Michael Schumacher

U članku o evoluciji prosječne brzine Formule1 na Silverstoneu analizirao sam 11 različitih razdoblja – „layouta“ te staze, pa su neki od čitatelja predložili da bi bilo zanimljivo vidjeti što se događalo na nekoj od staza, koje su u svojoj povijesti doživjele najmanje promjena konfiguracije staze. I upravo je Velika nagrada Monaka u Monte Carlu, koja se ove godine vozila po 63. puta u kalendaru Formule1 od 1950. godine najzanimljivija od svih staza, jer je u svojoj dugogodišnjoj povijesti u Svjetskom prvenstvu Formule1 ona doživjela samo 6 promjena. One su bile, ako se uzme u obzir samo dužina staze, ipak minimalne. Naime, razlika od originalne verzije staze, koja je postojala do kraja 1972. godine i bila dugačka 3.145 metara, pa do posljednje promjene 2015. godine, kada je staza dobila svoj, barem zasad, konačni izgled u dužini od 3.337 metara, iznosi samo 192 metra.

Neću ulaziti u povijest Velike nagrade Monaka od samih početaka i prvog izdanja 1929., ali ću čisto analogije radi staviti u dijagram godinu 1948., kao i na Silverstoneu. Kao posljednju godinu u dijagramu stavio sam godinu 2016., odnosno zadnje odvoženo izdanje s najnovijim podatcima. Prosječne brzine, a govorim o dvije razine, podijelio sam na prosječne brzine dobivene iz podatka vremena kruga i dužine tadašnje konfiguracije, a odnose se na prosječne brzine u kvalifikacijama koje su u pravilu više, te prosječne brzine najbrže odvoženog kruga u utrci.

Staza Monako 1950 (1929-1970)

Prije svega, moram se osvrnuti na promjene konfiguracije staze u Monte Carlu, a rekao sam već da ih je bilo ukupno 6.

Prva promjena uslijedila je 1973. godine, kada je staza produžena za 133 metra, prije svega zbog izgradnje bazena (na koji se za vrijeme utrke dodaju montažne tribine za gledatelje) i dodana 4 zavoja, ali naravno i tunel je postao nešto duži. Staza je tako bila duga 3.278 metara. Primjetan je i pad prosječne brzine, naravno, jer je staza osjetnije produžena.

Staza Monako 1973-75

Druga promjena je uslijedila 1976. godine kada su dodane dvije šikane, jedna prije zavoja Sainte Devoté, a druga iza zavoja Anthony Noghés, iako se pri tome spominje šikana na izlazu iz zavoja Rascasse. Staza je tada bila duga 3.312 metara, odnosno duža 34 metra.

Staza Monako 1976-85

Treća promjena staze uslijedila je za sezonu 1986. kada je proširen dio Quai des Etats-Unis čime je omogućeno dodavanje još jedna šikane, odmah iza Chicane du Port. Staza je produžena za 16 metara, na 3.328 m.

Staza Monako 1986-96

Četvrta promjena je uslijedila je prije sezone 1997. kada je prvi „S“ zavoj (nakon zavoja Tabac) redizajniran i otada nosi naziv Louis Chiron (monegaški vozač trkač, koji je u povijest ušao kao  najstariji vozač Formule1. Na GP Monaka 1955. godine je nastupio kao 55-godišnjak.).

Staza Monako 1997-2002

Peta promjena konfiguracije staze u Monte Carlu stigla je prije utrke 2003. i bila je prva faza značajnijeg uređenja staze, čime se dobio teren od 5.000 m² na moru. Dio staze između drugog „S“ zavoja i zavoja Rascasse pomaknut je za 10 metara u odnosu na originalnu konfiguraciju. Tako smo dobili još jednu šikanu na izlazu iz 2. šikane bazena. Staza je skraćena za 30 metara, na 3.340 metara.

Staza Monako 2003-2014

Nakon toga je 2004. godine bilo još nekih građevinskih radova, koji nisu utjecali na dužinu staze, ali su momčadi dobile još 250 m² prostora.

Posljednja, 6. rekonstrukcija staze u Monaku izvedena je prije utrke 2015. Redizajniran je zavoj Tabac, pa su vozači otada morali ulaziti u zavoj nešto malo ranije. Zavoj Tabac je time postao nešto uži i sporiji. Staza je skraćena za 3 metra u odnosu na godinu prije, na 3.337 metara.

Staza Monako 2015

U dijagramu se vidi da u kvalifikacijama 2016. vremena kruga zbog te posljednje promjene samo neznatno rastu, dok u utrci, kao i na posljednjoj utrci u Silverstoneu nešto više rastu, ali to je zbog toga što su to bile jedine dvije utrke u kalendaru F1 2016. vožene po kišnim uvjetima, zasad.

GP MONACO “AVERAGE SPEED” EVOLUTION 1948-2016

Treba reći da su u oba dijagrama, Monako i Silverstone unesena rekordna vremena kruga u pojedinom periodu nakon rekonstrukcija, i ne treba zaboraviti, da je u tim razdobljima bilo i osjetnije slabijih vremena kruga što zbog slabijih motora, vremenskih uvjeta, guma, aerodinamike i mehanike automobila, asfalta ili jednostavno lošije prilagodbe samih vozača na novu konfiguraciju staze različitu od onih iz prethodnog razdoblja.

Na kraju, nadam se da se iz ovog, te dijagrama iz Silverstonea točno vidi, da unatoč nastojanju organizatora utrka Formule1 da smanje brzine, momčadi i vozači nekako uvijek uspijevaju na kraju prosječne brzine ipak na kraju podići.