Uvijek je teško u bilo kojem kolektivu naslijediti nekoga tko je dugo bio dio toga kolektiva i koji je ostavio izniman trag. To je pogotovo teško u profesionalnom sportu gdje su oči uprte u svako zbivanje 0-24 te gdje se prati svaki korak i postupak. A naslijediti Enza Ferrarija, osnivača Ferrarija i zasigurno jednog od najutjecajnijih ljudi u povijesti autoindustrije je izazov za koji je malo reći da je užasno težak. Ali ipak, unatoč toj težini, postoji čovjek kojem je pošlo za rukom uspješno naslijediti Enza Ferrarija te vinuti u zvijezde Ferrari ne samo kao F1 momčad i proizvođača automobila, već i kao svjetski prepoznatljiv brend. Njegovo ime je Luca Cordero di Montezemolo, jedan od najpoznatijih poslovnih ljudi Italije, plemić kojem je benzin tekao venama te čovjek čije ime stoji zlatnim slovima upisano u povijesne knjige Ferrarija.

Korijeni

Luca Cordero di Montezemolo je rođen 1947. godine u Bologni kao najmlađe dijete plemićke obitelji Cordero di Montezemolo, čiji su pripadnici bili visoko rangirani činovnici talijanske vojske tijekom 2. svjetskog rata. Inače, prilikom pisanja njegovog imena, jedina dva načina pisanja njegova imena su Luca Cordero di Montezemolo ili samo Luca Montezemolo, nikako Luca di Montezemolo, budući da je njegovo puno prezime Cordero di Montezemolo.

Rani početci i prvo razdoblje u Ferrariju

Od samih početaka iskazuje zanimanje za utrke te trkaću karijeru započinje u Gianninijevom FIAT-u 500 s prijateljem Cristianom Rattazzijem. Nakratko nastupa i za privatnu Lancijinu momčad HF Squadra Corse. 1971. diplomira na pravnom fakultetu sveučilišta Sapienza, a poslije i doktorira međunarodno komercijalno pravo na sveučilištu Columbia. Ubrzo se priključuje FIAT-u te 1973. godine dobiva mjesto u Ferrariju kao asistent Enza Ferrarija te 1974. dobiva mjesto menadžera momčadi Ferrari. Tijekom tog razdoblja Ferrari osvaja naslove 1975. i 1977. godine na čelu s austrijskim vozačem Nikijem Laudom. Uspjesi u motorsportu donose Montezemolu promaknuće na poziciju upravitelja svih trkaćih aktivnosti FIAT grupacije te poslije postaje viši menadžer FIAT-a.

Poslovni uspjesi van Ferrarija

Kao iznimno sposoban menadžer, prepoznat od obitelji Agnelli, Montezemolo postaje sve više uključen u rad mnogih tvrtki pod vlasništvom obitelji Agnelli, među njima kao generalni direktor Cinzana, talijanskog proizvođača vermoutha te kao direktor izdavačke kuće Itedi. Od sporta nije bježao te je bio menadžer Azzure, prve talijanske momčadi u najprestižnijem jedriličarskom natjecanju na svijetu America’s Cupu, a u žižu javnosti dospijeva sjajnim rukovođenjem Organizacijskog komiteta Svjetskog nogometnog prvenstva u Italiji 1990. godine.

Povratak u Ferrari i stvaranje Ferrarija kakvog danas znamo

Nakon Enzove smrti, Ferrari se nalazio u ogromnim problemima, što sportskim, što ekonomskim jer Enzo nije bio poznat kao sjajan ekonomist, a njegov nasljednik Pietro Fusaro nije bio dovoljno sposoban izvući Ferrari iz nepovoljne situacije te Agnelli u studenom 1991. imenuje Montezemola predsjednikom Ferrarija, što se pokazalo kao sjajan potez jer se Ferrari njegovim dolaskom od tvrtke koja je poslovala u minusu pretvorila u iznimno profitabilnu kompaniju te u konačnici kao jedan od najpoznatijih svjetskih brendova uopće. Ključnim se pokazalo predstavljanje 2+2 GT modela 456 koji je vratio Ferrari na stabilne noge. Nije gubio vrijeme ni u F1 momčadi te je ubrzo doveo Nikija Laudu kao savjetnika te Jeana Todta iz Peugeota kao šefa momčadi, no zasigurno najznačajniji njegov potez je dovođenje Michaela Schumachera u Ferrari iz Benettona krajem 1995. te s njim veliki broj tehničkog osoblja, a 1997. im se pridružuje i genijalni Ross Brawn čijim je dolaskom John Barnard izgubio mjesto u Ferrariju te je prodan Ferrarijev aerodinamički ured u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ti svi veliki potezi su mu se počeli isplaćivati 1999. konstruktorskim naslovom, prvim nakon 1983. godine te konačno vozačkim 2000. godine na Velikoj Nagradi Japana, prvim nakon Jodya Schecktera i 1979. godine, a taj dan je po riječima Montezemola najljepši dan u njegovom životu. Naravno,konstruktorska titula obranjena je utrku poslije. To je bio samo početak dominacije Ferrarija u Formuli 1 koja će trajati sve do kraja 2004. te će Michael Schumacher i Ferrari u tom razdoblju biti najvećim simbolom Formule 1. Odlaskom Schumachera slijedi manje uspješno razdoblje Ferrarija, ali i dalje relativno plodonosno, s velikim brojem pobjeda, dvama konstruktorskim naslovima 2007. i 2008. godine te vozačkim 2007. kojeg im je donio Kimi Raikkonen, koji tim naslovom ostaje posljednji Ferrarijev prvak Formule 1. 2004. godine smrću Umberta Agnellija postaje predsjednikom uprave FIAT-a te na toj poziciji ostaje do 2010. godine kad ga nasljeđuje John Elkann.

Odlazak iz Ferrarija

2014. godine odstupa s dužnosti predsjednika Ferrarija zbog izraženih tenzija između njega i predsjednika uprave nove korporacije FCA, nastale spajanjem FIAT i PSA grupacije, Sergija Marchionnea te neslaganja oko budućnosti Ferrarija. No nije puno gubio vrijeme te je ubrzo imenovan neizvršnim predsjednikom AlItalije, talijanske komercijalne aviokompanije te početkom 2015. komitentnim predsjednikom kandidature Rima za organizaciju Olimpijskih igara 2024. godine.

Malo je onih koji su uspješni direktori velikih automobilskih kompanija, kao što su Gianni Agnelli, Akio Toyoda, Dieter Zetsche i Ferdinand Piech. Još manje je velikih šefova i F1 momčadi, kao što su Ken Tyrrell, Frank Williams, Toto Wolff, Jean Todt i Christian Horner. Ali samo četvorica su uspjela biti uspješni i u jednom i u drugom, a među njima zasigurno spada Luca Cordero di Montezemolo. Ostala trojica su Colin Chapman, Ron Dennis i naravno Enzo Ferrari. Kad god se spomene Ferrarijeva dominacija od 1999. do 2004. godine, nekako se uvijek nepravedno zaboravi ili samo usput spomene Montezemola, ali on je možda i najzaslužniji za tadašnji Ferrarijev dream team, jer ih je upravo on sve doveo, znajući kakav potencijal imaju i za što su sve spremni da se Ferrari vrati tamo gdje i pripada, a to je sami vrh. Vjerujem da bi današnjem Ferrariju dobro došao neki novi Montezemolo, s jasnim ciljem i načinom dolaska do cilja, netko tko će zasukati rukave da vrati Ferrari na vrh, netko tko zna lupiti šakom od stol te netko zbog kojeg će Ferrari imati glavnu riječ u bilo kojem bitnom aspektu Formule 1, a ne kao dosad da Ferrari bude sluga pokorni.