F1puls dio troškova podmiruje prikazom reklama. One nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da na ovoj stranici onemogućite AdBlock. Hvala.

Momčadske odredbe u Formuli 1

David Vidović

Korisnički panel

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Najnovije s foruma

Forum portala je otvoren samo za članove. Molimo, registrirajte se.

Kolumna

Prethodnih godina Formulu 1 sve češće potresaju skandali o momčadskim odredbama tijekom utrka. Takve stvari su jedno vrijeme bile ilegalne i strogo zabranjene, ali momčadi su i dalje uspijevale pronaći načine kako zaobići ta pravila. Iako se čini da povijest momčadskih odredbi ne seže daleko u prošlost, one su stare gotovo koliko i Formula 1. One nisu samo kada tim naloži jednom vozaču da propusti ili ne napada kolegu, one se javljaju u više oblika i više situacija. Tijekom povijesti je bilo brojnih primjera, neki su prošli u tišini i danas većina niti ne zna za te naredbe, a neki su prouzročili velike skandale.

Zadnji takav skandal se zbio prije tjedan dana na asfaltu Silverstonea, kada je momčad Williamsa povukla potez i naložila Valtteriju Bottasu da ne napada Massu koji je bio u vodstvu, a zatim su mu omogućili preticanje pod uvjetom da je potez “čist” te da istog trenutka mora biti sposoban napraviti prednost, ili jednostavnije rečeno pobjeći. Na kraju Bottas nije uspio obići Massu iako se činilo da je bio brži u tom trenutku, ali na kraju utrke činilo se kao da nije bilo bitno tko je bio ispred, jer bi po kišnim uvjetima Williamsi ionako pali iz oba Mercedesa.

Mnogo ljudi mislio da su momčadske odredbe javile tek u drugom dijelu devedesetih i da ih prije nije bilo, ali ustvari prva “nečista” radnja unutar momčadi koja je utjecala na konačan rezultata zbila se 1955. na ulicama Liverpoola. U vrijeme kada su Mercedesi također bili dominantni, i imali vozačku postavu iz snova, Juan Manuela Fangia i Stirlinga Mossa, dominacija Formulom 1 je bila izraženija od ove današnje. Od svih utrka na kojima su se natjecali, nisu pobijedili samo jednu, a najčešće je Fangio ciljem prolazio kao prvi a Mossa je zaostajao manje od sekunde. Ta dominacije je bila mnogo više od puke dominacije sportom, tijekom tog vremena stvorila se nevjerojatna veza između Fangia i Mossa, mladi Britanac je učio od starijeg mentora koji je već u to vrijeme bio legenda u krugovima Formule 1. Na VN Velike Biranije 1955. koje se održavala na stazi Aintree, Fangio je vodio većinu utrke a Moss ga je pratio u stopu, te je u zadnjem krugu Fangio odlučio da nagradi svog mlađeg kolegu pobjedom na domaćoj stazi, nakon što je Argentinac već osigurao titulu te sezone. U zadnjim zavojima se pomjerio u stranu i propustio Mossa da prvi prođe linijom cilja.

Borba za titulu 1964. svela se u zadnju utrku sezone, u Meksiku. Prije utrke Graham Hill je imao 5 bodova prednosti nad Johnom Surteesom, dok je Jim Clark zaostajao devet bodova za Hillom i trebao čudo da osvoji titulu. Hill je startao s pole pozicije i vodio utrku, kada se Ferrarijev vozač i kolega Surteesa, Talijan Lorenzo Bandini zabio u Hillov bolid, zbog čega je Graham izgubio nekoliko pozicija a ostatak utrke vozio s oštećenim motorom i ispuhom zbog čega je bolid gubio snagu. S Hillom izvan igre za titulu, sve se svelo na Clarka koji je vodio utrku, i Surteesa koje je u zadnjim krugovima bio četvrti iza Bandinija, i u takvoj situaciji Clark bio postao prvak, ali u predzadnjem krugu njegov motor je eksplodirao te je završio kao peti. Shvativši da Surtees može osvojiti titulu ako završi drugi, Ferrarijevi mehaničar su signalizirali Bandiniju da uspori i propusti Surteesa u zadnjem krugu, što je Talijan uradio, te je John Surtees postao prvi i jedini u povijesti koji je osvojio titule i u MotoGP-u i u Formuli 1.


