Čovjek koji je porazio smrt. Zbogom, Robi!

Izdvojeno / Kolumna

Nakon nedjeljne utrke u Abu Dhabiju, sezona je i službeno završila. Već od ranije je poznato kako dvojicu ovosezonskih vozača nećemo gledati iduće godine na gridu. Vijest o odlasku Nice Hulkenberga (ili bolje rečeno; o nemogućnosti Nijemca da pronađe novi tim) eksplozivno je odjeknula sportskom javnošću i izazvala mnogo podijeljenih mišljenja. Pomalo je i tragično što za vozača njegovih kvaliteta nema mjesta u F1, a još tužnije je da se oprašta uz neslavan rekord – bez ijednog podija. Ali vjerujem da će se Nico već 2021. vratiti u F1, kada se oslobodi neko mjesto. Ako se i ne vrati, vjerujem da će u nekoj drugoj trkaćoj seriji nizati sjajne rezultate i biti zadovoljan.

U cijeloj toj priči o Hulkenbergu, nekako je nezapaženo prošao odlazak jednog drugog vozača. On se definitivno više neće vraćati. Njegova protekla sezona je bila… Pa, blago rečeno – tragikomična. Neki mlađi F1 fanatici će vrlo brzo zaboraviti na njega ili će ga pamtiti samo kao slučajnog prolaznika, nekog tko je zalutao u ovaj sport. Ali, oni koji su sport pratili i tamo krajem prošlog desetljeća, oni znaju o kakvom je vozaču riječ. Ova nam sezona ne govori ništa o njemu, osim da posjeduje nadljudsku volju i hrabrost nakon svega što je proživio u karijeri. Za nekih pet ili deset godina, netko će otvoriti članak o njemu na Wikipediji, vidjeti da je u karijeri ostvario samo jednu pobjedu i pomislit će da se radi o samo još jednom one-race-wonderu, poput Panisa, Trullija ili Maldonada. Ali on je samo dokaz kako statistika u ovom sportu ne govori baš ništa, osim dosadnih brojki. Ovo je priča o Robertu Kubici.

Iz Poljske s ljubavlju

Kubica je Poljak. Da je bilo koji drugi sport u pitanju, npr. tenis ili nogomet, ova informacija bi bila krajnje nebitna. U sportu kao što je F1, gdje monopol vode nekoliko najjačih i najrazvijenih zemalja svijeta (pretežno europskih zemalja) poput Velike Britanije, Njemačke, Italije, Španjolske itd., gotovo je nezamislivo da jedna slabije razvijena država ”proizvede” F1 vozača. Naravno, to nema puno veze sa talentom, koliko sa činjenicom da slabije razvijene države nemaju razvijenu infrastrukturu utrkivanja kao gore navedene države. F1 nije nogomet gdje bi vas neki skaut uočio kako na oranicama treće županijske lige pokazujete iznadprosječan talent. Ne znam kako postati F1 vozač, mislim da nikome nije jasno, osim samih vozača, a nekada možda čak ni njima. Uz sav talent, brzinu i odricanje, morate još imati i ludu sreću da u moru takvih odaberu baš vas. Ali, kako stići do vrha ako imate tu nesreću da ste se rodili u državi koja ne pruža ni osnovne uvjete za bavljenjem automobilizmom, te u kojoj je automobilizam kao sport još uvijek znanstvena fantastika. Odgovor je, nažalost, nikako. Osim ako imate oca milijardera, onda za skromnih 80 milijuna dolara možete dobiti mjesto u nekoj od slabijih momčadi.

Ako nemate oca milijardera, sreću morate potražiti u nekoj drugoj državi, koja ima razvijenu automobilističku infrastrukturu, pritom riskirajući sve što imate zbog jako male vjerojatnoće da uspijete. Zato je teško zamisliti da će Hrvatska (ili bilo koja država iz regije) dati nekog F1 vozača. Tko zna, možda se naša prilika krije u činjenici da je sve veći broj Hrvata sreću već potražio u zapadnim državama. Možda je netko od te djece budući F1 vozač, koji unatoč njemačkom državljanstvu, odluči nastupati pod zastavom svojih predaka. Šanse za nešto takvo nisu velike, ali izgledniji način ne vidim. Jer malo tko će se usuditi još kao klinac napustiti svoju državu, poći u tuđi svijet bez ikoga, sa namjerom da ostvari svoj san, kao što je to napravio Robert Kubica.

