Izvor slike: billionaresociety.com

Iako su dugogodišnji pratitelji sporta vjerojatno dobro upoznati s likom i (ne)djelima Flavia Briatorea, s obzirom na njegov nedavni povratak na scenu, nije s gorega podsjetiti se njegovih poduhvata, šampionskih uspjeha i skandala. Evo relativno sažete priče.

Podrijetlo i poslovni počeci

Flavio Briatore rođen je 12. travnja 1950. u mjestu Verzuolo na sjeverozapadu Italije, u obitelji skromnih školskih učitelja. Tijekom školovanja nije bio pretjerano uspješan – naprotiv, dva puta je pao na državnoj maturi te je jedva stekao diplomu geodeta. Tijekom mladosti radio je kao instruktor skijanja i vodio mali restoran nazvan Tribüla, prema nadimku koji je dobio radi svoje snalažljivosti i tvrdoglavosti. Restoran je, međutim, ubrzo propao pod teretom dugova.

Ne propusti nijednu vijest: Priključi se našem WhatsApp kanalu besplatno i anonimno klikom ovdje!

Sedamdesetih godina zaposlio se kao pomoćnik vlasnika tvrtke za boje. To iskustvo naglo je prekinuto tragičnom smrću njegova poslodavca, koji je ubijen bombom podmetnutom u automobilu. Briatore potom odlazi u Milano gdje se okušava u financijskom sektoru, radeći na burzi. Upravo tada dolazi do prekretnice u njegovoj karijeri – upoznaje Luciana Benettona, osnivača svjetski poznatog modnog brenda Benetton. Benetton u to vrijeme širi svoje carstvo na američko tržište i prepoznaje Briatoreov poduzetnički talent. Imenuje ga krajem 1970-ih za voditelja Benettonovih operacija u Sjedinjenim Državama.

U Americi Briatore postiže izniman uspjeh šireći mrežu Benettonovih trgovina. Do kraja 1980-ih u SAD-u posluje stotine Benettonovih butika, a Briatore stječe veliko bogatstvo dobivajući provizije od svakog ugovora o franšizi. Ipak, njegovi poslovi u domovini bili su obavijeni kontroverzama. Osamdesetih je dvaput osuđen za prijevaru u Italiji, zbog financijskih malverzacija i sudjelovanja u lažiranim kockarskim partijama. Kako bi izbjegao odlazak u zatvor, Briatore bježi iz Italije i jedno vrijeme provodi kao bjegunac na Karibima, udaljen od europskih vlasti. Tek potkraj desetljeća, zahvaljujući amnestiji, njegove presude bivaju izbrisane, omogućivši mu povratak u domovinu bez pravnih posljedica. Njegove sklonosti riskantnim potezima i zakonskim sivim zonama bile su prisutne od samih početaka.

Ulazak u Formulu 1

Modna obitelj Benetton 1985. godine kupila je posrnulu F1 momčad Toleman i preimenovala je u Benetton Formula. Isprva Briatore nije bio uključen u F1 projekt i čak nije ni dolazio na utrke. Tek 1988. godine nagovorili su ga da posjeti svoju prvu utrku, Veliku nagradu Australije. Ubrzo potom Benettonovi vlasnici odlučuju Briatoreu povjeriti vođenje komercijalnih poslova momčadi, nezadovoljni dotadašnjim rezultatima i stanjem ekipe. Nedugo zatim smijenjeno je prethodno vodstvo tima, a Flavio Briatore vrlo brzo i službeno preuzima ulogu šefa momčadi Benetton.

Iako nije imao tehničku pozadinu niti trkaće iskustvo, Briatore se brzo snašao u novom okruženju. Svjestan vlastitog neznanja o inženjerskim detaljima bolida, okružio se iskusnim i sposobnim ljudima. Angažirao je renomirane stručnjake, a zadržao je i mlade talente koji su već radili u timu. Njegov stil rukovođenja bio je pragmatičan i često nemilosrdan – nije oklijevao donositi teške odluke. Zaposlio je i druge ključne ljude, poput bivšeg trkaćeg asa i inženjera Toma Walkinshawa te inovativnog tehničkog direktora Rossa Brawna. Postavio je temelje svojevrsne “super-momčadi” u tehničkom smislu, unatoč tome što je otvoreno priznao da mnoge tehničke aspekte sporta ne razumije do kraja.