Surtees ispred Bandinija

Na VN Njemačke 1979. godine Williams je naredio Regazzoniju da ne napada Alana Jonesa koji je bio u vodstvu, iako je Regazzoni imao više bodova u tom trenutku i vodio se za momčadskog lidera. Jones je tim postavljen kao prvi vozač Williamsa i osvojio titulu sljedeće sezone, a na tom mjestu je ostao do VN Brazila 1981. kada se Carlos Reutemann oglušio na naredbu da propusti Jonesa u vodstvo, što je rezultiralo velikim skandalom unutar momčadi, zbog čega se Jones povukao iz Formule 1 na kraju sezone, a Reutemann izgubio titulu za jedan bod.

Na VN Francuske 1982. dva Renaulta su bila dominantna i jurili su ka domaćoj pobjedi. Oba vozača su bili Francuzi, s Reneom Arnouxom u vodstvu, Renault je naredio da Rene uspori kako bi Alain Prost pobijedio što bi mu omogućilo da se bori za titulu te sezone, ali Arnoux nije želio da se pomjeri zbog Prosta i pobijedio.

Tijekom VN Južnoafričke Republike 1983., zadnjoj utrci sezone, momčad Brabhama je naredila Patreseu da prepusti vodstvo utrke kolegi Piquetu kako bi Brazilac osigurao titulu. Patrese je odbio i pobijedio na toj utrci, dok je Piquet završio treći i ipak osvojio titulu s dva boda prednosti nad Prostom.


Patrese i Piquet slave nakon utrke

Patrese se našao u sličnoj situaciji i 1992. dok je vozio za Williams, kada mu je na VN Francuske naređeno da propusti Mansell u vodstvo. Patrese nije imao izbor nego da pusti Britanca koji je dominirao ostatkom utrke i sezone.

Na VN Japana 1991. Ayrton Senna je bio već osigurao titulu te je odlučio da propusti kolegu Bergera da pobijedi, s objašnjenjem da mu je bio “od pomoći” tijekom sezone.

U kasnim devedesetim javnost i mediji su postali sve oštriji prema momčadskim odredbama, počeli su ih osuđivati i naredbe su postale negativna stvar, pošto su momčadi teže sakrivale timske radije i direktne naredbe.

Na VN Europe 1997., zadnjoj utrci sezone, Jacques Villeneuve je već osigurao titulu te je preko timskog radija zamoljen da propusti dva McLarena u vodstvo jer su tijekom sezone “bili od velike pomoći”.

Na VN Australije 1998. dva McLarena su ponovo bila umiješana u skandal. Prije utrke je dogovor bio da tko uđe kao vodeći u prvi zavoj, on pobjeđuje utrku. Mika Hakkinen je bio prvi u prvom zavoju, ali tijekom utrke se desio nesporazum između njega i boksa McLarena, te je Mika ušao u boks na nepotrebno zaustavljanje, predajući vodstvo utrke Coulthardu. Škot je odlučio da ispoštuje dogovor i nekoliko stotina metara prije linije cilja je usporio i propustio Hakkinena.

Na kaotičnoj VN Belgije 1998. dva Jordana su se našla na prve dvije pozicije nakon sudara između Michaela Schumachera i Coultharda. Po jakoj kiši Ralf Schumacher je bio puno brži od Damona Hill koji je bio u vodstvu, ali je Hill preko radija pozvao šefa momčadi Eddija Jordana da odluči hoće li riskirati prvu momčadsku pobjedu ili će narediti da se sigurno dovezu do linije cilja. Eddie je Ralfu naredio da ne napada Damona i da ostane na drugom mjestu.

Na VN Austrije 2002. Ferrari je naredio Barrichellu da propusti Schumachera u zadnjem krugu. Rubens je usporio tik prije linije cilja i predao pobjedu Michaelu. Nakon utrke oba vozača su bila jako nezadovoljna, te je Schumacher odbio da stane na najvišu stepenicu postolja i pogurao Barrichella da primi pobjednički trofej umjesto njega. Kasnije te sezone, na VN SAD-a Schumacher je sam donio odluku da se iskupi Brazilcu i prepustio mu pobjedu u zadnjem krugu.

