Prva utrka

Sezona Formule 1 1967. već je bila počela i odrađene su dvije utrke prije negoli je novi Lotus 49 bio spreman. U Južnoafričkoj Republici oba su vozača odustala (nastupili u Lotusu 43 BRM), dok je Mr. Monaco, kako su zvali Hilla, u Kneževini dograbio postolje u starom Lotusu 33 s krugom zaostatka za pobjednikom Dennyem Hulmeom u Brabhamu BT20.

Tako je mjesto debija Lotusa 49 bila VN Nizozemske na stazi Zandvoort, koja se održala 4. lipnja. To je bilo samo mjesec i pol kasnije od prvog testa modela 49. U pratnji momčadi Lotus bili su Duckworth, Costin, Hayes i Copp. GP vikend je započeo s tri slobodna treninga koji su odrađeni u petak. Početak je bio polagan. Hill je tražio prilagodbu nekih sitnica na svom bolidu (šasija 49/R1), dok je Clark tek prvi put uživio vidio i vozio novi bolid (šasija 49/R2). Kako je dan odmicao, tako su se i dva Lotusa penjala na ljestvici najbržih vremena. Hill je na kraju dana postavio najbrže vrijeme (1:25,6), dvije desetinke bolje od prvog pratitelja Dana Gurneya u Eagleu. Nezadovoljan ponašanjem bolida Clark je odustao od lova za najbržim vremenom, sumnjajući na neki kvar. Momčad nije pronašla ništa te je dan završio s 1,2 sekunde zaostatka za momčadskim kolegom.

Posljednji slobodni trening održan je u subotu poslijepodne. U Lotusu su imali probleme na oba bolida. Motor na Hillovom bolidu ima je problem s električnim instalacijama. One su brzo otklonjene i Hill je mogao nastaviti. Clark nije bio te sreće. Morao je stati tek što je izašao na stazu. Onaj kvar na koji je sumnjao, a momčad nije mogla pronaći, bio je neispravan ležaj u glavčini stražnjeg desnog kotača. Na njegovu zamjenu potrošili su većinu treninga (Clark je odradio samo par krugova pri kraju treninga), stoga su u momčadi sve oči bile uprte u Hilla i njegovu borbu s Gurneyem za najbolju startnu poziciju. Činilo se da će prvo startno mjesto pripasti Gurneyu nakon što je u svom Eagleu pogonjenom Weslakeovim motorom odvezao odličan krug u vremenu od 1:25,1. No tada, na samom kraju treninga, Hill pokazuje svu moć novog Lotusa i spušta najbolje vrijeme na 1:24,6 na opću nevjericu u paddocku i veliko oduševljenje u Lotusovoj momčadi.

Konkurencija razgledava novi Lotus

Tako je Hill u utrku startao s prve pozicije dok je Clark nakon svih problema morao krenuti s osme pozicije. Start utrke je prošao dobro za dva Lotusa. Hill je poveo utrku ispred Brabhama i Rindta, dok se Clark probio do šestog mjesta. U početnim krugovima Hill nije mogao stvoriti veći razmak ispred Brabhama koji je uvijek bio unutar dvije sekunde. Iza njih Clark se postepeno probijao prema vrhu. U trećem krugu prelazi Amona za petu poziciju, a par krugova kasnije bio je četvrti nakon što je Gurneyev motor upao u probleme.

Nakon deset krugova Hill je i dalje držao malo vodstvo ispred Brabhama, no već pri idućem prolasku bolida kraj boksova Brabham se nalazio u vodstvu, a Hilla nije bilo nigdje na vidiku. Pojavio se tek nakon dvije minute s ugašenim motorom i bolidom koji su gurali u boks. Pokazalo se da je došlo do puknuća dva zuba na jednom od zupčanika.

Naravno, odmah je došlo do zabrinutosti hoće li isti kvar zadesiti i Clarka koji je u tom trenutku bio na trećem mjestu, samo dvije sekunde iza vodećeg bolida. U iduća dva kruga Clark je pretekao Rindta za drugu poziciju, a potom i Brabhama za vodeće mjesto u utrci. Brabham je još neko vrijeme držao priključak za Lotusovim vozačem, ali ne zadugo. Clarkov tempo je bio nemilosrdan i uskoro je izgradio neuhvatljivu prednost. Tek je pred kraj utrke popustio, ali je svejedno drugoplasiranog ostavio na -23. Slavlje u Lotusu, Cosworthu i Fordu moglo je početi. Bio je ovo debi iz snova.

