Priča u nastavku je fikcija. Svaka sličnost s realnim situacijama je slučajna. Vrijeme radnje je 2020. godina. Karavana Formule 1 prošla je polovicu sezone i bliži se neizvjesna završnica.

• I. poglavlje: Igra po pravilima
• II. poglavlje: Brenda
• III. poglavlje: Gubitak vremena
• IV. poglavlje: Prvi pravi zadatak
• V. poglavlje: Ulaganje u budućnost

Japan je gorio. Bio je to jedan od onih dana za koje ste mogli biti apsolutno sigurni da će se o njima pričati još dugo i nakon kraja sezone. Trenutak kad debitant Tom Patel u slabašnom Williamsu ničim izazvan odlučuje jedne od najvažnijih kvalifikacija sezone bio je predodređen za video sažetke ove sezone i za uvodne špice iduće godine. Da bi se Patelov postupak shvatio, trebamo se vratiti na početak kvalifikacija.

Nakon zadnjeg razgovora s Brendom bio je potresen i nije mu se činilo stvarno da bi netko, a ponajmanje simpatična medijska asistentica, mogao izreći takav zahtjev. No, znao je dobro da ona to izgovara, ali to ne dolazi od nje već od Gospođe K.. Vrtio je u glavi cijelu svoju karijeru, od najmlađih dana i sjajnih borbi u kartingu pa do Formule 3, Formule 2 i sjajnog početka ove sezone u elitnoj grupici vozača. Sad se pitao koliko je to bilo moguće zbog izdašnih donacija njemu nepoznatih aktera, a koliko zbog njegovog rada i talenta. Užasavao se pomisli da ispuni Brendin zahtjev za ove kvalifikacije, ali se sramio što ga jednako toliko plaši što će se dogoditi ako ga ne ispuni. Set njegovih vještina počinjao je i završavao iza volana. Nije mogao zamisliti da radi bilo što osim da se utrkuje jer je bio dobro upoznat s time da ništa drugo niti ne zna raditi. Život kojeg je živio nepovratno je bio isprepleten s obavezama u Formuli 1. Granica između posla i privatnog života kod njega nije postojala. Novac nije doživljavao jer mu nikad nije trebao. Živio je u hotelima i putovao avionima koji su išli na račun ekipe, a vozio je automobile koji su bili na račun sponzora. Sve manje dnevne troškove podmirivao je crnom karticom pa se tako ni sam ne može sjetiti kad je zadnji put držao novčanicu ili kovanicu u ruci. Gledajući financijsku pismenost bio je educiran kao kakav prosječni devetogodišnjak.

Ali, koje je opcije imao? Mogao je poslušati naredbu i izvršiti je, čime bi pljunuo na sve što radi, na cijeli sport i sve kolege, a da ne spominjemo najgori scenarij da se sve sazna čime bi se uvalio u ogromne probleme sa zakonom. Druga opcija bila mu je puno privlačnija. Oglušit će se na naredbu, zaboraviti na prvo i drugo pravilo i odvesti kvalifikacije života. Privući pažnju nekih drugih ekipa, pa ako Gospođa K. izlobira njegovo izbacivanje iz Williamsa – valjda će njegovi rezultati privući pažnju neke druge ekipe. U ovom trenutku bi hitro potpisao bilo kakav ugovor, sve da se radi i o Toro Rossu ili McLarenu. Dovraga, otišao bi i natrag u Formulu 2 ako bi to značilo da ima nov i čist početak. Ipak, bio je dovoljno pametan da zaključi kako nikakav novi početak nije realna mogućnost. Što ga je užasavalo – kad se sjetio svojih rezultata ove godine, bilo koja razumna osoba bi rekla da se solidno nosi protiv Strolla jer su naoko imali podjednake performanse. Pričati novom potencijalnom poslodavcu o tome kako mu je bilo naređeno da vozi sporije nego što može bi sigurno naišlo na podsmijeh. Sve da i može biti koherentan u mislima kao što je htio – kako bi bilo kome objasnio svoju situaciju, a da ne zvuči kao suluda teorija zavjere?

