[dropcap]A[/dropcap]lberto Ascari rođen je u Milanu, 13. srpnja 1918. godine. Alberto je bio sin Antonia Ascarija, talentiranog vozača iz ’20. godina prošlog vijeka. Antonio, tadašnji prvak Europe, je izgubio život 1925., kada je Alberto imao samo sedam godina, vodeći na VN Francuske. Ipak, ni očeva smrt nije spriječila najmlađeg sina talijanske prijeratne legende da se bavi utrkama.

U djetinjstvu je često pratio oca i na taj način se upoznao sa velikim imenima tog perioda, uključujući Enza Ferrarija. Alberto je iskoristio dobre veze i poznato prezime te se probio u svijet motociklizma sa samo 19 godina. Ubrzo je shvatio da dva kotača nisu za njega, pa je 1940. prihvatio ponudu Enza Ferrarija da vozi, tada popularni, Tipo 815 Spyder. Tek što se počeo utrkivati za Ferrari, Italija je ušla u Drugi svjetski rat, a radionica Ascarijevih u Milanu je pretvorena u servis za ratnička vozila.

Nakon što je rat završen, Ascari se nije planirao vraćati utrkivanju. Tijekom rata se oženio prelijepom Miettom, i dobio sina Antonia i kćerku Patriziju. Međutim, njegov prijatelj, a kasnije i momčadski kolega, Luigi Villoresi ga je uvjerio da se vrati na staze sa Ferrarijem. 1949. se počeo ponovo utrkivati i bilježio je sjajne rezultate širom Europe. U to vrijeme, točnije nakon 1946., FIA je preuzela komandu nad gotovo svim utrkama u Europi, i planirala pokretanje jedinstvenog natjecanja, onog što danas znamo kao Formulu 1. Ascari je u povijesnu godinu ovog natjecanja ušao vozeći Ferrari, a na prvoj utrci na kojoj je nastupio, VN Monaka, završio je drugi, s punim krugom zaostatka za dominantnim Juanom Manuelom Fangiom.

Ascari na VN Monaka 1950.

1950. Ascari uglavnom vozi neprvenstvene utrke, iz kojih se bodovi nisu prenosili na prvenstvo Formule 1. Kasnije te godine Alberto se utrkivao na Monzi gdje su silno željeli da pobjede pred domaćom publikom. Zbog toga su za tu utrku u Ferrariju pripremili potpuno novi i nešto jači motor i lakšu šasiju, da bi probali zaustaviti dominaciju Alfe Romeo. Nažalost pravci Monze su bili predugi za novi motor, te se ugasio posle samo 20 krugova. Zatim je Ascari iskoristio mogućnost koja se pružala vozačima u to vrijeme, a bila je čest slučaj, u tijeku utrke je prešao u bolid svog momčadskog kolege Dorina Serafinia i dovezao se do drugog mjesta. Tako je prvu sezonu Formule 1 završio na solidnom petom mjestu.

Alberto je glasio za dobru i uvijek nasmijanu društvenu osobu. Bio je omiljen među talijanskim navijačima koji su mu dali nadimak ‘Ciccio’, što znači bucmast. Bio je obiteljski čovjek, što je uvelike otežavala njegova karijera. Vrijeme koje je provodio sa sinom i kćerkom koristio je tako što ih je pokušavao naučiti na život bez oca, jer je u to vrijeme smrt vozača na stazi bila česta pojava. Enzo Ferrari je znao koliko Alberto voli svoju obitelj, pa ga je jednom prilikom pitao zašto je tako rezerviran prema njima, na što je Ascari odgovorio da ne želi da ga previše zavole, jer će im biti teže ako ga jednog dana izgube. Bio je praznovjeran i imao je dugu listu nesretnih brojeva, a nikada nikom nije puštao da dira njegovu torbu u kojoj je nosio svoju sretnu plavu kacigu i majicu, naočale i rukavice.

1951. je ostvario svoju prvu pobjedu u Formuli 1, što je bio početak pohoda na titulu. Nakon Nurburgringa je ostvario još jednu veliku pobjedu na sljedećoj utrci, pred domaćim navijačima – podignuo je pehar na Monzi. Te dvije pobjede odvele su dvoboj za naslov sa Fangiom na zadnju utrku sezone u Španjolskoj. Alberto je tu utrku završio tek četvrti i tako propustio osvojiti svoj prvi naslov.

