Lewis Hamilton, Mercedes

[dropcap]S[/dropcap]ilverstone je već sam po sebi dobra scena za spektakle, a ovaj put kad se u priču umiješao još i tradicionalni “English weather”, imali smo jednu ozbiljno dobru utrku. Nema veze što je opet pobijedio Hamilton, i Mercedes odnio dvostruku pobjedu (šestu u devet utrka) – bitno je da ovaj put to nije bilo Mercedesovo bježanje na sigurnu udaljenost u prvih nekoliko kilometara, i onda kontroliranje razmaka. Ovaj put, štoviše, dobar dio utrke uopće nije bilo jasno koja bi ekipa mogla pobijediti, a kamoli koji vozač.

Jer, štogod da je Williams napravio na startu, bio to neki tehnički trik ili su vozači izveli izvrstan posao, bio je dobrodošli odmak od očekivanja. A onda njihovo čvrsto pružanje otpora inače nezaustavljivom Mercedesu samo još bolje. Na kraju su doduše Mercedesi ipak, kao što smo vidjeli, izvukli pobjedu, pomogli si dobrim trenutkom za uzimanje intermediate guma, još je tu šmugnuo i Vettel, ali Williams je svejedno pokazao da je i dalje tu, u vrhu.

Doduše, kasnije je izašlo na vidjelo da je ekipno taktiziranje, tj. zadržavanje rasporeda kad je Bottas želio projuriti naprijed, možda moglo donijeti sveukupno bolji rezultat – ali sad je lako biti general nakon bitke. S druge strane, neke su ekipe u povijesti upravo osvajale bodove zato što se nisu izlagale rizicima – tako da je tu teško reći što je zid boksova trebao napraviti.

Dosta polariziranija situacija kod Ferrarija: iako se kvalificirao lošije od momčadskog kolege, ipak je Vettel bio taj koji je kroz utrku dogurao do postolja kombinacijom taktike i brzih krugova tada kad su bili potrebni. Koliko god trpio šrapnela i kritike prošle sezone, Nijemac sad postepeno i sigurno restaurira svoj imidž trkača. Baš kao i kad je u tom kokpitu sjedio Alonso, ipak je to bila, ako to možemo tako reći, istaknutija strana garaže. Räikkönen, doduše, opet u nešto slabijem izdanju gubitkom mjesta s grida i nes(p)retnim izborom trenutka za ulazak u boks po nove gume, i završio iza Kvyata i Hülkenberga – od kojih su obojica napravili dobar posao. Nitko ne tvrdi da je Finčevo mjesto u Ferrariju sigurno za 2016., ali po količini teorija o njegovom nasljedniku, netko bi pomislio da je Ferrari na rubu toga riješiti ga se usred sezone!

Nadalje, ovo je bio vikend katastrofe za Toro Rosso, s dvostrukim odustajanjem, te još gori za Lotus, koji je dvostruko odustajanje prije kraja prvog kruga začinio još i dosta slabim kvalifikacijama. No obje ekipe inače nisu rijetko među osvajačima bodova, tako da je ovo samo bio vikend “peha”.

Nije ni za McLaren opet bio blještav vikend, iako se konačno dogodilo i da je Alonso osvojio bod – samo jedan i to s debelo preko punog kruga zaostatka, ali barem neće završiti sezonu potpuno bez bodova, što uopće nije djelovalo kao nemoguć scenario. Uostalom, realno rečeno, pitanje je koliko bi Španjolac bio u igri za taj jedan bod da drugi vozači nisu iz utrke poispadali kao trešnje. McLaren šalje signale da im je već teško čekati… i tko bi ih krivio?

Sve u svemu, jedna “vesela” utrka, koja je dobro uzvratila vatru kritičarima koji tvrde da je utrkivanje počelo postajati dosadno i da su pobjede predvidljive. OK, ovo ovisi i o onome što od F1 želite; osobno, nemam nikakvih problema s time da skoro svaki put pobijedi isti vozač ili ekipa, ako do toga dođe “za dlaku”, napeto i spletom velikog broja okolnosti. Kiša, sad se opet pokazalo, jedna je od tih okolnosti i uvijek je u stanju začiniti situaciju. Koliko je samo famoznih povijesnih utrka na Spa-Francorchamps većinom zaslužilo takav status radi šašavog nepredvidljivog vremena koje tamo obično vlada? (Možda bi neka nova staza u Mawsynramu bila interesantna…)

Gumeni rizik

Negdje tamo u trećem-četvrtom rangu novosti se povlače ideje o eventualnom povratku Michelina kao proizvođača guma u Formulu 1. To može zasad biti samo malo marketinga, ili nešto više – to ne znamo. Iako sam po sebi nemam ništa protiv novih proizvođača guma, dapače, konkurencija ne može nikome škoditi, ne bih bio presretan da se ta promjena dogodi sad kroz godinu-dvije.

Jer, tek što smo se prošle godine nekako malo, konačno na jedvite jade, odvikli stalno, samo i jedino trtljati o gumama. Sve se stalno svodilo na gume, tko je imao kakve, s kakvima je u boksu i s kakvima je negdje treće. Sad su konačno otišle malo u drugi plan, gdje to i zaslužuju biti, i neka tamo i ostanu. A tek priče o tome da je ovaj lošiji jer voli takve gume, a onaj bolji jer bolji onakve,… onda cijela F1 zajednica više djeluje kao nekakav debatni klub udruženja vulkanizera.