Danas Michael Schumacher puni 52 godine, no i ovaj kao i posljednjih 7 neće proteći u veselju i slavlju, nego u neizvjesnosti i nadi u oporavak nakon strašne skijaške nesreće koja mu se dogodila krajem 2013. godine. Nitko osim njegovih najbližih ne zna u kakvom je on stanju točno, ali sigurno je daleko od dobrog. Donedavno statistički najuspješniji vozač F1, čovjek kojeg ljudi obožavaju ili ga ne mogu podnijeti, vozač iznimnog talenta i znanja, ali i vozač koji je za pobjedu spreman na neke poteze koji su mnogima u najmanju ruku kontroverzni, da ne kažem prljavi. Za mnoge, kao i mene, najbolji vozač F1 svih vremena, za mnoge druge talentiran i prljav vozač koji je sve spreman učiniti za pobjedu. To vam je sve Michael Schumacher.

Rođen je na današnji dan 1969. godine u Hürthu, nedaleko od Kolna, u obitelji Rolfa Schumachera, zidara i mehaničara na karting stazi u Kerpenu. Već od malih nogu pokazuje talent te postaje klupskim prvakom u kartingu. Kako prije 14. godine nije mogao dobiti njemačku licencu za karting, otac mu je ishodovao luksemburšku licencu s 12 godina s kojom je nastupao, a s 14 dobiva i njemačku licencu, godinu poslije osvajanja njemačkog juniorskog karting prvenstva. Uslijedile su mnoge titule prvaka u kartingu te konačno prelazak u jednosjede 1988. kada postaje viceprvakom europske Formule Ford te osvaja titulu Formule König.

1989. debitira u njemačkoj Formuli 3 u momčadi WTS Willija Webera što će se ispostaviti kao ključan potez u njegovoj karijeri, a sezonu u Formuli 3 završava na 3. mjestu, a godinu kasnije osvaja i njemačku Formulu 3 te pobjeđuje u Macauu pod kontroverznim okolnostima, budući da se u zadnjem krugu utrke Mika Hakkinen zabio u stražnji kraj Schumacherovog bolida nakon što ga je Schumacher pokušao blokirati te je Hakkinen odustao, a Schumacher odvozio do pobjede bez stražnjeg krila. Iste godine je nastupio i u njemačkom DTM prvenstvu za Mercedes te za Mercedes-Sauber u WSC prvenstvu, što je bilo neobično za mladog vozača tog doba. Sezonu je završio peti unatoč nastupu u samo 3 od 9 utrka te sezone, a u posljednjoj utrci sezone u Meksiku je i ostvario prvu pobjedu u WSCu. I sljedeće sezone je nastupio u WSCu za Mercedes-Sauber te je ponovno bio 5. u prvenstvu s 1. pobjedom, a i ostvario je i jedan nastup u japanskoj Formuli 3000 te je u tom nastupu završio na 2. mjestu.

Naravno, njegovi nastupi nisu ostali nezapaženi, a priliku za debi u F1 je dobio u Jordanu nakon što je Bertrand Gachot osuđen na 2 mjeseca zatvora zbog napada na taksista. Na testiranju impresionira te uz Willijeve menadžerske sposobnosti i Mercedesovih 150 000 dolara debitira u F1 za Jordan na VN Belgije te godine. Kad kažem Willijeve menadžerske sposobnosti, mislim na to da ih je uvjerio da je Schumacher već nastupio na Spa, iako ju je vidio samo kao gledatelj, a Schumacher je tu stazu prvi put u cijelosti prošao na bicikli uoči utrke. Bez obzira na to, jednostavno je briljirao te je u kvalifikacijama završio na sjajnom 7. mjestu, 4 mjesta i 0,7 sekundi ispred puno iskusnijeg i 10 godina starijeg momčadskog kolege Andree de Cesarisa. Iako je odustao već u prvom krugu zbog kvačila, to je bilo dovoljno da ga Briatore i Benetton uzmu pod svoje u pomalo kontroverznim okolnostima zbog čega je nastao pojam “Pirana klub”, kad veliki uzimaju od malih bez posljedica.

