50 godina McLarena, I. dio: Bruce postavlja temelje

David Vidović: 50 godina McLarena / Izdvojeno

David Vidović

Prije 8 godina 9 min 8 komentara

Bruce McLaren

Bruce McLaren

Ove godine još jedan velikan Formule 1 i generalno motosporta slavi svoju obljetnicu. McLaren obilježava 50 godina od prvog nastupa u Formuli 1 kao konstruktor, na davnoj VN Monaka 1966. Od tog trenutka svakim korakom i prijeđenim kilometrom McLaren je dokazivao da je sastavni dio Formule 1 i njegovi su korijeni sve gušće i jače stezali žile svih ljudi u svijetu utrkivanja. Kolega Damir Abramović je već jedan serijal tekstova posvetio najuspješnijem konstruktoru Formule 1, Ferrariju, a sada je došao trenutak da pratimo 50 godina dug put trećeg najuspješnijeg konstruktora, i posvetimo serijal liku i djelu Brucea McLarena.

Priča počinje u kutu svijeta. U Aucklandu na Novom Zelandu 30. kolovoza 1937. godine porodica McLaren dobiva jedinog sina, Brucea. Dječaku je, kada je imao devet godina, dijagnosticirana Perthesova bolest, to jeste poremećaj rasta kostiju, tako da je Bruceova lijeva noga bila kraća od njegove desne noge. Bolest nije utjecala na dječakov mentalni razvoj, niti je poremećaj udova bio na oko primjetan, tako da je Bruce vodio normalan tinejdžerski život. Kada kažem normalan, mislim normalan za njega, a to podrazumijeva višenje u automehaničarskoj radionici njegovog oca Lesa od jutra do mraka i nevjerojatna zainteresiranost za očev posao. U ranoj dobi je počeo pomagati ocu na popravci automobila, a voziti je znao dok nije niti mogao vidjeti preko volana ispred sebe. S 14. godina Bruce je dobio svoj prvi automobil, bio je to Austin 7, i McLaren nije trošio vrijeme. Odmah se počeo utrkivati po lokalnim brdskim natjecanjima i nerijetko pobjeđivao starije od sebe u bržim automobilima. Bruce je vrtoglavo postajao sve brži i njegovo inženjersko znanje se iz dana u dan širilo. Kada je postao punoljetan već je sam popravljao i modificirao svoje sportske automobile.

Njegov talenat je 1958. prepoznao Jack Brabham i počeo mu davati podršku. Iste godine, Bruce je dobio nagradu koja će promijeniti tijek njegovog života i razvoj našeg svijeta. Izabran je od strane zaljubljenika u motosport na Novom Zelandu kao najperspektivniji mladi vozač i dobio priliku da se oproba u Europi. Ovu nagradu su Novozelanđani dijelili svake godine svom najbržem mladom vozaču. Po dolasku u Britaniju, Bruce vozi uspješnu sezonu u Formuli 2 te usko surađuje s momčadi Cooper iz Formule 1.

1959. godine Bruce vozi prvu čitavu sezonu za volanom bolida Formule 1. Nastupao je za momčad Cooper, a momčadski kolega mu je bio tko drugi nego Jack Brabham. Iste sezone ostvaruje prvu pobjedu, na VN SAD-a, i u to vrijeme postaje najmlađi pobjednik u Formuli 1, sa samo 22 godine i 104 dana starosti. Sljedeće godine završava drugi u poretku iza Brabhama, i održava svoju konstantnu i jako dobru vožnju.

1962. godine Bruce izražava želju šefu momčadi Charlesu Cooperu da se utrkuje u seriji Tasman, te dobiva dopuštenje, ali uz uvjet da u svome bolidu koristi 1,5 litreni motor koji koriste i u Formuli 1, dok su pravila Tasman serije tada dozvoljavala i 2,5 litrene motore koje su svi koristili. Bruce zbog toga odlučuje da okupi grupu ljudi oko sebe, uključujući i njegovog tadašnjeg kolegu Timmya Mayera i osnuje svoju momčad te nastupi u domaćoj seriji s konkurentnim bolidom. McLaren osvaja titulu u prvoj sezoni održavanja serije Tasman, 1964. godine u modificiranom Cooperovom bolidu iz Formule 1, i pod nazivom momčadi McLaren. Na treningu pred zadnju utrku sezone, njegov kolega i suradnik u vođenju tima Timmy Mayer je izgubio život, pa je njegov brat Teddy Mayer bio prisiljen da dođe na njegovo mjesto i pomogne Bruceu da vodi momčad, što će se kasnije ispostaviti kao dobar potez.

