Uvod

Nema nemilosrdnijeg krvnika od srpanjskog Ljeta. Sav naš trud, sva naša predviđanja, sva naša više ili manje brojna okretanja stranice neće nas spasiti od njegove oštrice. Ili, preciznije, oštrica. Jer kao i svaki pravi ratnik, kao svaki ozbiljniji bojni strateg, Ljeto nikad neće pokazati sve svoje karte. Ljeto će te zaskočiti kartom koju, negdje u dubini svog malog mozga, itekako znaš da posjeduje. Ali, to je i karta koju uporno podcjenjuješ, sve do trenutka fatalnog udarca.

Ako gledamo, kako bi Englezi rekli, protivnikov “track record”, povijest pokazuje dvije najčešće korištene karte koje Ljeto, kao svaki častan ratnik, dodijeli svom suparniku. Jednu koja mu može koristiti te jednu koja može biti neutralna. Ali, obje mogu itekako pridonijeti samom Ljetu i opasno zanjihati klatno u njegovu stranu. Prva karta te ona koju možemo iskoristiti u svoju korist je Sunce. Često i veliki egoist koji nam se tako tvrdoglavo odbija maknuti iz vidokruga tijekom velikog dijela raspoloživih nam 24 sata, Sunce ipak predstavlja ono prema čemu svi stremimo, neko savršenstvo, ideal. No, ono također donosi i popratnu pojavu, koja neće biti smrtonosna za nas, ne još. Ali… Ohrabrit će nas, ponukati da još malo uživamo u tom savršenstvu, odlazeći na plaže, sunčanjem… No, Vrućina je saveznik zmijskoga jezika. Jer kao pravi dvostruki igrač, ona mijenja strane. Nakon nekog će vremena naplatiti sve prilike koje nam je dala najjačim oružjem Ljeta – Olujnim Nevremenom. E sad vratimo se na ono “može biti ovo i ono”. Ako iskoristimo sve prilike koje nam se nude sunčanim vremenom, napunimo baterije do maksimuma, isplivamo se na plaži i napričamo s omiljenom konobaricom obližnjeg beach bara te, ugledavši crne oblake na horizontu, mirno pokupimo stvari i sklonimo se unutar svog apartmana dok oluja ne prođe, bitka je dobivena. Ljeto je svoje karte iskoristilo, na svoju štetu. No, samo jedan krivi korak, samo jedan zakašnjeli pogled na oblake, samo jedna ohola pomisao “Ma stignem” dovoljna je da nas oluja uhvati nespremne. A tada, apsolutno nezaustavljiva, ostavlja nas razoružane u nekoliko sekundi. Otpuhuje i ispire sve one dobre trenutke koje smo toliko pažljivo gradili, rasparava niti naših ležaljka, ugrađuje sjeme neminovne bolesti u naš krhki organizam i, kilometrima od sigurnosti apartmana, ogoljuje naš put na jedan jedini, najosnovniji cilj – preživljavanje. Hoćemo li se uspjeti dokotrljati do cilja i polizati sve rane na vrijeme za iduću bitku?

Rat s Ljetom vječan je. Nakon svake bitke duga kiti pobjednika, dok drugi pati u munjama poraza. Skupljaju se alati za drugu rundu. No, sve se pamti. Svaki od dva ratnika u drugu rundu prenosi posljedice iz prve. I tako dalje, i tako dalje… No, moja namjera nije analizirati posljedice koje sežu u nepregledna Ljeta povijesti. Moja je namjera analizirati aktualno, Ljetnu Bitku 2019. te kako tko stoji na samoj polovici, nakon jednog i pol sektora. Tko je iskoristio svoje Sunce i pametno se povukao u dnevnu sobu te samo čeka gledati pad svoga protivnika, a tko je još uvijek sa konobaricom u beach baru, nesvjestan golemog crnila koje se sprema za udar iznad njegove glave. A tko pak nije iskoristio ni Sunce pa je sada njegova nada praktički izgubljena?

