Ljeto gospodnje 1939. godine u Zandvoortu odzvanjalo je grmljavinom motora koji su jurili ulicama ovog malenog grada u Nizozemskoj čije obale oplakuje Sjeverno more te koji se pokazao izuzetno važnim radi svog geografskog položaja. Kao takav imao je prilično pouzdane veze s Velikom Britanijom koja se nalazi nekoliko desetaka kilometara preko puta kanala, ali i sa glavnim gradom Nizozemske, Amsterdamom, koji je pak od Zandvoorta udaljen nekih pedesetak kilometara. Prethodno spomenuta grmljavina motora bila je previše za građane Zandvoorta, ponajprije radi velikih gužvi koje su nastajale u centru grada, a onda i zbog nesnošljive buke koju su jureći automobili stvarali pa je tadašnjem gradonačelniku Henriju van Alphenu na um sinula jedna sasvim zgodna ideja o izgradnji trkaće staze izvan gradskog centra. Naime, utrke na tadašnjoj uličnoj stazi u Zandvoortu pokazale su se izuzetno unosnima te su kao takve privlačile dovoljan broj ljudi koji je istovremeno omogućavao lijepu zaradu. Izgradnja trkaće staze pored grada istovremeno bi rasteretila centar Zandvoorta te omogućila jedan potpuno novi vid organizacije koji je imao potencijal postati nešto puno veće.

Međutim, ljeto 1939. godine u svom smiraju pretvorilo se u nešto što je izraslo u Drugi svjetski rat te je gradonačelnik Henri van Alphen, zajedno sa kompletnom motosport zajednicom, bio primoran staviti čitav plan izgradnje trkaće staze po strani i nekako izvući živu glavu iz svog tog kaosa koji je nastao. Zandvoort je uskoro postao dio Atlantskog zida – 2.687 kilometara dugog obrambenog sustava morskih utvrda koje je izgradila nacistička Njemačka zbog očekivane savezničke invazije – koji se protezao od krajnjeg sjevera Norveške pa sve do juga Francuske na granici sa Španjolskom.

Prema dostupnim informacijama, van Alphen nije odustajao od pripreme za stazu te je navodno u jednom trenutku rekao Nijemcima kako postoje planovi za izgradnju jedne dugačke, ravne ulice (Paradestrasse), a sve za potrebe vojne parade pobjedničke vojske u ratu koji je bio u punom jeku. Koje vojske? Nije bitno, jedino što je važno bila je staza. Ukoliko je vjerovati izvorima, Nijemci su nekako pali na tu priču te su uskoro pored Zandvoorta izgradili dugačku ravnicu, potpuno nesvjesni van Alphenovih planova. Navedena ravnica poslije je postala poznata kao startno/ciljni pravac na stazi u Zandvoortu i zapravo prvi izgrađeni element staze.

Rat je završio i ponovno je trebalo prionuti na posao. Rad na izgradnji staze započeo je u lipnju 1946. godine, a sreća u nesreći bila je ta što su ratom uništeni hoteli poslužili kao izvrstan građevinski materijal za izgradnju staze. U pomoć pri dizajniraju pozvan je i pobjednik Le Mansa iz 1927. godine – Sydney Charles Houghton “Sammy” Davis – koji je trebao nadzirati radove te dati koristan savjet ili dva u pogledu konačnog izgleda staze. Međutim, taj konačni izgled staze uvelike je ovisio o okolnim cestama koje su se nalazile oko Zandvoorta.

E, čuj, tu bi trebao ići zavoj

Osim pristupnih cesta oko središta grada, još nešto je ograničavalo daljnju izgradnju staze. To nešto možemo nazvati “zemljišnim partikularizmom”. Naime, vlasnik zemlje na kraju prethodno izgrađene startno/ciljne ravnine bio je stanovnik Zaandvorta poznat pod nadimkom Tarzan. Prema dostupnim opisima, radilo se o jednom prilično krupnom čovjeku s kojim se baš nije isplatilo ući u neki vid rasprave. Prema planu izgradnje dio staze trebao je ići kroz zemlju koja ne samo da pripada spomenutom Tarzanu, već se na tom dijelu nalazio njegov vrt i voćnjak. Tarzan je uporno odbijao ustupiti svoj dio zemlje samo da bi se tamo neki ljudi vozili u krug i stvarali buku koja je svima ionako smetala u gradu.

Informacije o daljnjem tijeku događaja ovdje postaju prilično opskurne, no ono što je sasvim očito iz dostupnih izvora jest to kako je u nekom trenutku došlo do dogovora. Uvidjevši da su ljudi u izgradnji prilično uporni u svojoj namjeri, Tarzan je predložio da svoj dio zemlje ustupi u zamjenu za to da se zavoj koji se tamo planira napraviti nazove po njemu. Tek nakon što mu je gradonačelnik van Alphen obećao da će zavoj nositi njegovo ime, Tarzan je pristao odustati od svojih vrtova i voćnjaka zbog gradnje staze. Na taj način nastalo je ime najpoznatijeg zavoja na stazi u Zandvoortu, Tarzanbocht ili Tarzan Corner, koji je ujedno i prvi zavoj na ovoj stazi.

Na ovom mjestu valja istaknuti kako dobar dio ove priče spada u domenu mita i narodne legende. Naime, nigdje nije dokumentirano gradonačelnikovo obećanje koje je dao svome sugrađaninu da će se zavoj zaista i zvati po njemu. Štoviše, nije dokumentirano čak niti ime gradonačelnika o kojemu je riječ, iako prema povijesnim izvorima možemo pretpostaviti kako se radi o junaku naše priče, Henriju van Alphenu, koji je dužnost gradonačelnika Zandvoorta obnašao najprije od 1925. do 1942., a zatim od 1945. do 1948. godine. Ukoliko ova legendarna priča ima barem malo uporišta u stvarnim događajima, tada je upravo van Alphen gradonačelnik koji je dao svoje obećanje. Da dodamo još malo začina ovoj priči, koliko god se trudio, nigdje nisam uspio pronaći stvarno ime i prezime legendarnog Tarzana iz Zandvoorta te je na taj način njegov identitet zauvijek ostao obavijen velom tajne.

Valja istaknuti kako ovu priču u svojim tekstovima navode mediji te službene ekipe poput Red Bull Racinga, Porche Sporta i mnogih drugih koji se natječu na ovoj stazi koji u svoje izvještaje redovito stavljaju upravo ovu anegdotu s krupnim likom koji je ustupio svoju zemlju u zamjenu za to da se zavoj nazove po njemu. Primjerice, Oracle Red Bull Racing bilježi kako “legenda kaže da je Tarzan Corner nazvan po lokalnom čovjeku iz okolice Zandvoorta. (…) Tarzan – nadimak tog čovjeka – pristao je ustupiti svoj vrt samo uz obećanje da će zavoj dobiti njegovo ime.”

Problem s nepostojanjem službene dokumentacije doveo je do toga da određen broj ljudi uzme ovu zasigurno medijski atraktivnu teoriju o nastanku prvog zavoja sa zrnom soli te su se uskoro pojavile i druge teorije koje su zanijekale Tarzanovo ime. Primjerice, jedna teorija govori o tome da zapravo nije postojao nikakav “krupni čovjek s vrtovima zvan Tarzan”, već da je riječ o velikom valjku koji je korišten pri izgradnji staze. I taj valjak je, prema teoriji, imao nadimak. Pogađate, riječ je o – Tarzanu! Druga teorija ide još dalje te tvrdi kako je fim Tarzan of the Apes nakon drugog svjetskog rata bio iznimno popularan, što je neke navelo na misao kako je zavoj dobio ime upravo po tom filmu.

Iako suprotne teorije, ono što je zajedničko svima jest to da niti jedna od ovih alternativa nije dokumentirana i na taj način dobila svoju potvrdu. Stoga, atraktivno ime ovog zavoja od samih početaka ove staze lebdi poput kakvog duha po pješčanim dinama oko Zandvoorta.

Renovacija staze, utrka 1973., otkazivanje i ponovni povratak

Što se u međuvremenu dogodilo sa stazom? Prva službena utrka održana je 7. kolovoza 1948. godine, pod nazivom Prijs van Zandvoort. Ubrzo je preimenovana u Grote Prijs van Zandvoort 1949. godine, a već 1950. godine u Grote prijs van Nederland. Karavana Formule 1 prvi put je došla u ovaj grad 1952., a zatim ponovno i 1953. i 1955. godine, a nova pauza ponovno je nastupila 1956. i 1957. kada organizatori nisu mogli osigurati dovoljno sredstava zbog kombinacije različitih društvenih i političkih čimbenika. Nakon toga je staza ponovno u kalendaru od 1958. do 1985. godine, a jedina iznimka bila 1972. godina kada još jednom nije bilo utrke. Ovaj put zbog zastarjelosti infrastrukture i općih sigurnosnih uvjeta na stazi.

