Vizionar, tiranin ili oboje: Tko je Helmut Marko?

Kolumna

Katarina Sudarić

Prije 2 mjeseci 13 min 11 komentara

Helmut Marko je ime koje u svijetu Formule 1 budi različite asocijacije – nekima je simbol strogog selektora koji ne trpi slabost, dok ga drugi vide kao ključnog arhitekta Red Bullove trkaće imperije. Iza hladnog pogleda, oštrog jezika i legendarne izravnosti krije se čovjek čija je priča daleko slojevitija – od doktorata prava do postolja u Le Mansu, od tragične nesreće koja mu je oduzela karijeru do stvaranja budućih svjetskih prvaka. Ovo je priča o vozaču, poduzetniku, mentoru, i jednom od najutjecajnijih, ali i najkontroverznijih ljudi moderne Formule 1.

Brzi buntovnik

Helmut Marko rođen je u travnju 1943. u nacistički okupiranom Grazu, tada važnom industrijskom i prometnom središtu. Markov otac bio je uspješan veletrgovac električnom opremom i vlasnik nekretnina, dok se o majci zna vrlo malo. Roditelji su mu pružili stabilan, srednjoklasni odgoj u poslijeratnoj Austriji.

Ljubav prema moto sportu gajio je od ranih dana. Dijelio ju je s bliskim prijateljem, tragično preminulim Jochenom Rindtom, još uvijek jedinim svjetskim prvakom kojemu je titula dodijeljena posthumno. Obojica su bili živahni i buntovni dječaci, toliko buntovni da su čak i izbačeni iz škole. Zajedno su poslani u internat u kojem su dobili još više neovisnosti, što je samo dodatno potaknulo njihov duh i ljubav prema brzini. Svoje su vještine “peglali” na motorima, a potom i automobilima. Kako su obojica potjecala iz imućnih obitelji, automobili su im od mladih dana bili dostupni, a oni se nisu libili uzeti ih bez dozvole. Tako su se jednog dana zaputili na Nürburgring, gdje su po prvi puta vidjeli F1 bolide. Nakon tog prosvjetljenja, njihovi su se putevi nakratko razišli – Rindt je otišao u inozemstvo kako bi ozbiljno započeo svoju trkaću karijeru.

Markovi, inače vrlo strogi roditelji, inzistirali su da prvo završi visoko obrazovanje prije nego se posveti bilo kakvim trkaćim snovima. Na zahtjev svog oca, nakon srednje škole upisao je studij prava na Sveučilištu u Grazu, gdje je čak i doktorirao 1967. godine. Ipak, otac i dalje nije odobravao Helmutovu želju za utrkivanjem i radi njegovog odabira te karijere, odnosi su im bili trajno narušeni. Odrastanje u hladnoj, poslovnoj obitelji naučilo ga je neovisnosti, koja je kasnije oblikovala njegov čvrst karakter u svijetu vođenja trkaćih timova.

Trkaća karijera – prvi krugovi velikog puta

Oslobođen akademskih obveza, Marko je počeo ozbiljnije ulaziti u svijet utrka, sudjelujući na međunarodnim natjecanjima sportskih automobila i stječući ime na stazi. Svoju prvu pobjedu ostvario je 1967. u Monaku, u kategoriji Formula Vee.

Za službenu momčad proizvođača McNamara vozio je Formulu 3, dok je istovremeno nastupao i u utrkama touring automobila – cestovnim modelima prilagođenim za utrkivanje. Tijekom tog razdoblja vozio je “sve što mu je došlo pod ruku” – od limuzina, preko prototipova, pa sve do bolida Formule 2 – stječući široko i raznoliko iskustvo. Njegova svestranost donijela mu je i uspjeh u Europskom prvenstvu touring automobila, čime je pokazao svoj talent i izvan svijeta jednosjeda.

Sedamdesetih se Marko usmjerio na kategoriju utrka izdržljivosti (eng. endurance racing) u sportskim automobilima. Vozeći za Martini International Racing tim u Porscheu 908/02, prvi je put nastupio na 24 sata Le Mansa 1970. godine. U utrci po jakoj kiši, u kojoj je cilj vidjelo samo sedam posada, Marko (u paru s Rudijem Linsom) impresivno je završio treći ukupno, uz pobjedu u svojoj klasi. Ovo postolje na Le Mansu, ostvareno već pri njegovom debiju na toj legendarnoj stazi, učvrstilo je njegov status nove nade utrka izdržljivosti. U isto vrijeme, nastavio je nastupati i u drugim serijama, balansirajući između sportskih automobila i povremenih vožnji u jednosjedima.

1971. godina bila je vrhunac njegove vozačke karijere. Udruživši se s Gijsom van Lennepom u moćnom Porscheu 917K za tim Martini Racing, Marko je pobijedio na utrci 24 sata Le Mansa – ukupno, kao apsolutni pobjednik. Taj je dvojac postavio rekord u prijeđenoj udaljenosti – 5335 kilometara (397 krugova) uz prosječnu brzinu od 222 km/h – a taj će rekord ostati netaknut gotovo 40 godina. Iste je godine Marko dominirao i u Europskom prvenstvu sportskih automobila do 2.0 litre. Vozeći Lolu T212, osvojio je titulu prvaka u toj kategoriji. Ta su postignuća učinila Marka jednim od najboljih vozača sportskih automobila svoje ere.

F1 – poglavlje koje je moglo trajati

Iste godine ostvario i svoj dugogodišnji cilj – ulazak u Formulu 1. Prvo je bio prijavljen za Veliku nagradu Njemačke na zastrašujućem Nürburgringu, u bolidu McLaren M7C, kao vozač privatnog tima Joa Bonniera. No, zbog ugovornog spora sudjelovao je samo u treninzima i nije startao u utrci. Dva tjedna kasnije, na domaćoj utrci u Austriji, Marko je službeno debitirao u Formuli 1 s BRM timom, vozeći bolid BRM P153. Na Velikoj nagradi Austrije 1971. ostvario je solidan nastup i završio na 11. mjestu pred domaćom publikom. BRM je bio zadovoljan njegovim nastupom i zadržao ga za ostatak sezone. Iako nije osvojio bodove, čvrsto je zakoračio u svijet Formule 1 i osigurao si stalno mjesto vozača u sklopu momčadi Marlboro-BRM.

Početkom te godine ostvario je i 4. mjesto na ne-prvenstvenoj Velikoj nagradi Brazila – utrci koja se vozila izvan službenog kalendara prvenstva, a služila je za testiranje bolida i guma, pružanje prilika mladim vozačima te dodatnu zaradu za timove i organizatore. Bez obzira na to što  se nije bodovala, bila je jasan pokazatelj potencijala i najavila obećavajuću sezonu. Iako je počeo voziti u Formuli 1, paralelno je nastupao i u sportskim automobilima kao vozač Alfe Romea. U modelu 33 TT3 postizao je izvrsne rezultate – bio je drugi na Targa Florio, gdje je postavio i najbrži krug, te se popeo na postolja u Daytoni, Nürburgringu i na Österreichringu. Sezona mu je bila izuzetno jaka.

U utrkama Svjetskog prvenstva Formule 1 njegovi su nastupi bili solidni, ali bez većeg sjaja – primjerice, na Velikoj nagradi Belgije završio je osmi, tik izvan zone bodova. Nažalost, njegova F1 karijera naglo je prekinuta usred sezone. Na Velikoj nagradi Francuske 1972. u Clermont-Ferrandu dogodila se neobična nesreća: kamen koji je izbacilo drugo vozilo (Lotus Emersona Fittipaldija) probio je Markovu kacigu i pogodio ga u lijevo oko. Iako je uspio sigurno zaustaviti svoj bolid, šteta je bila ozbiljna – trajno je oslijepio na lijevo oko, čime je, u dobi od samo 29 godina, njegova vozačka karijera završila. Ukupno je nastupio na deset Velikih nagrada Svjetskog prvenstva Formule 1.

Nakon nesreće koja mu je onemogućila nastavak vozačke karijere, Marko se vratio u rodni Graz i okrenuo poslovnim vodama. Iskoristio je obiteljske resurse kako bi pokrenuo ugostiteljski posao te je krajem 1970-ih, u zgradi koja je bila u vlasništvu njegova oca, otvorio svoj prvi hotel – Schlossberghotel. S vremenom je otvorio još nekoliko butik hotela u gradu (za one koji žele odsjesti – to su hoteli Augarten, Lend i Kai 36), pokazujući pritom svoju oštroumnost u poslovanju i duboku povezanost s rodnim gradom.

Ipak, moto sport ostao je njegova najveća ljubav. Počeo je mentorirati mlade austrijske talente, poput Gerharda Bergera i Karla Wendlingera. Osnovao je vlastitu trkaću momčad, RSM Marko, koja se počela natjecati u juniorskim serijama jednosjeda. Tim RSM Marko ubrzo je postao ozbiljna snaga u Formuli 3, osvojivši njemačko F3 prvenstvo 1989. s Wendlingerom, a 1994. ponovio je uspjeh s Jörgom Müllerom. Time je Marko učvrstio svoj status stručnjaka za otkrivanje talenata.

Red Bull era: Početak dinastije

Godine 1999. Marko udružuje snage s osnivačem Red Bulla, Dietrichom Mateschitzom, koji tada prepoznaje važnost ulaganja u mlade talente. Red Bull preuzima njegov tim RSM Marko, imenuje ga Red Bull Junior Team, a dr. Marko postaje voditelj novog razvojnog programa. Njegov zadatak: pronaći, oblikovati i pripremiti buduće F1 vozače.

Program isprva nastupa u Formuli 3000, a već u ranim godinama ističu se vozači poput Jörga Müllera (prvak 1996.) i Juana Pabla Montoye (viceprvak 1997.). No prava snaga programa dolazi početkom 2000-ih, kada Marko počinje okupljati mlade talente iz kartinga i nižih formula – mnogi od njih kasnije će postati F1 zvijezde. Pod Markovim vodstvom, Red Bull Junior Team prerasta u najpoznatiji razvojni program u motosportu. Vozači poput Sebastiana Vettela, Daniela Ricciarda, Carlosa Sainza Jr., Pierra Gaslyja, Alexa Albona, Yukija Tsunode i Scotta Speeda prošli su kroz taj sustav.

Jedan od ključnih trenutaka bio je dolazak tada tinejdžera Sebastiana Vettela u Red Bullov program. Marko ga je pomno pratio i kasnije odigrao presudnu ulogu u njegovom usponu u Formuli 1 – što je kulminiralo s četiri uzastopne titule svjetskog prvaka za Red Bull Racing.

Još dramatičniji bio je slučaj Maxa Verstappena. Marko ga je primijetio kao 16-godišnjaka i bez oklijevanja potpisao u program. Unatoč skepticizmu mnogih, inzistirao je da Verstappen debitira u Formuli 1 sa 17 godina, što je tada bilo bez presedana. Samo godinu kasnije, u svojoj prvoj utrci za Red Bull, Max pobjeđuje na VN Španjolske 2016. – trenutak koji i sam Marko navodi kao jedan od svojih najponosnijih. Do danas je 14 vozača iz Junior Teama nastupilo u Formuli 1, a sedam ih je dobilo priliku voziti za glavnu Red Bull ekipu.

“Talent nije dovoljan”

Markov pristup razvoju vozača poznat je po svojoj strogoći i direktnosti. Njegova filozofija je jasna: sirovi talent nije dovoljan. Vozači moraju pokazati disciplinu, mentalnu čvrstoću i glad za uspjehom. “Talent, naravno. Ali to nije dovoljno. Tražim one koji to stvarno očajnički žele,” rekao je Marko u jednom intervjuu.

Njegove odluke često su instinktivne – promatra vozače u stvarnim trkaćim situacijama, tražeći “ono nešto” što se ne može naučiti: kontrolu, hladnu glavu, borbenost. Neki vozači potpisani su doslovno nakon jednog genijalnog poteza – poput Richarda Verschoora, kojeg je Marko uočio nakon jednog hrabrog pretjecanja. No, visoki standardi imaju i drugu stranu – mnogi su vozači brzo otpali iz programa ako nisu zadovoljili očekivanja. Imena poput Jean-Érica Vergnea, Sébastiena Buemija, Vitantonija Liuzzija i Jaimeja Alguersuarija dio su te “škole otpisanih”. Bivši vozači pričaju kako bi im Marko znao reći: “Ako ne isporučiš – izletiš. Ne za sljedeću sezonu, nego za sljedeću utrku.”

Kad je Red Bull kupio Jaguar F1 tim 2005., Marko je preuzeo funkciju Motorsport Advisora – titulu koja zvuči skromno, ali u praksi znači da je odgovoran za sve vozačke odluke u Red Bullovom F1 programu. Ne odgovara šefu tima Christianu Horneru, već izravno Red Bullovom vrhu, što mu daje neovisnost i velik utjecaj. Zajedno s Hornerom i dizajnerskim genijem Adrianom Neweyjem, Marko je bio dio trijade koja je Red Bull pretvorila u pravu silu Formule 1. Nakon dominacije s Vettelom, tim se vratio na vrh s Verstappenom, osvajajući titule 2021., 2022., 2023., te vozačko prvenstvo 2024. Jasno je da je Helmut Marko svojim radom zauvijek promijenio lice Formule 1 – ne kao vozač, već kao arhitekt šampiona.

Drama queen

Iako sada u 80-ima, Marko ne pokazuje znakove usporavanja. Redovito je prisutan na stazama, prati juniorske kategorije i traži nova imena. Njegov pristup ostaje isti – bez uljepšavanja, bez kompromisa. Neki ga smatraju surovim, ali većina mu priznaje: bez Helmutovog “vozačkog stroja”, Red Bull nikada ne bi imao takav kontinuitet uspjeha. Ipak, njegove neosjetljive, pa i uvredljive izjave često su izazivale burne reakcije medija, navijača i šire javnosti. Tako je u jednoj radijskoj emisiji, Marko komentirao formu Sergija Péreza rekavši:

“On je Južnoamerikanac i nije tako fokusiran kao, recimo, Max ili Sebastian.”

Osim što je ova izjava bila faktički netočna (Meksiko je u Sjevernoj Americi) i opasno je stereotipna, implicirajući da Pérezova nacionalnost objašnjava njegove oscilacije u formi. Izazvala je optužbe za kulturalni i rasni stereotip, pa je Marko bio prisiljen na javnu ispriku – rijetko viđen korak za njega. Još jedan biser dostavio je na početku pandemije, predloživši da Red Bullovi juniori namjerno prebole virus kako bi stekli imunitet:

“To su mladi, snažni sportaši – mogli bismo ih sve skupiti i preboljeti to zajedno.”

Izjava je bila zapanjujuće neodgovorna, pogotovo u trenutku globalne neizvjesnosti i straha. Kritike su stigle i iznutra Red Bulla, a prijedlog je brzo odbačen. Mnogi su tu izjavu vidjeli kao znak potpune neempatije prema zdravlju i sigurnosti drugih.

Često daje izjave bez filtera, npr. da je neki vozač “precijenjen”, “nije materijal za Formulu 1” ili “ne može se nositi s pritiskom”. Marko pripada starijoj generaciji, odgojen u kulturi gdje se izravnost cijenila više nego politička korektnost. Međutim, u današnjem globalnom F1 okruženju, njegove izjave se često doživljavaju kao zastarjele, neprimjerene ili čak uvredljive. Mnogi ih interpretiraju kao znak arogancije, nedostatka takta i nesposobnosti da razumije širu društvenu i kulturnu osjetljivost.

Vodeći jedan od najuspješnijih, ali i najokrutnijih razvojnih programa za mlade vozače, njegova reputacija da “brzo reže” vozače koji ne isporučuju rezultate izazvala je mnogo kritika. Nyck de Vries, Pierre Gasly, Daniil Kvyat su samo neke od njegovih „žrtava“ koji su bili degradirani ili potpuno izbačeni iz sustava. Brojni bivši juniori Red Bulla izjavili su da su se pod Markovim nadzorom osjećali izloženima velikom psihološkom pritisku, s malom tolerancijom na greške, a Jaime Alguersuari, bivši vozač Toro Rossa, izjavio je da je nakon karijere imao noćne more o Marku. Nakon smrti osnivača Red Bulla, Dietricha Mateschitza, počele su kružiti spekulacije o stvarnoj moći Helmuta Marka unutar tima, uključujući glasine o njegovom mogućem uklanjanju s pozicije savjetnika krajem 2023., što se ipak nije dogodilo.

Njegova utjecajna uloga u odlučivanju o vozačima Red Bulla i Visa Cash App Racing Bull tima često je potaknula priče o favoriziranju Maxa Verstappena i sukobima s Christianom Hornerom, što dodaje njegovom “negativac iz pozadine” imidžu. On nikada nije osvojio bodove u Formuli 1, ali je oblikovao karijere onih koji jesu – i to u najvišem rangu. Njegova uloga u razvoju generacija vozača i utjecaj na trkaću politiku Red Bulla teško se mogu precijeniti. Istovremeno, njegova beskompromisnost, kontroverzne izjave i nemilosrdan pristup ostavljaju podijeljene dojmove – za jedne je vizionar, za druge hladni menadžer koji ne poznaje slabost. No bez obzira na to iz kojeg kuta ga promatrali, jedno je sigurno: Markov trag u povijesti Formule 1 dubok je, upečatljiv i – kao i sam Marko – nemoguće ga je ignorirati.

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku

Podijeli
Nagradi

Odgovor

11 komentara

  1. Flavio Briatore
    Unwoken European Prikaži
    • 26.03.2025., 08:15

    Obožavam tu stariju generaciju. Marko je bez filtra, boli ga briga. Ne boji se povrijediti osjećaje woke novinara i pojedince na gridu. Također zna trollati najbolje na gridu. Pikne gdje treba i mediji vrište tjednima. Čovjek ima bogat cv i može si priuštiti komentirati bilo koga.



    19
    18

    1
  2. Honda
    zekohonda Pretplatnik Prikaži
    • 26.03.2025., 09:28

    vizionar i tiranin što se mene tiče.
    pratim njegove izjave dosta više od 2018. i uvijek je bio iskren i izravan. u stilu laude. rijetko kad glupost izvali.
    a juniorski program ima uspona i padova…u zadnje više padova.



    6
    6

    0
  3. Lotus
    Luka Gregorić novinar Prikaži
    • 26.03.2025., 09:36

    Izvrstan tekst, bravo Katarina!
    Marko je produkt i relikt nekog drugog vremena i kao takav nije svima po ukusu, ali donosi drugačiju dinamiku u sve više sterilizirani paddock gdje je takvih živopisnih likova s godinama sve manje i manje.



    11
    11

    0
  4. Nelson Piquet
    gudenjacica Prikaži
    • 26.03.2025., 09:49

    Budimo sretni dok imamo njega u paddocku. Marko je jedan od rijetkih tamo koji govori što mu je na pameti, bez previše filtera, a mislim da je sa svojom karijerom dosad dokazao da ga se treba slušati.



    3
    3

    0
  5. Pastor Maldonado
    perodeformero Pretplatnik Prikaži
    • 26.03.2025., 10:20

    Dobar članak (ovaj puta sam pročitao tko je autor..ica)
    Pa momčad RB i je zbog njega najokrutnija prema mladim vozačima.
    Bar ovako prema vani što vidimo i znamo.
    Svi su oni nestajuća generacija zaljubljenika koji su život i utrke izjednačavali (imali glavu u torbi).
    p.s Fotka me podsjeća na onog voditelja aerodromskog tornja o u filmu “Ima li pilota u avionu”



    2
    2

    0
  6. Vw
    Crni molo Prikaži
    • 26.03.2025., 10:54

    Helmut Marko je jedan od najinteligentnijih ljudi u svijetu formule



    7
    3

    4
  7. Carlos Sainz
    tiptronic Prikaži
    • 26.03.2025., 11:43

    Ovo je vrijedilo pročitati …hvala Katarina.
    Nije mi drag lik zbog nedostatka empatije prema vozačima, ali sa druge strane vjerovatno da bi postigao traženi rezultat moraš biti takav.
    Ima zaista impresivan životopis, za razliku od modernih vozaca čiji izgleda otprilike ovako: bogati roditelji, uspješan u kartingu, F3 i F2 ..i eto ga u F1.
    Pri tome ni malo ne podcjenjujem riječ “uspješan”, ali nekako suhoparno u odnosu na Marka.



