Velika nagrada Sao Paula bila je jedna od najupečatljivijih utrka prošle sezone, a jedan naš čitatelj imao je čast da je gleda uživo. Svoje dojmove s putovanja na kojem je usput posjetio i Argentinu dijeli s nama u tekstu.

U doba super modernih (i uličnih) staza ima nas koji nekako preferiramo one “klasične” kojih ima na svega nekoliko sati udaljenosti. Tako sam 2018. imao priliku pogledati utrku u Monzi te 2019. u Austriji. Ali, ono što je oduvijek (naj)uzbudljivije i što sam jednog dana htio gledati uživo nalazi se ipak malo dalje – u Brazilu. E pa, taj dan je napokon stigao!

Otkad pratim F1 ova mi utrka uvijek bude posebno zanimljiva i gotovo nikad ne razočara, tako da je želja bila prisutna već dugo vremena. Nisam mislio da će se ikada ostvariti, ali kako su se neke stvari poklopile i nakon što sam stavio plan “na papir”, bilo je – ili sad ili tko zna kad!

Planiranje je započelo potragom za ulaznicom koja je rezultirala ugodnim iznenađenjem jer su one povoljnije od mnogo drugih staza u kalendaru. S obzirom na to da brzo nestaju, ja sam svoju naručio, a isporuka ide mailom tek nekoliko dana prije utrke. Nisam prije koristio ovaj portal za ulaznice (p1travel.com) pa mi to s isporukom baš i nije bilo najdraže, ali recenzije su bile dobre i to im je uobičajena praksa. Idealno što sam planirao je biti negdje na Senna S dijelu, dobra pozicija i natkrivene tribine. Nažalost, dok sam ja “vagao”, to se rasprodalo i ugrabio sam grandstand G, na sljedećoj ravnici pred zavoj br. 4. To mi je i bila alternativa (isto vrlo dobra pozicija), jedino što ova nije natkrivena… Cijena u svibnju 380 EUR!

S ulaznicom “u džepu” i dalje nisam bio 100% siguran da ću otići (zbog drugih obaveza), a onda sam, oko mjesec i pol prije utrke, kupio avio karte i tad je bilo gotovo. Do zračne luke Trst ima nešto više od sat vremena vožnje pa je uz presjedanje u Rimu ovo najbrža i najzgodnija opcija. Noćni let iz Rima traje 11 i pol sati, bio sam u Sao Paulu u petak ujutro, što je bilo i najranije kad sam mogao doputovati. Do hotela ima skoro sat vremena vožnje kroz poprilično kaotičan promet, nakon čega stižem u hotel u jednom od boljih i sigurnijih dijelova grada, na Av. Paulista. Taman sam iskoristio vrijeme za podignuti prepaid karticu kojom se kupuje hrana i piće na utrci (napunjena ranije online), nedaleko od hotela. Za trening i sprint kvalifikacije u petak je bilo pomalo kasno, a trebalo se malo i odmoriti za sljedeći dan! Plan je ionako bio subota i nedjelja.

Stanica podzemne je blizu i oko 5 minuta vožnje do sljedeće od koje ide vlak za Interlagos. Postojala je express linija baš za GP (kupio ranije karte online), a onda do staze nema ni 10 minuta hoda (za grandstand G je ulaz zapravo najbliži; može se ići busom do ostalih dijelova staze). Ima neka favela tim putem i za GP vikend je policija doslovno na svakih 30 metara, a preporuča se držati označenog puta.

U subotu je bio dug red za ulaz, čekao sam nekih sat vremena. Službeno, dosta su rigorozni što se tiče stvari koje se smiju unijeti: max. 3 komada hrane, mala torba max. 25 cm, boce zabranjene. Realno, ekipa ulazi s ruksacima bez problema, kontrola je bila smiješna.

Skeniram kartu, prolazim rampu i stižem do zone sa štandovima. Napokon dolazim i na tribinu koja pokriva velik dio tzv. “reta oposta”, dijela između Senna S i zavoja br. 4. Djelomično se vidi i središnji dio staze, a u daljini se pruža pogled na zgrade Sao Paula. One kadrove, koji inače budu na TV-u, vidjeti uživo bilo je nevjerojatno, vrhunski!

Stigao sam prije sprint utrke, sunce piči, došao na dobro mjesto pred zavoj, sve je u znaku Senne. Ima puno Argentinaca (navalili otkad je Colapinto stigao u F1 prije par utrka), neki se čak ne ustručavaju provocirati Brazilce. Navijaju oni za svojeg, ali ih domaći brzo utišaju.

Same utrke i kvalifikacije nema potrebe da previše komentiram, gledali ste i sami, pratili tijek i detalje vjerojatno i bolje od mene. Bila su ispred mene dva velika ekrana nasuprot tribine, to je lijepo sređeno i vidljivo je sa svakog mjesta.

Nakon sprinta krenuli su Porschei, ali bitnije je to što se očekivala kiša, koja je bila i najavljena. Ne moram posebno ni naglašavati koliko sam često gledao prognozu, a bome su je dobro pogodili. Vrijeme bude promjenjivo, što znaju svi koji prate F1, pa je dobro što bolje pripremiti se za sve uvjete. Stigao pljusak koji nije baš kratko trajao, a iako je kasnije kiša malo i oslabila, nakog svog onog odgađanja stiže informacija da se kvalifikacije voze u nedjelju! Srećom, bio sam blizu izlaza, a na licu mjesta se mogla odgoda i očekivati te sam uspio stići na vlak prije gužve. Po kiši nije imalo smisla otići do obližnje fan zone pa sam to ostavio za nedjelju.

Novi raspored kaže – kvalifikacije u 07:30, utrka u 12:30, što je značilo ustajanje ranije od planiranog.  To valjda ima i svoje prednosti jer sam ovog puta čekao svega 10-15 minuta za ulazak, a mislim da su oni to malo ubrzali jer je kontrola bila još bezveznija nego dan ranije. Koliko puta su se kvalifikacije prekidale više se i ne sjećam (mislim 3-4 puta) pa se i to odužilo, ali bilo je napeto jer nikad ne znaš što će se dogoditi, hoće li opet netko izletiti, hoće li svi postaviti svoje vrijeme na tablicu!

Za vrijeme pauze bude gužve na štandovima, iako dosta manje nego dan ranije, kad se tražilo piće više. Cjenovno je ovaj GP jedan od povoljnijih u kalendaru – tako kažu, tako se ispostavilo: Cola oko 1,90 €, razna hrana 4-5 €, Red Bull 2,70 €, pivo oko 3 €.

Staza i dalje mokra, ponegdje sitna kiša, nema prepreke da Hamilton odvozi nekoliko krugova u Senninom McLarenu. Tko god se našao tamo mogao je uživati ovih nekoliko minuta, a već i sam zvuk tadašnjeg bolida je klasa za sebe.

U sklopu moje ulaznice bio je moguć i pristup obližnjoj fan zoni, za koju su se inače prodavale ulaznice zasebno. Smjestili su je na karting stazi, još štandova s hranom, pićem, sponzori, neki auti izloženi, pozornica za koncerte, merchandise store itd. Tražio sam nekakve suvenire, odjevne predmete i slično vezano konkretno za Sao Paulo GP, ali ništa takvog nisu imali, što mi je baš bilo nevjerojatno. Čak niti na ulici oko staze, barem na ovom kratkom potezu gdje sam ja prolazio (u Monzi, primjerice, ima štandova oko staze što prodaju razne stvari). F1 Store prodaje više-manje ono što se vidi i na internetu.

Zatim kreće utrka, ili barem pokušava krenuti, nakon što je jedan od vozača (onaj s brojem 18) zaglavio u pijesku tijekom kruga zagrijavanja – baš u tom zavoju br. 4. Neki mu zvižde, neki plješću, ali u svakom slučaju utrka mu je završila i prije nego je počela. Bilo kako bilo, na početku utrke lagana kiša, pa je malo pojačala nekih 20 minuta i onda opet nešto samo kapalo do kraja utrke. Kao što sam i očekivao, uzbudljiva utrka kao i uvijek u Brazilu, samo gledaš i ne vjeruješ kako se Max penje do 1. mjesta na tablici. Bilo je jasno da je Norrisu eventualne šanse za naslov taj dan isprala kiša.

Stvarno odličan i uzbudljiv vikend, od sunca do kiše, puno raznih događanja na stazi, nepredvidljivost, dobra atmosfera i nakon svega otišao iz Brazila sa super iskustvom na ovaj GP vikend. Iako je kratko trajalo, ništa nije razočaralo.

Tjedan nakon utrke je također trebalo iskoristiti (već kad sam otišao sve do Južne Amerike, jel…) tako da sam se u utorak uputio na „city break“  u Buenos Aires. Zanimljivo, ispostavilo se da je ta opcija jeftinija nego vratiti se natrag u Europu dan nakon utrke. Doviđenja Sao Paulo, do sljedeće prilike…

Do glavnog grada Argentine ima 3 i pol sata leta, stižem u sunčaniju regiju, a kako se polako spuštamo, već kroz prozor aviona vidi se mnogo uređenije područje u okolici grada, u usporedbi sa Sao Paulom.

Sljedećih nekoliko dana bilo je rezervirano za razgledavanje i razne događaje, uglavnom u grupnoj organizaciji. Prvi dan, nakon smještaja u vrlo dobar Airbnb apartman po cijeni od svega 46 € po noćenju, plan me odveo u večernji izlazak u nekoliko zanimljivih barova. Okupila se i dobra ekipa iz raznih krajeva (SAD, Grčka, Australija…) pa je i vrijeme brzo prošlo.

Sljedeće jutro šetnja po samom centru (Microcentro, kako zovu taj dio grada), pojesti neizostavne empanade i podignuti hrpu novčanica na Western Unionu. Najjači apoen im je 10.000 pesosa, što je tad bilo oko 10 USD. Kupio sam nešto suvenira i nogometni dres za kasnije, koji drugi nego od svog imenjaka Maradone. Onaj najzanimljiviji dio starta poslijepodne – utakmica Boca Juniorsa na legendarnom stadionu La Bombonera. Kupiti ulaznicu je, kako kažu, nemoguća misija, pa ne preostaje drugo nego grupna tura koju sam rezervirao nekoliko mjeseci ranije. Sve od reda turisti, nas 15-ak i dva vodiča, dečki su odradili odličan posao kako bi sve prošlo u savršenom redu – od okupljanja i fešte na ulicama La Boce, odlaska na stadion i tribine pa do napuštanja istog. Bila je dobra atmosfera s oko 90% popunjenih tribina. Visoka i neočekivana pobjeda domaćeg kluba od 4:1 pridonijela je još boljem iskustvu!

Četvrtak je opet bio za razgledavanje, ovoga puta na drugoj strani, u popularnoj četvrti Palermo, a navečer je bio red za isprobati karakterističnu argentinsku kuhinju. Večera u 9 slijedova u jednom od poznatijih restorana je bila pun pogodak za degustaciju, uglavnom mesnih specijaliteta uz neka od najboljih lokalnih vina.

U petak sam brige o organizaciji i itineraru prepustio osobi kojoj je vođenje grupnih obilaska profesija pa smo tako kroz 4-5 sata razgledali najzanimljivije znamenitosti i lokacije kao što su Palacio Barolo, zgrada Kongresa, Plaza de Mayo, Casa Rosada, Obelisco itd. Večera je bila rezervirana za još jedan asado, odnosno poslastice s roštilja i to u „kućnoj režiji“ gdje je domaćin pripremao specijalitete za našu grupu od 10 ljudi.

Stigao je i posljednji dan boravka u Buenos Airesu, tj. vrijeme za ponovo spakirati kofere i put aerodoma, na let u 13:45 natrag za Rim. Ugodan let od skoro 12 sati u Airbusu A350, presjedanje oko 2 sata i slijećem u Trst sljedeće jutro.

Ovaj dio godine (studeni) se ispostavio kao pun pogodak za posjetiti Buenos Aires jer je vrijeme pravo proljetno i temperature su ugodne. Još puno drugih stvari imaju Argentina i Brazil za ponuditi, ali nešto valjda treba ostaviti i za sljedeći put! Ugurati sve navedeno u ovih 8 dana sam isplanirao od početka i taj cilj se uspješno i ostvario.

Ukratko o troškovima:

P1 Travel: Grandstand G = 380 EUR

ITA Airways: Trst–Rim–SP, Buenos Aires–Rim–Trst = 1080 EUR

LATAM Airlines: SP–Buenos Aires = 180 EUR

SP Hotel 4 noćenja polupansion = 500 EUR

Buenos Aires 4 noćenja Airbnb = 180 EUR

Javni prijevoz, Uber i sl. cca 60 EUR

Diego (@diegos)

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku