudi me da Masse nema na popisu.



    1

    1
  10. Mclaren AlkY Donator Prikaži

    100 ljudi , 100 misljenja. Naravno da ce svatko se zapitati zasto taj i taj nije na popisu.
    Zato postoje misljenja da se razlikuju , a s druge strane da se stave svi na popis onda nebi bio top 10 nego top 50 , sta nije cilj :D



    2

    0
  11. Honda zekohonda Donator Prikaži

    Zanimljiva lista i zanimljiva tema.
    Ja bi tu dodao fisichellu i vandoornea koje je obojicu ‘uništio’ Alonso.



    4

    2
  12. Nigel Mansell _bataziv_0809 Prikaži

    Odlican clanak iako bi moja lista izgledala ponesto drukcije. I samo jedna mala ispravkica, nije Alesi otisao u Ferrari SAMO ZATO sto je “poslusao srce”, nego sto je Williams oklijevao sa objavom, opet iz svojih razloga. Tad na scenu stupa Nelson Piquet koji je Alesiju ispregovarao transfer u Ferrari.



    1

    0
  13. Iz top 10 izbaciti Kovalainena i Montoyu koji su otprilike pokazali što mogu (biti na razini Masse gore dolje). Na listu mora ići Johnny Herbert i to jako visoko. Chris Amon također. Dan Gurney, Jacques Laffite, Eddie Cheever, Mika Salo u honourable mentions uz Modenu. Ostale izbaciti.



    1

    1