Bruce McLaren na VN Belgije 1964. u Cooperu

Bruce McLaren na VN Belgije 1964. u Cooperu

McLaren je nastupao i 1965. u seriji Tasman, s Philom Hillom, ali nije obranio titulu. Za sve to vrijeme on je još uvijek nastupao za Cooper u Formuli 1 i bilježio solidne rezultate, ali nikada dovoljno dobre za titulu, zbog čega je krivio Cooperov bolid. Iz tog razloga, Bruce odlučuje da se odvoji od Coopera i da 1966. uđe u Formulu 1 sa svojim bolidom i svojom momčadi. Vrijedi spomenuti i to da početkom 1966. godine Bruce pobjeđuje na 24 sata Le Mansa u Fordu GT40, a uz njega je vozio Chris Amon.

Momčad McLaren bilježi svoj debitantski nastup u Formuli 1 na VN Monaka 1966. godine, ali Bruce ju završava nakon samo devet krugova zbog curenja ulja. Tadašnji bolid M2B je uglavnom bio dizajniran od strane Robina Herda, engleskog dizajnera koji je godinu ranije došao u McLaren na Bruceov poziv, pošto Bruce još uvijek nije bio spreman da sam dizajnira bolide. Šasija tog bolida nije bila toliko loša, koliko Fordov motor u njemu, 3.0 litreni koji se koristio na utrci Indianapolis 500. Kasnije u sezoni Bruce pokušava spasiti stvari korištenjem Serenissiminog V8 motora uz pomoć kojeg momčad McLarena osvaja prve bodove u Formuli 1, u debitantskoj sezoni na VN Velike Britanije. Ali bolid i motor su još uvijek bili u velikom zaostatku za konkurencijom, te su bili skloni čestim kvarovima. Iz tog razloga Bruce se za sljedeću sezonu prebacuje na BRM V12 motor, ali zbog kašnjenja novog bolida McLaren koristi modificirani bolid Formule 2 sa slabijim BRM motorom, i osvaja četvrto mjesto u Monaku. Kasnije, kada je novi bolid stigao, Bruce nije uspio ponoviti uspjeh iz Monaka. Doduše, novi bolid nazvan M5A nije bio pretjerano pouzdan, te je u dvije sezone korištenja više vremena proveo u garaži na popravci, nego na stazi.

Bruce u McLarenu M2B na VN Meksika

Bruce u McLarenu M2B na VN Meksika

Zato McLaren odlučuje da uvede radikalne promjene u tim. Krajem 1967. momčad pojačava Bruceov sunarodnjak i aktualni prvak Formule 1 Denny Hulme. Hulme je već nekoliko godine bio dio McLarenovog tima i vozio je u Can-Am seriji, koja je u to vrijeme bila jako popularna i u kojoj je McLaren tijekom godina zabilježio impresivne rezultate. Novi bolid M7A je bio zadnja kreacija Herda za McLaren. U njemu je korišten Cosworthov DFV motor, i od samog početak bolid je bilježio jako dobre rezultate. Toliko dobre da je Bruce, nakon nekoliko pobjeda u neprvenstvenim utrkama, donio i prvi trofej u vitrine McLarena, pobjedom na Spa 1968. Kasnije u sezone Hulme je vezao još dvije pobjede i McLaren doveo do druge pozicije među konstruktorima, samo 3 godine nakon njihove prve utrke u Formuli 1.

Bruce u McLarenu M4B bez stražnjeg krila, 1968.

Bruce u McLarenu M7B bez stražnjeg krila, 1968.

Dobri rezultati su se nastavili i sljedeće sezone, s unaprijeđenom C verzijom istog bolida. Tijekom sezone McLaren je isprobao i novi koncept u Formuli 1, bolid s pogonom na sva četiri kotača, ali taj pokušaj revolucije je propao već pri prvom izlasku na stazu, na treningu pred VN Velike Britanije. Bruce je vožnju ovog bolida opisao kao kada se „pokušavate potpisati dok vas sve vrijeme netko udara po laktu“. U redovnom bolidu M7C oba vozača su konstantno bilježila sjajne rezultate, ali jedinu pobjedu u sezoni je ostvario Hulme na zadnjoj utrci.

Bruceova genijalnost se nije ogledala samo u upravljanju bolida. On je bio sjajan mehaničar i inženjer, imao je dobar osjećaj za automobil koji vozi i vjerojatno je upravo on i uveo tzv. feedback inženjeru u Formulu 1. Jednom prilikom dok je testirao svoj sportski automobil za Can-Am seriju, izlazeći iz bokseva je primijetio da je poklopac od rezervoara ostao otvoren, ali je nastavio voziti misleći da će ga zrak, kada ubrza, sam zatvoriti. Ali što je brže vozio, poklopac je sve više tumarao po zraku te se nije zatvarao. Bruce je bio jako iznenađen. Čim je stigao do garaže, uzeo je makaze i počeo sjeći rupe oko otvora za hladnjak na svom automobilu. Kada se vratio na stazu, njegovi krugovi su bili vrtoglavo brži. Kasnije je Bruce rekao da je pomoću poklopca shvatio i došao na ideju onoga što danas nazivamo downforce i što je glavna karakteristika bolida F1 već desetljećima. McLaren je shvatio da je ispod poklopca morao postojati izvor jačeg zračnog pritiska nego pritisak koji je zrak kreirao prelazeći preko poklopca. Od tada McLaren na svim svojim automobilima koristi tzv. nosnice, odnosno nozdrve, po kojima postaju poznati i one postaju zaštitni znak McLarenovih automobila. Te nosnice se koriste i danas, na najnovijem modelu McLarenovog hibrida P1, u vidu golemih difuzora s prednje strane.

Bruce McLaren (u sredini) i Teddy Mayer (desno)

Bruce McLaren (u sredini) i Teddy Mayer (desno)

Vraćamo se na tijek događaja, i dolazimo do 1970. godine. McLaren je s ovim bolidom dokazao da je spreman za titulu, ali Bruce nije ostao na originalnom dizajnu. Vrijedno je radio i testirao kako bi modificirao M7 i za novu sezonu je pripremio M14. I ovaj bolid je imao Ford Cosworth DFV motor u sebi, ali McLaren se pokazao tako dobar da je počeo prodavati svoje šasije drugim momčadima. Tako su unutar McLarena formirali malu momčad pod istim imenom, ali umjesto Forodovih motora koristili su Alfa Romeo motore, a za njih su vozila dva Talijana. Bruce je i prodao šasiju M7 Johnu Surteesu za njegovu momčad, ali suradnja nije dugo potrajala. Bruce i Hulme sezonu otvaraju s dva druga mjesta za McLaren u prve tri utrke. Ali zatim stižemo do 2. lipnja 1970. godine. Bruce odlazi na uobičajeno i učestalo testiranje na Goodwoodu, gdje sam vozi i testira automobile za Can-Am seriju. Ovoga puta se vozio u novom M8D bolidu koji je obećavao. Uostalom, u njemu je te iste godine Hulme osvojio titulu u Can-Am seriji sa šest pobjeda u devet utrka. Ali dok ga Bruce testira, stvari polaze u pogrešnom smjeru. Na pravcu, pri velikoj brzini, pod pritiskom otpada stražnji kraj karoserije, zajedno s branikom i stražnjim krilom. S obzirom na to da je Bruce vozio velikom brzinom, gubitak downforcea zbog otpadanja stražnjeg krila destabilizira bolid, izvrće se na stazi i udara u zaštitni zid. Bruce nažalost nije preživio. McLaren je tugovao, neko vrijeme nakon Bruceove pogibije niti jedan automobil ili bolid nije izašao na stazu u serijama u kojim su se natjecali. Ali na našu sreću, nitko nije odustao od jednog Kiwija koji je doputovao u Britaniju praznih džepova i okrenuo naš svijet naglavačke, ali na bolje i brže.

Bruce McLaren

Bruce McLaren

Odgovor

8 komentara

  1. Honda
    zekohonda Donator Prikaži
    • 2922 d, 12:58

    kao i uvijek užitak mi je čitat ove tekstove, mada bi ovaj put da su više zastupljeni uspjesi u canam-u i nastupi i gorespomenuta legendarna pobjeda ’66 u le mansu.


    0
    0

    0
  2. Bmw
    Marko Rakić Donator Prikaži
    • 2922 d, 13:53

    Kvalitetan povratnički članak kolega ;)

    1970. ostadosmo bez Rindta i McLarena. Koja tragedija.


    0
    0

    0
  3. Mclaren
    raca Prikaži
    • 2922 d, 14:06

    Da Bruce nije prerano otišao, ko zna što bi još smislio i izmislio, a samim time i poboljšao u F1. Meni bi se dogodila ista stvar. Suđeno mi je da navijam cijelog života za McLaren, ma pod čijom palicom bio
    :klanjam: :klanjam: :klanjam: :klanjam: :klanjam:
    članak(prvi dio), maestralan


    0
    0

    0
  4. Jim Clark
    Damir Abramović Prikaži
    • 2921 d, 18:28

    Kakvo lijepo iznenađenje.
    Odličan tekst, Davide! Sve pohvale!



    1
    1

    0
  5. Fernando Alonso
    croatic f1 urednik Prikaži
    • 2921 d, 22:25

    Damirov serijal o Ferrariju bio je uistinu fantastičan, već po uvodu vidim da će i Davidov o McLarenu biti jednako sjajan. Svaka čast :thumbs:


    0
    0

    0

Reagirajte na ovaj sadržaj:

Novo na forumu Otvori

Bok, internet se promijenio. Sadržaj, vrijeme, znanje i rad uložen u portal koštaju i bez vaše pomoći - ove zajednice više ne bi bilo.

Ako cijeniš što radimo svaki dan već 8 godina, podrži nas tako da postaneš pretplatnik ili doniraš iznos po volji.

Pretplati se Doniraj jednokratno

Stvaramo uspomene zajedno!

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

Pridruži se

Pulsmedia

Slijedi nas

© Pulsmedia, guramo od 2015.