Vrtio se u krug s takvim mislima i Tom je osjećao kako je došao do kraja slijepe ulice. Hvatao ga je osjećaj bezizlaznosti i klaustrofobije. Čekao je početak prve kvalifikacijske runde sjedeći u bolidu i istovremeno je htio da što prije krene utrkivanje pa da radi ono što najbolje zna – da cilja vrhove zavoja i zaokupi mozak time, ali je isto tako htio što dulje ostati u boksu i odgađati za njega možda odlučujućih sat vremena karijere. Poslušati naredbu ili ne? Izbaciti kolegu vozača iz kvalifikacija ili ne?

Team-radio ga je prekinuo u razmišljanju. Njegov trkaći inženjer Edward Somberly mu je robotski mirnim glasom poručio:

“30 sekundi do zelenog svjetla, idemo na soft. Instalacijski krug oprezno, preporučam ujednačeno 1:55.0, a onda jedan brzi i povratak.”

Znao je s posljednjeg treninga da je na najmekšoj komponenti guma prvi krug ključan jer su njihove performanse toliko brzo padale da su vozačima i izlazni krugovi morali biti jako spori kako bi u njima ostalo dovoljno života za taj jedan pravi krug. Bilo kakva kombinacija s mediumom nije bila moguća jer su bile pretvrde za ovako niske temperature i, iako se očekivalo da će biti optimalne za utrku, bilo je izvjesno da će danas svi uglavnom biti na softu.

Suzuka nije odgovarala Williamsovom bolidu koji je imao problema s aerodinamikom cijele godine i u Haasu su se nadali da bi baš ovdje mogli smanjiti svoj zaostatak od 20 bodova i možda otvoriti tu borbu za 6. poziciju u poretku konstruktora. S druge strane, Williams je već na treninzima sav fokus bacio na prilagodbu za utrku i testiranje guma. Za kvalifikacije se testiralo neobično malo, i to samo pri početku posljednjeg treninga. Tomov timski kolega bio je neuvjerljiv u svom prvom pokušaju i plasirao se na 17. poziciju. Iza njega su bila samo dva McLarena i jedan Toro Rosso. Stroll je pogledao na semafor kad je prošao ciljem i vidio da je dvije pozicije daleko od sigurne zone, ali je na volanu cijelim putem oko Suzuke gledao kako njegov zaostatak raste, da bi u cilju bio +0.7 sekundi.

Patel je svoj izlazni krug odradio po instrukcijama inženjera, a onda dok se približivao posljednjoj šikani i spremao za brzi krug kratko se javio na team-radio:

“Ed, idućih minutu i pol molim bez team-radija.”

Potpuni fokus prebacio je na svoj posao u bolidu, namjestio balans kočnica za prvi sektor i pažljivo dozirao gas na izlasku iz posljednje šikane. Prilikom izlaska na startno-ciljni pravac ispred njega nije bilo nikog. Idući bolid bio je Haas koji je u tim trenucima prolazio mjerenje na kraju prvog sektora.

