[dropcap]P[/dropcap]onedjeljak, 25. ožujka 1901. godine, za današnje poimanje bio je to čudan dan za utrkivanje. Unatoč surovom vremenu, drugi dan utrke “Nice Speed Weeks” bio je rezerviran za “brze automobile”. Vozilo se na relaciji Nica-Salon-Nica, ukupno 392.5 kilometara otvorene ceste. Ta utrka je označila prvu ozbiljnu utrku novog Daimlerovog automobila, novonazvanog ‘Mercedes’, prema nadimku kćeri uvoznika Emila Jellineka.

Jellinek je od Daimlera zatražio bolid koji bi bio veći, širi i niži od prethodnika. To je bio prvi pravi automobil koji je Daimler proizveo, za razliku od dotadašnjeg umetanja motora u kočiju. Mnogi izvori taj bolid nazivaju i ‘Mercedes 35 HP‘ te se smatra prvim modernim automobilom. Novi automobil je iskušan i prethodnog mjeseca, na utrci u Pauu, ali je odustao ubrzo nakon starta. Ovaj puta nije bilo problema i Wilhelm Werner je pobijedio u utrci. Pobjeda je stigla nakon napornih 6 sati, 45 minuta i 48 sekundi utrkivanja, sa prednošću od 26 minuta i deset sekundi. Prosječna brzina iznosila je 58.1 kilometara na sat.

Pobjeda Nice Rosberga na ovogodišnjoj VN Kine stigla je 111 godina poslije i označava početak nove ere Mercedesa. Simbolično, Nici Rosbergu je to bio 111-ti nastup u Formuli 1. No vratimo se malo u prošlost, na sam početak.

Osnutak tvrtke

Daimler-Motoren-Gesellschaft (DMG) osnovali su, 1890. godine, Gottlieb Daimler i Wilhelm Maybach u Cannstatt-u (gradić pored Stuttgarta). Daimler je umro 1900. godine a tvornica se, nakon požara, 1903. godine preselila u sam Stuttgart. Gotovo dva desetljeća kasnije, 1922. godine, tvornica je ponovno preseljena, ovaj puta u Berlin, dok su izgrađene tvornice i u Marienfelde-u (pored Berlina) i Sindelfingenu (pored Stuttgarta).

Prvi nastup Mercedesa bio je na ranije spomenutoj utrci u Nici, dok je samo dvije godine kasnije Daimler proizveo Mercedes 60. Najpoznatiji model iz tog vremena bio je prilagođen za cestovnu uporabu ali i za utrkivanje. Postizao je brzinu od 120 kilometara na sat i predstavljao je izazov za konkurentne proizvođače automobila.

U tim ranim godinama utrke su bile korištene za promociju proizvođača. Tada ljuti protivnici, DMG i ‘Benz & Cie.‘, koristili su svoje najbolje automobile za utrkivanje. Daimler je pobjeđivao sve do 1908. godine, kada je Benz postigao kopneni brzinski rekord (Brooklands, 202.68 km/h). Nakon toga su oba proizvođača podjednako pobjeđivala.

Utrka za Veliku Nagradu 1908. godine, održana u Dieppe-u u Francuskoj, označila je još jednu prekretnicu za Daimler. Bila je to njihova prva osvojena Velika Nagrada, ujedno i prva za automobil imena Mercedes.

Organizatori su ograničili minimalnu težinu automobila na 1100 kilograma i provrt cilindara na 155 milimetara, vjerujući kako će time ograničiti snagu motora. Daimler je redizajnirao svoj masivni četverocilindričan motor koristeći provrt od 154.7 mm ali i hod klipa od 170 mm. Time je postignuta zapremina od masivnih 12.8 litara i snaga od 130 konja. Motor je lijevan u parovima, imao je usisne ventile na vrhu a ispušne ventile na boku. Sirova snaga prenosila se na kotače pomoću četverobrzinskog mjenjača i masivnih lanaca. Ovjes je bio lijevan u oblika ljestava, ovješen pomoću polueliptičnih opruga.

