Montoya saga

Kontra mraku, kontra G-sili

Ante Vetma

Prije 2 godina 12 min 15 komentara

x1

Naslovna fotografija: Rick Dikeman

Juan Pablo Montoya Roldán rođen je 20. rujna 1975. godine u Kolumbiji, a u Formuli 1 se utrkivao početkom milenija – od 2001. do 2006. godine. Montoya je bio prvi, a do danas i posljednji Kolumbijac na F1 gridu, a svi koji su ovaj sport pratili u to vrijeme pamtit će ga kao nešto sasvim drukčije od onog na što smo dotad navikli. Bez dlake na jeziku, u pravilu i sportski bezobrazan – Montoya je brzo uznemirio trkačke duhove i nikoga ispred malih ekrana nije ostavljao ravnodušnim. S obzirom na to da je vozio za Williams i McLaren koji su u to vrijeme bili kompetitivni bolidi – često je bio u duelima s velikanima poput Michaela Schumachera, Kimija Raikkonena i Fernanda Alonsa, a lagana i sunčana poslijepodneva znao je uznemiriti agresivnim potezima koji su neopisivo iritirali sve koji nisu navijali za njega, i na noge dizali one koji su ga simpatizirali.

U 95 GP vikenda ostvario je 13 pole pozicija i pobjeđivao sedam puta, ali naslov nije osvojio. Čak 30 puta je bio na podiju i zbog svega toga je ostao jedan od “vječnih talenata”. Ipak, kad se u sportu nekog opiše tom frazom – ostaje pitanje je li riječ o komplimentu ili o kritici. Talent, otkud god da dođe, po definiciji nije rezultat nečijeg svjesnog rada. Odnosno, ako se kod osobe koja se nečime bavi profesionalno ističe upravo talent – možda se istovremeno zapravo izriče kritika da je taj netko nedovoljno marljiv? Doduše, svaki sport, a pogotovo Formula 1, ponekad iznjedri ikone koje ne pamtimo po nekakvom statističkom podatku, nego po emociji koju su izazvali. Jedan od njih apsolutno je i Juan Pablo Montoya.

VN Brazila 2001.

Treća utrka u karijeri pokazala je trkaći kalibar Juana Pabla Montoye. Kad je Mika Hakkinen zapeo na startnom poretku na samom početku utrke – direktor utrke poslao je na stazu sigurnosni automobil. Kad je utrkivanje nastavljeno, Montoya se približio Michaelu Schumacheru na nekoliko desetinki na startno-ciljnom pravcu, a na kočenju za prvi zavoj je odlučio ići na sve ili ništa. 82 tisuće ljudi na tribinama u čudu je gledalo kako blokira prednji lijevi kotač u prvom zavoju i zavlači svoj Williams s unutrašnje strane Ferrarija s brojem 1. “Senna S” kompleksom prošli su na milimetar jedan od drugog, a onda je Michael morao popustiti i prihvatiti drugu poziciju. Štoviše, izmičući se sa staze i izbjegavajući sudar – njegov Ferrari je stražnjim desnim kotačem zahvatio blato prije pasice zbog čega su mu se onda opasno približili Coulthard i Trulli.

Ipak, mnogi će ovu utrku pamtiti po kasnijem incidentu kad je Montoya za krug zaobilazio Josa Verstappena, samo da bi Nizozemac promašio točku kočenja i zabio se u stražnje krilo Williamsa, izbacivši obojicu iz utrke.

VN Italije 2001.

Prva pobjeda Juana Pabla Montoye ostvarena je u Monzi 2001. godine, i to tijekom sezone koja je na papiru izgledala katastrofalno. Montoya nije uspio doći do cilja u 11 od 17 utrka te sezone. No, kad je u tome uspio – često je završavao na pobjedničkom postolju. Na kraju sezone to je bilo dovoljno za šesto mjesto u ukupnom vozačkom poretku u debitantskoj sezoni.

U Italiji je osvojio pole position i činilo se da na Ferrarijevom domaćem terenu ne mogu zaustaviti Ferrari i njihovog svježe okrunjenog četverostrukog prvaka Michaela Schumachera. Montoya je izgubio vodstvo već u devetom krugu utrke kad ga je prošao Rubens Barrichello, ali ga je ubrzo i vratio jer su oba Ferrarija imali rano zaustavljanje za promjenu guma i nadolijevanje goriva. Tad je postalo jasno da su Ferrariji na strategiji dva zaustavljanja u boksu, a s obzirom da su u Williamsu za Montoyu i Ralfa Schumachera odlučili da idu samo jednom – Montoya je došao do svoje prve pobjede u F1 karijeri. Nakon utrke je komentirao da nije bio frustriran što nije pobjeđivao u prvih 14 utrka sezone jer nije uopće očekivao da će pobijediti ove sezone.

