Punog imena Jean Marie Behra bio je vozač Formule 1 u samim počecima, a svoje je borbe vodio s velikanima sporta. Uz Jeana je vezan jedan zaista jedinstven statistički podatak – tijekom nepunih 8 sezona u Formuli 1 imao je nevjerojatnih 40 momčadskih kolega.

Jean Marie je porijeklom Francuz, rođen je u Nici 16. veljače 1921. godine. Interes za utrkivanjem bio je prisutan od malih nogu, no nije bilo puno prilika, pa je počeo sa 17 godina u motociklizmu. Prvih par godina nije bilo rezultata, no onda se okitio s četiri naslova u razdoblju od 1948. do 1951. Prvi nastup u Formuli 1 ubilježio je 1952. godine za francusku momčad Gordini u kojoj je proveo tri sezone. Odmah na prvom nastupu se uspeo na postolje, što ga čini jednim od rijetkih kojima je to pošlo za rukom. Zadnji vozač kojem je to uspjelo je Kevin Magnussen. On je na VN Australije 2014. osvojio drugo mjesto.

Samo je te sezone Francuz surađivao s četiri vozača u Gordiniju. Bili su to redom Robert Manzon, Birabongse Bhanudej, Johnny Claes i Maurice Trintignant. Sezonu je završio na 11. mjestu sa šesto osvojenih bodova. Sljedeće dvije godine bile su poprilično loše te Jean nije uspio osvojiti niti jedan bod. Kroz te dvije godine imao je još 11 sezona, pa dolazimo do podatka da je kroz tri godine u Gordiniju imao 15 momčadskih kolega.

Za sezonu 1955. Behra je prešao u Maserati, što se pokazalo kao odličan potez. Iako prve godine nije bilo sreće, druga je bila puno bolja i Behra je bio kandidat za naslov, a jedno vrijeme je čak vodio u poretku vozača. Te je godine dobio mnogo teži zadatak u vidu momčadskog kolege – u redove Maseratija došao je Stirling Moss te je odmah bio bolji od njega. Britanac je bio glavna prijetnja Fangiu, dok se Behra morao zadovoljiti četvrtim mjestom na kraju sezone. Te je godine za Maserati vozilo čak 13 vozača, što je bila rekordna brojka tog vremena.

Sljedeća godina za Jeana je bila mnogo lošija te je uspio osvojiti samo jedno postolje. Problem je bio što se momčadi pridružio Fangio. Argentinac je potukao Francuza na svakom polju te odnio peti naslov prvaka. S obzirom da se Maserati krajem te sezone povukao iz sporta, Behra je trebao pronaći novu momčad i u tome je uspio. 1958. vozio je za BRM te je osvojio jedno postolje, pokazat će se i zadnje u karijeri (treće mjesto na VN Nizozemske). 1959. odvozio je tri utrke za Ferrari, a onda se okušao s vlastitom momčadi u Porscheovom bolidu. Pokušaj je završio kobno – Behra je na VN Njemačke izgubio kontrolu nad bolidom te odletio u drveće. Ispao je iz bolida te dobio teške ozljede glave i prsnog koša. Preminuo je ubrzo nakon nesreće.

U svojoj je karijeri ostvario devet postolja, no nikad nije uspio doći do pobjede. Taj je rekord držao 12 godina, točnije do VN Španjolske 1971. kada je Chris Amon osvojio deseto postolje u karijeri.