Sudari i kontakti između bolida na utrkama nisu rijetkost i često su neizbježni. Svaki vozač nastoji izbjeći takve situacije, no neki vozači su tijekom povijesti F1 stvorili dojam o sebi kao onima koji baš vole krš na stazi, ponajviše zbog svog agresivnog stila vožnje i prevelike želje za što boljim rezultatom. Da, oni često ti svojim incidentima unesu dozu uzbudljivosti u inače dosadnu utrku i čak nam poneki budu simpatični te uđu u legendu zbog toga, ali kada nam u takvim egzibicijama pokupe i bolide omiljenih nam vozača i momčadi, onda ih “častimo” raznim epitetima, baš kao i njihovu užu i širu obitelj do 9. koljena. Nekima od njih su takvi incidenti koštali mjesta u momčadi, pa čak i karijere u F1, no ponekima je uspijevalo, a i danas uspijevaju postići dugotrajnu karijeru u F1 unatoč silnim incidentima, zbog čega se ponekad ljudi zapitaju čime su to zaslužili.

5. Yuji Ide

Unatoč karijeri koja se protegla na samo 4 utrke, uspio ostaviti veći utisak nego li neki vozači sa mnogo više utrka, samo na pomalo čudan i ne baš ispravan način. Nakon relativnog uspjeha u japanskim trkaćim serijama, u Formuli 1 debitira poprilično kasno, tek sa 31 godinom za japanski Super Aguri, a momčadski kolega mu je bio Takuma Sato. Od samog početka nije mogao naći zajednički jezik s momčadi i mehaničarima zbog lošeg engleskog. U prvoj utrci sezone u Bahrainu je bio podosta sporiji od svog momčadskog kolege Sata te je startao utrku na 21. mjestu, ujedno i predzadnjem jer Kimi Raikkonen zbog puknuća ovjesa nije mogao odraditi kvalifikacijski krug. Utrku nije završio, baš kao ni sljedeću u Maleziji. Napokon završava utrku, i to u Australiji na 13. mjestu, sa čak 2 kruga zaostatka.

Više od toga se pamte njegova brojna izvrtanja na stazi i nenamjerno blokiranje Rubensa Barrichella u kvalifikacijama zbog čega potonji nije mogao odraditi kvalifikacijski krug te je morao startati na 16. mjestu. No najviše je ostao upamćen zbog incidenta na sljedećoj i ujedno posljednjoj utrci za njega. U prvom krugu utrke, u pokušaju da pretekne Christijana Albersa u zavoju Villeneuve, zabija se u njega i izbacuje ga iz utrke uz solidan broj prevrtanja Albersa. Iako nastavlja utrku, Ide odustaje od nje u 23. krugu zbog ovjesa. Tjedan poslije te utrke biva premješten na mjesto test vozača Super Agurija, a ubrzo i gubi Super Licencu, što znači da više ne smije sjesti u bolid F1 i da je njegova karijera u F1 gotova. Nakon odlaska iz F1, vratio se u japanska prvenstva gdje nastupa i danas.

4. Kevin Magnussen

Sin bivšeg vozača F1 i tvorničkog vozača GM-a Jana Magnussena. Njegov najbolji trenutak u F1 karijeri se dogodio već u prvoj utrci kad je ostvario 3. mjesto na VN Australije 2014. godine, a taj se rezultat pretvorio u 2. mjesto budući da je Daniel Ricciardo diskvalificiran zbog neregularnosti oko goriva. Unatoč solidnim nastupima te sezone, dolaskom Alonsa u McLaren gubi mjesto u momčadi i postaje njen test vozač za 2015. godinu. Krajem te godine odlazi u Renault, a jedino vrijedno spomena te sezone obilježenoj raznim sudarima i incidentima je 7. mjesto na VN Rusije i 10. mjesto na VN Singapura.

Od incidenata te sezone izdvajaju se sudar s momčadskim kolegom Jolyonom Palmerom na VN Španjolske i teški sudar nakon izlaska iz Eau Rouge-Radillon kompleksa zavoja. Prelaskom u Haas postaje prvi vozač koji je nastupio u bolidima 4 dobavljača motora (Haas koristi Ferrarijeve motore, a 2015. je nastupio u McLaren Hondi umjesto Alonsa na VN Australije iako nije startao zbog kvara motora). Do dana današnjeg još uvijek nastupa za Haas, a stint u Haasu su unatoč nerijetkim dobrim vožnjama obilježili razni incidenti zbog čega je zaradio titulu najagresivnijeg vozača na gridu. Najpoznatiji incidenti su mu na VN Mađarske 2017. s Hulkenbergom kojem je na “fini” način rekao što misli o njegovoj izjavi kao najnesportskijeg vozača na gridu, sudar s Vandoorneom u Brazilu iste godine, sudar s Gaslyem na VN Azerbajdžana 2018. godine, okršaj s Alonsom na VN Italije iste godine koji se verbalno nastavio i van staze, a na istoj utrci odustaje nakon kontakta s Perezom, a na VN Japana zbog agresivnog branjenja pozicije se sudara s Leclercom te odustaje. Trenutno najnoviji incident mu je bio 2019. na VN Velike Britanije kad se sudario s momčadskim kolegom i bratom po incidentima, Romainom Grosjeanom, zbog čega obojica odustaju.

3. Romain Grosjean

Ako se za nekoga može reći da radi izvrstan posao i da zaslužuje debelu povišicu, onda je to svakako menadžer Romaina Grosjeana, jer obzirom na pokazano u proteklih gotovo 10 godina i činjenicu da ima čak 34 godine na leđima, Grosjean je trebao već odavno otići iz Formule 1. No, krenimo redom.

Započinje karijeru u Renaultu nakon odlaska Nelsona Piqueta jr. tijekom sezone 2009. i osim ponekih incidenata i sudara, ništa vrijedno spomena ne pokazuje te se vraća u GP2. Ali 2012. ponovno dobija šansu te nastupa za Lotus Renault. Tijekom 2012. pokazuje potencijal te osvaja 3 podija, a sezona ostaje upamćena po velikoj količini incidenata, toliko velikoj da je nakon incidenta na VN Belgije dobio zabranu nastupa na sljedećoj utrci. Sljedeću sezonu je bio smireniji, ali ne bez incidenata, kao što su razni sudari na slobodnim treninzima i s Ricciardom u utrci u Monaku ili sudar s Buttonom na VN Mađarske.

2014. je bila sezona za zaborav ,a jedino vrijedno spomena je sudar u Mađarskoj za vrijeme Safety Cara. 2015. je bila bolja, ali isto ne bez incidenata, kao je kontakt s Perezom u Maleziji, zabijanje Maxa u njega u Monaku te sudar s Maldonadom i Ricciardom u Velikoj Britaniji. 2016. prelazi u Haas i osim par solidnih nastupa kao što je 6. mjestu u debiju za Haas, više se pamte njegovi incidenti, a najpoznatiji su ponovno izvrtanje i zabijanje pod Safety Carom u Azerbajdžanu, kada je za to optužio Ericssona te višestruki sudar s Gaslyem i Hulkenbergom u prvom krugu utrke u Španjolskoj nakon što se na stazi izvrtio. U 2019. se sudario sa svojim kolegom Kevinom Magnussenom u VN Velike Britanije, priklještio je Russella uza zid u Singapuru te je odustao na VN Rusije nakon kontakta s Ricciardom i Giovinazzijem. Unatoč tim svim incidentima, Haas ga je odlučio zadržati i za 2020. godinu.

2. Pastor Maldonado

Za razliku od dosad navedenih Pastor Maldonado je uspio doći do pobjede i to na VN Španjolske kad je uspio zadržati i pobijediti Fernanda Alonsa. Isto tako, njegovi incidenti nam nisu uzrokovali puno ljutnje, za razliku od Grosjeana i Magnussena. Ali, tijekom 5 sezona u F1 skupio je impresivan broj incidenata.

Iz 2011. se pamte incidenti s Lewisom Hamiltonom u utrci u Monaku te u kvalifikacijama u Belgiji. 2012. se pamti ta pobjeda, ali i nebrojeni incidenti, kao što je zabijanje u zid u zadnjem krugu utrke u Australiji dok je lovio Alonsa, pa sudari u slobodnom treningu i utrci u Monaku, izbacivanje Hamiltona iz utrke na VN Europe nakon dvoboja u kojem je Hamilton izbacio Maldonada sa staze nakon čega dolazi do kontakta između njih dvojice. Incidenti se nastavljaju pa se sudara s Perezom na VN Velike Britanije, s di Restom na VN Mađarske te na kraju s Glockom na VN Belgije. Novih sudara nije bilo sve do VN Brazila kad je odustao iz utrke nakon sudara u prvom krugu utrke.