Prvi auto je dobio u dobi od četiri godine. Nije imao konjske snage, ali je mogao ići do 40 km/h. Mali Robert je provodio sate vozeći između plastičnih boca da bi usavršavao svoju tehniku. Njegov otac Artur priuštio mu je onoliko koliko je mogao, te sinu kupio go-kart. Morao je čekati da navrši deset godina, kako bi mogao nastupati u poljskom karting prvenstvu, ali čim je navršio deset, počeo je osvajati titule u istom. Bilo je jasno da je to vrhunac uspjeha u Poljskoj, te da ako želi postići nešto više, mora napustiti svoju domovinu. Imao je samo 13 godina, ali lavlje srce kada je otišao u Italiju. Daleko od obitelji, u nepoznatoj državi, Robert nije imao ni puno vremena za sebe, a ni za obitelj. To ga nije ni najmanje obeshrabrilo. Naprotiv, Robert je znao zašto je tu gdje je i maksimalno se posvetio svojoj karijeri. Prvo je profesionalno vozio karting u Italiji i bilježio dobre rezultate, da bi se od 2001. okušao i u jednosjedima u talijanskoj i europskoj Formuli Renault. Dvije godine kasnije dogurao je i do Formule 3, gdje je vozio zajedno sa Hamiltonom i Rosbergom. Godine 2005. stigla je i prva titula za Poljaka, u Renault svjetskoj seriji. To je bilo dovoljno da privuče pažnju Maria Thiessena, šefa momčadi BMW, koji su raskinuli dugogodišnju suradnju sa Williamsom, te u novu sezonu ulaze kao BMW Sauber. Testirao je za momčad BMW-a, a na treninzima postavljao jako dobra vremena. Jacquesa Villeneuvea je već odavno boljela ona stvar za F1, tako da je na posljednjih šest utrka sezone Kubica dobio priliku umjesto Kanađanina. Tako je Kubica, prkoseći svim nevoljama i skepticizmu, porazio sistem i postao prvi Poljak u povijesti F1.

I već u tih prvih šest utrka u karijeri, Kubica je pokazao više nego Villeneuve čitavu sezonu. Na svom debiju u Mađarskoj je završio sedmi, ali je nakon utrke diskvalificiran zbog nepravilnosti sa težinom bolida. Već u trećoj utrci karijere Kubica je završio na podiju – kao trećeplasirani u Monzi. Tada je bilo svima jasno kako Villeneuve više nema što tražiti u ovoj momčadi i da je Poljak čovjek za velike stvari. Ono što je uslijedilo narednih sezona bio je rolerkoster uspona i padova, ostvarenja snova za poljskog vozača i tragičnih događaja koji su mu zauvijek promijenili život.

Pole on the pole; borba za titulu

Sezonu 2007. dobro je otvorio, ali onda je uslijedila i prva nevolja za Poljaka. U Kanadi je doživio stravičnu nesreću pri brzini od 300km/h, a samim čudom je prošao tek sa blažim ozljedama, te se uskoro vratio na stazu. Do kraja sezone je bilježio uglavnom solidne rezultate, a u ukupnom poretku završio šestoplasirani, iza momčadskog kolege Heidfelda. Međutim, najbolju sezonu u karijeri Kubica je odradio iduće 2008. sezone, kada je bio ozbiljan konkurent za titulu. Svi tu sezonu uglavnom pamtimo po borbi između Masse i Hamiltona, te nevjerojatnoj završnici u Brazilu, a pritom često zanemarimo čudesnu vožnju Roberta Kubice.

Sezonu je Poljak otvorio odlično. Uzeo je svoju prvu pole poziciju u Bahreinu, a nedugo zatim i prvu pobjedu u karijeri; ni više ni manje nego u Kanadi, istoj onoj Kanadi gdje je prošlu sezonu imao već spomenutu stravičnu nesreću. Kubica je iskoristio nepažnju Hamiltona koji se zabio u Raikkonena na izlazu iz pit-lanea, te odvozio sjajnu utrku do kraja, donijevši sebi i BMW-u prvu i jedinu pobjedu. Tom pobjedom je izbio i na vodeću poziciju u prvenstvu. Onda je uslijedio niz nešto lošijih rezultata. Neka pametna glava iz tabora momčadi je odlučila kako momčad neće nastaviti sa razvojem bolida za tekuću sezonu, nego će se posvetiti idućoj. Ta se odluka pokazala kao totalni fijasko. Do kraja sezone su izgubili na brzini, tek je Kubica uspio uhvatiti nekoliko podija, ponajprije zahvaljujući njegovoj sjajnoj vožnji. Sezonu je na kraju završio na četvrtom mjestu; bodovno izjednačen sa Ferrarijevim Raikkonenom, ali uz jednu pobjedu manje. Unatoč tome, za iduću sezonu momčad nije uspjela složiti konkurentan bolid. Zaostajali su drugima, bilo je puno mehaničkih kvarova, a Kubica i Heidfeld nisu mogli uhvatiti ništa više od jednog podija za svakog.

Tako je završila ova simpatična epizoda njemačkog velikana BMW-a, a nova destinacija za Kubicu bio je Renault. Francuska momčad prodrmana skandalom Crashgate, bila je daleko od Alonsovog doba. Ali i u takvom Renaultu, Kubica je vozio natprosječno, što najbolje govori činjenica da je skupio 136 boda, od njihovih ukupnih 163, uhvativši uz to još i tri podija. Očekivanja od iduće sezone bila su velika. Na predsezonskim testiranjima je Kubica postavljao najbrža vremena za Renault, ali tada je sudbina umiješala svoje prste i zauvijek promijenila život našem Robertu.

Partija sa smrću

Zima je za F1 ovisnike najdepresivnije doba godine. I nas sada čeka beskrajno dugih tri i pol mjeseca bez akcije. Zamislite tek kako je vozačima, ovisnicima o adrenalinu, čiji život bez četiri kotača gubi na smislu. Jedan od takvih je i Robert Kubica. U zimskoj pauzi odlučio se oprobati u svojoj drugoj velikoj ljubavi – reliju. Nastupio je na reliju Ronde di Andorra, gdje je doživio strašnu, zamalo fatalnu nesreću; prijelome lakta, ramena i noge te djelomičnu amputaciju podlaktice. Preživio je pravim čudom, ali šanse da će ikada više sjesti u F1 bolid bile su minimalne, da ne kažem nikakve. I to se sve desilo u trenutku kada je njegova karijera možda trebala doživjeti i vrhunac. U prošlogodišnjem intervjuu Kubica je otkrio da je sve bilo dogovoreno sa Ferrarijem i da je 2012. trebao potpisati za talijanskog giganta. Umjesto ugovora iz snova, Poljak je bio van stroja skoro dvije godine, kada se oporavio te u potpunosti okrenuo reliju. Tamo je redao nove uspjehe; odmah u svojoj prvoj sezoni u WRC 2 osvojio je titulu. Nastupao je i u ERC, a zatim i u najvišem rangu reli utrka, WRC. Imao je nekoliko zapaženih utrka vozeći za Citroen i Ford, ali bez spektakularnih rezultata. Paralelno s relijem, vozio je i neke druge trkaće serije. Nakon reli epizode, vratio se u F1, testirajući prvo za Renault, a potom i Williams. I ne samo da je testirao, nego je 2018. na treninzima postavljao i brža vremena od Williamsovog prvog vozača, Lance Strolla.

