Samo dvije pobjede u nepunih 8 sezona te 9 podija ne govori dovoljno o vozaču za kojeg ste uvijek bili sigurni da može parirati vrhunskim vozačima 80-ih godina kao što su Keke Rosberg, Niki Lauda, Alain Prost i Nelson Piquet; koji je mogao postići više da se možda nije malo više posvetio F1. Na današnji dan prije 34 godine u Marseilleu, zbog teških ozljeda uslijed testiranja na Paul Ricardu, preminuo je Elio de Angelis, posljednji romantik i plemić Formule 1, koji je svojim stavom i posvećenosti Formuli 1 pripadao nekim ranijim, romantičnim vremenima, a ne 80-ima kad je Formula 1 već bila sport koji traži ozbiljnu posvećenost i vrijeme.

Rođen 1958. u plemićkoj obitelji, njegov otac je bio adrenalinski ovisnik pa je tijekom 60-ih i 70-ih godina bio višestruki svjetski prvak u utrkama glisera. U nižim kategorijama postiže solidne uspjehe te 1977. godine postaje prvak talijanskog Formula 3 prvenstva, a krajem iste nastupa za Ferrari na postsezonskom testiranju na Fioranu koji je tražio zamjenu za Nikija Laudu. Iako je impresionirao na testiranju, na kraju se Enzo Ferrari odlučuje za Gillesa Villeneuvea, zbog čega se Elio, koji je smatrao da zaslužuje mjesto u Ferrariju umjesto Villeneuvea, posvađao s Enzom. Pomalo drsko, zar ne? Na kraju ipak ulazi u Formulu 1 1979. godine u Shadowu u kojem debitira 7. mjestom te sezonu završava na 15. mjestu sa 3 boda, sva 3 osvojena 4. mjestom na posljednjoj utrci sezone, na Velikoj Nagradi SAD-a. Inače, za njega su u to vrijeme mislili da je on još jedan od razmaženih klinaca koji su kupili svoje mjesto u momčadi, a njegova je obitelj izazivala zgražanje i gađenje manje imućnih dolascima na utrke u privatnom mlažnjaku. No s vremenom je postao jedan od najomiljenijih i najpoštovanijih vozača svog vremena.

Iako je Colin Chapman bio poznat po dovođenju raznih mladih talenata koji su kasnije postali više ili manje vrhunski vozači, mnoge je šokiralo što je upravo de Angelisa odabrao da dođe u njegovu momčad i mnogi su pomislili da je i on popustio zovu sponzorskog novca. Ali bili su u krivu, jer je mladi Elio već u drugom nastupu za Lotus ostvario drugo mjesto, postavši u to vrijeme najmlađi osvajač podija sa samo 21 godinom. Tijekom sezone je priskrbio respekt i pažnju svojim zrelim i konstantnim vožnjama te je sezonu završio na 7. mjestu sa 13 bodova, potpuno porazivši svog momčadskog kolegu Maria Andrettija. Sljedeće sezone mu je momčadski kolega postao Nigel Mansell, koji je već prošlu sezonu odradio za Lotus 3 utrke, bez većeg uspjeha. Iako je 1981. protekla bez podija, konstantnim i odličnim nastupima si je osigurao 8. mjesto na kraju sezone sa 14 bodova te je uspio nadmašiti Mansella koji je unatoč podiju u Zolderu osvojio samo 8 bodova.

Napokon dobiva respekt i slavu koju zaslužuje 1982. godine i to na pomalo neobičan način. Dio vozača je te godine štrajkao zbog nepovoljnih uvjeta na FIA superlicenci u jeku FISA-FOCA rata. U vrijeme štrajka su se zatekli u hotelu u Johannesburgu te su se zabavljali na razne načine, ali svi su ostali šokirani kako je Elio fenomenalno na klaviru odsvirao Mozartove skladbe te je za njih, uz činjenicu da su napokon bili složni, Eliova svirka bila jedina lijepa uspomena s tog štrajka. Inače, tijekom svog odrastanja je učio svirati klavir te mnogi koji su ga poznavali smatrali su da bi postao izvrsni koncertni pijanist da se nije odlučio baviti utrkama. Sezonu je odradio izvrsno s konstantno dobrim nastupima u bolidu koji nije bio top klasa, a vrhunac sezone je bila njegova prva pobjeda nakon dramatične završnice u Zeltwegu kad je uspio zadržati očigledno bržeg Kekea Rosberga u Williamsu i pobijediti sa samo 0.05 sekundi prednosti. Sezonu završava s 23 boda i 9. mjestom te se činilo da za njega i momčad dolaze puno bolji dani, ali sudbina je htjela nešto potpuno drugačije.

Krajem 1982. iznenada umire vlasnik momčadi i inovator Colin Chapman od srčanog udara u 54. godini života, a i već ranije je zabranjen ground effect. Tijekom 1983. momčad je legendarni Cosworthov DFV V8 motor zamijenila modernijim Renaultovim V6 turbomotorom. Rezultati su bili očajni i za momčad i de Angelisa jer je bolid doživio puno mehaničkih kvarova te je sezonu završio tek na 17. mjestu sa samo dva boda te biva po prvi put poražen od momčadskog kolege, budući da je Mansell ostvario 10 bodova.

Ali, sljedeća sezona je bila potpuna suprotnost te je to ujedno bila i njegova najbolja sezona ikad. U sezoni u kojoj su dominirali Niki Lauda i Alain Prost u McLaren-TAGu najbolji od ostatka je bio upravo Elio. Iako nije ostvario nijednu pobjedu, ponovno njegova konstanta dolazi do izražaja te uz 3 podija prvenstvo na 3. mjestu, a koliko je ta njegova konstanta bila velika i jaka govori činjenica da je bio jedini iz top 5 koji nije ostvario nijednu pobjedu u sezoni. Na kraju 1984. Mansell odlazi u Williams, a u Lotus dolazi Ayrton Senna, nadolazeća mlada nada. Iako je bio u vodstvu u početnom dijelu sezone, završava ju na 5. mjestu s 33 boda, ostvarivši 3 podija, a među njima i jednu pobjedu i to na Velikoj Nagradi San Marina nakon što je Alain Prost diskvalificiran zbog 2 kg lakšeg bolida. Rezultat bi bio možda i bolji, ali tijekom testiranja nakon utrke u Monaku uviđa da se momčad okrenula mladom Ayrtonu te im ubrzo saopćio da ih napušta na kraju sezone, zbog čega tretman momčadi prema njemu je još više pao.

prelazi u sve slabiji Brabham, a momčadski kolega mu postaje sunarodnjak Riccardo Patrese. Revolucionarni Brabham BT55 je trebao vratiti Brabham na vrh, ali nažalost bolid je bio promašaj te je u prve 4 utrke zabilježio samo jedan dolazak do cilja i 3 odustajanja. Nakon završene utrke u Monaku i obilaska Azurne Obale na svojoj jahti s članovima momčadi, odlazi na testiranje u Paul Ricard. Nažalost, na tom testiranju mu se raspada stražnje krilo pri 280 km/h te bolid leti zrakom i zaustavlja se viseći na ogradi. Iako nije sudar bio smrtonosan, zbog manjka redara na stazi (par minuta kasnije dolazi redar bez zaštitne opreme te pjenom iz vatrogasnog aparata napuni bolid Elia de Angelisa) i sporog dolaska hitnih službi de Angelis doživljava smrtonosno udisanje plinova i pjene iz vatrogasnog aparata. Inače jedini koji su pokušali ga spasiti su bili Mansell, Prost i Jones koji su se u tom trenutku nalazili na stazi i Brabhamovi mehaničari koji su gasili požar 10 minuta. Nakon što su ga napokon izvukli iz gorućeg bolida i prevezli ga helikopterom do bolnice, umire dan kasnije u Marseilleu od već navedenih razloga. Njegova se smrt mogla bez problema spriječiti da je kojim slučajem bilo više redara koji su uz to bili profesionalno obučeni jer same ozljede i opekline nisu bile toliko opasne po život te bi se uspio vratiti utrkama u kratkom razdoblju.

Iako je u početku odavao dojam razmaženog tatinog sina, bio je potpuna suprotnost. Da, živio podosta boemski, volio je putovati, bio je u društvu lijepih žena, ali su ga svi obožavali zbog džentlmenskog držanja. Jednom je spasio život Peteru Collinsu, menadžeru Lotusa koji se utapao na jednoj plaži uoči Velike Nagrade Brazila, unatoč tome što su redari sprječavali ljude da mu pomognu budući da je ta plaža bika poznata po mnogim utapanjima. Pokazatelj o kakvom se džentlmenu radi je činjenica da se nije bunio kad je vidio da se momčad Lotusa okrenula Senni, već je odmah saopćio momčadi da ih napušta na kraju sezone, bez puno pompe ili nekih skandala i s puno razumijevanja. Inače njegov najbolji prijatelj je bio Keke Rosberg, s kojim je volio putovati te su skupa burno proslavili Kekeov naslov 1982. godine. Izdvajao se iz mnoštva i neobičnim Simpson modelom kacige s neobično dizajniranim prednjim dijelom kacige koji me pomalo podsjeća na kacige Stormtroopera iz Ratova Zvijezda. Inače, dizajn njegove kacige je preuzeo Jean Alesi tijekom cijele svoje karijere njemu u čast. Sigurno bi Elio kao vozač postigao i više da se potpuno posvetio sportu, jer je za njega Formula 1 bila tek dio boemskog života, a ne i nešto čime se treba ozbiljno posvetiti, ali bi time izgubio veliki dio svog šarma. Elio je svojom pojavom donosio dah romantičnih vremena utrkivanja, kao što su bile 50-te u kojima bi se puno bolje snašao i iskreno, sportu trenutno fali jedan Elio de Angelis, jedan džentlmen s daškom prošlih, ljepših vremena.