Ferrari

Nije ovo početak sezone kakvom su se nadali navijači Ferrarija. Nakon uzleta u prvoj polovici 2022. godine, zatim pada u 2023. i još jednog najprije polaganog uspona koji je na koncu 2024. postao rapidan i kulminirao gotovo naslovom u konstruktorskom prvenstvu, Ferrarijevi navijači s pravom su očekivali žestoku borbu za pobjede i naslove već od samog početka 2025. godine. Uostalom, sve to bilo je tradicionalno potpaljeno najavama iz samog tabora Ferrarija u kojima očekuju barem jedan naslov ove godine. Na tragu je to izjava uoči gotovo svake od prethodnih godina. Recimo, bolid za 2023. godinu najavljen je kao bolid koji je bez presedana u pogledu brzine. Također, osim suviše optimističnih najava Ferrarijeve vrhuške o borbi za naslove, ono što je Tifosima davalo za pravo nadati se da je ovo konačno ta godina jest prošlogodišnji SF-24 te forma Charlesa Leclerca koji je u drugoj polovici prošle godine bio vozač s najviše osvojenih bodova. Vjerojatno bi Leclerc bio najbliži Verstappenov konkurent, samo da nije bilo katastrofalnog niza i utrka u Kanadi, Velikoj Britaniji i Austriji. Ali, što je, tu je.

Drugi aspekt koji je do kraja raspalio navijače Ferrarija bila je najava Lewisa Hamiltona. Predsezonske slike, sedam odškrinutih prozora i osmi koji je tu negdje u kadru, odijela, fino ispeglane izjave, a onda i predsezonsko turiranje na ulicama Milana trebali su biti samo uvod za prvu pobjedu u Australiji, stazi koja Ferrariju povijesno sasvim lijepo leži. Ali, onda je sve krenulo po krivu. Štoviše, krenulo je po krivu još i prije Australije jer je već na predsezonskim testiranjima bilo jasno da ovogodišnji SF-25 nije fino uštiman. Potencijali, potencijali i potencijali, bili su glavne riječi svih u Ferrariju, ali zaključno s utrkom u Saudijskoj Arabiji taj potencijal još uvijek nisu otkrili te se on u najboljem slučaju samo nazire i pitanje je hoće li ga otključati prije nego sve svoje talente prebace na razvoj bolida za 2026. godinu.

Ferrari je ovu sezonu otvorio kriminalnim nastupom u Australiji, a ukoliko su mislili da je to loše, posebnu sramotu doživjeli su u Kini kada su i Charles Leclerc i Lewis Hamilton diskvalificirani nakon utrke. Za usporedbu, prošle sezone u prvih pet utrka Carlos Sainz i Charles Leclerc kombinirano su ostvarili pet plasmana na postolje uz jednu pobjedu. Ove godine u istom razdoblju Ferrari ima samo jedan plasman na postolje i to u obliku trećeg mjesta za Leclerca u posljednjoj utrci koja je održana u Saudijskoj Arabiji.

I dok Leclerc vuče i gura Ferrari naprijed koliko god može, onaj drugi vozač, Lewis Hamilton, koji je dočekan lovorikama i kojemu je osmi šampionski naslov praktički uručen u ruke još i prije nego je sezona počela, još uvijek se ne može sastati s bolidom. Što nije u redu s Lewisom Hamiltonom? Najčešće isprike idu u smjeru godina, motivacije i lošeg bolida. Međutim, teško se izvlačiti na godine posebice u vremenu kada tvoj kolega Fernando Alonso još uvijek vozi na prilično respektabilnoj razini u kud i kamo sporijem bolidu (iako 2025. godina možda i nije najbolji primjer za to). Postoji i primjer Niegla Mansella koji je u tim godinama uzeo naslov za Williams. O motivaciji je teško spominjati jer, k vragu, voziš za Ferrari i to je valjda bio tvoj dječački san. Bolid? Ovdje bi moglo biti nečega, ali Leclerc vozi taj isti bolid, a i Russell je prošle godine ostavio Lewisa dobrano iza sebe.

Pitanje je zna li i sam Lewis koji su razlozi ovako loše forme pri čemu privikavanje na bolid ne želim uzimati kao relevantan razlog, ne nakon pet utrka, uzevši u obzir testiranja, sve prethodno odvožene slobodne treninge, ali i nebrojene sate u simulatoru koji ti stoje na raspolaganju. Također, Lewisova forma u kvalifikacijama itekako je upitna. Plasmani od P8, P5, P8, P9 i P7 daju prosječnu poziciju od 7,4 pozicije po kvalifikacijskoj rundi te je u prvih pet utrka samo u Kini bio brži od svog timskog kolege. Možda i pomalo grubo, pole poziciju i pobjedu u Kini ovdje ne uzimam u obzir premda netko s razlogom može prigovoriti, i pritom biti u pravu, kako je to najsvjetliji trenutak Ferrarijeve sezone. Međutim, nešto je u toj Kini bilo drugačije jer Hamilton je u subotu bio neuhvatljiv u sprintu, samo da bi potom propao nakon što je iz nekog razloga mijenjao setup svog bolida. Već sutradan je bio kud i kamo sporiji od Leclerca koji je čitavu utrku vozio s oštećenim prednjim krilom. Valja dodati i to kako bi vjerojatno i on sam mijenjao tu pobjedu u sprintu za bilo koje slavlje u bojama Ferrarija u pravoj, nedjeljnoj utrci.

Za to vrijeme Charles Leclerc tiho radi i gura Ferrari naprijed koliko god može. Istovremeno, ostaje pitanje koliko dugo može ostati vjeran Ferrariju kojemu je dao svoje najbolje godine, samo da zauzvrat nikada ne dobije priliku voziti bolid dostojan borbe za naslov, dok njegovi konkurenti u vidu Verstappena, Norrisa i Piastrija to već rade. Za ljubav je potrebno dvoje i osobno se pitam koliko dugo će sve ovo trajati. Leclercova kvalifikacijska forma ove godine daje nam rezultate od P7, P6, P4, P2 i P4, odnosno prosječnu poziciju od 4,6 pozicije po kvalifikacijskoj sesiji. Vozač takvog kalibra i takvog talenta zaslužuje priliku barem jednom naći se u borbi za naslov. Uostalom, nedavno je izjavio da je svoja tri od četiri dječačka sna već ostvario: voziti za Ferrari, pobijediti u Monacu te pobijediti u Monzi. Preostaje mu još samo jedan: uzeti naslov svjetskoga prvaka.

Po svemu sudeći čini se da su nejasna vremena za Ferrari, njegove vozače i šefa ekipe Freda Vasseura. Ove godine titule su se najavljivale jasnije nego ikada. Imaš Lewisa Hamiltona i Charlesa Leclerca. Što još fali? Izjave poput onih da Lewisu vjeruje 2000% te u kojima sami vozači izjavljuju da ne znaju kada će ponovno biti u konkurenciji za pobjede, odnosno da nešto ne rade kako treba, samo dodatno daju za pravo tvrdnjama prema kojima nešto u Ferrarijevoj vrhuški, tehničkom timu i hodnicima već dugo, predugo ne funkcionira.

Red Bull

Držati glavu iznad vode. To je vjerojatno glavna mantra za Red Bull do Španjolske pa će tada, nakon nove raspodjele karata, vidjeti što dalje i potencijalno krenuti u novi pohod. Red Bull je već dugo u nekoj vrsti pada, a na okupu ih drži samo zaštitna mreža u vidu Maxa Verstappena. Odlazak Adriana Neweyja u Aston Martin poklopio se s dugim nizom utrka bez pobjeda za Maxa i Red Bull prošle godine, a čini se da se isto nastavlja i u ovoj sezoni.