Nakon 2002. sezone FIA je uvidjela da su stvari polako počinjale izmicati kontroli te je oštro zabranila sve momčadske naredbe koje bi mogle utjecati na konačan ishod utrke. Ali momčadi su našle rješenje da izbjegnu i ovo pravilo tako što su jednostavno preko radija rekli vozaču ispred da je njegov kolega iza puno brži od njega, što bi značilo da ga treba propustiti.
Takva situacija se desila 2010. na VN Turske kada je Red Bull zatražio od Webbera da propusti Vettela koji je bio brži. Webber se oglušio na tu poruku i dva vodeća Red Bull sa se sudarila. Webber je nastavio utrku i završio kao treći, a ta utrka je prouzrokovala mnoge skandale u javnosti kao i unutar momčadi.

Slična situacija se desila iste godine u Njemačkoj kada je Ferrari naredio Massi da propusti Alonsa porukom: “Felipe, Fernando je brži od tebe. Možeš li potvrditi da si razumio poruku?”

2011. FIA je odlučila da pravilo o momčadskim odredbama nije radilo i da je trebalo poraditi na njemu. Od 2011. nema nikakvog pravila o zabrani momčadskih odredbi u pravilniku F1.

Nakon kvalifikacija za VN SAD-a 2012. Ferrari je odlučio da namjerno izazove kaznu Massi da bi Alonso, koji se kvalificirao iza njega, mogao startati utrku s čiste strane grida. Mjenjač u Massinom bolidu je bio zamijenjen zbog čega je Felipe dobio kaznu od pet mjesta, a Alonso čistu stranu na gridu.

2013. Vettel i Webber su još jednom bili upetljani u skandal odredbi, ali još jednom nisu željeli da pristanu na naredbe. Mark Webber je bio na različitoj taktici od Vettela i vodio je utrku dok se Sebastian približavao na novijim i bržim gumama. Momčad mu je poslala kratku i jasnu poruku: “Multi 2-1, Sebastian.” To je značilo da je vozač broj 2 ispred vozača broj 1, i da će tako završiti utrku. Međutim, Sebastian je odbio poslušati naredbe i napao Webbera, te pobijedio.

Ali vjerojatno kraljica svih skandala u Formuli 1 je priča iz Singapura 2008. i čuveni “Crashgate”. Renaultov vozač Nelson Piquet Jr namjerno se zabio u zid da bi izazvao izlazak sigurnosnog automobila na stazu. To mu je bilo naređeno s Renaultovog pit-walla, odmah nakon što je njegov kolega Alonso odradio svoje zaustavljanje u boksu. Alonso je izašao na stazu i dok su svi žurili u boks na zamjenu guma i dolijevanje goriva, preuzeo je vodstvo utrke koje je zadržao do kraja. Ovaj skandal je uveliko potresao Formulu 1 i rezultirao raspadanjem Renault momčadi, a šefovi koji su donijeli naredbu tijekom utrke, Flavio Briatore i Pat Symonds su dobili zabrane rada u F1 do 2013., a neko vrijeme su bili odstranjeni od Formule 1.

Podrži nas

Naš zadnji Donator je: AlkY.

Najveći donatori: Jester, CrashOverride, wapi

Zajedno smo od veljače 2015. godine. Donirajte i vi iznos po volji na PayPal.

David Vidović
Pulsmedia autor
320 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

8 komentara

  1. Drago mi je Davide da sada češće pišeš kolumne jer su ti – zanimljive, eto :D bravo!


    0

    0
  2. Michael Schumacher josip123 Prikaži

    Bravo za temu!
    Valja se prisjetiti ovako malo kontroverznih događaja…..

    Ubuduće očekujem više ovakvih kolumni.
    Stvarno su zanimljive i veliko bravo za vas koji ih pišete! :)


    0

    0
  3. David Croft Frantic Donator Prikaži

    U slučaju Surtees-Bandini ja bi postupio isto. Takođe važi i za Jordan, Spa 1998. Austrija 2002. je bila totalno bespotrebna s obzirom na Ferrarijevu i Michaelovu nadmoć te godine. To je bila jedna od rijetkih trka gdje je Rubens bio jednostavno bolji. A vidimo i kako timski kolega može “zeznuti” stvar pa da ostaneš (ili skoro) bez titule. Ali Singapur 2008….. e to je poseban slučaj, možda je (ponavljam MOŽDA) sirotog Massu ostavio bez titule (doduše, ko zna šta bi se desilo do kraja sezone, ali….) :-D


    0

    0
    • Slažem se sa tobom. Surtees-Bandini 1964. Zadnja utrka sezone, borba za naslov prvaka, a šta drugo nego odluke momćadi. Iako mislim da se Bandini nije namjerno zaletio u Hilla. Ipak su tadašnji bolidi bili “smrtonosno oružje” i nije bilo previše pametno izazivati nesreće. Jordan 1998. isto tako iako drugačija prića. Poslije 7 sezona bez pobjede, poslije katastrofalne prve polovice 1998., u Belgiji padne kiše, momčad se nalazi na pozicijama 1-2. Dakle? U pitanju su sponzori, novac, rezultat karijere…samo budala bi u takvoj situaciji rekla “Borite se međusobno za pobjedu”. No Austrija 2002. Potpuna glupost. Cijeli svijet zna tko je broj jedan a tko je broj dva. Na polovini sezone sve se već zna. I onda glupa naredba i fijasko od finiša. I neugodnost na pobijedničkom postolju. I na kraju milijuni gledalaca kao potpune budale. Momčadskke naredbe su potrebne, ali samo u vanrednim okolnostima. Kao što je to bio slučaj sa Jordanom 1998. godine ili svaki puta kada je naslov prvaka u igri. Sve ostalo “bull shit”-kako bi rekao James Hunt.


      0

      0
  4. Čestitke na članku. Obožavam malo duže članke. Momci nastavite sa time. No dozvolite mi dvije male korekture. U Williamsu Clay Regazzoni nikada nije imao status prvoga vozača. Alan Jones je bio njihov prvi vozač. 1978. bio je njihov jedini vozač u trenutku kada se je momčad počela polako “gurati” među one bolje momčadi. Clay Regazzoni je 1979.godine več napunio 40 godina i bio 7 godina stariji od Jonesa. Iza sebe imao je dvije vrlo prosječne godine u Ensignu i Shadowu i več je bio polako otpisan. Frank Williams ga je uzeo u momčad kao drugoga vozača jer je shvatio da je u Ferrariu bio ponekad brz koliko i Lauda. Več 1980.godine Regazzonia je zamjenio Reutemannom. Riccardo Patrese nije dobivao nikakve naredbe od Brabhama da propusti Piqueta. Kada su na utrci odustali Arnoux i Prost, Piquet je kao dobar taktičar, shvatio koliko mu je potrebno za osvajanje naslova tako da nije mario ni za Patresea ni za De Cesarisa. Več u Monzi dok još nije znao da li će ostati u Brabham-u Patrese je došao do Eccelstona i pitao ga šta da učini na utrci. Da li da pomogne Piquetu ili da vozi svoju utrku (nalazio se na pole positionu). Eccelstone mu je odgovorio ” Učini kako misliš da je najbolje”. Kada je Patrese za 1984.godinu potpisao za Alfa Romeo, Eccelstone ga je pozvao preko telefona i upitao ga “Zašto si potpisao za Alfu?”.


    0

    0
  5. Fernando Alonso croatic f1 urednik Prikaži

    Bravo Felipe, odličan članak :thumbs:

    Po meni momčadske odredbe nisu ništa loše ukoliko imaju smisla, ukoliko se samo jedan vozač iz momčadi bori za naslov i momčad naredi da se taj propusti naprijed, to je sasvim u redu. Ali momčadske odredbe poput ove Williamsove ’79. koja nema nikakvog smisla ne podržavam, kao ni odluku iste momčadi u Silverstoneu ove godine kada su, umjesto da propuste bržeg vozača, zabranili međusobno utrkivanje i tako pomogli Mercedesu da ih (još lakše) skine s vodstva. Naravno, svi bi mi željeli čisto utrkivanje , bez momčadskih odredbi, ali kao što se može pročitati u članku, to je dio Formule 1 od njezinih samih početaka.


    0

    0