Zanimljivo, od pet puta koliko je nastupao u Monzi – nijednom nije krenuo niže od prvog startnog reda. Imao je tri pole positiona i dva druga mjesta.

VN Malezije 2002.

Velika nagrada Malezije je u svom četvrtom izdanju moderne inačice zapamćena po incidentu u prvom krugu između Montoye i Michaela Schumachera nakon kojeg je Montoya dobio driver-through kaznu, prvu ikad u povijesti Formule 1. Takva odluka sudaca uglavnom je naišla na kritike navijača, ali i samog Schumachera koji je kasnije rekao da su suci bili “prestrogi” prema kolumbijskom vozaču. Zanimljivo, sudac na toj utrci bio je Nazir Hoosein koji je bio sudac i na VN Britanije 1998. godine koju je Schumacher osvojio ušavši u pit-lane u posljednjem krugu utrke. Hoosein je nakon tog incidenta izgubio sudačku licencu na godinu dana. Utrku u Maleziji je osvojio Ralf Schumacher (također u Williamsu), a Montoya je ostao iza njega na drugom mjestu.

Michael Schumacher je bio na pole positionu, a Montoya je bio do njega. Kad su se crvena svjetla ugasila – Schumacher je krenuo agresivno zatvarati desnu stranu staze na kojoj je bio Montoya, ali je ovaj bio spreman na takav potez i brzo se prebacio na drugu stranu, vanjsku za prvi zavoj. Dvojac je u prvi zavoj ušao paralelno i nijedan nije htio popustiti pa je Ferrarijevo prednje krilo završilo zakrčeno u bočnoj strani Williamsa.

“You have a drive-through penalty. Not a stop and go. Drive-through penalty.”
“Why?”
“Because of Michael, because of Michael.”
“This is bullshit. I gave him room, I gave him room!”

Montoya se do kraja utrke probio natrag do druge pozicije, te je tako Williamsu priuštio prvu duplu pobjedu u posljednjih šest godina. Nakon Malezije M. Schumacher je i dalje bio u vodstvu prvenstva s 14 bodova, dok je Montoya bio iza njega s 12. Zanimljivo, u poretku konstruktora Williams je tad vodio jer Barrichello nije uspio nijednom završiti u bodovima (u Maleziji je odustao zbog problema s motorom već u 3. krugu) pa je Ferrari zapeo na Schumacherovih 14.

VN Monaka 2003.

Velika nagrada Monaka 2003. godine ostat će zapamćena po neslavnom podatku da, ako zanemarimo sam start, tijekom utrke nije zabilježeno nijedno pretjecanje. Isto se ponovilo u SAD-u dvije godine kasnije, na Velikoj nagradi Europe 2009. i u Belgiji 2021.

Vrisak v10 motora između barijera na ulicama Monaka doprinio je legendarnim scenama potjere Montoye koji je izgledao brži od svog timskog kolege Ralfa Schumachera, ali sve do odlaska u boks nije uspijevao pronaći mjesta za napad na vodstvo. No, njegov tempo u čistom zraku omogućio je da strategijom dođe na čelo poretka. Istovremeno, duži stint i više goriva u bolidu Michaela Schumachera omogućio je Ferrarijevom prvom vozaču da preskoči svog brata koji je tijekom drugog zaustavljanja u boksu imao problema s montiranjem kotača. To nije bilo sve, kasnije se Ralf prekočio u Rascasse zavoju pa je izgubio još vremena tražeći rikverc na ćudljivom Williamsu. No, takvih problema nije imao Montoya koji je do kraja uspio iza sebe zadržati Raikkonena u McLarenu (+0.6s) i Schumachera u Ferrariju (+1,7s).

VN Europe 2003.

U godinama kad su stazama Formule 1 harali golobradi nadobudni mladići poput Fernanda Alonsa, Kimija Raikkonena i Jensona Buttona – malo je tko izazivao Michaela Schumachera poput Juana Pabla Montoye. Isto se ponovilo u Europi 2003. godine kad se Montoya sudario s Michaelom tijekom pretjecanja s vanjske strane Dunlop zavoja u 43. krugu Nurburgringa. Ferrari se izvrtio na stazi i stražnjim kotačima zapeo u šljunku, a Montoya je nastavio bez problema. Dok su suci pokraj staze izguravali Ferrari iz šljunka – prošla su ga još dva vozača pa je pao na šesto mjesto.

