Zimska stanka, 27. dan: Super Swede

Izdvojeno

David Vidović

Prije 6 godina 6 min 7 komentara

Svako malo u svijetu sporta naletimo na čovjeka koji na prvi pogled na pripada tom kutu planete, kojega očite fizičke osobine sputavaju od svrstavanja u određeni koš ljudi koji mogu biti uspješni u određenom sportu, ali oni svojim sirovim talentom i voljom uspiju pronaći pravi put i uklopiti se taj svijet kroz svoju ulogu. Formula 1 se prati na štopericu i visoki, teži vozači nikada nisu bili traženi. Svatko želi u svom bolidu imati neuhranjenog patuljka koji će zauzimati što manje mjesta u cockpitu i dodavati bolidu što manje mase, visoki vozači su sa sobom nosili previše mana koje je trebalo nadoknaditi. Osim ako je taj visoki vozač u pitanju skandinavske krvi, loše plave frizure i rijetkih zulufa. Onda je odbijanje angažmana istog jedan od sedam grijehova.

Pomaže i ako se taj vozač zove Ronnie Peterson, jedan od najagresivnijih vozača svog doba. Govorimo o dobu u kojem su vozili Stewart, Hunt, Fittipaldi, Cevert, Ickx… Pa je nevjerojatno pomisliti da su takva imena brinula o plavom Šveđaninu koji je na prvu izgledao kao zalutao na stazu. Ali Ronnie je bio drugačiji, od bilo koje zvijezde sa prethodne liste, Ronnie nikada nije sjedio na začelju i žalio se zbog guma ili motora, Ronnie je bio ono najbolje što vozač trkaćih automobila i Formule 1 može biti – čistokrvni racer.

Njegov potpis, doslovni, je bio otisak stražnjih guma u zavoju. Nije postojala osoba koja je bolje znala ili više voljela driftati bolidom i prepuštati papučici gasa da se igra s njegovom nogom i čulima dok divljački spaljuje stražnje gume. Ali njegova igra s papučicom je nekoliko puta ostavljala traga i na Jackieu Stewartu koji nije krio svoje dječačko veselje kada bi ugledao Petersona ispred sebe kako prolazi kroz zavoj dok se cijeli bolid kotrlja na jednu stranu, za bilo koga drugog to bi izgledala kao nesreća koja čeka da se dogodi, ali Stewart je dovoljno vremena proveo na stazi s Ronnijem da zna da je njegova mogućnost da balansira bolid kroz zavoj koristeći samo gas bolja od bilo čije.

Ono u čemu je Ronnie bio loš je posao vozača van staze. Peterson nije znao testirati bolid, nije znao što znače svi izrazi koje su mehaničari koristili i većina ljudi povezanih s Formulom 1 u to vrijeme ga je nazvala manje inteligentnim od drugih vozača. Iako su to ljudi iz njegovih momčadi odbijali priznati, potvrđivali su da Ronnie nije bio vozač za razvijanje bolida jer bi svaki put kada bi sjeo za volan vozio do daske i pokušavao postići najbolje vrijeme.

Ronnie Peterson vodi na VN Švedske, 1975.

Zamjerali su mu i njegovu nemogućnost da sagradi momčad oko sebe, odnos s članovima tima ponekad nije niti postojao, ne zato što je Ronnie bio diva ili ljut na mehaničare, već zato što jednostavno nije znao kako da se sa njima poveže. A možda Ronnie nije mogao naći pravi tim zbog svoje brzopletosti. Peterson je 1969. našao agenta Staffana Svenbya tako što je trebao novu kacigu ali nije bio vješt s novcima. Kada mu je Svendy kupio kacigu Ronnie ga je zamolio za pomoć, i ubrzo su razvili radni odnos. Ali Peterson je svom menadžeru zadao mnogo glavobolja kroz karijeru jer ga je rijetko obavješatavo o svojim pregovorima, u doba kada je bilo popularno da momčadi pregovaraju direktno s vozačem bez učešća agenta (iz ovog ili onog razloga, razmislite i procjenite sami), Ronnie je uvijek potpisivao pred-ugovore i dogovarao vožnje bez da Svendy zna o tome. Kasnije je Svendy priznao da je i to jedan od razloga što Peterson nikada nije postao prvak, jer su uvijek bili u pogrešnom timu u pogrešno vrijeme. Za primjer, Ronnie je sam potpisao ugovor s Chapmanom da prijeđe u Lotus 1973. bez da u tome obavjesti niti March za koga je vozio 1972. niti svog agenta.

Ali druga strana Petersona je pobijala sve već navedeno, njegove financije je vodila njegova majka i Ronnie je uvijek bio jako škrt na novcima. Svi znamo kako su vozači u to doba slavili pobjede, sa dosta ženskog društva, velikim partijem i litrama alkohola. Ronnijeva nedeljna večer nakon pobjede je uključivala vožnju kući gdje bi s majkom prošao kroz svu zaradu i spremio ju na sigurno, bez popijenog piva i potrošene kune. Možda je zbog takvog života u trenutku smrti bio jako bogat čovjek za te dane, vrijedeći oko milijun funti.

Ili je bio tako stisnut po pitanju novca zbog svog karaktera lokalnog gradskog dečka koji je prilično sramežljiv, Ronnie nije volio velike grupe ljudi i nije imao veliki ego. Kada bi osvojio pole poziciju bio bi jako sretan, jer ga je hranila njegova brzina i jedina stvar za kojom je žudio je da bude najbrži i da pobjedi štopericu. Zbog toga kada ne bi osvojio pole Ronnie je znao biti jako tih i povučen, jer je znao da je mogao i morao bolje. Pored štoperice, jedina stvar za kojom je Peterson bio strastven jesu ribe. U svom domu je imao cijeli zid izrađen u akvarije i sate bi provodio u tišini s ribama.

Ronnie je bio rođena mašina, vozač kojeg ste mogli baciti u bilo koje vrijeme u bilo koji automobil i on bi bio najbrži. Njegovog talenta su se plašili i najveći poput Stewarta ili Fittipaldija koji je morao okrenuti momčad Lotusa protiv Petersona kako bi ga izbacili nakon samo jedne sezone, jer je znao da u istom bolidu neće moći poraziti Petersona. Peterson je u Formuli 1 proveo devet sezona i dva puta završio drugi u poretku, uključujući i posljednju sezonu. Poginuo je prerano, prije no što je do kraja ostavio svoj potpis na stazi, u 34. godini na Monzi, a njegova smrt je bila čudna koliko i njegov život. Te 1978. na VN Italije da je sve odrađeno kako treba Ronnie niti ne bi došao blizu smrti, ali na startu zelena svjetla su se upalila prije nego su svi bolidi bili spremni za start. Peterson je startao treći i do prvog zavoja bolidi straga su ga sustigli zbog greške na startu, te je u masi bolida Peterson izletio. Udarivši u ogradu njegov Lotus 78 se zapalio i odbio nazad na sredinu staze, ali brzom reakcijom Hunta, Regazzonija i Depaillera koji su ga izvukli iz plamena Ronnie je na stazi dijagnosticiran kao potpuno svjestan i sa manjim opekotinama, a Hunt je kasnije otkrio da je nekoliko puta spriječio Petersona da pogleda u noge kako bi ga sačuvao trauma. U bolnici je rendgen otkrio da je Ronnie imao 7 prijeloma u jednoj i tri u drugoj nozi, a liječnici su odlučili da ih operacijom poprave iste noći. Do jutra se njegovo stanje pogoršalo, dijagnosticiran je sa masnom embolijom i proglašen mrtvim u 9:55. Super Swede je bio završio svoj drift.


Odgovor

7 komentara

  1. David Croft
    Frantic Donator Prikaži

    Da dodam da se nakon te nesreće na startu VN Italije 1978 veća frka stvorila oko Brambille, koji je ostao bez svijesti, jer ga je u glavu (kacigu) pogodio nečiji točak ( :prcnjau: ) nego oko Petersona. “Gorilla” je prošao bez većih posljedica, dok je “Super Swede” preminuo naredno jutro u bolnici u Milanu.
    RIP Ronnie.



    12
    12

    0
  2. Max Verstappen
    DaveGilmour Prikaži

    Super članak o jednom od meni najdražih vozača u povijesti F1 :thumbs:



    7
    7

    0
  3. Jenson Button
    the_HD Prikaži

    Jako dobar članak svaka čast



    4
    4

    0
  4. Michael Schumacher
    senna66 Donator Prikaži

    jbt koja ikonetina



    3
    3

    0
  5. Williams
    Montoya Prikaži

    Interesantan lik. Imao sam godinama u sobi njegov poster crnog Lotusa John Player Special kupljen početkom 80-ih u robnoj kući u Čakovcu. Da sam imao prilike u životu radit njegov posao vjerovatno bi bio sušta suprotnost. Uživao bi s mehaničarima razvijat bolid i testirat, a sve zarađene pare bi zapio i projebo.



    8
    8

    0

Bok, internet se promijenio. Sadržaj, vrijeme, znanje i rad uložen u portal koštaju i bez vaše pomoći - ove zajednice više ne bi bilo.

Ako cijeniš što radimo svaki dan već 8 godina, podrži nas tako da postaneš pretplatnik ili doniraš iznos po volji.

Pretplati se Doniraj jednokratno

Stvaramo uspomene zajedno!

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

© Pulsmedia, guramo od 2015.