Nova Formula 1 sezona uvijek sa sobom donosi nove stvari i promjene – to može biti po pitanju TV prijenosa u smislu nove uvodne špice prije utrke, novih grafika ili unaprijeđenog iskustva gledanja, a također može biti i po pitanju vođenja utrke gdje oni odgovorni za to također mogu promijeniti pristup i tako režirati bolju ili lošiju, dramatičniju ili dosadniju, sigurniju ili opasniju utrku. Dvije su odvojene teme: TV produkcija i upravljanje utrkom, pa idemo se pozabaviti njima.

TV produkcija

Ono što je bilo prilično zamjetno ovoga vikenda u Australiji je da je Lewis Hamilton u Ferrariju odabran kao svojevrsna fokalna točka za kamere. To je bio slučaj od samog početka vikenda, pa smo već na prvom treningu mogli gledati britanskog vozača kako vozi puni instalacijski krug u crvenom bolidu. Ništa protiv toga, jer to je prizor na koji se itekako treba naviknuti, no, do kraja vikenda to je postalo poprilično naporno te smo i tijekom same utrke često nepotrebno pratili Hamiltona u relativno bliskom, ali naposljetku impotentnom kruženju iza Alexa Albona i to baš u trenucima kada su se drugdje na stazi događale zanimljivije stvari.

Druga kritika tiče se grafike poretka vozača njihovih vremenskih razmaka tijekom utrke. Upravo je to najkorisniji alat za one gledatelje koji ne vjeruju slijepo TV produkciji da je baš ono što gledaju na ekranu najzanimljiviji trenutni događaj na stazi, već utrku čitaju prema vremenskim razmacima između vozača i samim promjenama tih razmaka. Kada ta grafika ne funkcionira, ne osvježava se dovoljno često i generalno joj nije moguće vjerovati, a još k tome TV režija krivo bira fokus za glavni kadar, iskustvo praćenja utrke potpuno pada u vodu. Ideja grafike s uskličnicima pokraj određenog vozača u slučaju da je taj vozač pod istragom je zanimljiva, ali njihovo pojavljivanje nije vremenski usklađeno s pojavljivanjem sudačkih notifikacija što zbunjuje. Postavlja se i pitanje koji bi bio smisao toga i kako bi to izgledalo kada bi više od pola grida bilo pod istragom, kao što je na primjer bio slučaj u Brazilu prošle godine.

Zbog krive prioritizacije glavnog kadra prvo pretjecanje nakon stabilizacije utrke, ono Kimija Antonellija na Hülkenbergu, smo vidjeli tek na smanjenom ekranu, a dobar primjer u kojem su se pokazali svi spomenuti problemi je 9. krug kada nakon konačnog nastavka utrke gledamo Hamiltona kako kruži iza Albona, dok nam istovremeno grafika s lijeve strane prikazuje da se razmak između Norrisa i Verstappena smanjio na samo 3 desetinke (i stoji takav) dok mi i dalje pratimo Hamiltona do te mjere da su komentatori počeli komentirati borbu koju gledatelji i dalje ne vide na malim ekranima, a razmak to cijelo vrijeme stoji na 3 desetinke. Još jedna posebno primjetna situacija je dvostruka repriza Gaslyeve pogreške u borbi za osmu poziciju te potom repriza Hamiltonovog pretjecanja tog istog Gaslya nakon pogreške, a sve to u vrijeme dok se zaostatak između vodećeg Norrisa i Verstappena u završnoj fazi utrke očito smanjio na samo pola sekunde. Komentatori s F1 TV-a su i u ovom trenutku preuzeli ulogu radijskih komentatora te nam prenijeli tu borbu i razmak vodećeg dvojca dok konačno kadar nije došao na njih.

Upravljanje utrkom

Drugačije i zanimljivo postupanje moglo se prepoznati i u upravljanju utrkom s obzirom da je ova utrka imala podosta materijala za promatranje toga zbog mnogo incidenata. Prvu smo takvu situaciju dobili po izlijetanju Hadjara u formacijskom krugu i vodstvo je pravilno reagiralo prekinutim startom. Pojavila su se trepereća svijetla na gridu i ovoga puta nije bilo nejasnoća kao u Brazilu prošle godine te su se momčadi vratile do svojih bolida kako bih ih pripremile za ponovni start utrke 15 minuta kasnije.