“Michael je bio vrlo brz na pravcima, ali vrlo spor u zavojima. On je bio s unutrašnje, a ja s vanjske strane. Mislio sam da sam mu dao dovoljno prostora, ali nisam mu htio dati cijelu stazu. Mislio sam da je sve bilo u redu.”

Schumacher se složio s tom procjenom da mu je Montoya dao dovoljno mjesta, a i suci su imali sličan pogled na situaciju jer nisu dijelili nikakve kazne. Ross Brawn nije bio zadovoljan tom odlukom, a Williamsov tehnički direktor Patrick Head je izjavio da bi u slučaju kažnjavanja Montoye to bila deklaracija kako pretjecanje više nije dozvoljeno u Formuli 1.

VN Njemačke 2003.

Jedna od najboljih Montoyinih vožnji viđena je na Velikoj nagradi Njemačke 2003. godine gdje su on i Ralf cijelog vikenda frustrirali Ferrarije i McLarene. Kolumbijac je na Hockenheimu u kvalifikacijama bio najbrži, ali za tanašnih 18 tisućinki ispred timskog kolege. No, za njih puno važnije – prvi idući pratitelj, Rubens Barrichello, bio je više od tri desetinke iza njih. Trulli u Renaultu je bio na pola sekunde, a Raikkonen i Michael Schumacher sedam desetinki.

U utrci smo odmah na početku vidjeli strašan sudar u kojem su sudjelovala tri trenutna kandidata za naslov: Raikkonen, Barrichello i Ralf Schumacher. Montoyin sjajan start omogućio mu je da izbjegne taj kuršlus i pobjegne da ga više nitko ne vidi do kraja utrke. Ciljem je prošao više od minutu ispred David Coultharda, a uz to je zabilježio i najbrži krug utrke. Ovom pobjedom Montoya je došao do druge pozicije u vozačkom poretku, sa samo 6 bodova zaostatka za Michaelom Schumacherom.

VN Velike Britanije 2005.

Nakon što je legendarni Williams s “Invent” i “Compaq” stražnjim krilima zamijenio još legendarnijim crno-sivim McLarenom – Juan Pablo omjerio je snage s Kimijem Raikkonenom, što za njega nije pošlo po dobru. Raikkonen je pobijedio na sedam utrka, a vrlo lako je mogao još podebljati taj broj da nije bilo problema s pouzdanošću na njegovom bolidu. Osim toga, Montoya je zbog ozljede ramena tijekom igranja tenisa* propustio dvije utrke na kojima su ga mijenjali Pedro de la Rosa i Alexander Wurz.

U Velikoj Britaniji je napokon došao do svoje prve pobjede za McLaren. Raikkonen je drugi vikend u nizu imao kaznu od 10 mjesta zbog promjene motora, a Montoya je krenuo s treće pozicije iza Jensona Buttona i Fernanda Alonsa. Odličan start omogućio mu je da preskoči Buttona i bori se s Alonsom za vodeće mjesto, u čemu je brzo i uspio. Tijekom promjene guma U Renaultu je skoro uspio overcut, te se Alonso na stazu vratio tik do Montoye, ali je Kolumbijac uspio zadržati svoju poziciju i doći do svoje prve pobjede u novoj ekipi.

Ozljedu “ramena tijekom partije tenisa” mnogi su kasnije okarakterizirali kao priču za medije, te nagađali da se radi o ozljedi zbog pada s motora, što nije smio raditi zbog ugovornih obaveza s McLarenom.

VN Njemačke 2005.

Nakon gore spomenute Britanije uslijedila je Velika nagrada Njemačke koja za Montoyu nije dobro započela. McLaren je imao dobar tempo, ali se Juan Pablo izvrtio u kvalifikacijama i zbog toga nije postavio vrijeme. Morao je krenuti sa začelja, pa je McLaren iskoristio tu prigodu i u bolid mu montirao novi Mercedesov motor. Raikkonen je tako imao pole position, a Montoya je krenuo s posljednje pozicije. Međutim, Raikkonen je u 32. krugu naglo usporio i odustao zbog problema s hidraulikom. Još jednom, odustao je s vodeće pozicije i vodstvo je preuzeo Fernando Alonso.

U međuvremenu, Montoya je vozio jednu od najboljih utrka u životu. U prvom krugu je nadoknadio 9 pozicija, a do kraja se uspio probiti do drugog mjesta i novog pobjedničkog postolja.

VN Brazila 2005.

U svoj posljednjoj punoj sezoni u Formuli 1 Juan Pablo je u Brazilu osvojio i svoju posljednju pobjedu. Na toj utrci Raikkonen je završio drugi, a Fernando Alonso je trećim mjestom osigurao svoj prvi vozački naslov.

Rogati McLaren je bio ne samo nepouzdan u rukama Kimija nego i ćudljiv u rukama Montoye. Nakon pobjeda u Velikoj Britaniji i Italiji, činilo se da se Kolumbijac napokon počinje snalaziti i isporučivati rezultate zbog kojih ga je Ron Dennis i doveo. Pole position mu je Alonso preoteo u posljednjim trenucima za nešto više od jedne desetinke, ali je Montoya bio neumoran i u utrci je iskoristio najmanju Alonsovu pogrešku da ga prođe i preuzme vodstvo. Raikkonen je s drukčijom strategijom bio vrlo blizu da ga preskoči kroz bokseve, ali je Montoyin tempo u posljednjem stintu bio dovoljno dobar da ga obrani od bilo kakve opasnosti i u cilj uđe dvije i pol sekunde ispred timskog kolege.

– – –

Nostalgija koju sa sobom nosi njegov kljunaš Williams iz 2004. ili McLaren iz 2005. (pogotovo onaj kad bi na sidepodu pisalo “Juan” jer se “West” nije smio reklamirati) – utkana je zauvijek u našu memoriju i isprepletena s brojnim drugim životnim uspomenama, bilo da su vezane za ovaj sport ili nisu. Maleni bolidi, gume s utorima, drukčije staze i zvuk tadašnjih motora nose sa sobom zrak, miris i okus drukčijeg, jednostavnijeg vremena. Ali, nostalgija je potrošna roba i vrijedi se samo ponekad vratiti u nju, da se pritom ne izliže do banalnosti. Kroz “Puls sage” probat ćemo pronaći neke od tih trenutaka. Za one koji su doživjeli – da se podsjete, a za one koji nisu – da upoznaju bogatu povijest Formule 1.


Odgovor

15 komentara

  1. Felipe Massa
    Braziliscanec Masa Prikaži

    Imao je čisti talent. U svojim intervjuima je često koristio izraz “get inside his head”. Također, kad bi ga pitali za Michaela, JP bi naglašavao da ga je on vidio kao jš jednog vozača na stazi kojeg treba pobjediti. Možda se previše bavio borbama i rivalstvima na stazi, a premalo s onom unutarmomčadskom stranom posla. Da je imao više strpljenja i želuca za F1 politiku vjerojatno bi dočekao priliku za naslovom, možda već 2007.



    5
    5

    0
    • Alain Prost
      Alain Prost Prikaži

      Pratio sam ga prije dolaska u F1. On je hrabar i brz vozač, ali to nije bilo dovoljno za nešto više u F1.

      A koja je to F1 politika, pa na kraju je imao Kimija za kolegu, bar njega nije bilo briga za politiku.
      Tocka na i bila je kada je u Americi naguzio Kimija i oboje izbacio iz trke.

      Da je više radio, a manje vukao svoju familiju po trkama bilo bi bolje, F1 racing je dosta pisao o tome i koliko nije kužio kako podesiti bolid u odnosu na Kimija, svi su bili krivi, samo se on nije htio promijeniti.

      Je, probao je biti agresivan prema Schumiju, ali ovaj mu je vratio u Imoli i Monci.

      Još ga najviše pamtim po tome kako je u tunelu u MC razbio Schumija.



      7
      7

      0
  2. Michael Schumacher
    ZJ11 Prikaži

    Covjek je imao talent i sirovu brzinu, ali uz lagani nedostatak srece sa bolidima koji su ili malo kaskali za najbrzima ili bili kronicno nepouzdani, te relativno lose postavljanje setupa bolida u odnosu na svoje timske kolege, nazalost nije ispunio ocekivanja koja su bila moguca uz vozacko umijece.
    1998e mi je u formuli 3000 zapao za oko gdje je imao jako puno pretjecanja i na kraju osvojio naslov, otisao 99te u champ car i tamo doslovno pomeo pod sa konkurencijom, 2000te vec pocinju problemi sa pouzdanoscu i u champ caru i nije u mogucnosti obranit naslov.
    Takvih likova je jako malo opcenito u danasnjem sportu.
    On i Kimmi su bili apsolutna suprotnost karaktera, steta sto im u Mclarenu bolid nije mogao izdrzati 2 utrke za redom.



    8
    7

    1
    • Honda
      zekohonda Donator Prikaži

      Monaco te ’98 u f3000…koja vožnja, koji divljaluk!



