Niki Lauda rođen je 22. veljače 1949. u Beču. Njegov otac Hans bio je bogati proizvođač papira, vrlo poznat i cijenjen u cijelom Beču. Kao dječak, Niki je bio zainteresiran za automobile i nije mario za očeva obećanja, već je krenuo svojim putem. Očeva reputacija u društvu je opadala kada se pročulo da sin bogatog Bečkog šefa želi postati vozač, pa ga zato nije htio financirati u njegovom planu. Lauda se ispisao s prestižnih privatnih škola koje je pohađao i digao kredit koji mu je pomogao da na skroman način počne svoju karijeru. Počeo je 1968. u Miniju, i ubrzo napredovao do Formule Vee i Formule 3. Nakon velikih uspjeha, 1972. iskoristio je novac od svog životnog osiguranja da dođe u momčad March, koja se utrkivala u Formuli 2 i Formuli 1. Bolidi Marcha u F2 su bili odlični i Lauda je u kratkom periodu impresionirao mnoge, ali njegova prva sezone u Formuli 1 je bila očajna. March je bio nekonkurentan, a Niki je imao račune i dugove koje je morao otplatiti. Bez završene škole nije imao izbora nego uložiti još više rizika i nastaviti sa svojom karijerom.

1973. sklapa komplicirani dogovor s BRM-om u kojem je iznajmio njihov bolid za cijelu sezonu. Njegovi rezultati su se popravljali i postajao je sve bolji vozač, što je dovelo do ‘slasne’ ponude na kraju sezone. BRM bi isplatio sve Laudine dugove ako potpiše ugovor koji bi ga vezao za njih još barem dvije godine. Ali, oni nisu bili jedini koji su uočili dobre vožnje mladog Austrijanca. Talijanski div Ferrari je također bio zainteresiran za njega. Enzo Ferrari mu je, u vrijeme dok je pregovarao s BRM-om, ponudio mjesto u Ferrariju s mnogo većom plaćom nego što je dobivao od Britanaca, svota kojom je mogao otplatiti sve svoje dugove. Lauda je ovaj poziv objeručke prihvatio i kroz dvije godine se probio od nemoćnog Marcha do Ferrarija.

Lauda u Monaku, 1973.

Ferrari, koji nije imao prvaka punih 10 godina, bio je impresioniran radnom etikom i samouvjerenosti mršavog Austrijanca, ali prilično iznenađeni njegovom brutalnom iskrenošću. Nakon prvog testa u tadašnjem Ferrariju 312, rekao je Enzu rekao da je bolid sranje, ali mu obećao da ga može srediti. Enzo, cijeli Maranello i mediji su Nikija sada gledali potpuno drugim očima, u njemu su vidjeli spasitelja Ferrarija. Uživao je veliku medijsku pažnju, koja je vršila mnogo pritiska nakon njegovog obećanja Enzu. Čak su mu dali i nadimak Računalo, zbog jedinstvenog prilaza utrkivanju i životu, uvijek ‘bolesno’ kalkulirajući svaki potez. Ali taj pritisak koji su mediji stvarali nije niti najmanje smetao Laudi. Na svojoj prvoj utrci u crvenom kombinezonu osvojio je drugo mjesto, a ubrzo i prvu pobjedu, u Španjolskoj. Kako je sezona tekla, postajao je sve bolji i našao se u borbi za titulu, ali nekoliko skupocjenih grešaka na kraju sezone pokazali su da je Lauda još uvijek mlad da bi postao pravi spasitelj Ferrarija koji će ih izvući iz krize duge, sada, 11 godina. Lauda je tvrdio da su greške najbrži način da se nauče ispravne stvari i da se osoba unaprijedi.
1975. Ferrari je na stazu došao s poboljšanom verzijom prošlogodišnje bolida, 312T. Niki je ubrzo pokazao raskoš svog talenta i potencijal Ferrarija, pa se s 5 pobjeda u sezoni 26-godišnjak dovezao do svoje prve titule. Cijela Italija je eruptirala od sreće, jer su prvi put nakon dugo vremena trofeji stizali u Maranello.

Lauda na Nurburgringu, 1975.

Ali trofeji izgleda nisu mnogo zanimali Laudu. Nakon što je napunio svoju kuću u Beču hrpom ‘beskorisnih’ pehara, počeo je da nove darivati lokalnoj radionici u zamjenu za pranje automobila. Do sredine 1976., pobijedio je na 5 utrka i sagradio ogromno vodstvo nad Huntom u McLarenu, te je bio na lakom putu da postane prvak drugu godinu za redom. A onda je na red došao Zeleni pakao. Prije utrke na Nurburgingu Lauda je tvrdio da su sigurnosne mjere na stazi jako loše, a nakon što je pljusak pao na ionako ‘prljavu’ stazu, pokušao je organizirati bojkot utrke. Ostali vozači se nisu složili s njim i utrka je ipak održana. Nakon dva kruga Lauda se našao u velikom plamenu dok je Ferrari oko njega gorio u eksplozijama ulja i goriva, a najbliži volonteri su bili udaljeni nekoliko stotina metara od mjesta nesreće. Četiri vozača su se zaustavila pokraj zapaljenog Ferrarija i izvukli tinjajuće tijelo iz bolida. Lauda je zadobio opekline do trećeg stupnja po glavi i šakama, nekoliko slomljenih kostiju i teške opekline pluća od udisanja dima. U bolnici, dok je ležao u komi, Lauda je dobio posljednju pomast i činilo se kao da svi čekaju njegovu smrt. 6 tjedana kasnije, Lauda je osvojio četvrto mjesto na VN Italije. Tako je, žilavi Niki se izvukao iz nemoguće situacije i preživio ono što su rijetki uspijeli. Utrku na Monzi je završio sa krvavim zavojima oko glave, a liječnici su tvrdili da su ovakve stvari gotovo fizički nemoguće, i da se mogu dogoditi samo dobrom voljom i željom pacijenta. Niki se kasnije šalio govoreći da mu je gubitak pola uha olakšao telefoniranje.

Dok se Lauda oporavljao i vraćao u formu, James Hunt je nadoknadio bodovnu razliku i njih dvojica su ušli u borbu za titulu na VN Japana, zadnjoj utrci sezone. Prolom oblaka iznad staze Fuji napravio je jako teške uvjete na stazi, i kratko nakon starta, Lauda je odlučio da je preopasno voziti u takvim uvjetima, i na opće iznenađenje svih prisutnih ulazi u garažu. Čovjek koji je 6 tjedana nakon što je dobio posljednju pomast krvave glave vozio utrku, sada ja odlučio da ne želi riskirati svoju karijeru, pa se povukao iz utrke. Na taj način je predao titulu svom prijatelju Huntu, koji je nakon utrke izjavio da je potez Laude bio čin hrabrosti, a ne kukavičluka. Ali tako nisu mislili u Italiji. Tifosi su brzo zaboravili šta je Lauda uradio za Ferrari i već ga prozvali kukavicom. Čak je i Enzo sumnjao u Nikija i želio ga zamijeniti za sledeću sezonu, što ja jako naljutilo Laudu, koji je ipak ostao u Ferrariju. Iz čistog bijesa, Niki je samljeo konkurenciju 1977. Vrlo agresivne ali promišljene vožnje te sezone su ga dovele na čelo poretka, s tri pobjede i čak 6 drugih mjesta, Niki je osigurao titulu dvije utrke prije kraja sezone. Odlučio je ne nastupiti u njima, a zatim je nazvao Enza i priopćio mu da će napustiti Ferrari.

Lauda u Belgiji, 1977.

Iako su mnogi potajno očekivali napuštanje Ferrarija, nitko nije mogao sanjati da će Lauda imati takvu petlju da preko noći napusti Ferrari i odbaci još veću slavu i sve ono za što je radio prethodnih godina. Enzo ga je nazvao izdajnikom nakon što ga je napustio, i prešao u Brabham. Momčad Bernija Ecclestonea je bila u solidnom stanju dolaskom Laude. Osvajali su pokoje postolje u sezoni ali Niki je vjerovao da svojim sposobnostima može pretvoriti Brabham u pobjednički tim. Ali to mu nije uspjelo. Pobijedio je samo dva puta 1978. i većinu utrka nije završio zbog nepouzdanosti bolida. Naredne sezone je bilo još gore, završio je samo dvije utrke od 13 na kojim je nastupio, i uzeo samo četiri boda. Dvije utrke prije kraj sezone, nakon prvog slobodnog treninga u Kanadi, Niki je izašao iz bolida i otišao ravno pred novinare, te rekao da odlazi iz Formule 1, jer mu je postalo dosadno voziti se okolo u krugove. Nije se pojavio niti na startu te utrke.
Odlučio je pokrenuti avio kompaniju, Lauda Air. Tu je radio kao šef i kao pilot. Ubrzo je toliko napredovao da je shvatio da je za veći napredak potreban veći kapital, te se 1982. vratio u Formulu 1 s namjerom da zaradi više novca. Potpisao je za McLaren, a izvještaji govore da je taj ugovor bio težak 5 milijuna dolara, što je bio najskuplji ugovor u povijesti F1. U pregovorima za ovaj ugovor Niki je McLarenu rekao da traži jedan dolar za usluge vozača, a ostalo je bilo za njegove osobne potrebe.

Lauda Air

Njegova prva sezona je bila uspješna, iako je imao dosta posla da bi McLaren preokrenuo u bolid koji se mogao ponovo boriti za titule. 1982. pobijedio je na dvije utrke, ali naredna sezona je bila mnogo teža, kada je osvojio samo dva postolja. 1984. osvojio je svoju treću i zadnju titulu, tako što je pobijedio svog mlađeg momčadskog kolegu Alaina Prosta s pola boda! Niki je odvezao sjajnu sezonu u kojoj je pet puta pobijedio i samo jednom utrku nije završio na postolju. 1985. vozio je mnogo opuštenije i s manje pritiska, ali nevjerojatno česti kvarovi su ga totalno izbacili iz borbe za naslov. Zadnju pobjedu je ostvario na Vn Nizozemske briljantnom vožnjom na potrošenim gumama i potpuno krivoj strategiji.

Lauda u McLarenu, 1984.

Odvezao je još nekoliko utrka do kraja sezone i onda, u 36 godini života objavio da odlazi u mirovinu za opće dobro. Ali Niki ustvari nikada nije napustio paddock, radio je nekoliko godina poslije toga u Ferrariju kao savjetnik, bio je šef u Jaguaru i radio kao komentator jedno vrijeme. Čak se niti danas Lauda ne odvaja od Formule 1. Radi u Mercedesu i predstavlja njemačku tvrtku Daimler koja surađuje sa AMG-om.

1999. Lauda je prodao Lauda Air glavnoj austrijskoj avio kompaniji da bi mogao raditi za Jaguar. Ostao je upamćen kao jedan od najboljih inženjera koji su osvojili tri titule u Formuli 1, jer je jako dobro poznavao bolide, te njihovu mehaniku i tehnologiju. Pretvorio je Ferrari iz ‘kante’ u bolid koji je dominirao sportom, a kasnije je isto učinio u McLarenu. Nošen je na rukama od strane Tifosa, a zatim i ispljuvan. Svi će pamtiti njegove dvoboje s Huntom, čovjekom s kojim je bio jako dobar prijatelj i suparnik. Nakon nesreće na Nurburgringu mnogi su ga zvali pacov, dijelom zbog izgleda, a li dijelom zbog njegove ‘žilavosti’. 1993. je ušao u Međunarodnu kuću slavnih motosporta.

 Loading ...