F1puls dio troškova podmiruje prikazom reklama. One nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da na ovoj stranici onemogućite AdBlock. Hvala.

Zimska stanka, 16. dan: Alfa Romeo kao dobavljač motora (2. dio)

Crankshaft

Korisnički panel

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Najnovije s foruma

Forum portala je otvoren samo za članove. Molimo, registrirajte se.

Početkom 70-ih su s Alfinim motorima neuspješno eksperimentirali McLaren i March. Ipak, najpoznatija momčad koja je koristila motor slavne talijanske marke bila je Brabham.

1976. godine je britanska momčad u prvenstvo ušla s bolidom BT45 koji je koristio Alfin 115-12, 3-litarski V12 s kutem među cilindrima od 180 stupnjeva. Za momčad je vozilo nekoliko vozača: Carlos Pace, Carlos Reutemann, Rolf Stommelen i Larry Perkins. BT45 je djelo Gordon Murraya te prvi Brabham s Alfinim 12-cilindarskim motorom, koji je razvijao snagu od 500 ‘konja’ i 340 Nm okretnog momenta. Carlos Pace je jedini vozio sve utrke u sezoni koju je završio na 14. mjestu sa sedam bodova. Carlos Reutemann je imao četiri nastupa manje (jedan nastup je imao za Ferrari) te je godinu završio na 16. mjestu s tri boda. Stomellen je nastupao tri puta (dva puta za Brabham Alfa Romeo) te je pretposljednji klasificirani vozač sezone zahvaljujući jednom bodu kojeg je u BT45 osvojio na VN Njemačke. Brabham Alfa Romeo je sezonu završio kao deveti s devet bodova.

Brabham BT45 Alfa Romeo

1977. ekipa je nastupala i s unaprijeđenom verzijom BT45B, a nastupe su za Brabham imali John Watson (sve utrke), Carlos Pace (prvi tri utrke), Hans-Joachim Stuck (14 utrka) i Giorgio Francia na samo jednoj. Potonji se nije uspio kvalificirati u svom jedinom nastupu, Stuck je za ekipu osvojio 12 bodova, što mu je bilo dovoljno za 11. mjesto vozačkog poretka. Pace je na prvoj utrci sezone osvojio drugo mjesto i tako sezonu završio na 15. mjestu sa šest bodova, a Watson je bio 13. s devet bodova. Ekipa Brabham Alfa Romeo je te godine osvojila 27 bodova, što je bilo dovoljno za vrlo dobro peto mjesto konstruktorskog poretka.

Najpoznatiji Brabham s Alfinim motorom je definitivno bio BT46 iz sezone 1978. Kao sudionik prvenstva ekipa je nosila naziv Parmalat Racing Team, konstruktor je bilo Brabham Alfa Romeo, a bolidi koji su kročili sezonom bili su redom BT45C (dvije utrke), BT46 i njegove izvedenice BT46B (jedna utrka) i BT46C (samo treninzi na jednom trkaćem vikendu). Korišten je isti Alfin 3.0 V12 motor koji u svojoj trećoj godini u Formuli 1 razvijao oko 520 konjskih snaga pri 12 000 o/min, što je oko 50 konja više od Cosworthovog DFV kojeg je koristila većina ekipa, te 440 Nm okretnog momenta.

Za momčad Bernieja Ecclestonea su 1978. vozili Niki Lauda i John Watson, te Nelson Piquet na posljednjoj utrci sezone. Ono što je najzanimljivije vezano za tu sezonu i za BT46 je VN Švedske gdje je momčad debitirala s tzv. fan carom, Brabhamom BT46B, koji je također bio djelo Gordona Murraya. Na Scandinavian Racewayu (danas Anderstorp Racewayu) bolid je debitirao unatoč protestu brojnih momčadi zbog velikog ventilatora koji je doprinosio ground effectu, ali i bacao prljavštinu sa staze na svoje suparnike koji su mislili da je BT46 kao takav ilegalan. Bolid je, kao što znamo, bio izuzetno brz pa su se Watson i Lauda s punim spremnicima goriva kvalificirali na drugo i treće mjesto. Austrijanac je kasnije i pobijedio s velikom prednosti nakon greške Andrettija i kasnijeg odustajanja zbog problema s motorom u njegovom Lotusu. John Watson je odustao iz utrke, jedine na kojoj je nastupao BT46B budući da je bolid nakon VN Švedske zabranjen. Zabrana je nastupila prije nego što je Ecclestone, tada predsjednik Udruge konstruktora Formule 1 (FOCA) dobrovoljno povukao bolid nakon par sljedećih utrka, kako bi zadržao dobre odnose i podršku ostalih šefova momčadi.

Brabham BT46, VN Švedske

Nakon toga je u uporabu ponovno vraćena konfiguracija standardnog modela, tzv. BT46, dok je BT46C imao nastup samo na treningu za VN Austrije te godine. Vozači su se žalili na manjak snage i brzine na pravcu, pa bolid nije korišten u utrci ni u nastavku sezone.

Watson je sezonu završio kao šesti s 25 bodova, a Lauda kao četvrti s 44 boda. Brabham Alfa Romeo je godinu završio na vrlo dobrom trećem mjestu s 53 boda.

Sljedeće sezone, 1979. godine, ekipa Brabhama je koristila dvije verzije Alfinog motora, kao i tvornička momčad, u bolidima BT46 i BT48, ali bez većeg uspjeha. Alfin 12-cilindrični motor je bio teži od slabijeg Cosworthovog te je koristio više ulja i vode od DFV-a s četiri cilindra manje. Pakiranje je također bilo problematično jer su motori morali biti izvađeni kako bi se promijenile svjećice, a velika potrošnja goriva (kao i u tvorničkoj momčadi) značila je da Brabham mora imati četiri odvojena rezervoara za 215 litara goriva. Alfa je kasnije na Murrayev zahtjev u roku od samo tri mjeseca napravila uži V12 koji bi išao na ruku stvaranja podnice za iskorištavanje ground effecta, ali taj je motor također bio nepouzdan i veliki potrošač. Kasnije su se za posljednje dvije utrke sezone prebacili na Cosworthov DFV u modelu BT49. Za momčad su vozili Nelson Piquet, Niki Lauda i Ricardo Zunino. Prva dvojica su zabilježila loše plasmane (14. i 15. mjesto), dok je ekipa bila osma sa samo sedam bodova. To je ujedno bila i zadnja Brabhamova sezona s Alfinim pogonom.

1983. godine, kada je Alfina tvornička momčad koristila turbomotor, momčad Osella je polovicu te zone nastupala s Alfinim starijim V12 motorom (a prvu polovicu sa sveprisutnim Cosworthovim DFV), ali bez većeg uspjeha te nisu osvojili ni boda. Za sljedeću sezonu su se više okrenuli Alfinom 8-cilindričnom turbomotoru, a malena momčad je sezonu završila na posljednjem mjestu s dva boda u režiji Piercarla Ghinzanija na VN Dallasa. 1985. su cijelu sezonu vozili s Alfinim turbomotorom, a ekipa nije osvojila ni boda.

Nakon povlačenja Alfine tvorničke momčadi krajem 1985., Osella je nastavila koristiti usluge talijanskog proizvođača, ali ni 1986. nije zabilježila važniji rezultat te nisu osvojili ni boda, isto kao i 1987. i 1988. kada su Alfin motor brendirali kao svoj. Na kraju te sezone je okončana suradnja između Oselle i Alfe, što je za potonju tvrtku značilo kraj sudjelovanja u Formuli 1.

VN Europe 1985. (Brands Hatch), Osella FA1F Alfa Romeo, Huub Rothengatter

Podrži nas

Naš zadnji Donator je: AlkY.

Najveći donatori: Jester, CrashOverride, wapi

Zajedno smo od veljače 2015. godine. Donirajte i vi iznos po volji na PayPal.

Crankshaft
Pulsmedia autor
642 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

5 komentara

  1. David Croft Frantic Donator Prikaži

    Dođosmo i do “vrtiguza” :mrgreen:
    Lauda nije vjerovao kako bolid “drži”.
    Mogao je skoro pa držat pun gas kroz zavoje, a “….auto je išao kao po tračnicama, te sam zbog toga morao prilagoditi svoj stil vožnje…..”.



    4

    0
  2. Mclaren KERS Prikaži

    Može li netko zbrojiti ili možda ima podatak kolko Alfa ima startova a koliko završenih utrka (mislim na alfine motore u F1)?
    Sudeći po ovim članicima, Alfa u F1 je gora od današnje Honde.


    0

    0