Zimska stanka, 73. dan: Zašto Jaguar nikad nije uspio?

Izdvojeno / Marko Rakić: Statistika, zanimljivosti, povijest

Marko Rakić

Prije 6 godina 4 min 10 komentara

Jaguar Racing kao ideja nastao je u proljeće 1999. godine. Ponukani dobrim rezultatima momčadi Stewart Grand Prix glavešine u Fordu odlučile su da bi ulazak u sport bio dobra stvar. Usko su surađivali sa Stewartom te su imali mnogo informacija na raspolaganju. Ugovor između njih i Stewart GP-a trebao je trajati pet godina, no u Fordu su se odlučili na otkup momčadi te preimenovanje u Jaguar Racing kako bi promovirali svoj luksuzno-sportski brend.

Prvi bolid nazvan R1 bio je samo izgledom dobar, a ono što je bilo važnije nije bilo dobro. Pouzdanost nije bila problem (samo 6 odustajanja takvog tipa u 34 utrke), već je bolid bio spor i aerodinamički neučinkovit naspram suparnika. Već je tada postojao problem u momčadi, tj. tražio se način kako pojačati aero odjel. Prvi bolid djelo je Garya Andersona, Johna Russella i Darrena Daviesa. Nakon što su sezonu završili na devetom mjestu (daleko od Stewartovog uspjeha godinu prije [četvrto mjesto]) bilo je jasno da mora doći do nekih promjena.

To je značilo promjena glavnih ljudi momčadi, šefa i tehničkog direktora. Novim šefom imenovan je Bobby Rahal, dok je na mjesto tehničkog direktora doveden Steve Nicholas. Velika vijest bila je dolazak Nikija Laude tik prije početka sezone. U prvih šest utrka momčad nije uspjela osvojiti niti jedan bod, no onda je uslijedio povijesni uspjeh. Eddie Irvine osvojio je treće mjesto u Monaku, što je bilo prvo postolje za ekipu. Do kraja sezone momčad se našla među osvajačima bodova još samo tri puta te je s osvojenih devet bodova završila na osmom mjestu. Bio je to napredak u odnosu na prošlu godinu, ali nedovoljan u odnosu na uložen novac.

Krajem sezone događao se pravi košmar u Jaguaru. Tenzije između Rahala i Laude bile su svakodnevnica, a pokušaj dovođenja Adriana Neweya nije bio dobro organiziran te su pregovori propali. Svi ti događaji dobro su protresli momčad, a zbog malo vremena za pravu reorganizaciju sve je ostalo isto kao i godinu prije. Bolid je bio nešto konkurentniji, ali vrlo nepouzdan, što je dovelo do smjene cijelog aero i tehničkog odijela, šefa momčadi, vozača i 70 zaposlenika.

Tako je za 2003. posložena potpuno nova garnitura s novim poslovnim planom. Šef momčadi postao je John Hogan, ekipa za bolid bila je David Pitchforth, Robert Taylor i Ben Agathangelou. Novi vozački par su činili Mark Webber i debitant Antonio Pizzonia. Webber je znao iznenaditi u kvalifikacijama, ali u utrci momčad nikad nije uspjela postići rezultate kao u prve tri sezone. Rezultati su ponovno bili loši, a katastrofalno vodstvo cijelog projekta opet je izašlo na vidjelo, iako uz tek nešto manje financijske gubitke.

Tehnički direktor ponovno je zamijenjen, ovaj put s Ianom Pocockom, pokazat će se zadnjim za Jaguar. Sezona nije bila ništa bolje od prošle, štoviše, osvojeno je osam bodova manje od ionako mršavih 18. Uslijed potpuno neisplativog investiranja i loših rezultata, Ford je odlučio napraviti ono što su rekli 2002. – ako ne bude rezultata iduće dvije godine, momčad više neće postojati. Tako je i bilo, VN Brazila 2004. bila je zadnja utrka za Jaguar Racing, njihova 85.

Nerealne želje, instantni uspjeh, neprovedive ideje u kombinaciji s velikim financijskim sredstvima nikad nisu jamstvo uspjeha, a upravo to je bilo ono što je zakucalo čavle u Jaguarov lijes. Otkazi nakon samo jedne godine koja ne bi bila odrađena prema očekivanjima glavešina bili su normalni, iako je ustvari potrebno nekoliko godina da se oformi kvalitetna grupa ljudi koja bi mogla napraviti dobar zadatak (dokaz za to je veoma solidna šasija koju su konstruirali za 2005. s kojom se utrkivao Red Bull). Osim što nisu uspijevali dovesti kvalitetnije osoblje za vođenje momčadi, nisu bili uspješni niti u dovođenju vozača. Samo je marketinški odjel odrađivao dobar posao, i to se moglo vidjeti na bolidu.

Koliko god da je Ford platio Jackieu Stewartu, nije im se isplatilo, a prodajna cijena momčadi je krajem 2004. godine bila 1 dolar, naravno, uz potrebna ulaganja od oko 400 milijuna dolara kroz sljedećih nekoliko godina. Red Bull je bio spreman na to, prva sezone bila je bolja od svih Jaguarovih, a ostalo je povijest.

Odgovor

10 komentara

  1. Williams
    Montoya Prikaži
    • 2268 d, 20:07

    Uvijek sam ih simpatizirao, a da neznam ni sam zbog čega.



    8
    8

    0
  2. Ferrari
    Matoje Prikaži
    • 2268 d, 22:09

    Baš je dobra ova zelena boja, išla je dobro uz Ferrarijevu crvenu i Jordanovu žutu. Trebalo bi nešto slično ponovo.



    19
    19

    0
  3. Ayrton Senna
    FerrariF1 Prikaži
    • 2267 d, 08:32

    Jaguar i Toyota su čisti dokaz da nije dovoljan samo veliki novac.. Potrebni su samo pravi ljudi na pravim mjestima.. E to je prava umjetnost.. To treba znat organizirat i posložit.. Onda se i sa skromnom lovom mogu čuda napravit..



    9
    9

    0
  4. Niki Lauda
    wapi Pretplatnik Prikaži
    • 2267 d, 09:40

    Meni su bili simpa zbog Laude.



    2
    2

    0
  5. Mclaren
    KERS Prikaži
    • 2267 d, 09:58

    Simpa momčad, valjda zato što bacaka na Heineken :) , a pivu ni ne pijem… :)



    7
    7

    0
  6. Fernando Alonso 14
    alonso05espana Prikaži
    • 2267 d, 11:10

    Meni osobno predivan bolid, na F1 2003 na PlayStationu sam uvijek birao taj bolid ili Jordan.



    7
    7

    0
  7. Alfa Romeo
    Alfa707 Prikaži
    • 2265 d, 16:44

    Sjećam se jedne informacije koje je naveo komentator za htv mislim Sušec da su kod tih stalnih promjena osoblja određeni šef samo što je promjenio vrstu laka dobio oko pol kg na težini bolida.
    Po meni samo to pokazuje zbrkanost projekta



    1
    1

    0

Pročitajte više o idućim temama:

Reagirajte na ovaj sadržaj:

Novo na forumu Otvori

Stvaramo uspomene zajedno!

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

Pridruži se

Pulsmedia

Slijedi nas

© Pulsmedia, guramo od 2015.