Godine 2019., nakon osam godina izbivanja sa staze, Kubica je opet dobio mjesto na gridu. Za timskog kolegu u posrnulom Williamsu dobio je mladog ali fantastičnog George Russella. Svi smo bili pomalo skeptični, uz sve dužno poštovanje prema Kubici. Nakon toliko vremena i svega što mu se desilo u životu, Kubica više nije bio isti vozač. Izgubio je onu brzinu koju je nekad imao, ali njegovu srčanost ništa nije moglo izbrisati. Mladi Russell je jednostavno u svakom segmentu, osim u bodovnom, nadmašio Poljaka. Bolid je bio katastrofalan, a ako se nešto drastično ne promijeni idućih sezona, pred Williamsom su teška vremena. No jedan jedini ovosezonski bod djelo je upravo Roberta Kubice. Hockenheim je bila jedina utrka u kojoj je Poljak završio ispred Russella, a upravo na toj utrci se desilo toliko odustajanja, da je Kubica utrku završio na desetom mjestu, dostatnom za jedan bod. Nisam sklon praznovjerjima, horoskopu i zakonima ezoterije, ali želim vjerovati kako je sudbina opet umiješala svoje prste, ne dopustivši da jedan Robert Kubica, nakon svega što je proživio, sezonu završi bez ijednog boda. Previše puta je sudbina Kubici okrenula leđa. Bilo je krajnje vrijeme da mu se sreća jednom osmijehne, makar i na ovaj način. Pred Russellom je velika karijera i još puno bodova. Za Roberta je ovo bila osobna šahovska partija sa smrću. Znam da sam već dosadan za referencama na filmske klasike, ali me priča Roberta Kubice neodoljivo podsjeća na kultni Bergmanov ”Sedmi pečat”, u kojem glavni junak igra šah sa smrću da bi dobio na vremenu, pritom promišljajući o smislu vlastitog života.

Kubica je šampion. Možda nije F1 šampion (iako sam mišljenja da je posjedovao kvalitet za takvo nešto da su karte bile malo bolje izmiješane), ali je šampion u životu. Svakoj nevolji se narugao u lice, iz svake nesreće izlazio je kao pobjednik. Gdje bi mnogi posustali i izgubili vjeru i strast, Kubica se vraćao sa još više elana. Možemo reći da je Kubica porazio i samu smrt u dugogodišnjoj šahovskoj partiji. Sada se časno oprašta, kao pobjednik; jer neće našeg Robija neka zamalo fatalna nesreća spriječiti da radi ono što voli i u čemu uživa. Robert je imao zadnju riječ.

Pored njegovog imena naći ćete jednu pobjedu, jednu pole poziciju i jedan najbrži krug. Zato sam napisao ovu priču – u nadi da će nekad neko dijete odlučiti zagrebati ispod površine i spoznati da Robert Kubica nije samo jedan slučajni pobjednik, nego istinska legenda ovog sporta. Možda odlazi iz F1, ali znam da ovo nije kraj njegove trkaće karijere, jer ludo srce nikada ne miruje. Ovo je samo početak nove epizode, zato poželimo Kubici puno sreće i dobrih rezultata. Zbogom, Robi i hvala na svemu!


Odgovor

23 komentara

  1. James Hunt
    herr_Mihael Prikaži

    Pohvale autoru za tekst ?



    14
    14

    0
  2. Stefan Bellof
    pigmalion Prikaži

    Antoniooooooooooooooooooooooooooooooooo!!!!!!!!!!!!!!!!!
    Yes!!

    :thumbs: :thumbs:

    To je to – kad čovjek ostvari i živi svoj san, svoj istinski život. Onda pad, i uzdizanje iz pepela.

    Ova tvrdnja i izjava je točna:

    Zima je za F1 ovisnike najdepresivnije doba godine.



    14
    14

    0
  3. Mercedes
    Serviser Donator Prikaži

    Neznam šta bi napisao.Kubica ima lavlje srce.Pokazao je da borbom i željom moze živjeti i dalje svoj san.Usred svih tih momaka, Wiliams mu dao priliku,što bi neki drugi rekli,što ćemo s invalidom u postavi.
    Svaka mu čast i njemu a i Williamsu koji mu ispunio san o povratku.Iako jedan bod,nekako im se odužio.



    11
    11

    0
  4. Nico Hulkenberg
    Zec Prikaži

    Da, tako je kad ti sreća okrene leđa. Dan danas proklinjem taj dan i Škodu u koju je sjeo.
    Neviđen talent koji je imao skoro istu priču kao Hulk. Doduše razlika je bila u tom BMW Sauberu koji je i mogao nešto konkurirati, ali mu se trebalo dosta toga posložiti za onu pobjedu u Kanadi (na kojoj su mi se godinu dana ranije odsjekle noge i skoro stalo srce jer sam mislio da je gotov, vidjevši onu ruku kako beživotno lamata). Sjećam se testiranja i odličnih rezultata, ali testiranja su jedno a utrke drugo, no nisam mogao dočekati da krene prva utrka i da vidim hoće li biti nade za borbu u vrhu. A onda se dogodi Italija i prokleta ograda koja se baš na tom mjestu prekidala i baš na tom mjestu čovjek izleti!
    Siguran sam da je Ferrari bacio oko i najvjerojatnije je taj dogovor postojao, mada mi je bilo čudno da već ranije nije prešao i sve je vodilo na gubljenje vremena po drugorazrednim ekipama i možebitnim upropaštenim talentom. I uvjeren sam da tada Hamilton ne bi imao ni pola ovih naslova, a najvjerojatnije niti Vettel. No to nikada nećemo saznati. Fenomenalan vozač, na kiši odličan, a na kraju statistička 0. Srećom snimao sam utrke od 2000. g (mada sam uočio da mi se neke kazete brišu, a nisam ih prebacio na DVD) pa ću uvijek imati uspomenu na njegove vožnje.
    Hulk, u nekim segmentima slična priča. Čovjek osvoji pole sa Williamsom, za nagradu ga izbace. Izgubi godinu i ode u FI. Pa iz FI u Sauber i odmah nazad. Tu je već izgubljeno 3 godine. I mada je imao odličnih vožnji, bolidi mu nisu pružali više. Dosta je imao pehova, dosta čudnih odluka njegovih trkačih inženjera, a ponešto je i sam prolio. Isto godine prolazile, neki lošiji vozači dobivali mjesta u boljim momčadima. I tako jedan talentirani vozač ostane na margini i izgledno je da će tako i završiti karijeru.
    Šteta da obojicu nisam vidio barem jednu sezonu u konkurentnom bolidu, ali život ide dalje. Nadam se da me nos nije prevario i da će barem Norris dobiti pravu šansu jer mi je zapeo za oko na jednim predsezonskim testiranjima. Sve nade sada u njega!
    Oprostite na ovolikom postu, ali morao sam olakšati dušu, a za članak čista desetka! ?



    20
    20

    0
  5. Honda
    zekohonda Donator Prikaži

    svaka čast za tekst!
    među rijektima sam aktivno pratio njegov oporavak i vjerovao da će se vratit u f1.
    i kad se to dogodilo, nije bilo u skladu s mojim (pre)visokim očekivanjima, ali nema veze.
    povijest je ispisana!



    13
    13

    0
  6. Dan Gurney
    Crash Donator Prikaži

    Antonio, vrlo lijepo napisano..
    Nisam ga posebno pratio ali svatko tko je pratio F1 vidio je da u njemu ima dosta brzine..
    Povratak u F1, koliko god ga neki smatrali romanticnim, smatram promasajem ali opet mogu razumjet Kubicu..
    Mogu samo zaliti za dogadjajem koji ga je izbriso iz F1 jer mislim da je mogao postici mnogo..



    5
    5

    0
  7. Rolex
    nebum kopiral Prikaži

    antonio…razmaziti ćeš nas



    8
    8

    0
  8. Robert Kubica
    Mr0410 Donator Prikaži

    Hvala na tekstu, odlican je. Puno podataka sam sad prvi put cuo, i mogu reci da ga sad cjenim jos vise. Hvala mu na svemu i sretno.



    5
    5

    0
  9. Renault
    zd1400rt Prikaži

    Odlična kolumna!



    2
    2

    0
  10. Ayrton Senna
    FerrariF1 Prikaži

    Odličan tekst.. Stvarno sam uživao čitati.. Zvuči kao hollywoodski scenario.. Tko zna možda jednom budemo i to gledali.. Robert je dokaz da se sve može samo treba fanatična upornost i luđački rad i odricanje.. Skidam mu kapu do poda..
    Nego nešto sam razmišljao.. Kubica prvi poljski vozač u Formuli 1.? Cjenjeno uredništvo molim vas da ako je moguće provjerite tu tvrdnju jer meni se čini da je već bio jedan poljak prije njega.. Sjećanje me vodi negdje na početak 2000.. Neki poljak Tomas.. Ili Tomaž.. Bio je možda jednu sezonu i to je to.. Ništa zapaženo.. Mislim da je bio poljak ali nemogu se sjetiti.. Ako je netko u prilici da pokuša provjeriti.. Neznam možda i griješim ali mi se tako čini..



    2
    2

    0
  11. Williams
    DoDo13 Prikaži

    Sve pohvale za ovaj odličan i vrlo dirljiv tekst. Čitajući ovaj tekst pokušava sam ga zamisliti u crvenom kombinezonu kako stoji na podiju u Monzi, a rijeka navijača slavi njegov uspijeh…Nada se da će ona Netfliksov Drive to Survive posvetit barem jednu epizodi o Hulku i Robertu



    2
    2

    0
  12. Sebastian Vettel 5
    Vettel-Ferrari Donator Prikaži

    Svaka čast za kolumnu Antonio! :thumbs:
    Uživao sam čitajući kao i prethodne :D

    Nisam previše bio upućen u Kubicinu karijeru, jer sam ti godina dosta površnije pratio F1, a i za vrijeme BMW Saubera mi je Heidfeld bio možda i najdraži vozač na gridu. Da je Kubica svoj vrhunac doživio prethodnih 6-7 godina, vjerojatno bih mnogo više cijenio njegovu ekskluzivnost u Formuli 1. A po mnogo čemu je bio poseban u Formuli 1 :)

    Iskreno, oko njegovog povratka sam bio krajnje skeptičan i nisam previše bio oduševljen načinom kako je ipak uspio doći do mjesta u Williamsu. Ali sad, kad je sezona prošla i možemo je gledati u retrospektivi, drago mi je što je bio tu i pokazao prije svega sebi da je usprkos svemu još jednom postao vozač Formule 1, što je nažalost ovog puta zbog hendikepa koji ima bio vrhunac napredovanja za njega. Na kraju krajeva kako god je ponovo dospio biti tu, morao je prije svega imati ogromnu volju da se dovede u takvu priliku. Rober je očito mnogo imao :)



    2
    2

    0
  13. Fernando Alonso 14
    Ninovugy Prikaži

    Bio sam ove godine na VN Mađarske i iznenadio sam se kako veliku podršku ima Kubica od svojih Poljaka i drugih obožavatelja. Zaslužio je.



    3
    3

    0
  14. Bernie Ecclestone
    Dani Donator Prikaži

    Šteta. Kakav neispunjeni potencijal. Imao je sve do tog nesretnog relija. Osobno sam ga već vidio kao vozača ferrarija i budućeg prvaka. Šteta i za ovaj loš završetak priče u formuli 1.


    0
    0

    0
    • David Croft
      Frantic Donator Prikaži

      Osobno sam ga već vidio kao vozača Ferrarija i budućeg prvaka.

      Koje sezone?
      2012.?
      2017.?
      Da pogodim, 2018.?

      Na stranu sve, odličan text, pohvale autoru. :thumbs:


      0
      0

      0
      • Bernie Ecclestone
        Dani Donator Prikaži

        Smatrao sam prvo da iz BMWSaubera ide direkt u ferrari. Bio sam u krivu. Međutim vožnjama u renaultu je dokazao da je pravi materijal i osobno mislim da bi napravio bolji posao od tadašnjih vozača ferrarija. Zamisli postavu alonso -kubica.


        0
        0

        0
  15. Formula 1
    villeneuve7 Prikaži

    fan sam Kubice ali moram ipak reci: Prime Villeneuve > Prime Kubica.
    2006. cak i daleko od svoje najbolje forme Villeneuve bolji u kvalifikacijama od Heidfelda, koji je bio poprilicno jednak Kubici.



    2
    2

    0
  16. Marcus Ericsson 9
    frontwingdrs Prikaži

    u francuskoj ispred zavrsio. i u zadnjoj je bio ispred dok ga giovinazzi nije potrgo. isto ko i monako. u mexicu bio ispred onda neki kvar to je sta se sjecam. vecinom starto bolje, nije ni toliko los bio kolko pricaju. osim u kvalifikac hh


    0
    0

    0

Bok, internet se promijenio. Sadržaj, vrijeme, znanje i rad uložen u portal koštaju i bez vaše pomoći - ove zajednice više ne bi bilo.

Ako cijeniš što radimo svaki dan već 8 godina, podrži nas tako da postaneš pretplatnik ili doniraš iznos po volji.

Pretplati se Doniraj jednokratno

Stvaramo uspomene zajedno!

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

© Pulsmedia, guramo od 2015.