Ascari proslavlja pobjedu na Monzi

Međutim, vremena za žaljenje nije bilo. Nakon nekoliko sjajnih rezultata iduće sezone Enzo Ferrari ga je nagradio tako što ga je poslao na čuvenu utrku Indianapolis 500 da vozi Ferrari Tipo 500. Ascari je bio prvi Europljanin u toj jedanaest godina dugoj tradiciji. Iako je odustao nakon samo 40 krugova, Alberto je bio silno motiviran i spreman za nastavak sezone. I to kakav nastavak! Ispisao je povijest tako što je pobijedio na svih šest preostalih utrka. Koliko je bio dominantan pokazuje činjenica da je četiri od tih šest utrka pobijedio sa preko jedne minute prednosti pred drugoplasiranim vozačem. Taj rekord od 75% pobjeda u sezoni (6 od 8) do danas nije srušen.

Ascari prolazi kroz Eau Rouge

Svoj niz pobjeda nastavio je i iduće sezone tako što je osvojio prve tri utrke. Tako je došao do 9 pobjeda u nizu, što je ponovio tek Sebastian Vettel kasnije, 2013. godine. Međutim, Ascarijev niz mnogi statističari ne priznaju jer je te sezone propustio jednu utrku, Indianapolis 500. U toj istoj sezoni pobijedio je još dva puta i dovezao se do svoje druge titule.

Ferrari je tih godina bio strašno dominantan, pogotovo nakon istupanja Alfe Romeo iz natjecanja zbog financijskih problema. Ascari je sa lakoćom osvojio dvije titule sa modelom Tipo 500, ali im nakon dvije godine dominacije ponestaje ideja i novca, te se odlučio pridružiti novoj momčadi u Formuli 1 – Lanciji. Glavni razlog, koji je i sam Alberto kasnije priznao, je bio novac. Međutim, Lancia je bila potpuno novi projekt, pa je Ascari propustio većinu utrka 1954. godine. Alberto se tako našao u prilično nezahvalnoj situaciji s kojom se nije bilo lako nositi pa je počeo razmišljati i o mirovini.

Trenutak koji je presudio Ascarijev nastavak karijere se dogodio u Monaku 1955. Dok je vodio utrku izgubio je kontrolu nad bolidom u šikani nakon tunela, preletio zaštitne ograde i završio u moru. Svi tada prisutni su u šoku gledali Lanciju kako tone i za sobom ostavlja samo crni trag ulja na površini mora. Nakon nekoliko trenutaka iz vode se pojavila plava kaciga i počela se kretati ka obali. Bio je to Ascari koji je doplivao sam do obale i čudom se izvukao iz velikog incidenta. Alberto je od ove strašne nesreće zadobio samo slomljen nos i nekoliko modrica.

Četiri dana nakon nesreće Ascari se pojavio na Monzi da gleda test novog Ferrarijevog trkaćeg automobila, nazvanog 750 Monza. Tada je vozač bio Eugenio Castellotti, s kim je trebao dijeliti 750 na nadolazećoj utrci izdržljivosti. Svi su bili iznenađeni posjetom Ascarija, koji je želio da odveze nekoliko krugova i testira svoje mogućnosti nakon nesreće u Monaku. Tog dana Alberto je nosio jaknu i kravatu, a svoju sretnu plavu kacigu je ostavio kod kuće, pa je posudio onu Castellottija. Nakon samo tri kruga njegov Ferrari se našao u ogradi pored staze, a Alberto Ascari je izgubio život 26. svibnja 1955.

Ascarijev kobni bolid

I dan danas su nepoznati razlozi zbog kojih je Ascari izgubio kontrolu nad autmobilom na lakšem testu. Neki kažu da su to prouzrkovale posljedice od incidenta u Monaku, neki kažu da je to samo sudbina… Ali zanimljivo je da je i njegov otac, Antonio, bio star 36 godina kada je izgubio život, kao i Alberto. Antonio je umro 26.6.1925. a Alberto 26.5.1955. Obojica su ostvarila po 13 pobjeda, obojica su poginula četiri dana nakon teškog incidenta, obojica su imala nesreću na sličnim mjestima i u sličnim zavojima. Zavoj u kome je Alberto izgubio život više ne postoji, ali zato šikana na Monzi nosi ime u njegovu čast, Variante Ascari. Sahranjen je u Milanu, a na njegovom pogrebu okupilo se na tisuće ljudi koji su mirno ispratili najvećeg talijanskog vozača u povijesti. Svoju sretnu plavu kacigu je odnio sa sobom u grob gdje će vječno ležati pokraj svog oca.

Anketa

 Loading ...