U nastavku ove kolumne donosim direktniji, konkretan pregled trenutnog “scorea” svakog od vozača i momčadi Formule 1 u njihovim bitkama s Ljetom.

Prethodnica

Na samom početku, htio bih napomenuti nekoliko stvari. Ova će lista ići u kategorijama, ne kao ranking. Dakle, vozači i momčadi će ZAJEDNO (nema posebne liste za vozače, a posebne za momčadi) biti smještene u kategorije prema svojim performansama u prvom dijelu sezone 2019., ali unutar tih kategorija neće biti rangirane, redoslijed navođenja je nasumičan. Nadalje, ova prva kategorija zove se Prethodnica i u vezi nje treba napomenuti da navodi isključivo vozače (i jednu momčad) koji su se (prema mom osobnom mišljenju, što također treba imati na umu za cijeli ovaj osvrt! ) po nečemu posebno istaknuli u dosadašnjem tijeku sezone ili se stavili u poziciju da budu najintenzivnije praćeni u nastavku. Dakle, to ne znači da su oni ti koji su imali najbolje performanse ili se istaknuli isključivo rezultatski (iako ćete jednog takvog ipak prepoznati), za njih ide zasebna kategorija. Eto, ugodno čitanje, sve najbolje, a u komentare odgovaram, ako treba, na sva moguća i nemoguća pitanja.

ROBERT KUBICA

Nikad nije bilo boljeg primjera za “posljednji, no nikako i najmanje vrijedan”. Život i trkaća karijera Roberta Kubice možda su i najbolje utjelovljenje izraza Rat svih ratova koje je ovaj sport, a dalo bi se raspravljati i sport općenito, ikada pružio. Nakon godina i godina teške sibirske zime svoje karijere, kad je već bila gotova stvar u javnosti da će Poljak zauvijek ostati pod nekakvom blijedom Aurorom Borealis bez da ikad više ugleda pravo Sunčevo svijetlo, on se nastavio boriti. A Ljeto, kao pravi častan ratnik, prepoznalo je gladijatora, prepoznalo je glad i prepoznalo je upornost. Nadljudsku upornost koja je zavrijedila nagradu. Po svim mojim dosad posloženim kriterijima i koje ću primjenjivati na ostale, jednostavno bismo mogli reći da je Robert Kubica ovogodišnju bitku protiv Ljeta debelo izgubio. No, njega ne možemo stavljati u koš s “običnim smrtnicima”. Da, Robert je deklasiran od strane Georgea Russella u svim kvalifikacijama, najviše se to vidjelo u Mađarskoj Georgeovim smještanjem Williamsa na 16.mjesto, dok je Robert i dalje ostao prikovan za posljednje mjesto na gridu. Da, Robert je, pod normalnim okolnostima vožnje, poražen i u svakoj utrci. No, kad smo kod toga, treba itekako spomenuti i njegov bod na VN Njemačke, nikako kao splet okolnosti ili slučajnost. Ne, taj bod je odraz Roberta Kubice kakvog znamo. Dokaz neprocjenjive razine iskustva i sposobnosti da bez obzira na fizički hendikep i dugogodišnje odsustvo, kirurški precizno procjenjuje svaku promjenu situacije na stazi, u svakom se trenutku stavlja na pravo mjesto u pravo vrijeme te ne radeći nijednu grešku u utrci u kojoj je peterostruki svjetski prvak izletio ne jednom već dvaput, dolazi do boda dokazujući vrijednost iskustva i upornosti. Dakle, ne možemo reći da je Ljeto odnijelo pobjedu nad Robertom Kubicom. Jer Robert Kubica nije običan borac. Ljeto je u njemu prepoznalo neustrašivost i nemilosrdnost te mu kao labuđi pjev, činom poetskog povratka, odlučilo dati mjesto pored sebe. Mjesto u legendi.

MAX VERSTAPPEN

Ima nešto i u imenu. Voljeli ga ili ne, sviđao vam se njegov stil vožnje ili ne, jedno morate priznati. Otkad je sjeo u bolid Formule 1, ma u bilo koji bolid, od samih svojih početaka, Max ide – maximalno. No, ove sezone ta njegova kora dobila je i premaz. Dobila je zrelost. Dok je tijekom prošlih sezona brojnim fanovima dizao dlake na glavi, mnoge tjerao da zazivaju njegovo micanje iz sporta na koju godinu, nagnao one i van i unutar paddocka da sve češće predlažu Maxu da potraži i stručnu pomoć, od ove se sezone nešto u njegovom sistemu okrenulo za 180. Ostao je to onaj isti beskompromisni Max, koji će sve dati za svoju poziciju na stazi, no uz tu krucijalnu komponentu zrelosti i svijesti da je jako blizu trenutak kad će se morati boriti za naslov, a tada “bumper cars”, koliko god atraktivni, i nisu najpametnija strategija. Kao takav “ukrao” je ovu sezonu, pogurnuo se, prema mnogima, na vodeće mjesto ove sezone u svakom osim u bodovnom smislu. Najjasnije se ta promjena vidjela nakon poraza protiv Hamiltona u Mađarskoj. Ne tako davno, Max bi šizio na radio, proglašavao nepravdu, spopadao ekipu o vjerojatno krivoj strategiji tko zna do kad, ako se prije svega toga jednostavno ne bi zabio u Lewisa onim svojim “ako ne mogu ja, nećeš ni ti” potezom. Umjesto svog tog kaosa, Max je vidio da je borba uzaludna te skandal zamijenio veseljem zbog drugog mjesta i očitog napretka svoje momčadi, polažući temelje na kojima će se graditi druga polovica sezone. Naravno, ovo mjesto pod Suncem i uživanje u plodovima svog razvoja ubrzo će zamijeniti sivi oblaci, naplata svega u obliku borbe za naslov. Tada ćemo uistinu vidjeli je li Max spreman za borbu s Ljetom. Drugim riječima, je li svom svojom snagom (fizičkom i onom volje) spreman za borbu sa samim sobom.

McLaren

Možda i najugodnije iznenađenje ove sezone, McLaren je nevjerojatno loš momentum i maglu s kraja prošle ekspresno preokrenuo u globalno zatopljenje forme na stazi. Kultna engleska momčad s američkim štihom istinskog biznismena u liku Zaka Browna prepoznala je svoj dio krivice u fijasku s Hondom te krenula u kompletno preslagivanje redova. Naravno, sve je tek u začetku ali već i prvi koraci, oni najjasniji javnosti, poput čvrste ruke Andreasa Seidla polučili su rezultate koje McLarenovi navijači prije manje od godinu dana nisu ni sanjali. Na mjestu ozbiljno stagnirajuće postave Fernanda Alonsa i Stoffela Vandoornea došli su mladi, poletni, gladni, uspjeha (ali prije svega zabave) željni Carlos Sainz i Lando Norris. Posljedice se vide na stazi. Rezultati i skupljanje bodova su daleko najkonzistentniji od prelaska s Mercedesovih motora na kraju 2014.-e, vozači se slažu van staze te cijela momčad zborski objavljuje da ne donose nikakve tenzije ni unutar 4 zida, dapače, što svi i sami vidimo po tome kojom je brzinom opća F1 javnost zavoljela Sainza, a pogotovo Landa. Uz ovakav rad, ni postolje nije daleko i sa sigurnošću mogu reći da bi bio izniman izazov pronaći obožavatelja ovog sporta kojem nije drago što Sunce ponovo izlazi nad Wokingom. No, nakon Sunca, Ljeto donosi oluju. Oluja se može pojaviti u obliku nemira u prije spomenutoj idili među vozačima, u slučaju da McLaren uđe u borbu za pobjede te ego proradi punom parom, može doći u obliku negativnog utjecaja novih pravila na filozofiju momčadi, iznenađujućeg otkaza jednog od vodećih ljudi… Sve je moguće. Ljeto je nepredvidljivo. No, McLaren je već vodio jednu epsku bitku s istim protivnikom. Iz te je bitke izašao kao gubitnik i još danas je u fazi oporavka. No, u tom je porazu stečena i velika pobjeda u obliku iskustva. To iskustvo nam ulijeva nadu da će ovaj put momčad iz Wokinga maksimalno iskoristiti vrijeme pod Suncem te se znati na vrijeme skloniti od oluje.

KIMI RAIKKONEN

Ova je sezona još jednom pokazala ono u što smo se svi zaljubili još tamo početkom ovog tisućljeća. Da, mogli biste reći, kako je on u prethodnici borbe s Ljetom, a broj pored kategorije “Dob” svima omiljenog Icemana već debelo prijeti zalaskom Sunca što se aktivne karijere tiče. No, zadnje Ljeto, labuđi pjev, obično i bude najsjajnije, najvedrije. Prelaskom u Alfa Romeo, daleko od korporativnih kandži top momčadi u obliku beskrajnog kalkuliranja i (pre)često nejasnih timskih odredbi (pogotovo u Kimijevoj posljednjoj ekipi), Finac je ponovo procvjetao. Odradivši polusezonu bez greške, Kimi se (što i sam potvrđuje) prvenstveno zabavlja, ponovo cijelim svojim bićem uživa u vožnji što posljedično rezultira itekako respektabilnim bodovnim saldom s obzirom na Alfin trenutni potencijal i beskompromisnim okršajima na stazi koji mirišu na Kimija u McLarenu i prvih nekoliko sezona u Ferrariju. Okršajima u kojima je njemu pravi užitak sudjelovati, a nama pratiti. On je vozač koji je Ljeto pobijedio toliko puta da je već naučio bez problema voziti i usred oluje bez ikakve potrebe za kalkuliranjem i skrivanjem u apartmanu. Kimijeve karte su sve položene licem gore na stol, u veličanstvenom zadnjem stavku još veličanstvenije simfonije te svijet Formule 1 ne bi mogao biti sretniji zbog činjenice. Treba nam ovakav vozač. Treba nam ovakav Kimi Raikkonen.

ALEX ALBON

Do prije nekoliko dana, Alex ne bi bio u ovoj kategoriji. Svaka čast njegovom talentu, pristupačnosti, borbi sve do kockaste zastave Abu Dhabija u lanjskom prvenstvu Formule 2, brzoj prilagodbi na elitni rang, marljivom skupljanju bodova kad i gdje god je to bilo moguće, impresivnom nastupu u Hockenheimu koji je, ne zaboravimo, bio njegova prva kišna utrka. Sve je to izgledalo kao jedna potpuno normalna, postepena progresivna putanja jednog od budućih izazivača za najviše pozicije. Dok prije par dana Red Bull nije odlučio pogaziti sva svoja brojna obećanja i u maniri nikad viđene, ali uvijek nemilosrdne gazdarice svima najdražeg mačka Toma opaliti nogom u stražnjicu, s jednosmjernom kartom kroz vrata, Pierrea Gaslyja. I samo tako, Alex se našao u jednoj od momčadi koja puca na najvišu stepenicu postolja na polovici svoje prve sezone u eliti. No je li to baš “samo tako”? Ili su i konzistentnost i visoka sposobnost prilagodbe nešto što treba bogato nagraditi? Svakako, ali i postoji ono nepisano pravilo da ako čovjek krene remetiti prirodni tijek stvari, priroda ga ugrize u stražnjicu. S tim na umu, ova se nagrada vrlo brzo može pretvoriti u prokletstvo. Bilo kako bilo, Alexu trenutno sja Sunce, Sunce koje je sam stvorio usred njemačke oluje. Nalazi se u prethodnici, u svijetlu pozornosti cijelog F1 svijeta, ni kriv ni dužan, ali spreman zapaliti staze s crvenim bikovima. Međutim, ponovit ću po tko zna koji put – Ljeto je prevrtljiva zvjerka. Sunce i užitak koji ti pokloni, dvostruko ti olujom i vjetrom može oduzeti. Je li Albon spreman odagnati oblake i donijeti toplinski val? Kao i uvijek, vrijeme će pokazati. Sretno Alex!