2013. je bila loša za njega po pitanju performansi bolida, koji je bio korak unazad u odnosu na bolid iz 2011. godine. Na kraju sezone odlazi u Lotus i tamo provodi sljedeće dvije sezone. Performanse bolida su bile promjenjive, ali zato je Maldonado po pitanju incidenata bio konzistentan. Najpoznatiji incidenti su bili Gutierrezovo spektakularno okretanje u zraku na VN Bahraina 2014., sudar s Ericssonom na VN Španjolske iste godine, sudar na slobodnom treningu VN Belgije i na VN Singapura, a u 2015. se pamte kontakt s Nasrom u Australiji, s Verstappenom u Bahrainu te zabijanje momčadskog kolege Grosjeana u njega u Španjolskoj i Velikoj Britaniji. Iako ni za jedan incident nije kriv, kriv je za sudar u Belgiji na slobodnom treningu zbog čega je momčad odlučila novo prednje krilo namontirati na Grosjeanov bolid umjesto na njegov. Od ostalih incidenata se izdvajaju sudar s Hulkenbergom na VN Italije i Alonsom u VN Abu Dhabija. Nakon toga odlazi iz F1 iako je imao inicijalni dogovor s Renaultom. Trenutno se relativno uspješno natječe u utrkama izdržljivosti, u kojima je dosad ostvario pobjede u klasi na 24 sata Daytone i 6 sati Spa.

1. Andrea de Cesaris

Prvi pravi “divlji” vozač u F1 kojem je karijera trajala gotovo 15 godina te je nastupio na čak 208 utrka, čime drži ujedno i rekord kao vozač s najviše nastupa bez pobjede, iako je ostvario 5 podija tijekom karijere. Osim toga, drži rekord od čak 18 uzastopnih odustajanja tijekom dijela 1986. i 1986. iako je većina njih bila mehaničke prirode, a ne njegovog stila vožnje. O njegovoj agresivnom i incidentima sklonom stilu vožnje, osim nadimka de Crasheris, govori činjenica da ga je nakon spektakularnog okretanja u zrak na VN Austrije 1985. šef momčadi Ligier otpustio jer više nije mogao plaćati njegove česte sudare unatoč sponzorstvu Marlbora kojeg de Cesaris donosio. Istina, vratio se u momčad u Zandvoortu, ali ga je nakon te utrke zamijenio Phillipe Streiff.

Tijekom karijere je nastupio za Alfu Romeo, McLaren, Ligier, Minardi, Brabham, Scuderiu Italiu, Jordan, Tyrrell i Sauber te jedino u Minardiju nije osvojio ni boda. Od incidenata, uz već spomenuti sudar u Austriji, izdvajaju se sudar s Derekom Dalyem na VN SADa 1980., s Nelsonom Piquetom u Monaku u Loews zavoju 1989., zabijanje u momčadskog kolegu Alexa Caffija u Phoenixu iste godine, sudari u Interlagosu i Imoli 1990. te umalo sudar s Mansellom dok ga je ovaj išao proći za cijeli krug isto u Imoli, zbog čega ga je James Hunt u televizijskom prijenosu nazvao idiotom. Uz te “trenutke”, znao je De Cesaris i zablistati. Uz 5 podija, osvojivši pole position na VN Long Beacha 1982. je neko vrijeme držao titulu najmlađeg osvajača pole positiona. Nakon odlaska iz F1, postao je jako uspješan broker te je izgradio brokersko carstvo u Monaku. Nažalost, u 55. godini je 2014. godine poginuo u prometnoj nesreći na autocesti u blizini Rima za upravljačem Suzuki motocikla.

Vrijedni spomena:

Phillipe Alliot: Po riječima Jamesa Hunta, jedan od najgorih vozača svih vremena zbog velikog broja incidenata za upravljačem Ligiera, u 109 startova ostvario samo 7 bodova, bez ikakvog podija, najbržeg kruga ili pole positiona, što ga čini vozačem s najviše nastupa bez da je išta od toga ostvario.

Vittorio Brambilla: “Gorila iz Monze”, unatoč raznim incidentima, iznimno dobar u kišnim uvjetima, u kojima je na VM Austrije 1975. godine ostvario i jedinu pobjedu u karijeri, ali i tu se sudario, na njegovu sreću tek što je prošao cilj utrke. Poznat po namjerno snažnom stiskanju tuđe ruke tijekom rukovanja, umro je 2001. u 63. godini života od srčanog udara dok je uređivao svoj vrt.

Taki Inoue: Kako kaže za sebe, najgori vozač ikad u F1, priznao da u početku nije uopće znao što je to pit stop, najpoznatiji po dva bizarna incidenta sa Safety Carom. Prvi se zbio u Monaku 1995. kad se na slobodnom treningu vozač Safety Cara Jean Ragnotti zabio u njega nakon što mu se ugasio motor, a drugi i najpoznatiji se zbio kad se prerađena Tatra 613 koja je služila kao “rescue car” zabila u njega dok je pokušavao pomoći redarima ugasiti požar na svom bolidu, zbog čega je slomio nogu.