Do kraja sezone je skupio 4 boda u 6 utrka, a najbolji plasman sezone mu je bilo 5. mjesto u 1. utrci za Benetton na VN Italije, a ujedno je u toj utrci završio ispred momčadskog kolege Nelsona Piqueta, trostrukog svjetskog prvaka. Za 1992. kao momčadskog kolegu dobiva iskusnog Martina Brundlea s kojim je imao dosta sukoba na stazi, ali ga je ipak porazio, a i te sezone je ostvario svoju prvu pobjedu i to na stazi na kojoj je debitirao godinu prije, na Spa-Francorchampsu. U promjenjivim uvjetima u ključnom trenutku je otišao u boks po slickove te pobijedio ispred Mansella i Patresea u Williamsu. Sezonu je završio na 3. mjestu iza Mansella i Patresea te ispred Senne, Alesija, Bergera, Brundlea i mnogih jakih imena. Pomalo neočekivano, unatoč dobroj sezoni Brundle dobiva otkaz te na njegovo mjesto dolazi Patrese iz Williamsa. Schumacher ponovno ostvaruje pobjedu, ovaj put na VN Portugala, a sezonu završava na 4. mjestu iza Prosta, Senne i Hilla.

1994. je trebala donijeti epsku borbu Schumachera u Benettonu te Senne u Williamsu, ali nažalost zbog Sennine smrti samo dan nakon Ratzenbergerove smo bili zakinuti za nju. Ali uzbuđenja i kontroverzi u za mene jednoj od najružnijih sezona F1 nije nedostajalo. Svakako glavna tema je legalan/ilegalan Benettonov B194 u kojem je pronađen startni sekvent(launch control), ali Benetton je dobio samo novčanu kaznu od 100 000 dolara s obzirom na to da nije dokazana uporaba tog sustava. Tijekom početka sezone je Benetton bio najbolji bolid, a kojim je Schumacher ostvario 6 pobjeda u 7 početnih utrka, a u Španjolskoj je došao do drugog mjesta unatoč tome što mu je mjenjač zapeo u 5. brzini. Iako se činilo da će izdominirati prvenstvom, oporavljeni Williams na čelu s Damonom Hillom, Schumacherova diskvalifikacija sa VN Velike Britanije i VN Belgije te dvije utrke suspenzije su zakomplicirale stvari u prvenstvu, Hill je smanjio prednost samo na bod te se prvenstvo odlučivalo u zadnjoj utrci. U VN Velike Britanije je diskvalificiran zbog ignoriranja kazne koju je dobio zbog pretjecanja Damona Hilla prije utrke, a u VN Belgije je dobio diskvalifikaciju te suspenziju od 2 utrke zbog pretanke drvene daske na podnici, unatoč pritužbi Benettona koji je tvrdio da je daska tanja zbog jednog izlijetanja tijekom utrke. U posljednjoj utrci sezone u Adelaideu događa se kontroverzan trenutak. Naime, u 36. krugu utrke Schumacher izlijeće i udara bočno u zid, što je Hill pokušao iskoristiti s unutarnje strane, ali Schumacher mu oštro zatvara vrata te dolazi do kontakta nakon kojeg Schumacher odustaje, ali ubrzo odustaje i Hill jer mu se oštetio prednji lijevi ovjes te Schumacher postaje prvakom te je on ujedno i prvi Nijemac prvak Formule 1 u povijesti. Sljedeće sezone je obranio naslov prvaka i to dominantno, dok su Hill i Williams bili manje konkurentni i stabilniji nego godinu prije, što se manifestiralo dvama sudarima Damona Hilla u Schumachera na VN Velike Britanije te VN Italije. Isto tako, na krilima Renaultovog motora(godinu prije je Benetton koristio Ford-Cosworth motore) te Johnnyja Herberta u sezoni karijere Benetton osvaja i prvi te ujedno i jedini konstruktorski naslov. Svakako njegov najupečatljiviji nastup je bio na njegovoj omiljenoj stazi, na Spa-Francorchampsu kad je uspio sa 16. mjesta ostvariti pobjedu.

1996. prelazi u Ferrari koji je sve više napredovao, ali koji je bio bez vozačkog i konstruktorskog naslova jako dugo. Naravno, očekivanja za 1996. nisu bila velika, a i Ferrari F196 je bio daleko od dobrog bolida, a Williams na čelu s Hillom i debitantom Jacquesom Villeneuveom, sinom pokojnog Gillesa je bio dominantan. Svejedno Schumacher i Ferrari na čelu s Jeanom Todtom je bio konkurentan te su uspjeli ostvariti 3 pobjede, a svakako najupečatljivije su bile na VN Španjolske, prvoj Schumacherovoj za Ferrari na kojoj je dominantno održao lekciju vožnje po kišnim uvjetima te pobjeda na VN Italije, prvoj za Ferrari još od 1988. i pobjede Gerharda Bergera samo mjesec dana nakon smrti Enza Ferrarija, a pamti se i fenomenalan pole position Michaela Schumachera na VN Monaka. Ali unatoč tome Damon Hill osvaja naslov te odlazi u Arrows. Sljedeće godine je Ferrari bio dosta konkurentniji dolaskom Rossa Brawna koji je unaprijedio F197, nadograđeni F196. Iako se pamte Schumacherova pobjeda na kišnoj VN Monaka te taktička bravura Ferrarija na VN Japana, najviše se pamti Schumacherov bezuspješni pokušaj sudara u Villeneuvea na VN Europe u Jerezu, u zadnjoj utrci sezone, zbog čega su Schumacheru izbrisani svi bodovi te sezone te je Villeneuve postao prvakom. Inače, ova sezona je zanimljiva po tome što se Villeneuve i Schumacher nisu susreli na podiju tijekom cijele sezone, iako su bili konkurenti za naslov, a u kvalifikacijama za VN Europe su Villeneuve, Schumacher i Frentzen, Villeneuveov momčadski kolega, postigli isto vrijeme kvalifikacija. 1998. ponovno Schumacher i Ferrari u borbi za naslov i ponovno gube naslov u posljednjoj utrci sezone, ali ovaj put od Mike Hakkinena i McLarena i bez skandala u zadnjoj utrci, budući da je zbog gašenja motora Schumacher morao startati s dna poretka te mu je pukla guma tijekom probijanja kroz poredak. No daleko od toga da je nedostajalo kontroverzi tijekom sezone. Prvi se odvio na VN Argentine kad dolazi do kontakta između Schumachera i Coultharda, u kojem se Coulthard izvrtio, a na Velikoj Nagradi Velike Britanije Schumacher odlazi odraditi kaznu nakon utrke, zbog čega je ponovno bilo sukoba, ali Schumacher je zadržao pobjedu. Možda i najveći kontroverzni trenutak se dogodio na VN Belgije kad se Schumacher zabio u stražnji kraj Coulthardovog McLarena jer je Coulthard presporo vozio i time su oba ispala iz utrke. 1999. je konačno trebala biti Schumacherova i Ferrarijeva godina, ali Schumacher je slomio nogu na VN Velike Britanije te ga nije bilo gotovo cijelu drugu polovicu sezone, a iako je Ferrari osvojio svoj prvi konstruktorski naslov još od 1983. godine, Eddie Irvine nije uspio osvojiti vozački naslov ispred Hakkinena te su ponovno navijači Ferrarija morali čekati. Čekanje se konačno isplatilo godinu kasnije kada vozački naslov napokon, nakon čak 21 godinu, u Maranello donosi Michael Schumacher. Iako su McLaren i Hakkinen bili konkurentni, Ferrari i Schumacher su bili prejaki i čekanju je konačno došao kraj. Pamti se sjajan dvoboj između Schumachera i Hakkinena te još bolje pretjecanje Hakkinena na VN Belgije te 41. pobjeda Schumachera na VN Italije koju je emotivno doživio u čast Ayrtona Senne.