Naime, te godine istaknuta je rasprava između onih koji su bili za i protiv upotrebe čeličnih zaštitnih ograda. Udruga vozača pod vodstvom Jackieja Stewarta bila je za te su smatrali kako ograde trebaju biti postavljene bliže stazi argumentirajući da bi se time smanjila vjerojatnost da bolid udari u ogradu pod kutom od 90 stupnjeva. Druga strana, ona koja je bila uglavnom protiv čeličnih ograda govorila je u prilog izletnih zona s ogradama koje bi usporavale bolide kada izlete sa staze. Glavni argument govorio je o nastajanju velikih požara nakon što dođe do udara bolida u čeličnu ogradu. Nakon što su osigurana sredstva za potrebnu renovaciju staze i ponovno utrkivanje u Zandvoortu, oko cijele staze postavljene su zaštitne ograde uz još neke preinake.

Paradoksalno, već na sljedećoj utrci u Zandvoortu koja je održana 1973. godine došlo je do tragedije kada je nakon osam krugova Marchov vozač Roger Williamson udario svojim bolidom u čeličnu ogradu. Pogađate, njegov bolid se okrenuo i zapalio, a nesretni vozač je poginuo u plamtećem bolidu unatoč “unaprijeđenoj” sigurnost čitave staze. Ovo je bio samo još jedan argument u prilog onih koji su bili za izletne zone.

Posljednja utrka na ovoj stazi održana je 1985. godine na kojoj je Niki Lauda ostvario svoju posljednju, 25. pobjedu u karijeri ispred Prosta i Senne koji su zaokružili plasman na postolje. Ubrzo nakon toga staza je otišla u stečaj i više nije bilo sredstava za ulaganja u prijeko potrebne renovacije, što je rezultiralo uklanjanjem Velike nagrade Nizozemske iz kalendara Formule 1. Pusta desetljeća prošla su do sljedeće utrke u Nizozemskoj u kojima je staza prošla put od savršenog političkog aduta za rušenje ili ponovnu izgradnju, što god je bilo prikladno u datom trenutku. Iako službeno zatvorena, staza je ostala mjesto okupljanja zaljubljenika u motosport te su se na njoj često održavale nelegalne utrke, uglavnom bez znanja vlasti. Ipak, glavni i najveći korak dogodio se u veljači 2016. godine kada je vlasnik staze Hans Ernst prodao stazu korporaciji Chapman Andretti Partners, čiji je suvlasnik član nizozemske kraljevske obitelji.

Upravo u tom trenutku na scenu se počeo probijati mladić po imenu Max Verstappen, čiji su sve veći uspjesi, uz nove radove na stazi, doveli do toga da nova utrka u Nizozemskoj postane samo pitanje trenutka. Konačna potvrda toga da se Zandvoort vraća u kalendar Formule 1 došla je 14. svibnja 2019. godine kada je objavljeno da Formula 1 ponovno dolazi u Zandvoort 2020. godine. Nažalost, ta utrka je odgođena zbog pandemije pa je sljedeća utrka održana tek 2021. godine – u jeku bespoštedne borbe Maxa Verstappena i Lewisa Hamiltona za naslov svjetskoga prvaka.

Povratak Formule 1 u Zandvoort značio je da je između dvije utrke u Zandvoortu prošlo je 36 godina, što je rekord u pauzi između dviju utrka na jednoj stazi. Na taj način nalazi se ispred staza poput Fujija, Imole ili Paul Ricarda kada je između dviju utrka na spomenutim lokacijama prošlo 30, 14, odnosno 28 godina.

Atraktivna zbog svojih pješčanih dina, lokacije koja je gotovo na plaži, promjenjivih vremenskih uvjeta, ali i nagnutih zavoja koji ju čine jedinstvenom u kalendaru, staza u Zandvoortu oduuvijek se činila nešto drugačijom od ostalih lokacija koje posjećuje karneval Formule 1. Međutim, ove posebnosti često su bile i opterećenje, što je s vremenom postala jedna od karakteristika staze u s obzirom da je neizvjesnost oko utrkivanja svake sljedeće godine jedino što se zadržalo kroz sva protekla desetljeća.

A možda i samo Tarzan želi natrag svoj vrt.

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku