At the races – Forza edition

Uvod

Pozdrav svima nakon par godina, konačno sam opet otišao na F1 utrku. Pandemija je uzela svoj danak pa nisam mogao u Zandvoort, a prošle godine poplava je otkazala Imolu pa sam u te krajeve  otišao samo kao turist.  U šestom mjesecu odlučili smo se za Monzu –  Vlaho Ferrarist se zalagao za Monzu jer tamo nije još bio i domaća im je staza, Vukas (F1 fan) i Tomi (Merc fan)  koji idu prvi put se složili, a ja kud svi Turci tu i mali Zeko. Po drugi put u hramu  brzine. Prvi put je bilo 2011.,  opširnije na https://www.dance.hr/kolumne/putopisi/monza-report.html.  Mi veterani smo se zalagali za letove,   ne da nam se vozit, gubit vrijeme, a ja sam inzistirao da moramo otić na stazu u subotu i nedjelju.  Zbog toga smo imali kompliciraniju Ryanair shemu sa letom iz Dubrovnika za Beč u petak navečer, subotu ujutro za Milano/Bergamo i direkt povratak u utorak rano  ujutro.  Pošto sam sve već vidio uzeo sam najjeftiniju vikend general admission kartu sa službenog sajta za prodaju  https://www.ticketone.it/ , a ostali su me slijedili.  Za pripremu malo službenog sajta https://www.monzanet.it/en/f1-grand-prix/  – tu budu sve informacije o utrci, događajima za vrijeme vikenda, prijevozu, parkingu,  onda malo reddita – https://www.reddit.com/r/GrandPrixTravel/ , https://f1destinations.com/italian-f1-travel-guide/ i za kraj https://web.facebook.com/groups/2323663397867620.  Smještaj u petak je u Moxy hotelu 5 minuta od terminala, a u Milanu u apartmanu blizu glavne želježničke stanice (Centrale). Putujemo lagani, samo s ruksakom, ne nosim foto aparat, onako turistički.  Takav će bit i putopis, ni sjena prijašnjih. 

Petak

Avion malo kasnio, sletili  na bečki aerodrom, popili par tura, malo stolnog nogometa i počinak. Naučio da Red bull proizvodi i tonik.

Subota

Ujutro let po planu, bus do Milano Centralea (glavni želježnički kolodvor), ostavili stvari u apartmanu, obilan objed https://www.mercatocentrale.com/milan (toplo preporučam) pa kratko u apartman. Vlakom do Monze  zatim  organiziranim crnim busom do parka Monza pa duga šetnja do  glavnog ulaza. Poprilično lagano je bus prošao kroz Monzu, očekivao sam veće gužve. Prije službenog ulaza ima  dosta štandova sa hranom, pićem, merchom –  poprilično skupo i nije neka ponuda (čitaj: slabo starijih/jeftinijih stvari).  Jedino Tomi pazario Merc kapu.

Ulazimo na stazu, pred početak kvala na ravnicu između Ascarija i Parabolice (zavoj Michelea Alboreta po novom). Nije loše, čak se i vide bolidi kroz ogradu. Slike nikakve, ali barem zato je vrućina poprilična. Dosta više fanova RB-a i pogotovo McLarena otkad sam zadnji put bio na F1 utrci (2018). Prošli smo ispod starog ovala – službeno se ne može do njega, ali može se popet i provuć kroz ogradu – nije nam se dalo.

Nakon Q1 idem dalje unutarnjom stranom, prolazim pored paddocka i  monza villagea gdje su izloženi historic bolidi koji  rade demo krugove.  Tu vidim jednog u Benetton košulji, pitam ga koji je motor u bolidu jer čisto sumnjam da je Renault –  Judd, kaže. Red za vodu i općenito gužva unutra minimalna u odnosu na ostale lokacije. Nastavljam  do Ascarija i malo dalje. Tu su već solidne gužve što na pravim tribinama (grandstand), malim montažnim za general admission stoku sitnog zuba i livadama na kojima ima dosta do it yourself sklepanih stolica/klupa/podesta. Dosta je prašine, ja u sandalama, pa su mi noge ko u hobita.

Prošle kvale pa nazad do fan zone koja je (neočekivano) dobra. Ogroman prostor, raznorazni štandovi, bolidi,  igre, dj-evi, službeni pehar, supercarsi . Sve sam to već vidio, ali stvarno je ovdje bilo puno bolje od prosjeka.  Jedan od voditelja programa je stanoviti Zoran Filičić. Nikad čuo, sad guglam – sportski novinar i komentator,  Hrvat s talijanskom putovnicom. Od izloženih bolida izdvajam narančasti March lokalnog heroja Brambille.  Idemo nazad,  veliki red za crne buseve pa ‘mudro’ idemo pješke, ima pizzeria 5 minuta hoda kaže Vlaho, to bude 35 minuta (valjda je gledao koliko treba autom),  ta pizzeria je samo za dostavu, pa tražimo i nađemo  drugu, umorni , nikakvi, ali barem siti  nastavljamo prema stanici vlaka. Vidili smo usput i hotel u kojem su smješteni Ferrarijevci, velika gužva ispod. Slučajno  stopamo  bus javnog prijevoza koji je prazan  ‘za remizu’, a ljubazni vozač nas iskrcava na stanici pa vlakom nazad do Centralea. U apartmanu malo popili, zabacili tresete u parova (Vlaho i Vukas pojma nemaju) pa na prijeko potreban počinak.

Nedjelja

Naspavani, odmorni stižemo oko 10 ujutro na stazu – nikad ranije! Ovaj put zbog manje hodanja odabiremo specijalnu liniju vlaka kolodvor Garibaldi-Biassono/Lesmo koja nas iskrcava odma pored Lesmo ulaza. Tu smo 15-20 minuta čekali za ulaz, podnošljivo. Jedini debilizam je što su Vukasu zamalo uzeli punjač za mobitel jer je ograničenje do 300 grama, a njemu izmjerili 350 g. Gužva kvalitetna, sva najbolja mjesta odavno zauzeta. Između Lesma 2 i Ascarija kod tribine i zavoja Serraglio postavljen je šator pa tu površno gledamo popratni program – Vlaho i ja pijemo, a Vukas i Tomi odmaraju u hladu dok čekamo utrku. Redovi za hranu i piće podnošljivi. Može se piće i online naručit/platit ali nismo to prakticirali. Pokušaji podmićivanja omladine koja kontrolira ulaz na tribine nisu uspjeli.

Nas dvoje idemo nazad pa nas start utrke zatiče oko Curve Grande i prve šikane gdje navodno kasnije puštaju da se istrči na stazu. Tu vidimo dosta HR zastava pa malo pričamo s ekipom, a slučajno na novinarskoj tribini vidim i Goofffyyaa kojemu je ovo četvrta ili peta utrka ove sezone u svojstvu službenog fotografa. Đubre! Malo gledamo utrku (ne vidimo previše) malo šetamo okolo, Lec prelazi u vodstvo, xaoc i obneviđenje u publici. Zadnje krugove dočekujemo s unutranje strane između startno ciljnje i prve šikane, tu je gužva i vrata koja očekujemo da se otvore. Ludilo nakon pobjede, ali slabo se prolazi tu. Vlaho uspio – ja zapeo i ništa se ne miče. Samo gledam ljude kako šetaju po stazi, slušam himne i tako to. Užas. Tu sam popizdio, pa krenuo malo naprijed preko mosta gdje je ogromna gužva. Izašao na stazu kad je sve već dobrano bilo gotovo, a Vlaho među prvima bio, mahao Ferrari zastavom i popričao s onim iz Čapljine… Mučko đubre! Ja vidio jednog Japanca s Honda zastavom, pa malo s njim u priču. Pozitivno je što mu se sin zove Takuma, negativno što mali navija za Ferrari. ? Onda zbog gužve idem okolnim putem , još malo nepotrebnih kilometara do fan zone. Malo tu s Vlahom pa nazad kroz pustu šumu do stanice na vlak, pa metro i konačno u apartman. Otprilike u isto vrijeme stigao u apartman i drugi dio ekipe koji je išao busom i vlakom kao jučer. Pojeli dvije večere u dva različita objekta, malo karata i zzz. Vlahov mobitel pokazao 36 km. Onda sam ja sigurno 40, psmtr!

Ponedjeljak

Prije puta bilo je ideja za izlet: jezero Como, možda Torino, ali smo ostali u gradu i motali se po centru… Nisam ni Alfin muzej posjetio. Ujutro je padala kiša pa smo odgađali polazak, ali na kraju došli do Duoma (katedrale), galerije Vittorio Emanuele, vidili Scalu, dvorac Sforza, aperolisali u obližnjem parku Sempione, malo se frizbijem dodavali i pričali sa Srbima koji su isto bili na utrci. Idu na utrku u Abu Dhabi za male pare, imaju jeftinih letova iz BG-a. Vozali se prastarim starim tramvajem opet do Meractea na objed pa mali odmor. Za to vrijeme Tomi je pazario Hugo Boss odijelo jerbo mu se kćer uskoro udaje…Sretno mladenci! Navečer u kvart Navigli gdje su Da Vincijevi kanali, tu je masu kafića i restorana pa posljedično i turista. Veselo. Cijenim aperitivo ponudu kad se može jest i pit za male pare.

Utorak

Rano buđenje, bus, let i dolazak u Dubrovnik u jutarnjim satima.

Rekapitulacija troškova

Tri Ryanair leta su me došla 85 eura (što je odlično), ali samo s jednim komadom male ručne prtljage koja ide ispod sjedala, vikend general admission karta kupljena preko službenog sajta ticketone.it 128 eura. Smještaj oko 50 eura po glavi po noćenju, za 4 noćenja 200 eura, sve preko booking.com-a.  U Beču dva double kreveta, u Milanu dobar, veliki apartman sa dvije spavaće sobe i četiri ležaja. Transfer busom s/do aerodroma 12 i 10 eura, 22 ukupno.  Kombinacija vlak sa centralea  i crni bus monza-staza  je 10 eura povratna, a vlak s garibaldija do biassono/monze 5 eura povratna. Preporučam  ove karte kupit online unaprijed preko trenord.it. Metro jedna vožnja 2,20, dnevna karta 7,60. Oko 450 eura fiksnih troškova.

U marketima cijene kao u nas, u kafićima i restoranima podnošljivo do jeftinije nego u nas. Veliki je grad, ima ponude za svakoga. Može se pojest pizza  za ispod  10 eura ,  popit piva za 4-5 eura, butelja vina za 20, kafa za 1,50, aperol spritz za 5, litra istoga za 15. Ja sam iz Dubrovnika, sve mi je to više nego prihvatljivo.

Cijene na stazi: velika piva 7,5, sokovi  4,50, sendvič 6,  čips 3,5. Van staze povoljnije: npr –  piva 6, sokovi 3,5.

Zaključak i par komentara

Bilo mi je samo ok – vrućina, previše hodanja i čekanje za izletit na kraju mi je pokvarilo ukupan dojam, jerbo… konac djelo krasi. 6/10. Starim, sve mi smeta, vruće mi je, noga me boli, previše Ferrarijevaca ? . Zbog velikih gužvi na GA livadama preporučio bi kupovinu skupljih karata ako ste u mogućnosti, barem GF.

Treba dobro pogledati mapu staze i vidjeti gdje su mostovi, tuneli i kako doći do određene točke. Isto vrijedi i za parking, kojeg nismo koristili. Npr. jedan most kod Ascarija je otvoren tek kad završi program. Vlaho je lagano prošao nakon ceremonije proglašenja pobjednika tunelom do fan zone, a ja išao okolo. Znali smo da možemo boce od pola litre unijeti, pa sam u torbi imao uvijek 4-5 boca. Kad vidite water station napunite sve da ste kasnije mirni. Nemojte sandale/japanke/šlape nositi nego tenisice koliko god vruće bilo.

S pozitivne strane: atmosfera je odlična, karte nisu preskupe, relativno blizu, odlična fan zona, solidna organizacija (popravili se kažu u odnosu na katastrofalnu 2022.), u Monzi i okolici tijekom gp vikenda se održavaju raznorazni događanja (koje nismo posjetili), Milano je lijep, dobro organiziran grad bogate povijesti i raznoraznih sadržaja.

S negativne strane: puno hodanja, vrućina, malo kaotično, staza je dosta ravna i visoke ograde su preblizu stazi pa vidljivost nije najbolja čak ni sa većinom skupih karata, previše restrikcija što se smije unijet, samo piva od alkohola na stazi.

Toliko od mene za danas. Za sljedeću godinu prijavljujem Španjolsku i Nizozemsku.

10 godina F1pulsa Čitaš nas redovito? Ne želiš više gledati reklame? Podrži Puls portal s 3 eura mjesečno na ovom linku