    4
    4

    0
  8. Ferrari
    Fiorano99 Prikaži
    • 26.03.2025., 12:52

    Nevezano za Markov raniji zivot i trkacu karijeru prije izvrsnih uloga, Horner je vizionar Red Bull Racinga. Marko je postao Dietrichova desna ruka i netko tko je bio tu za njega. Ne bi ga opisao niti kao tiranina niti kao vizionara (ovo pogotovo ne). Svi su mogli vidjeti da je Max generacijski talent. Za to nije trebalo nikakvo znanje. Max je bio clan RB akademije 6 dana. Dosao je tamo zbog sjedala a ne zbog akademije ili Markove “vizije”. RB akademija ima prednost u odnosu na ostale zbog Tora Rossa sa 2 dodatna sjedala. Max bi zavrsio u Mercedesu da to nije bila opcija. To je iskljucivo razlog zasto.

    Ostali vozaci akademije nisu nista bolji od drugih akademija. Cak bi rekao da je lista i dosta losa unatoc 2 dodatna sjedala koja su samo za takve vozace (s obzirom na broj promasaja). Mozda sloziti pozamasnu listu promasaja u odnosu na ostale, pa tek onda usporediti sa njima. A ovi koji su zapravo dosli do F1 u pravilu nisu odgojeni niti “trenirani” od strane Helmuta ili njegove akademije.

    Osobno misljenje je da je Marko dezurno medijsko smetalo u F1 bez kojeg se vrlo lako moze preziviti, ali i sam zna da moze govoriti sto god pozeli zbog svog statusa pa ga boli briga.



    2
    1

    1
  9. Renault
    zd1400rt Prikaži
    • 26.03.2025., 14:54

    Pored mora PR ispeglanih izjava ponekad je užitak čuti nešto kratko, jako i bez filtera.
    Ne samo da je filtrirao jake vozače u Red Bullu, već su ti vozači i kasnije ostavljali i još ostavljaju trag u drugim momčadima.
    To ne bi bilo postignuto da se svakom vozaču davalo 5 godina prilagodbe i procjene.
    Ako netko ne valja, onda ne valja. Nisam vidio da su se ostale momčadi tukle za vozačima koje je RB “izbacio”… Svi su oni puni para i sigurno se ne brinu koliko će im struja biti ovaj mjesec.

    Nitko od nas ne bi uživo pod njim, Flaviom i ostalim istog kova, ali da isporuče, isporuče.



    6
    6

    0
  10. Max Verstappen
    champion20 Prikaži
    • 26.03.2025., 18:01

    Mislim da se ne kaže faktički. Tj siguran sam. No dobro, članak je baš odličan.
    I ova izjava o koroni mi je promakla, a sad kad je znam mi je još draži :)



    1
    1

    0
  11. Niki Lauda
    wapi Pretplatnik Prikaži
    • 27.03.2025., 13:55

    Dakle frajer je bio “božji glasnik”, dok je bog bio živ. Kad je bog umro, nestala je njegova prirodna uloga i ostala je samo ova upravljanja vozačima koju s obzirom na infrastrukturu neusporedivu s bilo kojim drugim timom radi kriminalno loše.

    Nitko drugi na gridu ne upravlja direktno s 4 vozačka mjesta. Ima luksuz razvoja u low-cost ekipi i svejedno mu ide kriminalno loše. 2021. mu je program toliko presušio da je morao kupiti vanjskog vozača br 2 za Maxa. Previše je škrt da bi uložio u razvoj vozača. Antonelli je odvezao “milijun kilometara” u F1 bolidima (starim, ali ipak F1). Što je odvezao Lawson prije nego je bačen u vatru? dan i pol testiranja i nekoliko utrka u Minardiju prošle godine.

    Tako da ja mislim da je on zapravo štetočina. Nab’o je dva svjetska prvaka u zadnjih 20 godina, ali sličan skor, čak i bolji ima Ron Dennis (3 u 12 godina) ili Flavio Briatore (2 u 12 godina) pa ih nitko ne slavi kao velike otkrivače talenata. Dapače, napravili su to sa samo sva sjedala na raspolaganju, a ne 4 kao Helmut Marko.

    Kaj se mene tiče daleko mu kuća.



    2
    2

    0

Pročitajte više o idućim temama:

Novo na forumu Otvori

F1 - 75 godina, Puls - 10 godina

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

Pridruži se

Pulsmedia

Slijedi nas

© Pulsmedia, guramo od 2015.