Novi bolidi testirani su tri mjeseca prije utrke na stazi u Dieppe-u a mehaničari su bili pripremljeni na mnoge izmjene kotača, zbog lošeg stanja staze. Bolidi su imali revolucionarni sustav montiranja kotača preko samo jednog vijka a mehaničari su imali pneumatske dizalice kako bi ubrzali proces. Sve je bilo spremno za dominaciju Daimlerovih Mercedesa.

Za utrku se prijavilo ukupno 48 bolida a pola ih je bilo francuske proizvodnje. Utrku je poveo Salzer no uskoro je odustao. Nakon gotovo sedam sati i 11 izmjena guma pobijedio je Daimlerov tvornički vozač, Christian Lautenschlager, u svojoj prvoj utrci.

Nakon Prvog svjetskog rata

Njemačkim momčadima bilo je zabranjeno sudjelovanje na post-ratnim utrkama što je ostavilo veliku prazninu u povijesti utrkivanja. Jedino što su njemačke momčadi mogle bilo je organizirati svoje utrke.

Pored Berlina, na stazi AVUS, održana je jedna takva utrka 1921. godine. Na istoj stazi 1926. godine održana je i 1. Velika Nagrada Njemačke. Iako je izgubio gotovo minutu na startu, do tada nepoznati njemački vozač Rudolf Caracciola, majstorski je odvozio kišnu utrku i pobijedio. Novinari su ga prozvali ‘Regenmeister’, majstor na kiši. Bio je prvi vozač koji je ponio tu titulu, titulu koju će kasnije naslijediti još jedan, do tada nepoznati njemački vozač, Michael Schumacher.

Nakon prvog svjetskog rata Njemačku je tresla ekonomska kriza, što je nagnalo DMG na spajanje sa tvrtkom ‘Benz & Cie.’, 1926. godine. Novo ime tvrtke glasilo je ‘Daimler-Benz‘ dok je automobilski odjel poprimio ime ‘Mercedes-Benz‘. U to vrijeme počela je i izgradnja staze u planinama Eifela, Nurburgring. Prva utrka na novoj stazi održana je 1927. godine i preuzela je naziv od cestovne utrke iz tog područja, ‘Eifelrennen’. Caracciola je pobijedio na prvoj utrci dok je Otto Merz pobijedio na VN Njemačke te iste godine i na istoj stazi. Te iste godine Caracciola je pobijedio na 11 utrka, vozeći Mercedes-Benz Model S na gotovo svim utrkama. Taj Mercedes dizajnirao je Ferdinand Porsche.

Caracciola je ponovno pobijedio na VN Njemačke 1928. godine, dijeleći svoj Mercedes SS s Christianom Wernerom. VN Njemačke Caracciola je osvojio još i 1931. godine, prije nego se Mercedes-Benz povukao iz utrkivanja.

Mercedes-Benz je u tom periodu sudjelovao i na prvoj utrci za VN Monaka, 1929. godine, gdje je Caracciola zauzeo treće mjesto, te na utrci 24 sata Le Mansa 1930. godine, u sastavu Caracciola-Werner. Iste godine Caracciola je osvojio i VN Irske. Mercedes-Benz je nastupao i u utrkama Europskog prvenstva u penjanju, Caracciola je pobijedio 1930. i 1931. godine a Hans Stuck 1932. godine.

Povlačenje iz utrkivanja Ekonomska kriza bila je razlog povlačenja Mercedes-Benza iz utrkivanja 1931. godine, no to nije spriječilo polu-privatnu momčad Alfreda Neubauera i Rudolfa Caracciolu u osvajanju utrke Mille Miglia te iste godine.

Novo povlačenje je ponovno ostavilo prazninu u europskom utrkivanju no to će se uskoro promijeniti. Njemačka održava parlamentarne izbore 1932. godine i pobjeđuje nacistička stranka na čelu s Adolfom Hitlerom. Dolaskom nacista na vlast mijenja se i politika prema trkaćim momčadima. Vlast djelomično financira njemačke proizvođače automobila i oni se vraćaju njihovom prirodnom staništu, trkaćim stazama.

Više o tome čitajte u idućem članku!