Piše: zekohonda

At the races – Scorchio edition

Buono estente!

U Barceloni sam već bio tri puta, svaki put zbog motorsporta: daleke 2008. na F1 utrci, 2017. na WRC-u i 2020. na F1 zimskim testiranjima. Budući da mi je uvijek odlično bilo odlučio sam ponoviti postupak. U devetom mjesecu prošle godine kupujem Vueling let Dubrovnik-Barcelona (subota-utorak), a ubrzo skupljam i kvorum: priključuje mi se Dino koji je putovao na WRC i testiranja.
Smještaj sam rezervirao preko AirBNB-a: dvosoban apartman između Placa d’Espanya i glavnog kolodvora Sants. Ekipa većinom stoji u Barci, ali može se i u okolici, zaleđu, manjim mjestima uz plažu, resortovima… Karte za utrku su puštene u regularnu prodaju na službenom sajtu https://www.circuitcat.com/en/ u desetom mjesecu. Čekao sam malo, nadao se kakvom dobrom Black Friday popustu kojeg nije bilo pa sam kupio trodnevnu general admission kartu. Nažalost tada nije bilo jednodnevnih karata, a nisam želio potrošit previše novaca s obzirom da idem na tri utrke ove godine. Za informacije sam koristio gore spomenuti sajt i njihovu fb stranicu, https://f1destinations.com/spanish-f1-travel-guide/ i njihovu fb stranicu https://www.facebook.com/groups/155120515140059, te https://www.reddit.com/r/GrandPrixTravel/.

Subota

Letili popodne kao stoka sitnog zuba, samo s ručnom prtljagom što ide ispod sica. Dino nosio dvije takve torbe – jednu za robu, drugu za fotoaparat sa dva objektiva – ipak je profesionalac. Srećom nisu ga ‘hapsili’ zbog toga. Njegove slike su označene sa slovom ‘d’ na kraju naziva (vidljivo kad se slika otvori u novom prozoru)… Na letu upoznali i omladinu – brata i sestru iz Župe Dubrovačke koji prvi put idu na utrku. Sletili po planu pa aerobusom 15ak minuta do Espanye i u apartman. Domaćin Isidre nas dočekao, ostavio nam bocu vinu koju smo odma s njim riješili. Nabrijan je bio na finale lige prvaka jerbo je PSG-ov trener Enrique legenda Barce. Mene sektaša već duže vrijeme ne zanima ništa osim Hajduka, a Dino nije nešto od nogometa. Nakon posjeta supermarketu i pive na balkonu idemo prvo do Placa de Catalunya na kojoj se taj tjedan održavao F1 fan village. Stigli pola sata nakon zatvaranja. Dalje u đir na večeru – riba i morski plodovi. Uglavnom smo to konzumirali cijelim putem. Jedino totalno nepotrebno pretjerivanje je bio posjet Burger kingu kad smo se vraćali u apartman oko ponoća…gladne balkanske oči.

Nedjelja

Lagano buđenje, doručak i pripreme gemišta pred polazak. Na stazu možete službenim busom kompanije Segales (skuplja opcija), vlakom (najjeftnija opcija) ili taxijem (najskuplja opcija). Naravno, odlučili smo se za vlak kojem treba pola sata do Montmeloa. Gužva sasvim podnošljiva. Upoznali američki par na vlaku s kojima smo išli pješke od staze. Vozi i besplatni bus od stanice do staze ali šetnja nam je bolji izbor. Oko 10ipo smo stigli u Montmelo i lagani đir kroz grad. Kao i prije ima dosta štandova sa merchom, hranom i pićem. Pokušavmo što više šetat po hladu jer je sunce brutalno. Čitao sam kasnije da je jedan član McLarena nedjeljnu vrućinu usporedio sa singapurskom. Normalno treba do pola sata do staze, nama je trebao sat. Dino kupio dvije Renault kape. Nismo išli na glavni ulaz nego zbog Amera prema gateu 6 iza trećeg zavoja jer su imali karte za tribinu N. Ispred ulaza veliki skupi restoran kojeg smo zaobilazili u širokom luku. Riješili gemišt putem i ušli unutra. Ništa nismo prošvercali kao u Imoli, a alkohol je zabranjen na stazi za stoku sitnog zuba. Nije tako bilo 2008… Puta madre! Taman stigli na Porsche cup. Sve dobro osim što je prevruće. Nakon Porschea idemo u malu fan zonu iza N tribine… Tamo ima showcar bolid, podij za koji se treba registrirat, slike vozača, simulatori, DJ, itd.. Nakon fanzone nalazimo stablo blizu wc-a i vode – ležimo u hladu i odmaramo. Većina ekipe radi isto. Ima tih 2 sata u programu kad se ništa ne događa osim vozačke parade, ali nema šanse da napustimo hlad.

Oko 2 krećemo tražit mjesto pod sunc…ovaj u hladu za pogledat utrku. I dobro je, nalazimo ga između zavoja 8-9 (prije tribine S). Tu je ogromna gužva, ekipa je odavno tu sa kamperskim stolicama, ali prohodno je i iza nas je drvored. Gledam u daljini – nenatkrivene tribine su skoro potpuno prazne. Oko 2ipo kreću bolidi u krugove za zagrijavanje, pa malo slikavamo. Ljudi ispred nas ustanu pa ne vidimo savršeno, ali nije loše sve u svemu. Imamo i ekrane za pratit zbivanja. Krenula utrka, atmosfera dobra, Alonso se bori i pokušava na nemogućim mjestima preticat. Kažem Dinu kako idem ja svojim putem kontra kazaljke na zidu (crvena linija na mapi staze) i da me ne prati jer ni sam nemam neki plan, pa se čitamo preko mobitela ako bude štogoć vrijedno tuđe pažnje. I to je to – šetam , slikavam, zujim – staza je kao i uvijek top za general admission. Prolazim kraj dječju zonu u hladu i dolazim do ograde blizu zavoja br. 5. Tu me dvoje starijih Španjolaca čudno gleda i malo gura, valjda što sam se probio ko Balkanac. Par sekundi kasnije tražim mobitel u džepu, nema ga! Puta madre 2x!!! Čitao ja da se pazimo džepara, to su sigurno ono dvoje bili, što ću sad, ne znam ni kako točno izgledaju…Idem malo nazad i za 15-20 metara nađem mobitel na podu. Mea culpa, mea maxima culpa, ispao iz džepa. Nakon tog stresa sve je dalje bilo lagano.

Prešao preko mosta između zavoja 3-4-5. Tu je nešto manja gužva i isto jako dobri pogledi. 2008. nas troje smo upali na najbolju tribinu L gurajući jednu kartu kroz ogradu. Ubrzo stiže poruka od Dina da je na J tribini na startno-ciljnoj ravnici, mamicu mu. Gledam prvo bližu M tribinu, ljudi prolaze, wtf…#vrimeje. Upadam na M tribinu koja nije ni do gležnjeva L. Izlazim, malo slikavam ispod.

Konačno upadam na L tribinu koja je kao i M već više godine natkrivena. Najbolji mogući pogled na dva dijela staze u hladu, predivno. Sjedim na skalinima i uživam. Toliko sam umoran da ne namjeravam uskoro istrčat na stazu. Jedino moje objašnjenje zašto nema više kontrole mi je to da je možda ta ekipa otišla čuvat bokseve zbog istrčavanja na stazu. U utrci taman SC predugo kruži zbog Kimijevog odustajanja. Nakon restarta Alonso opet čuda radi, Max pizdariju, a Hulk prestiže Hamstu za totalno oduševljenje u publici. Utrka završila, Dino blizu podiju, meni se neda micat, odmaram, dolazim sebi.

Samo istrčavanje na stazu je dobro organizirano, postoji mapa za označenim ulazima gdje puštaju. Ostao skoro sam na tribini, pa konačno izlazim kadli dole ispod odma se čeka da otvore kapiju. U Monzi i Imoli se ubio da bi istrčao na stazu, izgubio mladost i živce, a ovdje bez ikakve namjere – evo me tu sam, taman puštaju. Policajci malo kontroliraju rulju, mali trči sa stiroporom ‘150 m’, policajac ga ide hvatat, ali odustane kad vidi da još ekipe nosi iste suvenire. ACAB! Nisam stigao na podij, ali nema veze, dobro je bilo. Čestitke McLarenima i Lecu. Jedino mi od vrućine i svjetlosti oči suzile i bile crvene ko da sam popušio kilo trave. Užas. Uvijek nosim kapu, nikad sunčane očale, ali ovaj put sam očito trebao.

Sreo Dina u drugoj fan zoni iza glavne tribine: Tu je hlad, gužva, velika bina na kojoj nije bilo nikoga (vrtili intervju s Totom – ne hvala), štandovi sa merchom, službena prodavaonica od staze, reklama za F1 film, Lego štand na kojem je ogromna gužva. Dino kupio majicu F1 Barcelona, ja pio vode i odmarao. Pomalo nazad u Montmelo. Usput ušao na novu T1 tribinu sa koje se najbolje vidi startno ciljna ravnica – tu sam slikao naslovnu sliku. Vidili ekipu s Pelješca koja je htjela besplatnim busom do stanice…ali zbog prometne gužve i oni kao i mi pješke do gore. U gradu veselo, na trgu svira bend pa DJ, ljudi dobro raspoloženi. Malo šetamo, pijemo, odmaramo, poslije malo pričamo/plešemo s Britankama koje smo vidili ujutro Barci – sve u svemu mudro čekamo da se raščisti gužva za vlak. Gledam plakate/oglase na zidu u stilu Malog mista: festa od srdela, izgubljena mačka i slično. Večerali morsku paellu i oko 10 nazad na vlak. Zajebancija u vlaku, ludi Britanci izvode akrobacije po rukohvatima, a dio njih je tek pred Barcom skontao da su u krivom vlaku. Stigli doma i zzz.