Međutim, Max gura, grebe, galami i viče koliko god može i za sada je na sasvim zadovoljavajućem zaostatku za vodećim Piastrijem koji iznosi samo 12 bodova. Iza nas je pet utrka, a Max je od Australije do Saudijske Arabije već nekoliko puta morao dobrano zagrabiti u svoju vreću kako bi iznjedrio neka vrhunska izdanja koja se poglavito tiču pole pozicije i pobjede u Japanu, a zatim i polea u Saudijskoj Arabiji. U dosadašnjih pet utrka, Max je tri puta završio na postolju i jednom je došao do pobjede, čime je jedini ne-McLarenov vozač koji je ili uzeo pole ili došao do najviše stepenice postolja ove godine.

Njegova kvalifikacijska forma priča nam priču o P3, P4, P1, P7 i P1 uz prosječnu poziciju od 3,2 pozicije po kvalifikacijama i praktički status glave prijetnje primatu McLarena. Po broju pole pozicija ove sezone izjednačio se ponovno s McLarenom, samo u vidu Oscara Piastrija, koji je svoja prva i jedina dva pole positiona u karijeri uzeo u Kini i Bahreinu te ih suvereno obranio.

U tom heliocentričnom sustavu u kojemu se sve vrti oko Maxa u Red Bullu moraju čitati sve češće i glasnije priče o životu poslije Maxa. Nije tajna da ga Toto Wolff odavno vrbuje i časti pohvalama te bi se i sam vjerojatno u sekundi odrekao i Russella i Antonellija te vozio samo s jednim bolidom, ako bi u tom bolidu sjedio Max Verstappen. Prema tome, već spomenuta nova podjela karata u Španjolskoj u velikoj mjeri bi mogla odrediti ne samo ishod ovogodišnjeg prvenstva, već i dati naznake toga hoće li Max Verstappen voziti za Red Bull u godinama koje dolaze. Ovo apsolutno nije bezazlena vijest posebice kada znamo da Christian Horner i dr. Helmut Marko već godinama muku muče s pronalaskom drugog vozača koji je kadar ne samo voziti uz Maxa, već i ovladati tim čudnovatim bolidom koji može ukrotiti samo četverostruki svjetski prvak.

Da se sve vrti o Maxa u prilog govori i statistika prema kojoj je od 89 osvojenih bodova za Red Bull Max Verstappen osvojio njih 87. Tek je novopridošli vozač u ovu ekipu, Yuki Tsunoda, uspio ugrabiti dva boda devetim mjestom na utrci u Bahreinu, čime je prekinuo niz od šest utrka u kojima je samo Max uzimao bodove za Limenke. Sezonu za Red Bull obilježila je i brza zamjena Liama Lawsona (koja je opisana u ranijem tekstu) s Yukijem Tsunodom nakon samo dvije utrke, ali čini se da nije dala željeni učinak. Pitanje je koje je uopće rješenje za poziciju drugog vozača Red Bulla, no za sada ćemo se samo zadržati na surovoj činjenici da bi bez Maxovih bodova ova ekipa bila zadnja u poretku konstruktora.

Kvalifikacijska forma drugog bolida Red Bulla kojim su upravljali Lawson i Tsunoda daje plasmane na P18, P20, P15, P10 i P8 te prosječnu poziciju od 14,2 što je dovoljno tek za Q2. Pozitivan trend je ipak dolazak Tsunode koji ostvaruje napredak u odnosu na ranije rezultate drugog bolida Red Bulla. No, i taj napredak kompromitiran je sudarom s Gaslyjem i udarom u zid već u prvom krugu utrke u Saudijskoj Arabiji.

Za detaljniji uvid u izdanje Yukija Tsunode u Red Bullu ćemo vjerojatno morati pričekati još nekih 5 ili 10 utrka kada ćemo moći točno reći gdje je u odnosu na ostale konkurente u ovom bolidu. S druge strane, nije isključeno i da će za Red Bull u to doba voziti netko drugi (možda Hadjar?) iako su iz vrhuške Red Bulla oštro demantirali da će biti daljnjih promjena u ostatku sezone.

No, možemo li im uopće vjerovati?

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku