Najduža sezona u povijesti Svjetskih prvenstava Formule1 upravo je završila. Sezona 2016. s 21 utrkom bila je duža od svih, koje smo dosad gledali. Njezinim krajnjim ishodom neki su razočarani, a neki upravo suprotno. Neki od vas prate Formulu1 tek odnedavno, a neki ju prate od prvih dana. Znate li na koliko se staza Formula1 vozila u povijesti svjetskih prvenstava od 1950.? Koliko je odvoženo utrka? Koliko je bilo svjetskih prvaka? Koliko konstruktorskih? Analitičan, kakav po prirodi već jesam, sastavio sam za vas kratki vodič kroz povijest Formule1.

Sezona 2016. upravo je završila. Nico Rosberg, Nijemac finskih korijena, još do neki dan poznatiji samo kao sin oca svjetskog prvaka Formule1 Kekea Rosberga, na posljednjoj utrci u Abu Dabiju je doživio svoj san i postigao uspjeh, o kojem je dugo, možda i predugo sanjao. Postao je 33. svjetski prvak Formule1 u povijesti. A, znate li koji su sve velikani Formule1 bili svjetski prvaci i kada? Ovaj vodič u obliku tablice će vam sve to pokazati na vrlo jednostavan način, naravno uz neke upute. Radi lakšeg snalaženja izdvojio sam pojedina područja cjelokupne slike na kojima ću vam pojasniti neke od detalja. Najprije bacite pogled na cjelokupnu sliku podijeljenu u kvadrante, ima ih 4 ukupno. Pa, krenimo!

Klikom na ovu sliku otvarate PDF dokument

Kvadrant 1

Prvo natjecanje, odnosno Grand Prix, iz francuskog jezika preuzetog naziva za „Veliku nagradu“, održano je na stazi u Silverstoneu, Northamptonshire, u Velikoj Britaniji, 13. svibnja 1950. U povijesti Formule1 bilo je i nekih utrka, koje nisu bile dio svjetskog prvenstva, poput GP Meksika na stazi Magdalena Mixhuca u Meksiko Cityju 1962. Velika nagrada Meksika je ušla u službeni kalendar tek utrkom 1963. godine. Dotad je ta utrka bila utrka „non-championship F1 race“.

Što se naziva utrke tiče obično se to odnosi na pojedinu zemlju, ali može se odnositi na regiju ili grad, poput GP Pacifika i dviju utrka održanih na japanskoj stazi Tanaka International Aida circuit (sada Okayama International Circuit) 1994. i 1995. Ja sam tu stazu nazvao jednostavno – Aida, pod kontinent Azija i zemlju Japan. U slučaju GP Austrije naziv staze je umjesto, u ovome trenutku – Red Bull Ringa, unešen naziv prema mjestu održavanja – Spielberg. Razlog unašanja podatka upravo tog, a ne nekog trenutnog (Autodromo Hermanos Rodriguez odnosno Mexico City) ili bivšeg naziva staze je u tome da je samo mjesto ipak bitnije, nego sam naziv staze koji se mijenja s vremena na vrijeme, već prema sponzorima ili u počast nekom od velikana, najčešće iz povijesti Formule1. Upravo se na ovom primjeru staze u Austriji može vidjeti koliko se puta u povijesti taj naziv promijenio: Österreichring (od 1970. do uključujući 1987.), A1 Ring (od 1997. do 2003.), te naposlijetku Red Bull Ring (od 2014. do danas). Treba reći i da su se neke od utrka Formule1 vozile u jednim državama, a istovremeno nosile i naziv Velike nagrade druge države, poput Imole u Italiji i „njezine“ Velike nagrade San Marina (omalene državice usred Italije), ili utrke u Valenciji, Španjolska pod nazivom Velika nagrada Europe, ili Velike nagrade Švicarske 1982. godine održane na francuskoj stazi Dijon-Prenois. Tu je utrka „Indianapolis 500 milja“ koja se vozila između 1950. i 1960. godine, ili npr. GP Detroita na stazi u Detroitu (od 1982. do 1988.). Same GP utrke su u današnje vrijeme najčešće imenovane prema glavnom sponzoru te utrke, poput posljednje održane utrke „2016 FORMULA 1 ETIHAD AIRWAYS ABU DHABI GRAND PRIX“ na stazi Yas Marina u Abu Dhabiju, skraćeno utrka „Abu Dhabi“. Tako sam pojednostavljeno i unosio sve utrke u ovaj vodič. Prema različitim izvorima navodi se i različiti broj staza, jer zbrku unose staze koje su tijekom vremena geografski pomaknute, jedna ne predaleko, poput utrke Reims-Gueux (1950. i 1951.) (čita se Rans-Gu), koja je „prebačena“ u Reims (1953. do 1966.), pa sam ju stavio u tablicu kao dvije odvojene staze, iako…Dakle, po mom u povijesti svjetskih prvenstava Formule1 do danas se u službenom kalendaru vozilo na ukupno 72 staze. Neke utrke su se u povijesti održavale, ili još održavaju i preko 60 godina, poput Monze (66 puta uključujući i 2016.) ili Monte Carla (63 puta). Čast zbog toliko održanih utrka na jednoj stazi, bez obzira na povremene promjene konfiguracija staze iskazana je u tablici u crvenoj boji. 50 utrka i više, poput Silverstonea (točno 50 puta) zelenom bojom. Utrke do 50 puta održane poput Spa-Francorchampsa (49 puta) ili Nürburgringa (40 puta) označene su tamno plavom, do 40 utrka žutom, do 30 utrka svijetlo plavom, do 20 rozom, do 10 bijelom bojom. Sve vam je jasno, zar ne? Drugi stupac je – kontinent, treći stupac – zemlja, peti stupac je broj održanih utrka na pojedinoj stazi. Potom slijedi dio u kojem gore stoji na vrhu podatak da se utrke Formule1 između 1950. i 1957. nisu računale u poretku konstruktora, tek je 1958. odlučeno da će se i taj naslov dodjeljivati onoj momčadi koja sakupi najviše bodova tijekom jednog prvenstva, pa je tako 1958. prvi puta naslov u kategoriji konstruktora odnijela momčad Vanwalla iz Velike Britanije sa 6 pobjeda (strelica iznad je godina u kojoj je taj naslov osvojen) . Primjetiti ćete, vrlo se često pogrešno misli da je onaj vozač koji je osvojio vozački naslov svjetskog prvaka, ujedno osvojio i naslov u kategoriji konstruktora. To nije bio slučaj 10 puta u povijesti svjetskih prvenstava Formule1, pa je tako npr. 1958. godine vozački prvak bio Mike Hawthorn iz Velike Britanije sa samo 1 pobjedom u sezoni, i to u bolidu Ferrarija, koji je te godine osvojio ukupno 2 pobjede (drugu pobjedu za Ferrari je osvojio Peter Collins). Te godine za Vanwall su vozili Tony Brooks, Stirling Moss (u jednom dijelu sezone) i Stuart Lewis-Evans. Oni su osvojili ukupno te godine za Vanwall 6 pobjeda, no imali su svaki od vozača pojedinačno manje bodova na kraju od prvaka Hawthorna u Ferrariju. Da li vas to podsjeća na nešto? U pravu ste, upravo je otac svjetskog prvaka za 2016., Keke Rosberg 1982. godine osvojio prvenstvo u Williams-Ford Cosworthu sa samo 1 pobjedom, i te je godine konstruktorski naslov odnijela druga momčad – Ferrari sa 3 pobjede. Dobro, takve su bile prilike onda, Nico – sin, je ipak malo više puta pobijedio ove godine, 9 puta ali bio je i 21 puta u prilici zbog tolikog broja utrka 2016. Keke je 1982 imao „samo“ 16 utrka. Treba reći i da sam unio naziv momčadi npr.Williams, ali i proizvođača motora npr.1982. Ford Cosworth, da bi bilo još jasnije bolid je nosio naziv – Williams-Ford Cosworth, jer neke momčadi su imale bolide sa samo jednim imenom kao u slučaju Ferrarija, Mercedesa, Renaulta. Naravno, to je zato jer nije trebalo napominjati o kojem se motoru radi, dakle – Ferrarijevom, Mercedesovom ili Renaultovom. Na isti način kao i staze sam obojio i kućice s vozačima i konstruktorima te godine, dolje desno u kvadrantu 3. nalazi se raspored boja za broj osvojenih naslova svjetskog prvaka, tako je Michael Schumacher sa 7 osvojenih titula obojan crvenom bojom. Jasno, jel’da? Slično je i s konstruktorima. Ispod vozača su 3 reda kućica; prvi red je godina prvenstva, tako je 1950. označena kao „50.“, ispod je kućica sa ukupnim brojem utrka održanih te sezone (1958. ih je bilo ukupno 11). Ispod je redni broj sezone svjetskog prvenstva. Dolje slijedi, zanimljivi i najsloženiji dio, barem je to tako meni bilo kada sam unosio podatke za apsolutno sve utrke od 1950. do 2016., i još ima mjesta za dvije sezone koje će tek doći, nadamo se!

Dakle, ukupno je bilo do danas 67 sezona svjetskog prvenstva Formule1. Idemo dalje, odnosno dolje, plava kućica s brojem 1 znači da je te godine održana utrka na pojedinoj stazi, bijela prazna kućica znači suprotno – te godine nije. Tu su i crne kućice s brojem 1, što znači da je npr. 1960. na stazi Spa-Francorchampsu za vrijeme službenog GP vikenda poginuo netko od vozača (ne nužno za vrijeme utrke). Te godine na Spa su poginula dvojica vozača: Alan Stacey (Velika Britanija) u momčadi Lotus i Chris Bristow (VB) u momčadi Cooper. Prema dostupnim podacima ukupno je u povijesti od 1950. do danas preminulo 83 vozača, no neki su poginuli ili u privatnim testiranjima nekih automobila koji nisu imali veze s Formulom1, službenim testiranjima izvan službenog GP vikenda, u nekim drugim kategorijama utrka automobila. U ukupnom broju poginulih vozača Formule1 nema nekih od vozača koji su poginuli u prometnim nesrećama nevezano za Formulu1, kao Brazilac Carlos Pace u avionskoj nesreći 1977., dok su neki, poput švicarske legende Formule1 Gianclaudija Giuseppea “Claya” Regazzonija, kojeg sam osobno upoznao 2005. u Mauritaniji tijekom utrke Dakar, poginuli u „normalnom“ prometu 15. prosinca 2006. na autocesti A1 kod Parme zabivši se u stražnji dio kamiona vozeći u tom trenutku samo 100 km/h (svejedno, jako nam nedostaje Clayov brk. R.I.P.!). Neki od unesrećenih poput Julesa Bianchija u Marussiji ozlijedio se na Suzuki 5. listopada 2014. na GP Japana, ali je od posljedica te nesreće i preminuo 8 mjeseci kasnije 17. srpnja 2015. To je i razlog zašto je upravo on unešen u ovu tablicu. Mislim da se slažete, zar ne?

Kvadrant 2

U ovom dijelu nalaze se slike svih svjetskih prvaka sa ukupnim brojem vozačkih naslova i oznaka njihova državljanstva. Tako je prvi po redu, ujedno i prvi svjetski prvak Formule1 za 1950. godinu Giuseppe “Nino” Farina iz Italije, s jednim naslovom u Alfa Romeu. Desno od njega u gornjem redu je Argentinac, jedan od najvećih, Juan Manuel Fangio koji je osvojio 5 naslova svjetskog vozačkog prvaka. Prvi, u Alfa Romeu 1951. Zanimljivo je da je drugi naslov osvojio vozivši te sezone 1954. za dvije marke bolida: prve 3 utrke za Maserati, model 250F, a preostalih 6 utrka za Mercedes-Benz, W196. U tablici se gore može vidjeti kada je Fangio sve osvajao naslove, no bitno je znati da se unos pojedinih prvaka odnosi na redoslijed kada su prvi puta osvojili naslov. I tako dalje sve do posljednjeg, upravo okrunjenog 33. svjetskog prvaka Nice Rosberga za 2016. Između slika vozača prvaka, nalaze se i ikonice bolida s kojim je osvojen vozački naslov, ne nužno i konstruktorski (o tome sam nešto više pisao prije!). Ove ikonice bolida su jako zgodne, jer se na njima vide nazivi pojedinih modela, ali što je meni još simpatičnije, kako su izgledali pobjednički bolidi tijekom 67 sezona službenih prvenstava Formule1 od 1950. Trebalo je imati m… i voziti se ovim „karocama“, a da to nije bilo nimalo bezopasno svjedoče i prethodno objavljene moje analize u ovoj kolumni pod nazivima Evolucija prosječne brzine na stazama Silverstone i Monte Carlo iz kojih se vidi i podatak da su na Silverstoneu 1954. godine vozili cca.225 km/h prosječno. Danas je prosječna brzina na toj stazi cca. 237 km/h. Dakle, tek malo brže nego prije 60-tak godina. Još je indikativnije iz tablice vidljivo da je broj smrtnih slučajeva za vrijeme održavanja GP utrka na pojedinim stazama puno intenzivniji u ranijoj povijesti Formule1, to je zbog tada vrlo niske ili nikakve razine sigurnosti F1 bolida, a da ne kažem da su se kacige počele upotrebljavati „pod obavezno“ tek 1953. I to kakve – kožne. Sve se crni, nažalost! Eh da, najpogubnija staza po ovim kriterijima je u povijesti Formule1 njemački Nürburgring s 4 poginula vozača. I NIki Lauda je 1976. skoro na toj stazi zauvijek zaglavio nakon izlijetanja sa staze i požara njegovog Ferrarija. Treba reći da je i sam Lauda tjedan dana uoči utrke te godine inzistirao da vozači bojkotiraju tu 23 kilometara dugu stazu zbog sigurnosnih razloga. SIC, kakav peh!. Toliko o njemačkoj sigurnosti! Najsmrtonosnija godina u Formuli1 je prema mojoj tablici godina 1958. s 3 smrtna slučaja (na Nürburgringu je poginuo te godine Peter Collins (VB) u Ferrariju, na stazi u Reimsu Luigi Musso (I) u Ferrariju, te u Maroku na stazi Ain-Diab, Stuart Lewis-Evans (VB) u Vanwallu). Najviše je vozača Formule1 u povijesti poginulo u bolidu momčadi Ferrari, njih petorica ( 1958. Peter Collins (VB), iste godine Luigi Musso (I), 1961. Wolfgang von Trips (Njemačka), 1967. u Monte Carlu Lorenzo Bandini (I), te naposlijetku, iskreno se nadam i zadnji ikada, i legendarni Gilles Villeneuve 1982. za vrijeme kvalifikacija za GP Belgije na stazi Zolder udarivši u sporijeg na stazi Jochena Massa. Gilles je odletio iz automobila nekih 50-tak metara u ogradu. Za Gillesom je čak i legendarni Enzo – otac Ferrarija plakao!). U Lotusu njih trojica. No, treba reći i da je u povijesti Formule1 od 1950. Ferrari jedina momčad koja je nastupala na svim dosad održanim prvenstvima, njih 67. Sukladno tomu, bila je i veća „šansa“ da neki vozač pogine upravo u njihovom bolidu, iskreno rečeno.

Bolidi će vas podsjetiti i na neka već odavno zaboravljena vremena i dizajn. Sjećate li se Tyrell-Ford Coswortha 003 iz 1971. trostrukog svjetskog prvaka Jackieja Stewarta? Ili vam je osobno draži Williams-Ford Cosworth fw08 iz 1982- Kekea Rosberga? Meni se čini da su kacige vozača „stršale“ 70-tih i ranih 80-tih iz cockpita poput lopte za pilates, pa su bolidi u odnosu na kacige vozača izgledali puno manji, no bili su i kraći od današnjih bolida. Prosudite sami. Zanimljivo je da je 12. svjetskom prvaku Austrijancu Jochenu Rindtu (Lotus-Ford Cosworth) 1970. nakon smrti na stazi u Monzi (4 utrke do kraja prvenstva) posthumno dodijeljen naslov na kraju te sezone, jer je imao 5 bodova više od drugoga te godine – Jackyja Ickxa u Ferrariju.

Kvadrant 3

 Ovaj dio je složeniji, jer sam tu „ugurao“ listu ukupnih pobjeda 23 vozača („Wins“). Tu je na vrhu liste svih vremena, malo je vjerojatno da će ikada biti premašen, Nijemac Michael Schumacher s 91 pobjedom. Na toj listi se nalazi i legendarni Stirling Moss iz Velike Britanije sa 16 pobjeda na Grand Prijima, no on jedini od svih na listi najboljih nikada nije osvojio vozački naslov. Još je živ i ima 87 godina. Živio nam dugo starče! Skoro da je još jedan vozač sa ove liste ostao i nakon sezone 2016 označen zvjezdicom. Znate već na koga mislim – Nicu Rosberga. Iako Nico ima već 23 pobjede u karijeri (jednako kao i trostruki svjetski prvak Nelson Piquet), zbog lukave, ne i svima po volji taktike usporavanja u Abu Dhabiju svoga „pajde“ iz momčadi Lewisa zamalo ostao bez naslova. Kad imaš ovakve „prijatelje“, ne trebaju ti u životu drugi  neprijatelji! No, dobro Lewis je imao svoje razloge zašto je to učinio; na kraju kada se „svi punti“ zbroje, računaju se samo naslovi. Drugi u poretku je samo „first loser“! Ipak, neki puta u životu ima i pravde, po meni Nico je sasvim zaslužio taj naslov ove godine, ako ne već zbog superiornog Mercedesovog bolida, a ono zbog 7 pobjeda u nizu 2015./2016. i njegove odlične vožnje. Na toj listi svih vremena su i crvenom bojom označeni vozači koji se još uvijek natječu u Formuli1. Iz poštovanja, još nisam obojao „u crno“ Jensona Buttona, koji izgleda da je odvozio u Abu Dhabiju svoju posljednju utrku Formule1 u karijeri. Ali, tko zna, i Kimi se vraćao, i još poneki, zar ne? Zbog premalenog prostora tu nisu stali još neki od velikana, no mislim da je i ovo dovoljno. A, treba i reći da ubacivanjem ovih triju tablica nisam „ugrozio u tablici“ neke od utrka. Druga tablica („Poles“) je tablica najboljih 21 vozača po broju osvojenih „pole positiona“. I opet je prvi na listi Michael Schumacher sa 68, drugi je Ayrton sa 65, a treći i jedan od rijetkih, koji bi se već sljedeće sezone mogao popeti se na prvo mjesto – Lewis Hamilton, koji ima 61 najbrži krug u kvalifikacijama (napomena: najbrži krug u Q3 ne mora biti nužno i najbrži uopće krug odvožen u kvalifikacijama, ali tako se uobičajeno misli kada se govori o pole positionima) . I u toj tablici su u crveno obojani još aktivni vozači (Massa je još uvijek na njoj!), ali i on je uz još dvojicu: Renéa Arnouxa i Stirlinga Mossa samo jedan od onih koji nisu nikada, nažalost bili i svjetski prvaci. Eh, treća („Constr.“)… tu sam stavio i konstruktorske svjetske naslove. Prvi je Ferrari sa 16 naslova, a u crvenoj boji su i godine kada je ujedno i neki njihov vozač bio svjetski prvak. Crnim brojkama su označene godine, kada njihovi vozači nisu osvojili i vozački naslov. Nadam se da Ferrari neće tako uskoro opet biti konstruktorski prvak, jer sam onda u problemu s prostorom u tablici. Ma, samo se šalim, već sljedeće godine Ferrari će opet biti na vrhu! Aha, ako ćemo se šaliti! I opet je u crvenom ona momčad, koja je još uvijek aktivna. Sasvim dolje lijevo je i tablica boja za, gore na vrhu, navedene vozače prvake, odnosno koliko su puta bili ukupno prvaci. Crvenom je označen vozač (gore) sa 7 naslova – Michael Schumacher. Ispod liste pobjeda je dijagram koji govori kako se u povijesti Formule1 kretao broj utrka po sezonama. Najmanje ih je bilo u dvije sezone: 1950. i 1955. samo po 7, a najviše 2016. čak 21 utrka. Između 1984. i 1994. ih je bilo konstantno njih 16, i tako dalje. Vidjeti ćemo hoće li ovaj broj sljedećih sezona povećati, sukladno najavi novog vlasnika Formule1 Liberty Medie da će utrka biti čak i 25 u jednoj sezoni. Američka posla, ali ‘ajde da i to čudo vidimo!

Kvadrant 4

Na kraju, tu je i posljednji kvadrant, u kojem je unešen i novi svjetski prvak Nico Rosberg, 33. po redu u povijesti.

Važno je izgleda, prezivati se „brdo“, jer prije njega su to bili otac i sin, Graham (1962. i 1968.) i Damon Hill (1996.) (u prijevodu sa engleskog „brdo“! Kao i u slučaju obitelji Rosberg). Iznad ova dva reda vozača su i najnoviji F1 bolidi vozača, koji su osvajali svjetski vozački naslov te godine. Tu je i ukupni broj odvoženih utrka u povijesti svjetskih prvenstava od 1950., a ukupno je do sada odvoženo 956 službenih utrka. Lijevo od vozača su unešene i utrke iz kalendara za 2017. u rozoj boji. U slučaju Montreala i njegove utrke za 2017. u kućici stoji znak upitnika, no kako sada stoje stvari, ova utrka sljedeće godine nije upitna. Grâce de Dieu! Eh da, još je samo pitanje vremena kada će i Azerbajdžan odlučiti svoj GP Europe nazvati GP Azerbajdžan! Nakon „nesretnog“ Brexita u Velikoj Britaniji, i u Azerbajdžanu bi se mogli odlučiti za Azerbrexit ! Ma, samo se šalim, naravno. Meni staza u Bakuu izgleda zanimljivo, posebno zbog one velike startno-ciljne ravnine, na kojoj je postignut i brzinski rekord ove godine u Williamsu od čak 378 km/h. O političkim prilikama tamo nećemo „u našoj butigi“, zar ne? Zanimljivo će biti gledati koliko će se 2017. voziti na toj ravnini, jer će bolidi zbog povećanog downforcea sljedeće godine na pravcima biti nešto sporiji. S druge strane, sljedeće godine očekuje se da će brzine u zavojima biti veće zbog širih guma i povećanog downforcea. Što se otkazivanja utrka sljedeće godine tiče vidjeti ćemo da li će isto tako biti sa Interlagosom u Sao Paolu ili ne. Zasad se čini da je Hockenheim otpao, no tko zna, ako dobijem kojih 50 milijuna Eura na Eurojackpotu, možda im pomognem da se utrka sljedeće godine ipak održi! Ne znam samo čije su šanse veće; moje da dobijem jackpot ili njihove, da se Hockenheim ipak održi? To bi bilo fora!

Za sve zagrižene ljubitelje Formule1 ovaj vodič bi se trebao moći „isplotati“ na A0 format, uokviriti i staviti na zid, jer bi se tako svi podaci mogli puno lakše iščitati, u svakom slučaju bolje nego na kompu. Nadam se da vam se sviđa moj Vodič kroz povijest staza i utrka Formule1, i nekako mi se čini da je tu puno toga od bitnoga za bolje razumijevanje nama jednog, ako ne i najdražeg sporta – Formule1.

Vaš,

Zvonimir Martinčević