Ponedjeljak

Dino je imao samo jednu želju tijekom ovog putovanja: posjetiti novi Atelier Alpine blizu elitne ulice Passeig de Gracia. Tu uvijek ima turista, razgledavaju Gaudijeve Casu Batllo i La Pedrera – Casa Mila, sve je lijepo ukrašeno, klupe, rasvjetni stupovi, luksuzne prodavaonice… Digresija: dok smo se vozili metroom uđe klinac sa mikrofonom i zvučnikom, počne repat, prikupi koji euro (ili možda prije cent) i izađe na sljedećoj stanici. Kraj digresije. A u Atelieru očekivano lijepo unutra: izloženi su A110 R, novi električni A 290 i nekakav F1 showcar, valjda baziran na Renaultu RS16. Ima i dijelova od F1 bolida, maketa legendarnih Alpine modela i kafana koja nije još u funkciji – šteta. Idemo dalje šetat po centru: Dino uzeo maslina na Mercat de Santa Catarina za ekipu sa Squearea, kupili malo suvenira, pa do katedrale i ručak na poznatoj tržnici Boqueria. Tamo smo popili butelju ‘Vino Buron’ na kojoj stoji natpis od kojeg se Ferrarijevcima diže kosa na glavi: Rueda.
Ma, dosadni smo – samo ponavljamo već viđene lokacije i posjećene ugostiteljske objekte. Za promjenu popodne vlakom idemo na mali izlet južno do mjesta Sitges koji ima lijepi stari grad, duge plaže i malvasiju. Osim toga Sitges je vrlo LGBT friendly što je malo (za moj ukus) prenaglašeno Pride zastavama na svakom uglu. Dosta je vjetrovito pa je bilo i kitera. Prošetali se, okupao se, popili koju pivu pa idemo popit ‘tu’ malvasiju ali bez uspjeha. Možda popodne još ne otvaraju svi restorani, kafane i wine barovi…Na kraju smo je popili na povratku u Barci tijekom večere u popularnom (i već posjećenom) tapas baru La Flauta Rambla.

Utorak

Spremanje i rani odlazak na aerodrom. Tamo smo doručkovali , šetali, jeli, pili šetali, pili, jeli, odmarali. Na kraju pojeo mali sushi koji je imao više rolica od osvojenih Hondinih bodova na utrci – 8 naprema 7. Na povratku još odbacili onu omladinu koja je bila na utrci s aerodroma do doma i to je to.

Rekapitulacija troškova

• Povratni let Dubrovnik-Barcelona Vuelingom samo s prtljagom ispod sjedala = 85 eura (vrlo povoljno, kupljeno u devetom mjesecu)
• general admission trodnevna karta  za utrku  = 185 eura, sa naknadama 189,50
• 3 noćenja preko airBNB-a u dobrom  dvosobnom stanu za dvije osobe = 500,00 eura, 250 po glavi
• aerobus transfer povratna karta –= 12,85 eura
• metro kartica sa 10 vožnji  12 eura
• povratna karta do Sitgesa = 10 eura
• vlak do staze = 6 eura, nazad besplatno
• ukupno oko 565 eura fiksnih troškova po putniku
• cijene u supermarketima su niže nego u nas, kafići,  restorani isto povoljniji. Na stazi su cijene bile: 9-11 eura za burger, čips 5 eura, pola litre gaziranog pića 5 eura…sve u svemu skupo i po riječima konzumenata ne (pre) kvalitetno. Pored staze je bio taj veliki restoran s ogromnim roštiljem na otvorenom  (slika iznad!) koji je isto bio grozan – 10 eura pola litre pive…
• …ali zato u Montmelu je bilo sve ok – pola litre pive 4-5 eura, sok 3-4, sendvič 6-8. Radili su i marketi pa se moglo još jeftinije proći.
• u restoranima smo uglavnom po glavi plaćali 25-30 eura višeslijedni obrok sa bocom vina. U Montmelu gdje mogu nabit cijene jer je utrka butelju vina  platili 11 eura. Veliku paellu 18,50. Ogromni kebab menu sa pićem u Arapa bio je 8 eura. U Sitgesu na plaži mogu se uzet dva Aperola sa 3 tapasa za 20 eura.  Jadran (pogotovo moj Dubrovnik) su grozni što se tiče cijena.   
• merch je bio skup, najjeftnije se mogla naći kakva stara kapa za 20 eura ili majica kratkih za 30 eura. Inače je sve dobro preko 50 eura.
• na aerodromu pola litre pive 4,5-5,50 eura što je prihvatljivo, a našao sam i  malu za 2,85. Smijurija.

Zaključak i par komentara

Opet vrlo zadovoljan putovanjem 9/10. Već sam bio pa ne mogu bit ugodno iznenađen, a ni moji se nisu proslavili. Ako ste u mogućnosti toplo preporučam posjetu. Hoće li biti zadnja trebamo još vidjet. Osobno – mislim da neće bit zadnja.

PLUS: odličan general admission, tribine još bolje, u Barci i Montmelou nije skupo, može se istrčati na stazu, ugodna šetnja do staze, Barca je odlična, solidna organizacija…

MINUS: vrućina aka schorchio, zabrana alkohola na stazi, odvojene fan zone mogle su bit bolje, na kraju tek pustili malo dnevnih karata… ništa prestrašno.

Boutros Boutros Ghali.

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku