Ratna mašina odmara se još kojih tjedan i pol. Svaka mašina nakratko mora stati jer bi u protivnom zahrđala. Ili si samo tako mi, kojima je F1 u svakom udahu i izdahu, opravdavamo očaj koji osjećamo tijekom svake pauze? Bilo kako bilo, uskoro će se u Belgiji sjekire ponovo ukrstiti, rogovi usmjeriti prema metama, a Ljeto nahuškati vlagu i znoj na lica vozača i gledatelja. Kao i svaki put dosad, ništa neće biti isto kao u Mađarskoj, a opet, sve će biti isto. Svake je godine tako i svake godine neprocjenjivo uživamo u tom osjećaju.

Hoće li Alex oduzeti Helmutu luksuz sočnih izjava i intriga svakog vikenda dostavljajući rezultate kakve se Gasly nije usudio ni sanjati? Hoće li nas Pierre sve iznenaditi i ponovo procvjetati u “mlađem bratu”, instalirajući još više upitnika iznad naših glava. Može li Max zaprijetiti Lewisu, mogu li Bikovi napokon od ekipe čiji način rada i neutaživa glad za uspjehom dijeli fanove, no u gotovo svima izaziva ogroman respekt ponovo, kao Sebastian svojedobno, “uperiti kažiprst” u nos ostalih? Može li Ferrari poboljšati svoje strategije? Ili, za početak, imati neku strategiju? Hoće li Charles usred šuma Ardena otjerati i zadnju mušicu ili će na njega nahrupiti novi kasnoljetni rojevi, tjerajući njegovu sezonu u nezaustavljivu spiralu zbunjenosti i traženja? Mogu li Renault i Cyril konačno dodati koji poen na svoju stranu za neminovni nastavak “rata” sa Hornerom i Bikovima u drugoj sezoni Drive to survive? Spa je mjesto na kojem je lani u ovo vrijeme započeo novi život Force Indije/Racing Pointa. Hoće li i biti mjesto na kojem, nakon što su to tada učinili financijski, ove godine i rezultatsku stanu na noge? Nastaviti bismo mogli unedogled.

I na kraju, doći do toliko voljenog konsenzusa među svima nama: mašina (ovog) rata samo se prividno umara. Ustvari, sada je budnija no ikad prije. Ljeto je najaktivnije i najzagrijanije za borbu onda kada se oluje tek spremaju. U ovom sportu, i kada se ništa ne događa, sve se događa. I zato, ne možemo dočekati da se to sve i ništa iduće nedjelje ponovo preseli na svjetske staze i naše ekrane. Potrgajmo primirje, vrijeme je za nove bitke!

To bi bilo to za ovoljetno izdanje Rata svih ratova. Razmišljao sam se posebno osvrnuti na svakog vozača i svaku momčad, ali odlučio sam to napraviti samo za onu “pozitivnu”, po mom mišljenju, polovicu grida? Zašto? Jednostavno smatram da neke uspjehe i toliku razinu istaknutosti treba pohvaliti, jer iako oslabe u drugoj polovici, ipak su ostavili snažan utjecaj u globalu, taj trag ne jenjava, može se samo povećati. S druge strane, negativno ne treba previše isticati dok posao još nije dovršen jer ako kreneš negativno i negdje po putu doživiš zaokret, sve se ono ružno briše. Jer ovaj svijet ipak je u srži stvoren kao fokus na pozitivno. Zamislite, npr., da Valtteri Bottas (koji bi, da sam sad na polovici radio osvrt na sve, bio u negativnom dijelu) uspije osvojiti naslov u drugoj polovici. Pa tko bi na kraju sezone pamtio šlampavost do Mađarske?! Bilo kako bilo, tu vas ostavljam, uživajmo zajedno u novim bitkama, a novi osvrt, ako sve bude po planu, slijedi na kraju sezone. Hvala na čitanju, nadam se da je kome bar malo skratilo ovu svima mučnu stanku, and till next time, keep it flat out.