Jim Clark nakon pobjede na VN Nizozemske 1967. u društvu s Colinom Chapmanom, Keithom Duckworthom i Mikeom Costinom

Problematičan nastavak

Slavlje ipak nije moglo duže potrajati jer su se pojavili razlozi za brigu. Analiza u Cosworthovoj tvornici pokazala je da je i Clarkov motor „izgubio“ dva zuba na zupčanicima pogona bregaste osovine, ali srećom oni nisu bili jedan do drugog (kao u Hillovom slučaju), već ih je dijelio jedan zub.

Iduća utrka u prvenstvu bila je na legendarnom Spa-Francorchampsu, tada još uvijek u svom zastrašujućem izdanju s krugom duljine tek nešto preko 14 kilometara. S trolitrenim motorima koji su probijali granicu od 400 ks očekivalo se da će rekord staze postavljen na prošlosezonskoj utrci (3 minute i 38 sekundi) biti poboljšan. Predviđajući maksimalne brzine od oko 300 km/h na najbržem dijelu staze, u Lotusu su odlučili dodati male deflektore. Postavljeni su na bočne strane nosa bolida kako bi spriječili podizanje prednjeg kraja bolida.

Prikaz prednjeg deflektora

Clark je od prvog treninga u petak pokazao da će on i Lotus 49 biti izuzetno brza kombinacija, pritom držeći Gurneya i Hilla na pristojnom razmaku. Clark je bio jedini koji se tijekom treninga u petak spustio ispod tri i pol minute, točnije na 3:29,0. Gurney je zaostajao 2,2 sekunde, a Hill dodatnu sekundu i sedam desetinki. Rekord kruga već je bio potučen. Clark ni u subotnjem treningu nije dopustio nikakva iznenađenja. Premda ni Gurney ni Hill nisu popravili svoja najbolja vremena, Clark je svoje vrijeme poboljšao za još devet desetinki. Prosječna brzina tog kruga iznosila je 243,9 km/h.

Za utrku su u Lotusu odlučili otkloniti male deflektore pošto su uzrokovali previše preupravljanja. Start utrke bio je pomalo kaotičan. Znak za start dan je prerano što je iznenadilo neke od vozača, među njima i Gurneya. Clark je reagirao na vrijeme i do Eau Rougea je bio u nesmetanom vodstvu ispred Jackieja Stewarta u BRM-u. Drugi Lotus je pak pretrpio pravu katastrofu. Hillu se ugasio motor i u pokušaju ponovnog pokretanja akumulator se ispraznio. Čekajući zamjenu akumulatora u boksu je izgubio oko dvije minute. Spomenimo i da je Mike Parkes u Ferrariju tijekom prvog kruga pretrpio tešku nesreću u kojoj je slomio nogu i zapešće.

Clark je od samog početka nametnuo furiozan tempo koji drugoplasirani Stewart nije mogao držati. Jedini koji ga je koliko toliko mogao pratiti bio je Gurney, ali on je početne krugove proveo u usponu sa šestog mjesta na treće. Tu je njegov napredak stao jer nikao nije mogao preteći Stewarta. Hill je pak bio na samom začelju i nakon tri kruga je odustao zbog kvara kvačila i mjenjača.

Nakon 11 krugova Clark je imao 23 sekunde prednosti ispred Stewarta i Gurneya, ali na kraju 12. kruga ulazi u boks. Cosworthov motor je radio na sedam cilindara. Uzrok je bila svjećica koja se raspala. Dok se obavila zamjena izgubio je dvije minute i pao je na sedmo mjesto. Nakon dva kruga Clark je ponovno u boksu, ponovno zbog iste stvari. Još jedna promjena svjećica i još jedan veliki gubitak vremena rezultiraju gubitkom još dva mjesta. Da nevolja nikad ne dolazi sama dokazao je problem s kvačilom koji otežao mijenjanje brzina. Na kraju je ostao sa samo dvije brzine – trećom i petom. Utrku je ipak završio na šestom mjestu i s jednim osvojenim bodom. Na kraju je uvjerljivu pobjedu odličnom vožnjom ostvario Dan Gurney ispred Stewarta i Chrisa Amona.