      1
      1

      0
    • David Croft
      Frantic Donator Prikaži

      DaImao je 2003. najbolji paket.
      Na njegovu žalost, vozio je za Sir Franka, kojeg je oduvijek bolio kuki za timske odredbe.
      Jebeno brz vozač (definitivno brži u jednom krugu od MSa, npr.) ali tanak u glavi, tanak sa taktikom, set-upom, pomalo i sklon glupim greškama (dosta slabiji na 60 krugova od istog tog MSa i likova poput Alonsa,…., ili Prosta).
      Neozbiljan, pomalo “lud”….
      “Mario Balotelli” Formule 1 (nekako u tom fazonu).



      7
      6

      1
  3. Nigel Mansell
    The Simpsons Prikaži

    Imao je “materijala” za postati veliki prvak ali da je neko malo “poradio” na njemu. Npr., Helmut Marko.



    8
    8

    0
  4. Max Verstappen
    MV33rbr Prikaži

    Montoya je prvi vozač za kojeg sam navijao. Bio sam praktički dijete kad je vozio i nisam baš najbolje razumio sve detalje, ali kod njega sam obožavao tu njegovu agresiju. Njegov bolid mi je uvijek izgledao kao najbrži na stazi, nešto slično kao Maxov kvalifikacijski krug u Jeddi. Imao je dosta nesreće kroz karijeru, ali činjenica da ga mnogi i danas pamte dovoljno govori o tome koliko je bio brz. I da, bolidi te generacije su po meni najljepši bolidi ikada. Osobno, “rogati” crno-sivi Mclaren je za mene najljepši ikad.



    5
    5

    0
    • Ferrari
      Boris_CRO Prikaži

      On je Schumachera vratio u prošlost. Tu se moj omiljeni MS morao sjetiti utrkivanja 90ih i kakav je on sam bio tada. Naravno kada je imao napokon pravi bolid onda je lagano gubio na agresivi i tu se pojavljuje ludi Montoya i BMW motor.



      6
      6

      0
  5. Mercedes
    Har Kl Donator Prikaži

    Pohvale autoru i na ideji i na realizaciji 👏.
    Čekam nastavak sage 👍



    6
    6

    0
  6. Ferrari
    Boris_CRO Prikaži

    Obratite pozornost na fotke 2004.te sezone koja je po meni imala najljepše bolide i ne samo to svaka firma je imala drastično različit pristup aerodinamici pa su razlike bile očigledne, a ne kao danas.



    7
    7

    0
  7. Vw
    F1fan001 Prikaži

    Legenda formule 1…



    3
    3

    0
  8. Ayrton Senna
    LR7 Prikaži

    Moram priznat da sam se naježio čitavši članak prisjećavši se tih godina.Montoyinu južnjačku vrelu krv su svi voljeli.Znao je izazvat MS i nj dominantni Ferrari ali mu se i znale takve bedastoće dogodit za nepovjerovat tipa ona debilana sa Verstappenom za cijeli krug obilaženja mi dan danas se stvori slika kad vidim debila na gridu kao nešto važan u cirkusu a bio taraba od vozača



    3
    3

    0
  9. Williams
    DoDo13 Prikaži

    Za neke svjetske prvake daju im se epiteti “slučajni prvak” za Montoyu onda možemo reći da je “slučajni neprvak”, jer čovjek je definitivno svojim taletom zaslužio da se okruni sa tom titulom, no ipak tadašnji vrlo moćni Williams BMW i McLaren Mercedes zbog svoje nepouzdanost to mu nisu omogućili. ŠTETA :( JP Nedostaješ nam



    1
    0

    1
  10. F1puls Portal
    gosuasus Prikaži

    impulzivni temperament ga je doveo do nekoliko vozackih pogresaka i preranog odlaska iz f1 (mada je sam bio cesto zrtva losih odluka fie), ali vjestina koju je posjedovao (posebno na kocenju) jedna je od najboljih otkad je grand prix utrkivanja. na nekim mjestima napravio bi pretjecanje bez da je to prethodno izgledalo moguce. montoya je bio simbol otpora schumacherove dominacije, a u 6 sezona ostavio je iza sebe materijala kao za 16. pretjecanja nad schumacherom u brazilu 2001, indianapolisu, australiji 2002, spa 2004, na raikkonenu u brazilu 2004 i buttonu u australiji 2004, na alonsu u kanadi 2003 i brazilu 2005 samo su neki od njegovih svevremenskih poteza. f1 titan.



    1
    0

    1

Stvaramo uspomene zajedno!

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

© Pulsmedia, guramo od 2015.