Briatore se proslavio i svojim agresivnim pristupom upravljanju vozačkim kadrom. Imao je nos za talent i bio je spreman brzo mijenjati postavu vozača u potrazi za pobjedničkom kombinacijom. Najbolji primjer toga zbio se 1991. godine, kada je na gridu zablistao nepoznati njemački rookie Michael Schumacher. Schumacher je te godine debitirao za momčad Jordan i odmah impresionirao brzom vožnjom. Briatore je osjetio priliku – i nije je pustio. Nakon Schumacherove prve utrke, Flavio ga nagovara da prijeđe u Benetton, iako je mladi vozač već imao pismo namjere s Jordanom. Kako bi osigurao Michaelov dolazak, Briatore je otpustio iskusnog vozača Roberta Morena usred sezone kako bi oslobodio mjesto za njemačkog fenomena. Taj potez šokirao je F1 krugove, čak je trostruki prvak Nelson Piquet nakratko napustio momčad u znak protesta, no Briatore ga je ubrzo vratio prijetnjom zamjene. Unatoč kontroverzama, dovođenje Michaela Schumachera pokazalo se kao ključan potez koji je lansirao Benetton među elitu.

Uspjeh s Benettonom i Schumacherom

Dolaskom Schumachera i konsolidacijom ekipe stručnjaka, Benettonova forma krenula je uzlaznom putanjom. Već 1992. i 1993. mladi Nijemac ostvaruje prve pobjede za momčad, najavljujući da bi Benetton pod Briatoreovim vodstvom mogao prekinuti dominaciju tradicionalnih sila poput Williamsa i McLarena. Taj se cilj ostvario 1994. godine – sezoni punoj dramatike i kontroverzi. Schumacher je te godine osvojio svoj prvi svjetski naslov prvaka, a Benetton je uzvratio udarac bogatijim momčadima i postao ozbiljan pretendent na oba naslova. Ipak, sjenu na taj trijumf bacile su višestruke optužbe za varanje. Sumnjalo se da Benettonov bolid posjeduje nedopuštene elektroničke pomoći. FIA-ine istrage nikada nisu uspjele dokazati da je sporni softver uistinu korišten, ali sama činjenica da je pronađen u sustavima momčadi narušila je ugled Briatoreove ekipe. Nadalje, sredinom te sezone dogodio se i opasan incident kada je bolid mladog Josa Verstappena planuo u boksu tijekom točenja goriva. Istraga je utvrdila da je Benetton uklonio sigurnosni filter na sustavu za gorivo kako bi ubrzao vrijeme pit-stopa. Briatore se vješto obranio od ozbiljnijih sankcija ističući da su i druge ekipe koristile slične metode, pa je momčad prošla tek s opomenama.

Unatoč tim kontroverzama, rezultat je ostao zapisan: Benetton i Schumacher bili su prvaci. Sezona je okončana na dramatičan način – Schumacher je u posljednjoj utrci u Australiji kontroverznim sudarom s rivalom Damon Hillom osigurao naslov prvaka. Mnogi su taj potez osudili kao nesportski, no naslov je ostao u statistikama, a Briatore je slavio svoj prvi vozački naslov kao šef momčadi. Sljedeće, 1995. godine, Benetton je pod Briatoreovim vodstvom dokazao da uspjeh nije bio slučajan. Sada već u punoj sinergiji s Renaultovim motorima koje je Briatore strateški pribavio, Benetton je te godine osvojio i konstruktorski naslov prvaka, dok je Schumacher obranio svoju vozačku titulu. Dvostruka kruna 1995. označila je vrhunac Benettonove ere.

No, kako to često biva u Formuli 1, na vrhu se teško zadržati. Već krajem 1995. Briatore se suočio s gubitkom svog najjačeg aduta – Michael Schumacher prihvatio je basnoslovnu ponudu Ferrarija i napustio momčad, a za njim su ubrzo u Maranello otišli i ključni inženjeri Rory Byrne i Ross Brawn. Benetton je preko noći ostao bez svog šampionskog trojca. Briatore je pokušao nadomjestiti odlazak zvijezda dovođenjem iskusnih vozača Jeana Alesija i Gerharda Bergera iz Ferrarija za sezonu 1996., ali rezultati su podbacili; momčad je pala u prosječnost bez pobjeda i daleko od borbe za naslov. Benettonova uprava, nezadovoljna trendom, odlučuje 1997. smijeniti Briatorea s mjesta šefa momčadi. Nakon sedam godina na čelu tima koji je od autsajdera doveo do svjetskog prvaka, Flavio Briatore morao je otići.

Nakon odlaska iz Benettona, Briatore nije napustio Formulu 1 – prodao je svoj udio i pridružio se Supertecu, tvrtki koja je prepakiravala Renaultove motore i iznajmljivala ih drugim momčadima, uključujući i Benetton. Time je ostao prisutan u paddocku kao dobavljač i poduzetnik. Istodobno je nakratko preuzeo udio u Minardiju, nadajući se unosnoj preprodaji, no plan nije uspio. Iako se činilo da je njegova era vođenja momčadi završena, nova prilika uskoro je bila na pomolu.

Renault i era Fernanda Alonsa

Godine 2000. objavljena je vijest koja će ponovno spojiti puteve Briatorea i momčadi iz Enstonea. Renault, koji je godinama opskrbljivao motore i prikupljao naslove s raznim ekipama, odlučio se vratiti u Formulu 1 kao tvornička momčad – i to kupnjom Benetton Teama. Kupnja je dovršena, a Renault je preuzeo momčad postepeno tijekom 2000. i 2001. Briatore, kao čovjek koji je duboko poznavao ekipu, pozvan je da se vrati na čelo. U sezoni 2001. ponovno je zasjeo u direktorsku fotelju momčadi (koja je te godine nastupala pod imenom Benetton-Renault), a od 2002. tim je u potpunosti rebrendiran u Renault F1 Team. Briatore je time započeo svoj drugi mandat šefa momčadi u Enstoneu – ovaj puta pod okriljem velike automobilske korporacije, ali sličnih izazova kao i početkom 90-ih: trebalo je stvoriti pobjedničku momčad praktički iz nule.

Srećom po Briatorea, on je već imao spremnu tajnu kartu za buduće uspjehe. Još 1999. uočio je talentiranog španjolskog tinejdžera Fernanda Alonsa, koji je tada dominirao u mlađim kategorijama. Uzeo ga je pod svoje okrilje kao menadžer i postavio plan za njegov uspon. Alonso je 2001. dobio priliku voziti za skromni Minardi (djelomično zahvaljujući i Briatoreovim vezama), da bi 2002. proveo kao test-vozač Renaulta. Kada se ukazala prilika, Briatore nije oklijevao napraviti još jedan kontroverzan potez sa sastavom vozača: 2003. je iz momčadi otpustio talentiranog Britanca Jensona Buttona kako bi oslobodio mjesto za mladog Alonsa. Taj potez izazvao je burne reakcije u javnosti – Button je smatran perspektivnim, a Alonso još nedokazan u utrkama – no Briatore je lakonski poručio da će vrijeme pokazati je li pogriješio. I doista, vrijeme mu je dalo za pravo.

Fernando Alonso ubrzo je zablistao. Već 2003. ostvario je prvu pobjedu za Renault (u Mađarskoj) i postao najmlađi pobjednik Grand Prixa u to vrijeme. Momčad je napredovala iz sezone u sezonu, a Briatore je strpljivo gradio oko Alonsa novi šampionski projekt.

U sezonama 2005. i 2006. Fernando Alonso i Renault osvojili su dvije uzastopne vozačke i konstruktorske titule. Bio je to senzacionalan uspjeh za francusku momčad koja je time s trona skinula dominirajući Ferrari. Flavio Briatore postao je jedan od rijetkih šefova momčadi u povijesti Formule 1 koji su osvojili naslove s dvije različite marke bolida. Njegova strategija ulaganja u mladi talent i agresivno kadroviranje isplatila se, a Renault je tih godina predstavljao idealan spoj vrhunske tehničke momčadi i vozača šampionskog kalibra – spoj koji je on prije desetljeće i pol prvi put ostvario s Benettonom i Schumacherom.

Ipak, ni ovaj vrhunac nije prošao bez izazova iza kulisa. Fernando Alonso, poslije osvajanja drugog naslova, odlučio je napustiti sigurnost Renaulta i prihvatiti ponudu McLarena za 2007., što je bio udarac za Briatorea koji je Španjolca smatrao svojim protežeom. Odlazak Alonsa ostavio je prazninu u momčadi; Briatore je za 2007. promovirao Finca Heikkija Kovalainena u nadi da će on postati “novi Alonso”. Renault te godine nije bio u borbi za vrh, što se pripisivalo i gubitku glavne zvijezde i promjenama u pravilima. Dodatno, krajem 2007. momčad se suočila s optužbama FIA-e da je posjedovala povjerljive tehničke podatke konkurentskog McLarena – skandal sličan onome zbog kojeg je McLaren te godine bio drastično kažnjen (poznata afera “Spygate”). Renault je proglašen krivim za posjedovanje tuđih podataka, no prošao je bez kazne, uz obrazloženje da informacije navodno nisu upotrijebili za stjecanje prednosti.

Nakon turbulentne 2007., u sezoni 2008. Briatore se našao u neobičnoj situaciji – u momčad mu se vratio Fernando Alonso nakon neuspješne epizode u McLarenu. Renault više nije bio šampionski bolid, ali Briatore je vjerovao da uz Alonsovu izvrsnost i poneki taktički trik još mogu pobjeđivati. I doista, 2008. su uspjeli zabilježiti dvije senzacionalne pobjede, jednu u Japanu i jednu u Singapuru. No, ta druga – pobjeda na VN Singapura 2008. – kasnije će se ispostaviti kobnom, pretvorivši se iz sportskog trijumfa u sinonim za skandal koji je potresao Formulu 1.

Afera Crashgate i doživotna zabrana

Dana 28. rujna 2008. održana je prva noćna utrka Formule 1 u povijesti, Velika nagrada Singapura. Alonso je, startavši s ne pretjerano konkurentnim Renaultom iz sredine poretka, iznenađujuće pobijedio zahvaljujući pravovremenoj strategiji ulaska u boks pod sigurnosnim automobilom. Ključni trenutak utrke bio je izlijetanje drugog Renaultovog vozača, Nelsona Piqueta Jr., koji se zabio u zid i izazvao izlazak safety cara upravo u trenutku koji je Alonsu omogućio taktičku prednost. U to vrijeme, incident je ocijenjen kao nesreća i sreća u nesreći za Renault – no godinu dana kasnije istina je isplivala na vidjelo.

Nakon što je sredinom 2009. dobio otkaz zbog slabih rezultata, Nelson Piquet Jr., sin bivšeg trostrukog prvaka, odlučio je progovoriti o onome što se dogodilo u Singapuru. U kolovozu 2009. javno je optužio Flavija Briatorea i glavnog inženjera Pata Symondsa da su mu naredili da namjerno izazove sudar na stazi kako bi izmamio izlazak safety cara i pomogao timskom kolegi Alonsu da dođe do pobjede. Ove šokantne tvrdnje pokrenule su službenu istragu FIA-e u rujnu 2009. Suočeni s dokazima i Piquetovim svjedočenjem (za koje je zauzvrat dobio imunitet od kažnjavanja), čelnici Renaulta odlučili su ne osporavati optužbe. Uoči saslušanja pred FIA-inim Svjetskim motorsport vijećem, Renault je ekspresno objavio ostavke Briatorea i Symondsa te izjavio da “neće osporavati navode” o namještanju utrke. FIA nije pronašla dokaze da je Alonso bio svjestan plana o namjernom sudaru, te on nije bio kažnjen.