Međutim, već je sudar Jacka Doohana prikazao neke druge probleme. Bolid je bio zastao na izlazu iz 5. zavoja i označen je sigurnosni automobil, no, kako Australija nije stalna staza, te zbog konfiguracije terena i okoline, nije moguće na svim mjestima postaviti velike dizalice koje bi čupale unesrećene bolide. To je značilo da svaki put kada bi se nesreća dogodila, a da to nije blizu servisnog izlaza ili velike dizalice, na stazu bi morao izaći transportni kamion, osoblje staze trebalo bi prikačiti taj bolid na dizalicu i natovariti ga na kamion, te bi kamion trebao kružiti stazom do prvog servisnog izlaza da izađe van.

Kompliciran, dug i poprilično nesiguran proces, posebice u trenucima dok osoblje staze prikapča i tovari Doohanov bolid na kamion, a bolidi ostalih vozača prolaze par metara pokraj. U nekim drugim uvjetima to bi bilo u normalnim granicama sigurnosti, no jučer se nije činilo tako, jer iako bolidi voze sporije iza sigurnosnog automobila, to i dalje ne znači da vozači ne mogu izgubiti kontrolu u mokrim uvjetima (ako se sjetimo Romaina Grosjeana iz Bakua 2018. godine, to je moguće čak i u suhim uvjetima). Na toj samoj utrci smo imali čak dva primjera gubitka kontrole nad bolidom pri niskim brzinama, prvo izlijetanje Hadjara u formacijskom krugu, pa onda i izlijetanje Carlosa Sainza za vrijeme sigurnosnog automobila. Pomisao na to što bi se dogodilo da neki vozač izgubi kontrolu nad vlastitim bolidom dok prolazi pokraj kamiona i nalijeće na osoblje staze je prizor koji ledi krv u žilama.

Istina je da je to problem kojeg nije lako riješiti. Vodstvo utrke je izgleda odabralo riskantniji pristup kako bi izbjegli crvene zastave i isprekidanu utrku. Njihovo razmišljanje vjerojatno ide u smjeru – da je za svaku jučerašnju situaciju proglašena crvena zastava, malo tko bi time bio zadovoljan. Također, ponovnim restartom utrke gubi se dragocjeno vrijeme te se u slučaju stajaćeg starta rizik od novog incidenta poprilično povećava. No ipak, postavlja se pitanje je li u redu na taj način riskirati sa sigurnošću osoblja na stazi.

Nova situacija dogodila se u 34. krugu kada je sudar imao Fernando Alonso. Procedura izvlačenja bolida i popratni rizici bili su isti kao u slučaju Doohana, a ovdje se dodatno dogodila još jedna zanimljiva situacija. Naime, izgleda da se u tom trenutku na stazi pojavio i drugi kamion koji je vozio stazom pa ga je sustigla kolona iza sigurnosnog automobila. Bernd Mayländer je u svom Aston Martin Vantageu čak sjekao stazu u 10. zavoju da udalji bolide od kamiona, no, Norris iza njega to nije napravio jer zapravo i ne mora; nigdje ne piše da mora izaći van staze i riskirati čistoću ili čak integritet svojih guma. Tako je Norris, a vjerojatno i svi ostali, prošao tik do kamiona što je nešto što se ne viđa često, a čini se kao neptreban rizik.

Raščišćavanje ove situacije potrajalo je čak 7 krugova, ona Doohan/Sainz trajala je 6 krugova, a zadnji period sigurnosnog automobila izazvan izlijetanjem Bortoleta i Lawsona potrajao je 5 krugova te ostaje dojam da je u nekim trenucima to moglo ići malo brže.

Ipak, treba pohvaliti osoblje staze na korektno odrađenom poslu kojeg nije bilo malo, a od FIA-e i FOM-a u budućnosti očekujemo grafike koje rade i generalno manje prizora u kojima bolidi, redari i kamioni stanu u isti totalni kadar.

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku