Sebastian Vettel, Ferrari

Luka Maloić

Osobno nisam veliki ljubitelj umjetnog utrkivanja i “začinjavanja” događanja na stazi sa različitim specifikacijama guma. Slažem se da je Pirelli donio više pretjecanja, drame i akcije, ali sve mi to djeluje umjetno. Nekada akcije, pretjecanja i uzbudljivosti nije nedostajalo, a nismo morali pratiti tko je na kakvim gumama izašao iz boksa i koliko će krugova trajati. Druga stvar je što su prognoze vijeka trajanja tih guma potpuno nepredvidljive. Mekše, često, izdržavaju puno duže od predviđenog, a tvrđe se raspadaju prerano. Ponekad se stječe dojam da ni sami Talijani ne znaju što rade, ali istina je da je sve to zbog još više uzbudljivosti i nepredvidljivosti. Drugačijim pravilnikom oko motora, aerodinamike i vozačkih mogućnosti stvorili bi i previše drame tako da na gume ne bi ni obračali previše pažnje, ali to je drugi par cipela.

Marko Rakić

Nema su tu nažalost nešto posebno za iskomentirati, kad je svejedno je li njihova greška ili ne, kao da će oni to priznati. U Silverstoneu 2013. se to nije moglo izbjeći, ali za ovako “sitnije” stvari se uvijek izvuku. Smiješno je to da je Vettel na svojim gumama bio predugo, a Hamilton na mekšoj komponenti 5 krugova manje, i sve je bilo u redu. Što se mene tiče, jedva čekam gumarsku konkurenciju.

Oton Ribić

Ne samo ove sezone, nego sam već godinama zamoren tom opsesijom gumama koja nam je, u nekom smislu, nametnuta. To je, uz motor, zasigurno najkomentiranija komponenta bolida, a ne bi trebala biti. Naravno da bilo kojem proizvođaču guma, bio to u ovom slučaju Pirelli ili hipotetski netko drugi, odgovara biti stalno u centru zbivanja, ali to odvraća pažnju od drugih stvari. Čak i on-screen grafike sad većinu vremena pokazuju komponente guma koje neki vozač u zadanom momentu koristi, bez da to puno govori jer su razlike u vremenima po krugovima obično puno važnije. Što se samog incidenta u Austriji tiče, teško je jasno reći što je uzrok, ali čini se da bi posrijedi mogla biti kombinacija guma koje su se našle pod teškim uvjetima (za koje možda nisu posve testirane) i ekipa koje sigurno zlorabe svaki detalj i trik kako bi “nategle” gume do maksimuma performansi. Dokle se ovo dogodi jednom na tri-četiri utrke, to je normalan dio showa i Formule 1, baš kao i pucanje guma i ostalo. Ako se počne događati konzistentno češće, imamo problem ― a naročito ga imaju vozači. Kalkulirani rizik uvijek postoji, ali svjesno voziti na nesigurnim gumama neće čak ni oni. S nekim ludo hrabrim izuzecima koji onda postanu legendarni, poput Barrichella na Hockenheimu 2000. godine.

Ante Vetma

Ja sam pobornik ideje agresivnog smanjivanja utjecaja guma, dok god je samo jedan proizvođač u sportu. Po meni bi bilo idealno da imamo samo jedan set, da se troše linearno s brojem krugova, te da momčadi biraju žele li u boks po nove ili će trošiti jedan set do kraja utrke. Iako je Formula 1 sport koji uvijek koketira s dobrim showom, mislim da treba biti vrlo pažljiv s prelaskom te fine granice. Danas se svaka utrka stavlja u kontekst usporedbe s drugim događajima. Pa se gleda je li gledanije od drugih sportova, je li posjećenost bolja nego na nekom koncertu i tako dalje; i u takvoj situaciji lako je pasti pod pritisak i odabrati lakše rješenje – jednostavno svim sredstvima napraviti maksimalno dobar show. I tu nepredvidive gume igraju odličnu ulogu. Problem je što to ne može biti dugoročno održivo. Ako je svaka iduća utrka ili svaka iduća sezona veća drama od one prošle, onda su gledatelji nezasitni, postanemo svi zajedno pohlepni i jedna dobra klasična utrka postane monotona. U tom smislu ja sam pobornik staromodne struje koja bi odustala od pokušaja da se od F1 napravi show veći nego to što u suštini jest. Vozačima dajte brze bolide, neograničen razvoj, trajne gume i dobit ćemo ono što dobijemo. Možda neće biti najbolji show na svijetu, ali će barem biti pravo utrkivanje bez kretenarija da nekom srednje tvrda komponenta guma eksplodira nakon manje od pola utrke.

David Vidović

Još prošle sezone, kada se zadnji put desila eksplozija na bolidu, i još je bio isti vozač u pitanju, napisao sam kolumnu u kojoj sam podijelio krivicu između Ferrarija i Pirellija za incident na VN Belgije. Ovaj put, u Austriji, situacija je nešto drugačija, još tijekom prenosa sam primjetio da ovo teško može biti incident za koji je krivac Pirelli, još dok su svi oko mene ludili i pljuvali Pirelli po dobrom starom običaju. Upravo činjenica da su ultra meke gume korištene u kvalifikacijama izdržale 20 krugova pokazuje da eksplozija Vettelove gume nije prouzrokovana velikom kilometražom i istrošenosti, moralo se još nešto dogoditi vidno iscrpljenim gumama. Kasnije smo u utrci vidjeli još nekoliko primjera kada gume ostaju u komadu dugi niz krugova, tako da u potpunosti vjerujem Pirelliju ovaj put, da je gumu probila krhotina na stazi, ma koliko god ostatak gledatelja i javnosti ‘hejtovali’ Pirelli.

Od 2013. pa nadalje gume su postajale sve tvrđe. Doduše, Pirelli si nije postavio pretjerano visoke standarde, ali svi smo mi svjesni činjenice da iza Pirelijevih očajnih guma stoje dosta veći i utjecajniji ljudi u svijetu FIA-e nego što su to inženjeri u Italiji koji dizajniraju same gume. Ove sezone kao da si svo odlučili da usluhnu molitve gledatelja i Pirelli se konačno na stazi pojavio sa relativno tvrdim i izdržljivim gumama, ali su zato i dodali dodatnu komponentu koja je mekša nego ijedna ikada, pa vam ta promjena nekako dođe na isto, svojevrsno mazanje očiju. Ali ispostavilo se da Pirelli izgleda niti ne zna napraviti tvrdu slick gumu za Formulu 1, jer se ove sezone javljaju ozbiljni problemi s temperaturom i zagtijavanjem guma na stazi. Da ne pričamo o jako niskom autoritetu Pirellija kada je u pitanju kontroliranje pritiska u gumama, još od Monze prošle godine meni se čini da se momčadi samo poigravaju s njim i njihovim kompliciranim kontrolama. Kako god, ostaje nam da Pirelli trpimo još nekoliko godina, jer je Michelin izgubio bitku za novi ugovor u Formuli 1.