Sljedeća sezona je bila još dominantnija kada je Schumacher osigurao naslov 4 utrke prije kraja pobjedom u Mađarskoj. Te je sezone ostvario 9 pobjeda, a pobjedom u Belgiji je prestigao Alaina Prosta po broju pobjeda te postao vozač s najviše pobjeda u F1. Pomalo neobičan rekord je ostvario s bratom Ralfom u VN Kanade kada su postali prva braća u F1 koji su ostvarili 1-2 pobjedu. Ako ova sezona nije bila dovoljno dominantna, Ferrari je sljedeće sezone još više dominirao u Ferrariju F2002 te je u Francuskoj osvojio svoj 5. naslov prvaka, izjednačivši se s Juanom Manuelom Fangiom. Te je sezone Schumacher ostvario 11 pobjeda te podij u svakoj utrci te sezone, a Ferrari 15 pobjeda od 17 utrka. Nažalost, ponovno je bilo kontroverzi. Na VN Austrije je Rubens Barrichello prepustio pobjedu Michaelu Schumacheru par metara prije kraja utrke zbog momčadskih naredbi, tj za prvenstvo koje još nije bilo riješeno. Ali Schumacher mu je vratio uslugu te mu na cilju VN SADa prepustio pobjedu, nakon što je Schumacher već osigurao naslov. Za razliku od protekle 2 sezone, 2003. je bila teška za Schumachera i Ferrari, jer su McLaren na čelu s Raikkonenom i Williams s Montoyom bili iznimno jaki, a majčina smrt uoči VN San Marina je svakako bila težak udarac za Schumachera. Te se sezone Schumacher borio za svaki bod, ali ipak uspijeva osvojiti naslov prvaka i sa 6. naslovom prestigao Juana Manuela Fangia te postao najtrofejniji vozač svih vremena. Iako se očekivala još veća borba za naslov sljedeće sezone, dogodila se još jedna velika dominacija Ferrarija i Schumachera, pobijedivši u 12 od početnih 13 utrka te sezone, ukupno ostvarivši 13 pobjeda, čime i dalje drži rekord po broju pobjeda u jednoj sezoni, kao i Vettel(2013).

Ipak, 2005. donosi kraj Ferrarijeve i Schumacherove dominacije te prvaci postaju Alonso i Renault nakon borbe s Raikkonenom i McLarenom. Ferrari nije bio konkurentan, nakon promjene pravila u kojima se Ferrari nije najbolje snašao te je Schumacher ostvario jedinu pobjedu na VN SADa, na kojoj je zbog skandala s Michelinovim gumama startalo samo 6 bolida i svi na Bridgestoneu. 2006. Ferrari je ponovno konkurentan, ali sada su protivnici Renault i Alonso. Na VN Italije, nakon pobjede je Schumacher najavio odlazak u mirovinu na kraju sezone, što je mnoge iznenadilo. Iako se činilo da bi Schumacher na odlasku mogao osvojiti naslov, ipak se ti ne događa, ponajviše zbog kvara na Schumacherovom motoru u pretposljednjoj utrci sezone u Japanu, a unatoč sjajnoj vožnji na VN Brazila nakon puknuća gume, ipak Alonso uspijeva obraniti naslov prvaka.

Nakon umirovljenja nije se makao od F1 te je bio Ferrarijev konzultant te je pomagao Raikkonenu i Ferrariju na putu do naslova 2007. godine. No zov F1 je bio ipak prejak te je trebao zamijeniti Massu nakon što je Massa doživio tešku nesreću u kvalifikacijama za VN Mađarske 2009. godine, ali ipak nije bilo ništa od toga jer se ozlijedio na moto utrci te godine, a i Williams, Red Bull i Torro Rosso su bili protiv izdavanja posebne dozvole za Schumacherov nastup.

Ipak se vraća u F1 2010. godine za Mercedes nakon što je Mercedes otkupio Brawn GP. Iako rezultati tijekom 3 sezone nisu bili na njegovoj razini te ga je Rosberg porazio u sve 3 sezone, on je na čelu s Rossom Brawnom sudjelovao u stvaranju Mercedesa kakvog znamo danas, obzirom na iskustvo, znanje i feedback kojeg donose Ross Brawn i Michael Schumacher. Svakako najbolji trenuci u Mercedesu su bili “pole position” na VN Monaka, a kako je imao 5 mjesta kazne iz prijašnje utrke nije startao s prve pozicije te naravno njegov posljednji podij na sjajnoj VN Europe u Valenciji, a društvo na podiju su mu činili Fernando Alonso i Kimi Raikkonen, njegovi prijašnji rivali.

Nakon konačnog umirovljenja, sudjeluje u završnom razvoju aktualne generacije Mercedesa C klase(W205), a krajem 2013. doživljava tešku nesreću na skijanju u Meribelu od koje se i dan danas oporavlja. Sa svojim je sinom skijao na neosiguranom dijelu skijališta te je doživio teške ozljede glave unatoč kacigi. Prema riječima liječnika, Schumacher ne bi preživio udarac da kojim slučajem nije nosio kacigu. Nakon nekoliko mjeseci liječenja u bolnici u Grenobleu, odlazi na liječenje u Lausanneu te par mjeseci kasnije na kućno liječenje. Unatoč raznim pokušajima da se sazna njegovo trenutno stanje, obitelj drži u tajnosti njegovo stvarno stanje te informacije daje na kapaljku.

7 naslova, 91 pobjeda, 155 podija, 68 pole positiona i 77 najbržih krugova su svakako impresivne brojke, ali nije on zbog toga najveći svih vremena. Za mene je najveći jer je otišao u Ferrari u vrijeme kad Ferrari nije bio sjajan i kad je mogao birati gdje hoće ići te ga je uz Jeana Todta, Rossa Brawna i Roryja Byrnea vratio na vrh. O tome u kakvom je Ferrari bio stanju kad je Schumacher došao u Ferrari najbolje govori jedan ulomak iz članka Dina Milića-Jakovlića u kojem je Schumacher odmah sjeo u bolid i čekao bez riječi da ljudi u Ferrariju završe s kavom i ćakulom, što je bilo ljudima u Ferrariju bilo neobično, te se ćakula sve više smanjila dok nije potpuno nestala. Isto tako, Schumacher je obožavao mehaničare i oni njega, često im je kupovao skupe poklone, pa čak pamtio imena njihove djece, a mehaničari su obožavali raditi s njim, točno je znao što traži i to su mu mehaničari znali ispuniti. Da, imao je kontroverznih situacija, kao što su bile na VN Australije 1994. i 1997. na VN Australije, ali nije prvi koji je pokušao izbaciti protivnika iz utrke. To su također činili i Prost i Senna, ali nekako se uvijek Schumachera karakterizira kao bad boya. Ono što želim reći da je za velike uspjehe u profesionalnom sportu ponekad prijeći granice koje se kose s vrijednostima velike većine ljudi i sportaša. Za kraj, reći ću da je za mene Schumacher simbol lijepe ere F1 i simbol jakog Ferrarija, veliki vozač, ali i veliki sportaš. Iako sam ga aktivno gledao samo za vrijeme u Mercedesu, očeve priče o njemu i njegovim bravurama su me zaintrigirale za njega, a snimke njegovih maestralnih vožnji na YouTubeu su zacementirale status kao najvećeg svih vremena, barem meni. Trenutno je u najvažnijoj utrci, a to je utrka za potpuni oporavak. Ja ne znam hoće li se uspjeti oporaviti do kraja, ali vjerujem da će kao mnogo puta izvući taj jedan as iz rukava da ostvari 92. i najvažniju pobjedu u karijeri te da ćemo ga barem jednom vidjeti u paddocku kako ponosno gleda svoga sina Micka kako se razvija u budućeg sjajnog vozača.

Keep fighting, Michael!