Majske kiše

Izdvojeno / Kolumna

Ivan Papak

Prije 9 godina 3 min 4 komentara

Ayrton Senna, 1994 Pacific grand prix

Ayrton Senna, 1994 Pacific grand prix

„Stojim na litici uz pokislu rijeku
Stojim i kapi kiše brojim
Možda i on s druge strane stoji
Iste kapi kiše broji…“

 

Početak svibnja za sve ljubitelje brzine ne počinje radničkim praznikom i prežderavanjem već tužnim sjećanjem. Tužnim sjećanjem i podsjetnikom da smo na kraju svi ipak ljudi koji na neke stvari ne mogu utjecati. Taj prokleti svibanj odnio je puno više od dvojice ljudi o čijim životima, vrijednostima i ostavštini nikad dovoljno riječi ne može biti rečeno. Odnio je jedan dio života svih nas ostalih, odnio je dio sporta.

Nakon tih događanja ništa više nije bilo isto. Vrijeme se počelo označavati prije i poslije toga. Dok pišem ovaj tekst, prožet sam nemirom, jer svaki „prvi maj“ za nas „ostale“ nije samo praznik rada. To je dan kada upalite Youtube, sjedite, promišljate, plačete i proklinjete. Proklinjete majske kiše koje nisu imale milosti. Nije ih zadovoljio jedan uzeti život već dva, skoro tri. Ta činjenica vas mora uznemiriti. Gledate dalje, zamišljate da ste rođeni u krivom vremenu, pokušavate se tamo teleportirati, osjetiti vibracije. Tu ste. Osjetite miris. Čujete zvuk, al ne smijete otvoriti oči jer znate da će čarolija nestati. Čarolija koja je uveseljavala milijune diljem svijeta, sada svira simfoniju samo za vas. Vi dirigirate tempo, vi određujete ishod. Ili barem to mislite. Pokušavate svim svojim osjetilima odagnati te tmurne oblake koji su se nadvili nad Imolu. Sada već osjećaj sreće nestaje te ga zamjenjuje nemir. Osjećate strah, slutnja prožima vaše tijelo. Puls vam se ubrzava, kapci trepere. Grom udari jednom, pa zatim još jednom. Pokušavate se skloniti s kiše i grmljavine. Kiša pada sve jače, a mjesta u zaklonu nema za sve. Srce vam se grči, osjećate se nemoćno, samo želite da to prestane. Pokušavate otvoriti oči ali ne ide. Osjećaj kontrole koji ste imali je nestao.

Gdje sam sada? Tamo ili ovamo? Što je tamo a što ovamo? Sve se okreće, imate fleševe, pokušavate preuzeti natrag kontrolu. Ali jednostavno ne ide. Ne možete ništa učiniti, postajete putnik u nečemu što ne znate gdje vodi. Odjednom se sve zacrni. Tama i samoća. Bol. U daljini se čuju glasovi, zvuk sirene, zvuk helikoptera, škripa guma, miris benzina. Osjetite miris smrti. Nikad je niste prije namirisali, ali znate da je to ona. Dolazi polako ali sigurno. Ništa što učinite neće je odagnati od njena nauma. Ne možete ništa učiniti. To vas uništava iznutra, raspadate se, imate osjećaj da ćete se onesvijestiti. Tada čujete zvuk vrata od sobe i naglo se prenete. Sve je nestalo ali je bol još tu. I bit će tu. Otvarate dalje i vidite zlatne lance, skupe automobile, tatine sinove i osjećaj mučnine vas obuzme. Odlazite na balkon, palite cigaretu i gledate u daljinu. Kapi kiše počinju padati po vama. Pokušavaju ugasiti cigarete kao što su ugasile i ljudski život. Proklete majske kiše…


Odgovor

4 komentara

  1. Emerson Fittipaldi
    diesel Prikaži

    Izvrstan tekst, kao i tvoj prošli Ivane. Bravo, samo tako nastavi.

    A ja ću još jednom reći, RIP za Rolanda i Ayrtona, ne smijemo ih nikada zaboraviti.


    0
    0

    0
  2. Lady Prikaži

    Jako lijep i emotivan post! Svaka čast! Samo tako nastavi Ivane…. ;)


    0
    0

    0

Bok, internet se promijenio. Sadržaj, vrijeme, znanje i rad uložen u portal koštaju i bez vaše pomoći - ove zajednice više ne bi bilo.

Ako cijeniš što radimo svaki dan već 8 godina, podrži nas tako da postaneš pretplatnik ili doniraš iznos po volji.

Pretplati se Doniraj jednokratno

Stvaramo uspomene zajedno!

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

© Pulsmedia, guramo od 2015.