Peta utrka sezone održana je u Le Mansu na stazi Bugatti. Staza je koristila samo mali dio (startno-ciljnu ravninu i prvi zavoj) veličanstvene Circuit de la Sarthe na kojoj se vozi 24 sata Le Mansa. Staza je potom skretala desno, a njen središnji dio sastojao se od par hairpina, kraćeg pravca i nekoliko sporih zavoja da bi se potom ponovno vratila na startno-ciljni pravac.

Hill ispred Clarka na VN Francuske 1967.

Momčad Lotusa morala je propustiti prvi trening u petak nakon što je njihov transporter s bolidima i opremom zadržan na carini u Dieppu. Zbog toga su oba Lotusova vozača odmah izašla na stazu tijekom subotnjeg treninga. Motor u Clarkovom bolidu uskoro je počeo čudno zvučati, a sličan zvuk proizvodio je drugi Lotus. Hillov motor je proradio sam od sebe, taman da može postaviti najbrže vrijeme treninga koje mu je donijelo pole position. Clark je većinu treninga prosjedio dok su neuspješno pokušavali osposobiti njegov motor. Pet minuta do kraja treninga sjeo je u bolid i s motorom koji je nepravilno radio na sedam cilindara odvezao četvrto najbolje vrijeme.

U Lotusu su preko noći sa subote na nedjelju promijenili Clarkov motor, pa je on ujutro prije utrke provozao bolid po glavnoj ulici gradića Mayet kako bi se uvjerio da sve funkcionira. Hill je poveo utrku ispred Brabhama, Gurneya i Clarka. U drugom krugu Brabham preuzima vodstvo, a Clark ubrzo počinje koristiti potencijal Lotus Coswortha i u iduća tri kruga dolazi na vodeću poziciju. Hill mu se odmah pridružuje i dva Lotusa su s vodećih pozicija počela odmicati konkurenciji s vremenima u prosjeku bržim sekundu i pol po krugu. Clark je sumnjao da će gume u takvom tempu izdržati cijelu utrku pa je Hill preuzeo vodstvo. Ono nije dugo potrajalo jer su zbog savijanja kućišta diferencijala popucali zubi tanjurastog i pogonskog zupčanika.
Hill je pokraj staze odmah gestikulirao Clarku na mjenjač. U tom trenutku Clark je imao desetak sekundi prednosti pred Brabhamom i mogao si je priuštiti još sporiju vožnju. Kvar ipak nije mogao biti spriječen te se u 23. krugu dovezao do boksa s mjenjačem pred otkazivanjem.

Na domaćem terenu

Chapman je odmah nakon utrke u Francuskoj otputovao u Njemačku, točnije u Friedrichshafen, gdje je bilo sjedište tvrtke ZF koja je bila Lotusov dobavljač mjenjača. Analiza pokvarenih mjenjačkih kutija s dva Lotusa 49 pokazala je da se njihova kućišta nisu mogla nositi s velikim okretnim momentom Cosworthovog DFV-a. U samo par dana ZF-ovi stručnjaci napravili su potrebne modifikacije i Lotus je za iduću utrku imao spremnih šest modificiranih mjenjačkih kutija.

Brzi Silverstone bio je domaćin VN Velike Britanije, domaće utrke za momčad Lotus. Prva dva treninga u četvrtak pokazala su problematičnima za njihove vozače. Motori su u oba bolida radila nepravilno, a Hill je bio i nezadovoljan ponašanjem bolida. Clark je svejedno uspio odvesti najbolje vrijeme dana, za desetinku brže od Brabhama dok je Hill bio šesti s oko dvije sekunde sporijim vremenom. Duckworth je preko noći raskopao motore i ustanovio da je problem bio sa sustavom za ubrizgavanje goriva, te je problem uspješno otklonjen.

U petak se vrijeme pogoršalo i postojala je mogućnost da će kiša omesti trening. Stoga su svi pojurili postaviti što bolja vremena. S motorom koji je sada radio normalno Clark je odradio seriju brzih krugova tijekom kojih je svoje jučerašnje vrijeme poboljšao za osam desetinki. Potom su u boksu napravili još neka podešavanja na ovjesu. Clark se ponovno vraća na stazu i u idućih pet mjerenih krugova u tri puta poboljšava svoje vrijeme i spušta ga na konačnih 1:25,3.

Hill je za to vrijeme tražio odgovarajući set-u i tek je pred kraj treninga projurio i s krugom od 1:26,0 osigurao drugu startnu poziciju. Vraćajući se u boks, na njegovom samom ulazu, dolazi do loma stražnjeg ovjesa na Hillovom Lotusu, te se bolid zabija u zid. Udarac je iščupao prednji desni ovjes i kotač te prouzrokovao ozbiljna oštećenja šasije. Njegovo sudjelovanje u utrci bilo je upitno.

Lotus je tada imao samo dva gotova modela 49 – šasije R1 i R2 – dok su dvije bile u izradi. Pošto Hillov bolid nije bilo moguće tako brzo popraviti, odlučeno je do kraja sastaviti novu šasiju R3. To nije bio lagan zadatak jer je R3 šasija u tom trenutku bila samo goli monokok bez ikakvih dodatnih dijelova. Nove šasije razlikovale su se u nekim detaljima od dosadašnjih pa neki od starih dijelova nisu odgovarali i novi su morali biti izrađeni na brzinu. Za neke su dijelove mehaničari pak morali biti kreativni, pa je tako upotrijebljen nos s Lotusa 33.

Bolid je uspješno sastavljen zahvaljujući gotovo nadljudskim naporima Lotusovih mehaničara, te je na stazu stigao sat vremena prije početka utrke. Dva su Lotusa povela utrku. U drugom krugu između njih se ubacuje Brabham koji je do sedmog kruga usporavao Hilla, a Clarku omogućio stvaranje prednosti od nepune četiri sekunde. S momčadskim kolegom iza leđa i potrošnjom goriva koja je na ovoj stazi bila velika, Clark počinje usporavati svoj tempo. Hill je uskoro anulirao Clarkovu prednost i u 26. krugu preuzima vodstvo.

Clark na VN V. Britanije 1967.

Dva su Lotusa lakoćom odmicala konkurenciji i u posljednju trećinu utrke ušli su s dvadesetak sekundi prednosti pred trećeplasiranim Hulmeom. I tada u 55. krugu sreća ponovno okreće leđa Hillu nakon novog pucanja ovjesa, sada na stražnjem lijevom kraju. Dok je Clark preuzeo vodstvo, Hill je dovukao pokvareni bolid u boks. Ustanovljeno je da puknuo jedan od vijaka zbog čega se ovjes urušio.

Nakon brzog popravka Hill se vratio na stazu na sedmom mjestu, ali s dva kruga zaostatka za vodećim. Utrku je nastavio u vrlo brzom ritmu i lovio je Surteesa u Hondi na šestom mjestu koje je donosilo jedan bod. U samo osam krugova, Hill je srezao Surteesovu prednost s 25 na pet sekundi, no onda mu otkazuje Cosworthov motor. Ni nakon četvrte utrke u Lotusu 49 Hill još nije vidio ciljnu zastavicu. Ipak su se u Lotusu mogli veseliti jer je drugi Lotus izdržao cijelu utrku i Clark je uvjerljivo slavio ispred Hulmea i Amona.

S utrkom na Silverstoneu završen je prvi dio sezone. U poretku vozača vodeće mjesto s 28 bodova držao je Denny Hulme, dok su Clark i aktualni svjetski prvak Brabham, svaki s po 19 bodova, bili izjednačeni na drugom mjestu. Nesretni Hill je i dalje imao samo onih 6 bodova koje je osvojio u Monaku. S pet utrka do kraja prvenstva Clark je i dalje imao izglede za osvajanje naslova.

Kraj drugog dijela.