Poštovani ljubitelji Formule 1 i pratitelji portala Pulsmedia, drage volje dijelimo ovdje s vama svoj opis posjeta VN Japana 2025. na stazi u Suzuki. Pokušali smo pisati tako da ovaj tekst ujedno može pomoći nekome tko planira samostalno putovanje na VN Japana.

Pristizanje

U Suzuku smo iz Nagoye stigli na knap: u subotu, netom prije trećeg treninga i kvalifikacija. U samu Nagoyu stigli smo tek večer prije. Krenuli bismo iz Hrvatske i koji dan ranije, ali nismo se mogli iščupati od posla i planiranih obaveza.

Pet godina ranije zaljubili smo se u daleki Istok: ljude, kulturu, hranu… kad smo posjetili GP u Šangaju za narednu godinu odmah smo bili zacrtali GP u Hanoju, u Vijetnamu. Dovoljno je reći da je taj GP trebao biti održan početkom travnja 2020. godine i, naravno, otkazan je, kao što je otkazano štošta u općem globalnom festivalu otkazivanja tijekom te traumatične pandemijske godine. Hanoi GP 2020. vozio se jedino u izdanju računalne video igre F1 2020. (Štoviše, nakon što je gradonačelnik Hanoja i promotor hanojske utrke Nguyen Duc Chung zamračio neki novac, a vijetnamske vlasti ga strpale u zatvor, Vijetnamci su navodno zauvijek odustali od utrke, čak dijelom i ragradili netom dovršenu uličnu stazu. No, mi nismo odustali od Vijetnama i realizirali smo posjet toj azijskoj zemlji 2024. godine.)

Ne putujemo agencijski

Volimo svoja putovanja posložiti sami. To je, u pravilu teže, a VN Japana pokazala se natprosječno izazovnom. Tko je posjetio, npr. Spa Francorchamps, zna da je ta staza položajno, ustvari teška nedođija u nepristupačnom ardenskom gorju i da će smještaj u neposrednoj blizini staze biti nemoguća misija tj. da će se morati smjestiti u gradovima udaljenim barem četrdesetak kilometara, npr. u Liegeu (Belgiji), možda Aachenu (Njemačka), malo dalje u Nizozemskoj ili čak Luksemburgu i putovati prema stazi autom i zatim satima čekati u gužvama na ulazak i izlazak sa staze na najbliži autoput. Slično je i sa položajem Suzuke. Za japanske pojmove, Suzuka je gradić. Kultnoj Hondinoj stazi u Suzuki najbliže je veće središte pedesetak kilometara udaljena Nagoya, treći japanski grad po veličini pa najveći broj posjetitelja utrke u Suzuki koristi smještaj u Nagoyi. Neki potežu iz Osake, ali to je malo predaleko. Osaku smo posebno izbjegavali jer se tamo upravo pripremala svjetska izložba (Expo) donoseći veliku gužvu.

Pristup stazi

Do Suzuke se ne isplati autom, a do tamo ne voze ni famozni japanski superbrzi vlakovi (Shinkansen), ali voze razni drugi, lokalni vlakovi. To može biti malo komplicirano. Japanci imaju dugu i bogatu povijest željezničkog prijevoza pa danas postoje mnogi željeznički prijevoznici i koncesionari linija i postaja. Sustav je učinkovit, ali treba ga malo proučiti. Čitate li razne upute i vodiče o mogućnostima prijevoza vlakom na liniji Nagoya – Suzuka, zaplest ćete se vjerojatno u detaljima. U stvarnosti, najpraktičnije se odmah ujutro na stanici Nagoya priključiti gomili fanova F1 s prepoznatljivim obilježjima timova i pratiti upute željezničkog osoblja.