Osma brzina, otvoren DRS, 330 kilometara na sat i vrištanje Mercedesovog V6 motora. Prošao je znak od 50 metara prije prvog zavoja i zanio bolid u desnu stranu, te pritom blago otpustio papučicu gasa. Spuštao je brzine – osma, sedma, šesta, peta, četvrta i 170 km/h. Točno u tom trenutku prvi zavoj se nadovezao na drugi i ponovo je počeo koketirati s gasom. Izlazak iz drugog zavoja i pravac koji je taman toliko dugačak da se stigne namjestiti uz desni rub staze kako bi imao što optimalniji prolazak kroz seriju vijugastih zavoja koje su često odlučujuće za vrijeme kruga. Prvi lijevo, drugi desno, onda lijevo širi, pa desno još širi šesti zavoj. Ni u jednom trenu nije silazio ispod 210 km/h, a soft gume su već imale vidne tragove po sebi. Ipak, držale su dovoljno dobro da pun samopouzdanja pojuri prema prvom Degner zavoju. Prije toga je imao vremena baciti pogled na volan na kojem je pisalo -0,3s, što je značilo da ima 3 desetinke sekunde u odnosu na tada petnaestoplasiranog Giovinazzija. Hitno je prilagodio balans kočnica za dva teška zavoja – Degner prvi, Degner drugi i prolazak ispod mosta. U ovim momentima nije postojala Brenda, Gospođa K., nije postojao trkaći inženjer ni team-radio. Jedini zvuk bila je melodija motora. Zaboravio je na to da ga snimaju kamere, grizao donju usnu kao što je uvijek radio prilikom ekstremne koncentracije i dječjim je veseljem uživao u vožnji na rubu svojih mogućnosti i na rubu mogućnosti bolida. Prolazio je kroz zavoj koji se zbog svog oblika nazvao “ukosnica” i vidio da je pri izlasku imao već pola sekunde prednosti. Degner zavoji su mu donijeli siguran prolazak u iduću kvalifikacijsku rundu – već tada je bio uvjeren u to. Posljednji sektor staze nije trebao biti problematičan jer je Williams u sebi imao moćni Mercedesov motor i još je samo trebao osigurati čistu posljednju šikanu. Svijest mu je bila apsolutno usredotočena na vožnju jer se bojao kakve će mu misli dojuriti u glavu ako se i na trenutak opusti. Znao je da radi ono što ne smije, ali mozak u ovim okolnostima to nije tako percipirao. Sve je sad bilo savršeno logično. Nije bilo pravila, nije bilo ciljanja zadanih vremena. Ovaj krug nije ličio ni na jedan drugi ove sezone. Prošao je punom brzinom kroz 130R i blago nakrivio glavu prema lijevoj strani da perifernim vidom uoči znak pokraj staze koji je sugerirao gdje je točka kočenja. 300… 315… 330km/h i odjednom – bijeli stiropor s oznakom “100” što je značilo da je vrijeme za cijeđenje sve snage u tijelu kako bi lijeva noga zgnječila papučicu za kočenje. Blago u desni zavoj preko rubnika što je otvorilo prostor za agresivniji ugriz rubnika u idućem zavoju a time i širi kut za brži izlazak na startno ciljni pravac.

Prolaskom ciljne crte nije gledao na volan ni na semafor. Prošla jedna minuta, 28 sekundi i 993 tisućinke su iscijedile potpuni maksimum njegove pažnje i vozačkog talenta, ali usprkos tome nije bio umoran, naprotiv! Osjećao se preporođeno i trebalo je proći još nekoliko zavoja da ovaj krug stavi u kontekst svoje karijere i silnog politikantstva koje mu je prouzročilo taj mučan osjećaj prije početka. U stvarnost ga je vratio Ed Somberly porukom uz smijeh na team-radio:

“To je to, Tom, dečko moj, sigurni smo! 1:28.9, P7, siguran si za Q2!” – a zatim je nastavio:

“Lance 1:30.5, P17. U zadnjem sektoru budi van trkaće linije, trebala bi te sustići dva Renaulta u brzom krugu.”

Somberly je bio istinski oduševljen i nije potpuno shvaćao kako je moguće da je Tom uspio odraditi ovakav krug na Suzuki. S druge strane, Tom je nakon poruke svog trkaćeg inženjera naprasno došao natrag u realnost koja je bila puno kompleksnija i njemu teže dokučiva od vožnje bolida Formule 1. Mladenačka naivnost kojom je prštio u svojoj ranoj punoljetnosti i neka vrsta mentalne lijenosti koja je dolazila do izražaja kad se trebalo baviti bilo čime što ne uključuje volan su napokon prevagnule: dok se vraćao u garažu odlučio je da neće poslušati instrukcije koje mu je Brenda dala za ove kvalifikacije. Čvrsto je zacrtao da će za desetak minuta ponovo izići na stazu i odraditi još bolji krug od ovog, pa makar to dovelo do toga da idući tjedan umjesto na iduću utrku u Teksasu bude letio komercijalnim letom prema Norwichu i rodnom Hinghamu. No, ironična nasumičnost sudbine spremila je za njega puno gori plan od pukog prkosa Gospođi K. i Brendi. Snaga volje i samodokazivanja bila mu je jača nego ikad prije, ali svejedno nije bio spreman ni zreo za ono što ga je čekalo za samo par minuta.