Kad se već radi o utrci na kojoj je definitivno odlučen svjetski prvak, zgodno je da se radilo o natprosječno dramatičnom vikendu. Grand Prix u Austinu bi, i da se nije radilo o prilici zapečatiti vozačku titulu, koja je iskorištena, ovakav ostao dobro upamćen. Padaline biblijskog reda veličine djelovale su kao da bi se mogao odigrati rijedak scenario viđen u Maleziji 2009., kad je radi sličnih količina kiše i prekinute utrke podijeljeno samo pola bodova. No meteorologija nam je na kraju bila naklona i Lewis Hamilton je odvozio svojih punih 56 krugova i pobijedio, na najelegantniji način zacementiravši treće prvenstvo.

Smiješno je, čak pomalo nakaradno, koliko se nepotrebne buke diglo radi njegovih čarki s Rosbergom, što prilikom onog manevra gdje je Nijemac bio istisnut van staze, što kasnije bacanjem kape. Dobro, Rosbergu naravno ne može biti urnebesno drago što drugi vozač s istim bolidom osvaja titulu, i nitko drugi ne bi bio presretan na njegovom mjestu, ali cijela priča je pomalo napuhana, kao da i on sam nije već imao svoje “igrice” prema Hamiltonu. Uostalom, nije se radilo o tome da bi ti bodovi igrali ikakvu ulogu u ukupnom prvenstvu. (Skroz realno: titula je odlučena s još tri predstojeće utrke u kalendaru. Niti teoretski se ne radi o odluci “za dlaku”.) Više je tu pitanje načina na koji se manifestira taj sve manje skrivani gard između Mercedesovih vozača. A koji Mercedesu definitivno donosi još koji marketinški bod.

Sama titula je marljivo zaslužena, i vjerujem da tu nema mnogo mjesta sumnjama. Uvijek, u svakoj sezoni postoje neke kontroverze, ali da je Hamilton u vrhunskoj formi nema sumnje, kao što nema ni sumnje da je na vrijeme povukao izvrsne karijerne poteze radi kojih danas ima najbolji bolid. (Ili ih je povukao njegov menadžer.)

Njegovi su navijači naravno u opravdanom deliriju, ali kako ja nisam među njima, dodat ću da ― koliko je to za njih izvrsno, toliko bih ja bio sretniji da je sezona bila malo neizvjesnija. Slažem se, uvijek je lijepo vidjeti kad vrhunska ekipa odrađuje fantastičan posao iz utrke u utrku i ima top-vozača koji konzistentno i precizno osvaja utrke, ali za publiku to nije najbolja varijanta. Već smo napola sezone govorili da samo još čudo može oteti Britancu treću titulu. Napetost se davno preselila u drugi, treći red, gdje je ostalo pitanje kako će kotirati duel Vettel-Rosberg, pa Räikkönen-Bottas-Massa, hoće li šesti konstruktori biti Toro Rosso ili Force India, itd.

Dominacije vozača uvijek stvaraju čuda u njihovim državama ― sjetimo se buma Formule 1 koji je vladao u Njemačkoj dokle je Schumacher nizao svoje titule. Ta navala publike i prosperitet su u krajnjoj liniji iz raznih razloga dobri za naš sport, ali on radi toga nije u tim sezonama puno zanimljiviji. Ovu sezonu 2015. nećemo pamtiti po tom pitanju toliko drastičnu kao 2004., ali niti kao posebno uzbudljivu. Ova je titula dobivena uvjerljivo, ali ona koje će se ljudi zapravo sjećati duže je 2008.

No dobro; manje kukanja! Nadajmo se, na temi titula, zanimljivijoj i manje predvidljivoj 2016. Koliko god će me njegovi navijači sad mrziti, osobno nekako nažalost više ne vidim Rosberga kao šampionski faktor. Možda me demantira, sljedeće godine baš uhvati nevjerojatnu formu i dobro preznoji Hamiltona, bilo bi krasno da gledamo direktne borbe za pobjede ― u tom slučaju me s pravom unakazite titulom najgoreg prognostičara (nakon Amazing Criswella), ali zasad mi to djeluje kao jako nategnuta teorija. Vjerojatnije mi zvuči vidjeti Vettela, možda i Red Bullove i Williamsove vozače kako grabe veće komade torte. Iako bi i to bilo lijepo, u tu grupu se još ne usuđujem utrpati i McLaren.

Kad smo kod Williamsa, premda je u Austinu zabilježio dvostruko odustajanje, najgori rezultat sezone, zasad djeluje relativno sigurnim u konstruktorskom poretku, od Force Indije, iako je Pérez “živnuo” i nakon petnaest bodova u Rusiji donio još solidnih deset u Americi.

Kako sad izgledaju stvari, Hamilton bi mogao komotno nastaviti svoj niz pobjeđivanja. Slijedi Grand Prix Meksika koji se vraća nakon više od dvadeset godina pauze, i imat će taj peh da se na novo-inauguracijsku utrku već dolazi s odlučenim prvakom.

Saga o motoru i promjenama

Uočite da Red Bull više ne izvlači pitanje svojeg motora u 2016. svakom prilikom kad netko od njihovog vodstva otvori usta. Iako i dalje nije ništa definitivno objavljeno, ovo znači ili da je netko tamo primijetio kako toliko negativnosti i mahanja svojim nevoljama ne služi kao najbolji marketing, ili je nešto s nekim već dogovoreno ali nije još objavljeno. Ako se sad opet dogovore s Renaultom, to će biti jedna od najšašavijih epizoda koje smo vidjeli u modernoj F1. Naročito po pitanju ponosa vodstva s obje strane.

S druge strane, ako se dogodi promjena dobavljača motora, to će biti jedna od rijetkih općenitih promjena za 2016. Izuzev toga i dolaska Haasa, zapravo će 2016. velikim dijelom zadržati ovogodišnje stanje. Većina ekipa zadržat će istu postavu, iste motore ― nema hrpe grandioznih transfera ― zasad je jedini istaknutiji odlazak onaj Grosjeana u Haas. Znatiželjan sam kako će oni funkcionirati. Kao i kakvim će se pokazati GP Azerbajdžana.