Srećom, Japanci su organizirani

Nevelika Suzuka i obližnji također maleni Shiroko u vrijeme GP vikenda potpuno se prilagode prihvatu velikog broja posjetitelja koji mahom stižu iz obližnje Nagoye. Stotine volontera upućuju i reguliraju iskrcaj rijeka fanova s vlakova, ukrcaj u autobuse, naplatu prijevoza, ulazak u stazu, izlazak sa staze, redove za ukrcaj u autobuse i redove za vlakove na povratku. Mnogi brojači prometa i posjetitelja koordiniraju valove fanova s vlakova. Vrlo malo se čeka, u najvećoj gužvi možda sat vremena. Sve se kreće i funkcionira. Upravo ono što se uklapa u našu predodžbu Japana: organizacija, red, planiranje, promišljenost.

Karusel desetina lokalnih autobusa od željezničke postaje Shiroko do staze u Suzuki i natrag primjer je kako se s ograničenim sredstvima i dobrom organizacijom može puno postići. Reklo bi se “sve su službe na terenu”, a ljubaznost domaćina obara s nogu. Nećemo zaboraviti vozače autobusa (s obaveznim bijelim rukavicama) koji cijeli dan pozdravljaju svakog, ali baš svakog fana koji uđe u njihov autobus.

Da nismo tako čekali u zmijolikim redovima među stotinama fanova ne bi za dva tjedna boravka u Japanu čuli niti jednu riječ hrvatskog jezika. Ovako smo upoznali Juricu, naturaliziranog Australca podrijetlom iz okolice Zadra, našeg čovika, generaciju, starog poklonika Formule 1 odjevenog u obilježja Williamsa iz doba Juana Pabla Montoye.

Povratak u Shiroko nakon nedjeljne utrke kulminacija je gužve i tad ni Japanci ne mogu ubrzati protok ogromnog broja posjetitelja. Odlučili smo se stoga u Shiroko nakon utrke otići pješice (nekih 6 km) i putem birali dionice uz rižina polja. Navigacija gotovo da nije trebala.

Sakura

Optimizacija putnih troškova globalnog cirkusa F1 dovela je do pomicanja VN Japana s jeseni na proljeće (datumski i zemljopisno bliže utrkama u Kini i Australiji). Tako se dogodilo da je GP Suzuka prošle i ove godine sjela točno u doba cvata divljih trešnji (Sakura), jednog od najvažnijih događaja u osebujnoj japanskoj kulturi. Cvat trešnji najavljuje se i prati posebnim prognozama i to je vrijeme krcatih parkova kad se svi fotografiraju pod bijelim i purpurnim krošnjama ili laticama u padu. Navodno japanska divlja trešnja čini polovinu svih stabala zasađenih u Japanu i Suzuka tu nije iznimka. Svugdje uz stazu bilo je divlje trešnje u dovoljnim količinama za efektne fotografije.

Ulaznica GA

(General Admission ili kako bi Talijani rekli ‘Circolare’ ili “ulaznica za opći pristup bez rezerviranog mjesta za sjedenje’ ili jednostavno rečeno “najjeftinija karta”.)

Puno prije polaska raščistili smo što želimo od Suzuka GP. Za usporedbu: kad smo posjetili Shanghai GP u Kini 2019. odlučili smo se za na glavnu tribinu, promatrati što je više moguće samu utrku (start, bokseve, ekrane, proslave itd.). Suzuki smo pristupili drukčije: kultna staza, najluđi fanovi, idemo se samo muvati stazom. Kupili smo GA ulaznice i nismo požalili. Tko god je bio na nekoj od utrka F1 zna da je na samoj stazi kudikamo teže pratiti tijek utrke, nego ispred TV-a. Dijelovi staza bez vidljivih ekrana s poretkom i vremenima su pogotovo zahtjevni za praćenje utrke. Na kosinama uz stazu u Suzuki ukopani su redovi trupaca stabala pa je puno lakše i udobnije sjediti, nego, npr. na kosinama Camela u Spa Francorshamps. Fan-zona na zapadnom dijelu staze nije postajala prije 2024., i dobro je došao veliki dvostrani ekran u tom dijelu.

GA ulaznica na stazi u Suzuki stvarno nudi prilike kakve se inače teško dobiju s takvom ulaznicom na drugim stazama: pristup velikom dijelu staze, mogućnost promatranja bolida u punoj brzini sa svega par metara udaljenosti i izravni doticaj s onim zbog čega se i dolazi na utrke. Bolidi prestaju biti samo lijepe slike i shvatiš kako je ustvari moćna ta mašinerija i kako su sulude brzina kretanja i skretanja i kako snaga kočenja zbunjuje mozak nenaviknut na rubna područja fizike. Naravno, doživljaj utrke uživo nužno vodi jačanju poštovanja prema vozačima i njihovoj nevjerojatnoj vještini i hrabrosti.

Radijski prijenos

Mnogi ne znaju da staze često imaju lokalni radijski prijenos utrka, čak i na više frekvencija i na više jezika. Ali tko je mogao znati da mali “tranzistor” japanskog proizvođača kupljen prije puta posebno za ovu svrhu neće pokrivati japanski frekvencijski raspon. Još jedna u nizu posebnosti Japana: njihova FM-skala počinje od 76 MHz, a naša tek od 87.5. Utrka u Suzuki prenosila se na 86 MHz i tu smo ostali kratki za par megaherca. Jedan od sponzora utrke dosjetio se pa na samoj stazi dijelio minijaturne radijske aparate sa slušalicama. Međutim, zbog rekordne posjećenosti svi su maleni tranzistori razgrabljeni već u subotu ujutro pa smo se morali osloniti na prijenos putem interneta. Srećom, u Japanu je pokrivenost internetskim signalom izvanredna i nije se događalo da stranica s vremenima “šteka”. Za praćenje F1 TV (čiji smo inače pretplatnici), bio je potreban VPN.

Ugostiteljska ponuda na stazi je raznovrsna i zadovoljavajuća. Hrana je uglavnom japanska, a cijene su prihvatljive. Za trošak kave na istanbulskom aerodromu ovdje možete kušavati razne japanske zalogaje pripravljene na licu mjesta. Većina ponuđača prihvaća beskontaktno plaćanje karticama.

Dosadnjikava utrka

Sama utrka bila je dosadnjikava. Nismo imali sreće kao npr. u Monzi 2019. kad je utrka bila za pamćenje, a atmosfera pobjede Ferrarija donijela opće ludilo. U Suzuki 2025. prijeteći oblaci nisu donijeli kišu koja bi možda ispremiješala poredak. Nije bilo pretjecanja. Nije bilo ni sudara, izlijetanja i drugih neplaniranih situacija, osim malo zapaljene tratine uz stazu. Ne možemo se oteti dojmu da je kultna Suzuka, na kojoj su se odlučila tolika prvenstva, danas jednostavno pretijesna za suvremene glomazne bolide. Verstappenu svaka čast, čovjek vozi u klasi za sebe. Svaka čast i njegovom inženjeru, Gianpieru Lambiasiju.

Fanovi nisu razočarali

Svaka čast i poštovanje svim drugim sportovima i njihovim fanovima, all fanovi F1 najdraža su nam publika. Nema sukoba, vulgarnosti, huligana. Relativna blizina Australije s povijesnim vezama s timom McLaren i činjenica da je Oscar Piastri trenutno izgledan kandidat za prvaka ove sezone učinili su da je na stazi u Suzuki mnogo Australaca u bojama papaye. Ipak, Najveći je broj fanova s oznakama Honde (HRC), a Yukijev prijelaz u RB neposredno uoči utrke u Suzuki bio je pun pogadak za Red Bull u smislu prodaje bilo čega s oznakama RB, Yuki i sl… Na utrci u Japanu vladala je apsolutna Yukimanija. U ponudi na trkalištu bili su samo artikli s obilježjima Formule 1, staze Suzuka, Red Bulla, McLarena i, naravno, Ferrarija, i sve što je ponuđeno rasprodalo se mahom već u subotu. Nosimo natrag samo besplatne zastavice s oznakama staze. Suzuka je (ponovno) srušila rekord u broju posjetitelja i, vjerojatno, potukla i najluđa predviđanja u prodaji suvenira. Posjetitelji utrka F1 su dobra klijentela, dobri potrošači, a staza Suzuka nije bila dovoljno spremna za toliku navalu na štandove.