Ishod sjednice FIA-e 21. rujna 2009. bio je nemilosrdan prema Briatoreu. Proglašen je krivim za sudjelovanje u uroti te kažnjen doživotnom zabranom obnašanja bilo kakve uloge u moto-sportu pod okriljem FIA-e. Drugim riječima, zabranjen mu je pristup svim utrkama Formule 1 i ostalim FIA natjecanjima, a dodatno je FIA zaprijetila da neće izdati superlicencu niti jednom vozaču kojeg bi Briatore ubuduće menadžerski zastupao – efektivno ga eliminiravši i iz posredne uključenosti u sport. Obrazloženje drakonske kazne bilo je jasno: riječ je o jednom od najtežih prekršaja sportske etike ikada zabilježenih u Formuli 1, a Briatoreovo poricanje unatoč dokazima smatrano je otegotnom okolnosti. U trenutku izricanja kazne činilo se da je Flavio Briatore zauvijek izguran iz svijeta Formule 1, okončavši svoju karijeru u sramoti.

Briatore, međutim, nije mirovao ni u izgnanstvu. Odmah je pokrenuo pravnu bitku protiv FIA-e na civilnom sudu u Francuskoj, tvrdeći da mu je uskraćeno pravo na pošten postupak. U siječnju 2010. francuski Tribunal de Grande Instance poništio je FIA-inu zabranu, ustvrdivši da FIA nije imala pravnu osnovu da nekome doživotno zabrani bavljenje sportom na globalnoj razini. Sud je dodijelio Briatoreu i odštetu zbog narušenog ugleda. FIA je na kraju postigla izvansudsku nagodbu s Briatoreom – formalno je povukla doživotnu kaznu, dok se on obvezao da neće preuzeti nikakvu ulogu u Formuli 1 do kraja 2012. godine. Time je de facto ispoštovana barem trogodišnja suspenzija. Unatoč pravnoj pobjedi i ukidanju “doživotne” zabrane, Briatore je ostao personifikacija jednog od najmračnijih skandala Formule 1. Afera nazvana “Crashgate” zauvijek je okaljala njegov ugled i mnogi su smatrali da se u sport nikada neće vratiti – ni kao šef momčadi, niti u bilo kojem svojstvu.

Poslovni pothvati izvan Formule 1

Dok je u Formuli 1 doživljavao vrhunce i padove, Flavio Briatore paralelno je gradio imidž međunarodnog bonvivana i šarolikog poduzetnika izvan staze. Još od ranih dana financijskog uspjeha ulazio je u razne poslove, osobito u luksuznoj industriji zabave. Krajem 1990-ih pokrenuo je ekskluzivni noćni klub „Billionare“ na Sardiniji, namijenjen bogatoj klijenteli i jet-set eliti. Klub je postao sinonim za raskošne zabave pod Briatoreovom dirigentskom palicom. Pod istim brendom lansirao je i modnu liniju luksuzne muške odjeće Billionaire Italian Couture, spajajući tako svoje iskustvo iz modne industrije sa svijetom slavnih i bogatih.

Osim noćnih klubova i mode, Briatore je ulagao u na sve strane – otvorio je talijanski restoran u londonskom Mayfairu, bio je značajan dioničar jedne talijanske farmaceutske tvrtke te vlasnik je i luksuznog ljetovališta u Keniji. Briatore se kretao u krugu svjetskih celebova, pa su mediji često pratili i njegov privatni život – bio je zaručen s britanskom supermodelom Naomi Campbell kasnih 1990-ih, ima kći s Heidi Klum, te je bio u braku s talijanskom TV zvijezdom Elisabettom Gregoraci s kojom ima sina. Njegova sklonost vezi s poznatim ljepoticama i uživanju u luksuzu dodatno je hranila sliku o Briatoreu kao “playboyu” u svijetu sporta, što je bio epitet koji je on i sam često nehajno prihvaćao.

Izvan Formule 1, Briatore se okušao i u nogometu – 2007. je s Berniejem Ecclestoneom preuzeo klub Queens Park Rangers, ali se ubrzo povukao s mjesta predsjednika pod pritiskom medija nakon skandala „Crashgate“. Istodobno, njegov luksuzni život bio je prepun kontroverzi, uključujući zapljenu jahte Force Blue u istrazi o utaji poreza, što je još jednom pokazalo njegovu sklonost riziku i kretanju po rubu zakona.

Tijekom godina izbivanja iz F1, Briatore je ostao prisutan u medijima i društvenom životu, ali i dalje je pratio sport sa strane. Održavao je bliske odnose s nekadašnjim štićenikom Alonsom i dugogodišnjim prijateljem Ecclestoneom, a ponekad bi se pojavio na ponekoj Velikoj nagradi kao gost, što je uvijek izazivalo pažnju kamera. Ipak, službeno se činilo da je njegovo poglavlje vođenja F1 momčadi završeno – barem do sljedećeg iznenađenja.

Povratak u Formulu 1

Unatoč svemu, ime Flavija Briatorea ponovno se pojavilo u aktualnim F1 vijestima sredinom 2020-ih. U rujnu 2021. viđen je na sastanku s novim čelnicima Formule 1, gdje je najavljeno da će surađivati na promociji sporta i poboljšanju “showa” za publiku. To je bio prvi znak da Briatore ponovno ulazi u F1 krugove, doduše iza kulisa. Pravi povratak uslijedio je 2024. godine, i to ondje gdje je sve i započelo – u Enstoneu, sjedištu nekadašnjeg Benettona i Renaulta, danas momčadi Alpine F1.

Pod novim vlasnicima i upravom, Alpine je tražio načine da poboljša svoje rezultate nakon nekoliko osrednjih sezona. Tadašnji generalni direktor Renault Grupe, Luca de Meo, navodno je osobno angažirao Briatorea kao savjetnika vjerujući da njegov pobjednički mentalitet i iskustvo mogu pomoći vratiti stari sjaj momčadi. U ljeto 2024. Alpine je i službeno objavio da se Flavio Briatore pridružuje timu kao izvršni savjetnik.

Briatore je povratak uvjetovao time da ima odriješene ruke u svom djelokrugu. Jasno je dao do znanja da pristaje preuzeti savjetničku ulogu samo ako će imati stvarni utjecaj na sportske i operativne odluke momčadi. U praksi, njegov status savjetnika ubrzo se prelio u de facto vođenje tima iz sjene. Kada je tijekom 2024. Alpineov tadašnji šef momčadi, Bruno Famin, iznenada podnio ostavku, Briatore je preuzeo mnoge od njegovih dužnosti, postavši faktički voditelj ekipe, iako ne i formalno imenovani “team principal“. Tijekom 2024. Alpine nije doživio čudesan preokret, ali su zabilježeni pomaci – sezona je završena na šestom mjestu konstruktora, uz vrhunac u obliku iznenađujućeg dvostrukog postolja na VN Brazila, a ostaje vidjeti kako će se razvijati ovogodišnja sezona. Nedavno je konačno i službeno preuzeo funkciju „team principala“, a nastavio je i u svom poznatom ritmu naglih promjena. Jack Doohan koji je početkom 2025. dobio priliku kao vozač Alpinea, ali nakon samo šest utrka bez osvojenih bodova, zamijenjen je Francom Colapintom.

Naslijeđe i reakcije javnosti

Flavio Briatore ostaje jedno od najpolariziranijih imena u povijesti Formule 1 – vizionar i pobjednik za jedne, prevarant i zločinac za druge. Dvaput je od autsajdera stvorio šampione, prepoznao i izbrusio talente poput Schumachera i Alonsa, ali ga istovremeno prate optužbe za manipulacije, skandale i etički upitne odluke, od kojih je “Crashgate” samo najpoznatiji. Njegov imidž glamuroznog, nemilosrdnog moćnika s tamnim naočalama i luksuznim jahtama samo dodatno podcrtava njegovu ambivalentnu ulogu u sportu. Povratkom u Alpine 2024. Briatore kao da traži završno poglavlje – iskupljenje, novu pobjedu ili još jednu potvrdu vlastitog utjecaja. Hoće li to biti trijumf ili tek fusnota, ostaje za vidjeti, no jedno je sigurno: Flavio Briatore nije lik koji se zaboravlja – ni u statistikama, ni u sjećanjima Formule 1.

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku