Oktanski koktel

Veliki promašaji velikih momčadi

Piše: Ante Maras

Prije 3 godina, 25 komentara

Procijenjeno vrijeme čitanja: 10 minuta

F2002, F2004, MP4/4, MP4/13, FW11, FW14B samo najpoznatiji primjeri bolida na kojima su velike momčadi kao što su Ferrari, McLaren, Williams i još mnoge druge gradile svoje ime i ugled te koji su osvajali naslove, pobjede, ali i srca mnogih. Međutim, svaka od tih momčadi je imala i bolide koji su bili veliki promašaj te koji su podosta znali okaljati ugled momčadi. Slab i nepouzdan motor, katastrofalna upravljivost, loša šasija samo su neki od razloga zašto ih momčadi žele najradije zaboraviti. U ovom ću se članku dotaknuti najlošijih od najlošijih te otkriti što je bio razlog njihovom neuspjehu.

10. Williams FW12 (1988.)

Nakon poprilično uspješnog razdoblja sa Hondinim motorima koje je rezultiralo dvama konstruktorskim i jednim vozačkim naslovom prvaka, ovaj bolid je bio sve samo ne uspješan. Nakon odlaska Honde se Williams prebacio na Juddove V8 atmosferske motore koji su bili podosta slabi, a i aktivni ovjes nije bio pouzdan i podosta nepredvidiv, a i pouzdanost bolida nije bila cvijeće. Nigel Mansell je tijekom cijele sezone osvojio dva podija, a ta dva podija su mu bila jedina dva puta kad je uopće i dovršio utrku. Patrese isto nije bio prevelike sreće s bolidom, završivši samo 5 puta u bodovima i još dodatna 3 puta je završio utrku. Konačni rezultat: 7. mjesto u poretku sa samo 20 bodova.

9. McLaren MP4/10 (1995.)

Nakon katastrofalne 1994. i loše suradnje sa Peugeotom, McLaren je 1995. počeo surađivati s Mercedesom oko dobavljanja motora, a i doveden je Nigel Mansell iz IndyCara, a radikalno dizajniran MP4/10 je izgledao obećavajuće i sve se činilo da će ovo biti njihova godina. Ali već u početku nije mirisalo na dobro jer se dogodila velika sramota i propust od strane McLarena. Nigel Mansell nije mogao ući u bolid jer je kokpit bio preuzak za njega te je morao na dvije utrke umjesto Mansella nastupiti Mark Blundell. Ali nažalost njegova avantura s McLarenom nije dugo potrajala te je razočaran performansama bolida otišao iz McLarena te je umjesto njega ostatak sezone odradio Mark Blundell. Bolid je bio razočaranje, mučio se s gripom prednjeg kraja, a ni motor nije bio pouzdaniji od Peugeotovog koji je pogonio McLaren sezonu prije. Sezonu su završili na 4. mjestu sa samo 30 bodova sa samo 2 podija od Mike Hakkinena, koji je sezonu završio stravičnim sudarom u slobodnom treningu u Australiji od kojeg se jedva izvukao. Unatoč svemu tome, nisu odustali od suradnje s Mercedesom te je ta suradnja bila iznimno plodonosna i trajala je 20 godina.

8. McLaren MP4/9 (1994.)

Na samu pomisao alijanse McLaren-Peugeot u Wokingu dobiju napadaje i tikove, a dio starijih fanova McLarena i dandanas ima noćne more zbog toga. No što je tome razlog? Nakon što su sezonu prije odradili s Fordovim motorima koji su bili lošiji od Benettonovih, momčad odlučuje za 1994. uzeti Peugeotove V10 motore. Nažalost, to je bila jako loša odluka, jer iako je Peugeotov motor bio snažan, često je otkazivao poslušnost u slobodnim treninzima, kvalifikacijama i utrkama te je motor zbog toga i ponekih spektakularnih otkazivanja motora kao u slučaju Martina Brundlea na VN Velike Britanije dobio nadimak “ručna granata”. Iako bolid samostalno nije bio loš, motor kvarljiv kao mlijeko je upropastio sve. McLaren je završio sezonu na 4. mjestu sa samo 42 boda i popriličnim zaostatkom za vodećim trojcem te sezone(Benetton, Williams i Ferrari) te je ta suradnja prekinuta krajem sezone te se McLaren prebacuje na Mercedesove motore, a Peugeot počinje surađivati s Jordanom.

7. Brabham BT55

Svjesni da sve više gube na kompetitivnosti, Brabham i Gordon Murray stvaraju Brabham BT55, poprilično radikalan bolid, obzirom da je bio poprilično ravan i nizak da bi bio aerodinamički što učinkovitiji i iskoristio sve mogućnosti stražnjeg krila. Inače, ovaj bolid je konceptom predak McLarena MP4/4, koji je dvije sezone kasnije doslovno poharao konkurenciju i pobijedio na 15 od 16 utrka. Kako je onda sve pošlo po zlu? Najveći njegov problem su bili BMWov redni 4-cilindarski turbomotor i mjenjač koji su se zbog uskog prostora i nove smještaja(motor je bio smješten u ležećem položaju) puno više kvarili. Isto tako, bio je iznimno spor na sporijim stazama, kao što je Monako, jer je bio podosta sporiji u ubrzanju, ali na brzim stazama je bio iznimno brz zbog snažnog BMWovog motora. Isto tako je imao problema s upravljanjem zbog lošeg rasporeda težine. Nažalost, najpoznatiji je po tome što je u ovom bolidu na testiranju na Paul Ricardu poginuo Elio de Angelis, iznimno omiljen i talentiran vozač. Sezonu Brabham završava na 9. mjestu sa samo 2 boda koje je osvojio Riccardo Patrese, dok de Angelisova zamjena Dereck nije uspio osvojiti ni boda, baš kao i Elio de Angelis. Ujedno, ovaj bolid je označio kraj Brabhama kao velike momčadi.

6. Ferrari F1/86 (1986.)

Nakon relativno dobre sezone koju je upropastila loša pouzdanost na kraju sezone, Ferrari se bacio na posao u svrhu poboljšanja pouzdanosti i aerodinamike bolida. Sami bolid je bio poprilično napuhan u odnosu na ostale bolide te godine, a motor je bio među najsnažnijima te sezone te najsnažniji Ferrari ikad. Ali nažalost, sezona je završila katastrofalno. Problemi s pouzdanosti su bili sve samo ne riješeni, bolid je bio nekompetitivan u odnosu na Lotus, McLaren i Williams, problemi s upravljivosti su bili veliki te je bolid jedino funkcionirao na finim i glatkim stazama kao što je Paul Ricard. Rezultat je bio poražavajuć: samo 5 podija(4 Johansson i 1 Alboreto), 4. mjesto u poretku sa 37 bodova te na kraju sezone Enzo Ferrari otpušta Johanssona i dovodi Bergera iako mnogi tvrde i dandanas da je otpustio krivog vozača budući da je Johansson jednostavno deklasirao Alboreta.

5. Williams FW28

Ako je Brabham BT55 označio kraj Brabhama kao jake momčadi, onda je FW28 označio kraj jakog Williamsa. Nakon prekida višegodišnje suradnje s BMWom, Williamsov novi dobavljač motora postaje Cosworth s V8 motorom koji postaje standardnim u F1 sve do kraja 2013. Unatoč obećavajućem startu sezone, ona je na kraju završila katastrofalno. Sezonu su obilježili problemi s upravljanjem prednjeg kraja, pogotovo pri ulasku u zavoje te nepouzdanost bolida u cjelini, što je na neki način bila sramota za momčad koja je upravo na pouzdanosti i tehničkom savršenstvu izgradio svoje ime. Kraj sezone je obilježio sudar momčadskih kolega Nice Rosberga i Marka Webbera te je momčad na kraju sezonu završila tek na 8. mjestu sa samo 11 bodova.

4. Ferrari F14T (2014.)

U odnosu na većinu bolida te sezone s raznim sendvičima, štapićima, dildoima ili čime već nataknutima na nos bolida da bi zadovoljili nova pravila, ovaj bolid je bio čak i u redu, iako i dalje ne pretjerano lijep. U sezoni koja je donijela revoluciju uvođenjem pogonskih jedinica s 2 elektromotora ovaj bolid je bio iznimno loš, ponajviše zbog Mercedesa i momčadi s Mercedesovim motorima koji su naspram ostalih motora bili superiorni te se događalo da bolidi s Mercedesovim motorima projure pokraj F14T kao TGV. Isto tako, nije baš bio ni upravljiv, pogotovo u rukama Kimija Raikkonena kojem bolid jednostavno nije legao. Jedina dva podija je uspio donijeti Fernando Alonso koji je na kraju sezone otišao u McLaren, a zamijenio ga je Sebastian Vettel. Sezonu je Ferrari završio na 4. mjestu s 216 bodova, daleko od Mercedesa i Red Bulla, pa čak ga je i Williams uspio preteći.

3. McLaren MP4/30 (2015.)

Najava ponovne suradnje McLarena i Honde je mnoge razveselila i podsjetila na slavne dane te suradnje, a dolazak Fernanda Alonsa u momčad nakon 8 godina te ostanak Jensona Buttona u momčadi je nagoviještala velike rezultate i činilo se da ništa ne može poći po zlu. Ali nažalost mnogo je stvari pošlo po zlu, a ponajviše upravo Hondini motori, koji su bili slabi i jako nepouzdani, a prvi problemi su se počeli naslućivati već na testiranjima na kojima McLaren je bio iznimno loš zbog motora, a nesreća Fernanda Alonsa zbog koje nije mogao nastupiti na prvoj utrci jednostavno su bacili u očaj sve McLarenove fanove, a ponajviše vozača Fernanda Alonsa koji se nije libio iskazati preko team radija što misli o Hondinim motorima. Sezonu je McLaren završio tek na 9. mjestu sa samo 27. bodova i puno razočaranja i boli.

2. Ferrari F92A (1992.)

Ako za neki bolid mogu reći da jednostavno organski ne podnosim, onda je definitivno ovaj bolid, jer je jednostavno bio smeće te je označavao vrhunac krize u Ferrariju, a i treba spomenuti da je ovaj bolid uništio Ivana Capellija, perspektivnog mladog vozača. Nakon razočaravajuće 1991. i dva bolida s kojima Ferrari nije postigao puno, za 1992. su pripremili poprilično radikalan bolid s uskim usisnicima zraka i dvostrukom podnicom u svrhu postizanja veće količine downforcea. Nažalost, bolid je bio katastrofa, ponajviše zbog motora koji je bio jako kvarljiv, ali se krivnja uvijek svodila na revolucionarni aerodinamički koncept jer kritizirati Ferrarijev motor je bilo ravno svetogrđu, iako zbog lošeg razvoja dio krivnje snosi i sam taj koncept. Isto tako, ovaj bolid je na neki način uništio karijeru Ivana Capellija i njega samog, jer se nakon ovog više nije psihički oporavio, a posebno se pamti bizaran incident na VN Monaka kad je završio ukoso u barijerama u Rascasseu nakon što je u sekciji zavoja kod bazena izgubio kontrolu. Rezultat na kraju sezone je bilo 4. mjesto sa samo 2 podija i 21 bodom.

1. McLaren MP4/18 (2003.)

Jedini gori bolid od F92A za mene je bio i ostao McLaren MP4/18, bolid koji je bio toliko osjetljiv i loš da nikad nije nastupio ni na jednoj utrci. Kako se to uopće dogodilo? McLaren se nakon razočaravajuće 2002. u kojoj se Ferrari svojim F2002 doslovno narugao konkurenciji, McLaren se odlučio na radikalan pristup u cilju da sruše Ferrari s trona. Iz Arrowsa je doveden Mike Coughlan da Adrianu Neweyu pomogne u razvoju novog bolida. Dok još novi bolid nije bio spreman, momčad je koristila nadograđeni bolid iz 2002. godine. Nažalost, MP4/18 je bio katastrofa i najveći McLarenov i Neweyev promašaj. Jednostavno nije bilo aspekta bolida koji nije bio problematičan. Motor je često otkazivao poslušnost zbog uskih sidepodova budući da je sam motor trebao dosta hlađenja, bolid 2 puta nije prošao FIA crash test bočnih stranica, balans bolida je bio očajan, tijekom testiranja su se događale čudne i bizarne nesreće, a novi titanij-kompozitni mjenjač se zbog visokih temperatura delaminirao. Isto tako, testni vozač Alex Wurz je doživio sudar s najvećom brzinom u povijesti F1(300 km/h) nakon što mu je pukla stražnja desna guma na Paul Ricardu, ali se izvukao bez posljedica. McLaren od bolida odustaje u kolovozu 2003. te ga modificira u MP4/19 s kojim su nastupili sezonu kasnije.

Komentiraj

25 komentara

  1. Od 10 bolida skoro pola su McLarenovi. Moram priznati , jako neugodno za citati :D



    5

    0
    • ? Ne svidja mi se tvoj komentar, ali nista nisi pogresio. Mi koji navijamo za McLaren patimo dosta dugo, a ne deluje mi da ce se nesto promeniti na bolje uskoro.
      Sta mislite kada ce McLaren uopste opet biti konkurentan? Ima li neko predstavu? 2022 mozda ili? Molio bih da iznesete vasa misljenja. Pozz i Srbije.



      1

      1
      • Kimi Raikkonen 7
        Kos Prikaži

        Dobro pitanje Ljuba. Iskreno moje razmišljanje da je McLaren na dobrom putu prema tamo gdje pripada. Preko potpunog debakla sa Hondom gdje su dotaknuli dno, do trežnjenja s Renaultom gdje se pokazalo da nije bio samo problem u Hondi kako su iz McLarena sugerirali izjavama tipa “imamo najbolju aerodinamikur” itd. pa do osvajanja 4. mjesta koje će najvjerojatnije potvrditi i ove sezone osim ako ih kopija Mečke u vidu Force Indie pardon Racing Pointa ili kak god već ne iznenadi. A onda s Mečkinim motorima u 2021 mislim da će biti ozbiljna prijetnja po vodeću trojku. Nesmijemo zaboraviti i na mijenjanje pravilnika koje će sigurno promješati karte pa ćemo vidjeti ko će se najbolje prilagoditi. U svakom slučaju smatram da je Mclaren jedna od najvećih ekipa u F1 i mjesto im je u vrhu prema kojem polako ali sigurno idu.



        6

        0
    • Po meni bi najbrzi put prema gore McLaren dozivio ukoliko Mercedes kao ekipa ode iz F1. Iako je sada to sve upitno. Ali tada bi McLaren dobivao maksimum maksimuma sta se tice PU , sasiju generalno uvijek naprave jako dobro ili odlicno ( bilo je par iznimaka ) .
      Ukoliko Mercedes ostane , jasno je da ce njegovi kupci dobivati nesto slabiji paket nego sta imaju oni. Pogotovo ukoliko se netko ( McLaren ) priblizi rezultatski Mercedesu. Kako god 2022. bi mogla biti ta godina , iako mi je vise vjerojatno 2023. Zbog svih tih trenutnih stanki , odgadanja utrka , pravilnika itd itd.



      2

      3
  2. Kimi Raikkonen
    zoka Prikaži

    Zasto ferari iz 2014? Imali su preko 200 bodova, nije koliko su ocekivali, ali opet nije to malo..



    1

    0
  3. dobro je, samo jedan powered by honda bolid na listi. :)



    6

    1
  4. Mogu se tu dodati i Ferrari F60, MP4-28.



    1

    0
  5. Nigel Mansell
    pero Prikaži

    Ima tako dana (sezona) kad ti ništa ne ide od ruke.


    0

    0
  6. Zanimljiv članak i mala digresija….staza nije Paul ‘Richard’ već Ricard.



    3

    0
  7. Pascal Wehrlein 94
    Wehrlein94 Prikaži

    Williams FW28 a stavite sliku Alexa Wurza u bolidu FW29,dakle to je bolid od slijedeće sezone koji i nije bio toliko loš kao 2006.



    1

    1
  8. Ovo bas boli za Mclaren,pogotovo period suradnje sa Hondom,onih prvih 3 godine su bile katastrofa ubitim nemam rijeci kojima bi to opisao ali uz sve to Fernando Alonso je tamo zavrsio jer je mislio da ce bit brda i doline…ahh



    1

    0

Novo na forumu

Otvori forum

Puls podržavaju

Mjesečni pretplatnici:


Naši zadnji donatori:

Doniraj

Molim?!

Bok , internet se promijenio. Sadržaj, vrijeme, znanje i rad uložen u portal koštaju i bez vaše pomoći - ove zajednice više ne bi bilo.

Ako cijeniš što radimo svaki dan već 8 godina, podrži nas tako da postaneš pretplatnik ili doniraš iznos po volji.

Zatvori ❌

Kolumne

Red Five

Oktanski koktel // Ante Maras

Brojevi u F1 od samih početaka su označavali samo redni poredak vozača i momčadi te su mnoge momčadi godinama imale iste brojeve, osim broja 1 koji je označavao aktualnoga prvaka (osim u sezonama 1993 i 1994 kad su prvaci otišli u mirovinu) Od 1996 broj na bolidu označava položaj u poretku sezonu prije, a od 2014 vozači biraju broj koji će nositi do kraja F1 karijere kao znak raspoznavanja te svaki broj kojeg su vozači odabrali ima...

Što bi bilo kad bi bilo… 3. dio

Oktanski koktel // Ante Maras

Prije gotovo 3 godine napisao sam 2 članka koji su prikazali nekakve drugačije ishode nekih od najpoznatijih događaja u povijesti najdražeg nam sporta koji su pokazali koliko bi drugačija bila F1 tijekom svoga postojanja do dana današnjeg U ovome posljednjem nastavku ću se više bazirati na određene događaje u Formuli 1 u posljednjih 30 godina, točnije neću zadirati toliko u prošlost, iako F1 prije 30 godina lagano ulazi u daleku...

Što je novo u novoj sezoni

Kontra mraku, kontra G-sili // Ante Vetma

S obzirom na to da smo se u ovo vrijeme prošle godine pripremali za najveću promjenu tehničkog pravilnika u zadnjih 30 godina - lako bi bilo zaključiti da nas od ožujka čeka "još malo ovog istog" Međutim, to je prilično daleko od stvarnog stanja Čekaju nas nova vozačka imena, rošade među ekipama, promjene šefova ekipa, promjene u kalendaru i određena "usavršavanja" tehničkog, financijskog i sportskog...

Još kolumni