At the races – bos il’ hadžija edition

drugi dio putopisa

Subota

Ajde da završim više ovo, i meni više dosadilo…
Daklem…Dok hodamo do kolodvora objašnjavam Vlahu kako mi je čudno što mi nitko nije pitao nikakvu  kartu za vlak u ovih par dana – što mu je zapravo suptilan prijedlog da ne kupuje karte. Naravno, ovaj put je drugi režim, tako da je već  na trgu ispred kolodvora  formiran  red za Monaco i kontroliraju karte. Toliko o prijedlogu. Solidna gužva – ali vlakovi su učestali, sa  velikim vagonima tako da nema dugog čekanja. Sa pivom u ruci i čekanje lakše prođe, a ista situacije  je i u vlaku. Spust do St. Devote, malo undergorunda  i stižemo do naših Z1 tribina/stajanja – druga najjeftinija opcija u Monacu.

Slika praznih tribina je od utorka, čisto da imate dojam kako izgledaju.  Jako blizu bolidi prolaze, ali pogledu smetaju duple ograde. Nije mi to ‘to’ pa se šetam okolo i vidim solidan prostor (pukotinu) kroz ogradu nakon izlaza iz tunela do prve šikane pa slikavam. Slike su malo mutne od previše sunčeve svjetlosti i isparavanja. Krenuo FP3, pa sam malo tu, malo kod tribina, pa idem u wc kojeg sam koristio jučer kod A1 tribine. Nakon toga samo produžujem dalje ispod A1 tribine i čisto slikavam bolide. Odlično mjesto. Idem nazad do Vlaha mu objasnit kako da tu dođe, ali njega mali pita za kartu i objašnjava mu da je njegov WC ‘dole’. Dobar pokušaj.

Nakon fp3 idemo u šetnju. Kraj supermarket Casina u prolazu  primjetio sam poznato lice…kažem ja:  ‘Vatanen?’ –Yes. – You should be new FIA president!  –But I tried…- I know, but try again, you are better than Todt!  – On se nasmije i svako svojim putem. Art trivija: skulptura sirene i lava sa slike rad je francuskog Hrvata Matea Mornara. U svim ulicama koje su iza startno ciljne ravnice je velika gužva, šušur, štandovi, restorani, barovi, bude live glazbe, plesačice…Malo se raspitujemo za cijene sutra, 600-700 eura balkoni. Uglavnom svi koji nude imaju fotografije lokacije i pogleda. Nas je i jedan Talijan odveo do malog  balkona kod startno-ciljne  i tražio ‘samo’  500€, ali je bzvz. Tražimo dalje, kaže jedan 300€,  Rue Grimaldi, zgrada se zove Panorama AB, 8. Kat. Hoćete pogledat? Naravno! Tu je negdje i Gooffy bio 2015. – obećavajuće. Portir nas pušta unutra i stižemo gore taman na početak kvala. Na vratima su nekakve table, znači nije stan nego ured.  Par ljudi na balkonu, pogled jako dobar. Ne izvrstan (ne vidi se prvi zavoj zbog stabala), ali jako dobar. Kaže gazda Pierre – imate pive, vina, grickalica, možete slobodno ostat pogledati i današnji program, plaćanje trenutno, solarno.

Gledamo se Vlaho i ja…Bio mi je plan dati 200€  za sutra ako što uleti, ovo je 100 više ali je dobro mjesto, subota je (uglavnom se i subota posebno naplaćuje)… Bos il’ hadžija! =  Uzimamo!  Vlaho vadi pare (lovator), ja idem do bankomata. Vratio se, dobili karte (to su ‘prave’ karte koje izdaje organizator – Monegaški auto klub – ACM) i kreću kvale – moćno bolidi izgledaju dok se penju uz Beau Rivage. Usporedo s kvalama kreće parada pijanstva i kiča.  U hladu, neograničena količina alkohola…Znate kako će to završit…Sprijateljili se sa Pierrom i njegovom djevojkom Sabrinom, on nam ispričao sve i svašta o svom životu, mutnom poslu finacijskog konzultanta (50-60 sati radi  tjedno!), kako je živio momački high life (neću u detalje :) ) pa se  konačno smirio sa Sabrinom, kako žive zajedno sa njegovim sinom 5 km dalje u Francuskoj, životu u Monacu… Nije imao baš dobre riječi za Hamiltona, onako iz prve ruke što se tiče njegovog ponašanja prema Rosbergu.

Ja lagano na pivi, Vlaho na vinu…I naravno, Pierre nas je zadnje uspio izbacit iz prostora, taman kad su otvorili stazu, oko 6.    Dao mi jednu bocu rosea ‘za puta’, pa sam  krenuo Vlahu ‘pokazat’ cijelu stazu. Vlaho ne smiješ preskakat ogradu i ležat na travi ispred Casino squarea – kasno. Dalje što sve Vlaho ne mora: svakome ko prođe  ‘gimme five’, sa svakom ženom selfie, ljubiti Ferrarije (doslovno!),  svima nuditi  svoje apartmane u okolici Dubrovnika… Savjeti i molbe očekivano  nisu urodile plodom.
Mala digresija:  u tunelu je bilo masu komadića guma. Tamo nakon bazena uzimamo po Mojito, pa smo i stigli do Stars ‘n barsa kraj motorhomeova/paddocka, ne sjećam se što smo tamo pili (ako smo uopće pili), znam samo po slikama japanske DJ-ice i Mikinog McLarena da smo bili unutra :) U produžetku luke su privezani veći brodovi i na njima je veselo. Iz nepoznatog razloga nisu nas pustili na Tag Heuer party :D  Tu negdje smo se razdvojili (pogubili) pa tražim Vlaha kroz gužvu na potezu Rascasse-bazen, ali džabe. Već je 11 sati, šaljem mu poruke da krene i on nazad, uskoro će zadnji vlak. Čekam ga u Nici. Vlaho je vidio moje poruke i stigao na zadnji vlak i iskrcao se u… Mentonu!  U prevodu: ‘njegov’ vlak je otišao u krivom smjeru. Čovjek ima u glavi GPS koji ne radi najbolje na 3  ‰ , a ni čitanje putokaza mu nije bila jača strana. Srećom’ je uhvatio taksi koji ga je doveo do Nice i to zadovoljstvo platio pišljivih 80€. Još mi  nije oprostio taj nepotreban trošak. Hi, hi, hi.  S druge strane, ja  sam na kolodvoru našao program utrke i time uštedio 10€.

OK,  da ne bude samo on pijana danguba, moram prijavit kako su meni (ničim izazavani!) u vlaku bezpotrebno nudili vrećicu za povraćanje. Zajebano se vozit vlakom po mraku, ne vidi se ništa, nema nikakvih obavijesti, nemam pojma gdje smo. Srećom većina putnika izlazi u Nici –  kud’ Turci, tud’ i mali Zeko. Nešto pojeo na kolodvoru, njega pričekao, u apartman i zz.

Nedjelja

Tko vino u Monacu večera, smoothie u Nici doručkuje! Stižemo u M, opet malo šetnja okolo, veselo, šaroliko. Najveća gužva, novinari,  osiguranje su kod zgrade (skoro) preko puta naše sa koje utrku promatraju članovi ACM-a i njihovi gosti. Tu blizu je i štand na kojem sam konačno uspio naći nešto od Renaulta za Dina. Tradicionalno propuštamo većinu nedjeljnog programa i stižemo na balkon oko podne i po taman dok kruži parada vozača. Poduzetni Pierre ‘posuđuje’ naše karte i ide ih preprodat jerbo sumnja da će se troje Australaca pojavit – kaže kako svake godine određena grupa plati  i ne pojavi se pogledati utrku jerbo su sinoć previše zaružili. Ipak su se na kraju pojavili. Na balkonu15ak ljudi (18 je službeni kapacitet).  Na stolu puno bolja ponuda nego jučer – sirevi, suhomesnato, masline, voće, grickalice :) Okolni  balkoni  puni. Utrka krenula, a dole ispod još uvijek  prodaju se slobodna mjesta…Da mi je znat po kojoj cijeni…  Uspavanka sve do Button-Wehrlein sudara u Portieru. To gledam unutra jer ima TV na kojem se isto gleda utrka, a neke stvari bolje se  vide u tamnijem prostoru nego na velikom ekranu pored Beau Rivage. Ispod nas su Ericsson i Vandorne izletili, ali to zbog stabala uživo nismo vidili. Popizdio sam zbog Stoffela, prvi bod je bio na dohvat ruke. Nakon restarta bilo je par pokušaja preticanja uz Beau Rivage, ali bez uspjeha. Utrka završila, većina ekipe na balkonu zadovoljna. Za kraj su nas Pierre i Sabrina ponudili šampanjcem uz prigodnu zdravicu – svaka čast! Nešto mi taj dan ne  paše vino pa eskiviram, za razliku od Vlaha.

Kad je sve završilo, opet zadnji idemo ča osjetit malo atmosferu po ulicama. I dalje je jako veselo, pa stajemo kod jednog englskog puba gdje ‘pljunuti’ John Lennon svira, pjeva i u pauzi DJ-a. Hrpetina lijepo obučenih pijanih engleza/englezica od 17 do 77 pjeva, skače, zabavlja se. Proleterski uzmem pivu i čašu vina za 15€, a ovaj poslije mene 3 boce vina –  eh te klasne razlike! Što je najgore, konstantno su se prolijevali pivom i šampanjcem…totalni divljavljuk, ali meni isto simpatično, bez agresive. Ne mogu mi uništit košulju od 500 eura, ili nedajbože cipele od 1000 :D Nakon par pića idem Vlahu pokazat  Monaco Ville (onaj stari dio na stijeni). U to stiže poruka Goffya kako Alonso vodi u Indyu – (skoro pa) zaboli me za Alonsa, kako  mi Takuma  stoji? :) Na kraju se spuštamo nazad i u jednom tv kombiju lik gleda utrku…Sato vozi, nije odustao. Moram odgledat kraj pa idemo u obližnji Stars ‘n bars sportski pub koji izgleda puno mirnije nego sinoć. Vadim Japansku i HPD zastavu, navijam…Svi lagano gledaju utrku, uzdah razočaranja se pronio kafanom kad je Alosno odustao, a ja na nogama luuud, skačem. Zadnji krugovi, Sato pobijedio ja istrčao sa japanskom zastavom i urlam okolo ‘yes, yess, Takuma, yess’ i tako 100x. Stigao i do McH motorhomea pa preko ograde mašem zastavom i slavim…Izlazi Hasegawa (ne zbog mene, naravno), osmijeh na licu kad je vidio zastavu. Tu smo si kroz ogradu čestitali, zamolio sam ga da se uslikamo , ali nisam imo nikakav aparat niti mobitel sa sobom, sve ostalo u kafani. Nema veze. Pokupio Vlaha i dalje kući pjevajući.

Ponedjeljak

Dan za šetnju i shopping. Prošetali malo centrom, pa  do luke, tamo doručkovali biser francuske gastronomije ‘omlette’  :D , popeli se na brdo  s kojeg se pruža odličan pogled s jedne strane na luku, a s druge na cijelu Nicu. Dok je Vlaho razgledo nekakav ‘buvljak’ ja se okupao. More nije ko naše, ali zadovoljavajuće čistoće. Za ručak smo kušali  biser lokalne gastronomije  ‘salade nicoise’.  Vlaho nešto malo kupio, ja bocu vina za starog i bocu ulja za majku. I to je to. Bus do aerodroma, let  i doma smo negdje prije ponoća.

Rekapitulacija troškova

Povratni let Dubrovnik-Nica oko 170 eura. Što se tiče karata,  B tribina četvrak i Z1 subota su me preko gpticketshopa sa dostavom i provozijom  došle 200 eura, ali preporučavam Vam da ih uzimate sa službenog sajta jer su malo  jeftinije i možete vidjeti koliko je ostalo slobodnih mjesta http://www.grandprixmonaco.com/ . Balkon smo platili 300€ za subotu i nedjelju i to smo dobro prošli. Smještaj nas je došao 290 eura za 7 dana preko airbnb-a – minijaturni apartman, blizu želježničkog kolodvora. Transfer busom aerodrom-Nica 6€. Cijena vlaka na liniji Nica-Monaco je 3.90 u jednom smjeru. Ja sam guglao, pa sam kupio tjedni pokaz na toj relaciji za 12.20. Do Cannesa je vlak  koštao 7eura u jednom smjeru. Ima i autobus Nica-Monaco za samo 1.50, ali tu opciju iz više razloga nismo koristili.  Cijene pića na utrci  su očekivane…7-8 eura piva ili čaša vina, mojito 15. Nažalost nismo koristili blagodati happy houra.  Sendviči  od 5 pa naviše, french fries u star’n’bars 4. U supermarektima  su ok cijene, slične kao kod nas. Bianchi majicu sam platio 40, Dinu Renault F1 kapu 35. Nije malo. Dobar doručak u Nici 7, McDonalds menu isto oko 7,  kebab 5 .
Pripremao sam se za ovaj put,  pola godine stezao  remen kao ex ministar Šuker J i  kad sve zbrojim na kraju potrošio oko 1 300 e što je za mene apsolutni ‘negativni’ rekord putovanja. Obično me putovanja izađu oko 500-600 e. Ali isplatilo se.  Može se VN Monaka doživjeti i sa puno manje novaca,  ali koliko para toliko muzike.

Zaključak:
Meni je bilo odlično 9,5/10.  Vrlo pozitivnom  doživljaju su doprinijele dvije bitne stavke: imao sam dovoljno vremena i novca (ok, više manje novca).
Pozitivne stvari:
Najglamuroznija utrka u kalendaru bogate povijesti, bolidi dosta blizu prolaze, najlakše je doći do vozača i ostalog F1 osoblja ili kakvog celebritya, odlična  je atmosfera, noćni život, shopping luksuznih dobara (ne spadam u tu klijentelu), možete uživati u M i netko tko nije fan F1 – čisto kao turist.

Negativne:
Skupo

Čestitke svima koji su uspjeli  sve do kraja pročitat…Čitamo se za par mjeseci!

zekohonda