Manje fotografija, više doživljaja

Dijelom zato što je općenita uputa u Japanu ne fotografirati ljude bez njihovog pristanka, a dijelom i zato što je promatranje svijeta kroz objektiv bitno drugačije od uobičajenog načina promatranja, vrlo malo smo fotografirali. Da jesmo fotografirali, radili bismo samo to jer su japanski fanovi F1 vjerojatno najslikovitiji. Šetali smo zato cijelo vrijeme zapadnim djelom staze i promatrali svu otkačenost oko sebe. Ne postoji nemogući stil ili nemoguća kombinacija stilova u odijevanju Japanaca – teško bi bilo parirati tome što oni navuku na sebe, potpuno neopterećeno. (Potražite na internetu, npr. ceremoniju dodjele diploma Sveučilišta u Kyotu). Natrag nosimo manje fotografija, ali više doživljaja. (Fotki i video-zapisa vjerojatno ćete naći tamo gdje nas nećete – na društvenim mrežama.) Fotkali smo svega par ljudi, a najupečatljiviji nam je bio “putnik kroz vrijeme”. Staro odijelo od štofa, odgovarajuća kravata i cipele, prikladna kožna putna torba. Dva dana nepomično je s istog mjesta uz ogradu promatrao kvalifikacije i utrku i pritom izgledao kao da čeka vlak na nekom kolodvoru krajem devetnaestog stoljeća.

S jednim japnaskim fanom, usprkos jezičnim barijerama, definirali smo srž šušura oko sebe nizom jednostavnih riječi: “Formula 1. Everybody. Together.” Bolje se ne može sažeti iskustvo promatranja utrke iz GA u Suzuki.

Odlazak na utrke F1 dobar je izgovor za putovanje svijetom. Čim iz Formule 1 objave potvrđeni kalendar naredne sezone, mi odlučimo želimo li uopće ikamo otići, odaberemo utrku, planiramo troškove, štedimo i kupujemo unaprijed. Izvedivo je. Često nas pitaju kako nam se dade sjediti u avionu po desetak ili više sati. Da, zna biti naporno (Visoki smo!), ali to je ta cijena i ne postoji brži način. Naravno, ne bismo poduzimali toliki put isključivo zbog utrke. A što se visine tiče, to je nedostatak u avionima, ali prednost na utrkama.

Nakon Suzuke i Nagoye proveli smo ostatak boravka u Japanu u Tokyju i okolici, posjećujući ono što smo prije puta isplanirali vidjeti kao posebnosti Japana i izbjegavajući razvikane atrakcije (Kyoto, razne hramove, Ginzu, križanje Shibuya u Tokyju i ostala opća mjesta). Zato smo vidjeli neka druga čudesa, npr. sustav obrane Tokyja od poplava, obišli niz izakaya i najeli se raznih ramena za dva života.

Kultura automobila

Urbani Japanci istinski su ljubitelji automobila i motocikala. Na ulicama Tokyja svako malo može se uočiti neki kultni model iz povijesti japanskih ili globalnih marki. Ne nedostaje raznih modernih jurilica i to su gotovo jedina glasna prometala jer pretežno električni automobili čine ceste tihima. Ono što se odmah dade primijetiti je besprijekorna čistoća svih vozila u prometu: od osobnih automobila do miješalica betona, sve je ulickano. I vrlo kulturno i tolerantno. Propuštaju se pješaci, truba se koristi samo u nuždi, žmigavci redovito, sve upravo suprotno od naših trendova gdje se prometna kultura srozava naočigled.

Više od bučnih zvijeri priređenih za driftanje, zainteresirali su nas mali tipični japanski automobil “Kei”: sićušni, četvrtasti i praktični za gradsku vožnju. Svi su nalik jedni drugima, iako ih proizvode mnogi različiti proizvođači (npr. modeli Honda N-Box, Suzuki Spacia, Nissan Dayz, Daihatsu Tanto, Mitsubishi eK, Subaru Chiffon…).

Nekoliko savjeta za GA

Temeljeno na dugom iskustvu kampiranja, planinarenja pa i odlazaka na utrke Formule 1, redovito sa sobom nosimo nekoliko artikala nabavljenih iz raznih trgovina. To su jeftine i jednostavne stvari koje su nam uvijek dobro došle na trkama ukoliko smo koristili GA ulaznice: mali spužvasti jastučić – od ovog se ne odvajamo (nabavljen u trgovini opreme za planinarenje); malo veći spužvasti podmetači (nađe ih se u trgovinama opreme za vrt); jeftina sklopiva plastična sjedalica; obična tenda 2*3 metra, malo konopa. U Japan ne morate ništa nositi, svega ima tamo, pa ovakve stvari možete naći, npr. u trgovinama iz lanca Hands. Kao i na bilo koju drugu utrku, ukoliko imate GA ulaznice, krenite što ranije, želite li uhvatiti bolje pozicije za gledanje.

Par savjeta ako planirate na GP u Suzuku

Za dolazak i odlazak sa staze postoji više načina. Preferirana opcija je javni prijevoz vlakom gdje postoje dvije glavne mogućnosti iz Nagoye. Jedna je preko stanice Suzuka Ino koja je bliža stazi (15-ak minuta pješice), ali je manja i slabije protočna. Druga je opcija preko stanice Shiroko udaljene 5-6 km od staze i od nje prema stazi neprestano voze shuttle autobusi. Mi smo koristili prilaz preko stanice Shiroko. Vožnja od stanice do staze traje 15-ak minuta. Od izlaska s vlaka do ulaska u shuttle autobuse prolazi se kroz dobro isplanirane meandre.

Izbjegavajte lokalne linije jer voze predugo. Birajte Express ili Limited Express vlakove. Za Limited Express potrebno je nadoplatiti rezervaciju sjedišta. Zaključili smo da je jednostavnije kupovati ulaznice na šalterima nego putem automata nakon što smo iskušali obje varijante. Osoblje uglavnom govori dovoljno engleskog, a iako se redovi nekad čine dugačkima, ustvari se jako brzo rješavaju, dok se situacije s često zbunjenim i nespremnim ne-Japancima pred automatima za kupnju karata raspetljavaju sporije. Novost je da se u stanice i linije može ući običnim beskontaktnim kreditnim karticama, kao što je to trend, npr. u europskim velegradovima. Kako smo mogli vidjeti, među automatima za ulaz na perone, samo manji dio podržava kreditne kartice. Poseban savjet za Nagoyu, Suzuku i obližnje postaje željeznice: kako željezničke linije na ovom području drže manji lokalni koncesionari tako tamo ne vrijede moćne japanske IC-kartice (Suica, Toica, Pasmo…).

Par općenitih savjeta za posjet urbanom Japanu

Nabavite prije puta ili odmah po slijetanju eSim ili SIM-karticu. U Japanu bolje prolaze korisnici iPhonea, jer Japan ima druge standarde za Android i mnogo aparata tamo neće raditi. Wi-fi-ja ima posvuda. Jednom kad imate funkcionalan mobitel uvijek možete pokrenuti Googleove karte i pratiti upute. Ako vam uputa kaže da će vlak stići u 10:58, nemojte ući u onaj u 10:53, to je neki drugi vlak. Onaj koji je najavljen za 10:58 će doći u 10:58, a ako slučajno kasni, to će biti nešto minimalno i pisat će na ekranima uz peron.

S engleskim jezikom može se dobro proći jer je većina bitnih natpisa prevedena na engleski (često i kineski i korejski). Međutim, želite li komunicirati s lokalnim svijetom, imajte spreman Google Translate ili koji već prevoditelj preferirate. Gledali smo Španjolce koji sve što čitaju na engleskom još dodatno prevode Googleovim Translateom na španjolski.

Za javni prijevoz i sitnija plaćanja na automatima i u manjim trgovinama većih gradova koristite karticu Suica (ili Pasmo ili neku treću, postoji ih još nekoliko). Pojednostavljuju život.

Sve naopako

Svako tko nije bio, a planira otići, neka se pripremi da je u Japanu sve čudno i naopako. Okej, vozi se lijevom stranom (volan je s desne), tako se i kreće ulicama, stepeništima i eskalatorima. “Naopako” se i piše i čita. Ono što ste navikli da ide u smjeru kazaljke na satu, u Japanu će vjerojatno ići obrnuto. Prvi kat je drugi kat. Svaka će se slavina otvarati u smjeru suprotnom od očekivanog, mnoga vrata također… Struja nije ni 220V ni 110V, nego 100V i to tako da je polovina zemlje na jednoj, a polovina zemlje na drugoj frekvenciji (50 i 60Hz). No, sve je definirano, označeno i precizirano (i podsjeća na Formulu 1).

Neprestano razmišljamo kako li tek mi njima moramo izgledati čudni? Kako li njima, recimo Europa, Balkan ili bliski Istok, moraju izgledati kaotično, bučno, prljavo i vulgarno. Kako li ih možda iritiraju turisti, groteskno glasni Amerikanci ili Nizozemci, velike višegeneracijske porodice Indijaca ili Latinoamerikanaca, suviše trome za njihova poimanja protočnosti javnog prostora, kolektivne svijesti, čak bolje rečeno kolektivne savjesti – jer Japanci na prvo mjesto stavljaju zajednički interes. Na primjer, već u liftovima su upozorenja o suzdržavanju od razgovora. U japanskom se javnom prostoru šuti. Telefoni su u pravilu utišani, a treba li vam odgovoriti na telefonski poziv u brzom vlaku otići ćete u predprostor na početku vagona gdje je prtljaga i tamo potiho obaviti razgovor.

Shopping

Slab yen i mogućnost turistima kupnje bez poreza (8%) doveo je do toga da je Japan postao prava shopping destinacija. U većim trgovinama često se čuju kineski i drugi jezici kupaca prvenstveno odjeće, obuće i tehnike. Nama shopping nije bio primarni cilj, ali poklonili smo si par sitnica po cijenama 35-45% povoljnijim nego doma. Bilo je komično primijetiti na odlasku da su u Tokyjskoj zračnoj luci svi ne-Japanci u novim patikama. Nismo bili zanimljivi carini na zagrebačkom aerodromu.

Ni ološa, ni otpada

Čuli ste kako Japanci redovito počiste sve za sobom. Jednom smo prije nekoliko godina za boravka u Sarajevu svjedočili nesvakidašnjem prizoru: grupa japanskih turista tijekom obilaska središta grada počistila je otpatke iz cijelog jednog manjeg sarajevskog parka prije povrarka u svoj autobus. Taj prizor nam se urezao i pojačao našu želju da posjetimo zemlju iz koje dolaze takvi ljudi.

Cijela Suzuka bila je počišćena prije nego su gledatelji uopće napustili stazu. I sav je otpad već bio razvrstan. Japanci su jako dosljedni u razvrstavanju otpada. Čuli ste vjerojatno već da tamo ne postoje ulične kante za smeće i da svako nosi svoje otpatke do prve prilike kad će ih moći propisno razvrstati, makar tek kući. Zahtjevno je družiti se sa svojim otpadom, ali nigdje nismo prekršili regule do kraja poštujući nevjerojatnu japansku ljubaznost.

Niz domaćih ljudi oduševio nas je svojom željom da nam pomognu, čak i kad mi to nismo tražili. Hvala im svima! Zahvalni smo tako, na primjer i ljubaznom suputniku u Shinkansenu na liniji Nagoya – Tokyo što nas je upozorio da se kroz prozor jurećeg vlaka upravo vidi planina Fuji.

Japan je intenzivan i krcat atrakcijama. Mogli bismo ispisati još puno stranica opisa našeg ukupnog boravka ondje, ali to ne bi bilo toliko relevantno za portal Pulsmedia i temu Formule 1. U nadi da vas je naš kratki putopis zabavio i da će nekom poslužiti ovdje ga privodimo kraju uz srdačan pozdrav!

Hvala Japan! Arigatou Gozaimashita!

Dora i Mladen

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku